Jump to content


Romantik

Recommended Posts

U vezi ove rasprave o Novakovoj peak sezoni ili periodu...ne znam, meni je 2011. nekako najviše ostala u sećanju. Nikad neću zaboraviti scenu iz finala na jednom od dva betonska mastersa te godine (IW ili Mia), kada je Nadal posle još jedne brutalne i dugačke razmene udaraca, u pauzi između poena, okrenut leđima mreži i dok se brisao peškirom, krišom pogledao preko mreže...i šokirao se videvši Novaka spremnog da servira ili prima servis, nebitno.

Nikada pre te 2011. Novak nije bio potpuno spreman da fizička parira Špancu. Posle se pojavila priča o ishrani, Četojeviću itd.

 

Još uvek ne mogu da prežalim poraz od RF u polufinalu RG te godine. Mislim da je tada bio najbliži kalendarskom slemu.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, taliesin said:

 

Tacno. Set koji je Nadal uzeo u tie-break-u na tom mecu do dana danasnjeg ostaje najbolji set tenisa od obojice igraca koji sam u zivotu video. Bukvalno nisam verovao sta gledam, do tada sam mislio da ljudsko bice moze da radi onakve stvari samo u SF filmovima. Na momente je izgledalo kao da igraju u praznom bazenu iz kojeg loptica nema gde da ode. Ono sto je Nadal izvukao iz sebe u tom setu da bi ostao u mecu, protiv protivnika kojem nije mogao nista, granici se sa nadljudskim.

6:5. Djokovic servira za osvajanje turnira. 5/6 promasenih prvih servisa. Tri neiznudjene greske. Nadal je jedini poen koji nije Djokovicevom greskom osvojio bekhend-paralela vinerom za 15:30.

 

Taj brejk pocinje se dve Djokoviceve neiznudjene greske. Jedna u aut, jedna u mrezu. Onda ide Novakov viner bekhendom, a onda i suluda neiznudjena greska forhend dijagonalom. Zatim cetvrta neiznudjena greska Djokovica forhendom. Nadal osvaja 4/4 prva poena u TB Djokovicevim neiznudjenim greskama. I to je bio kraj. Od 7 poena, Nadal je osvojio 5 Djokovicevim neiznudjenim greskama. Poslednji udarac je bio naročito jeziv, loptica je udarila u dno mreze.

 

Ja mislim da si ti pomesao neki drugi mec sa ovim finalom USO-a 2011. Kraj trećeg seta je bio epski choke Djokovica.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

33 minutes ago, Borko said:

6:5. Djokovic servira za osvajanje turnira. 5/6 promasenih prvih servisa. Tri neiznudjene greske. Nadal je jedini poen koji nije Djokovicevom greskom osvojio bekhend-paralela vinerom za 15:30.

 

Taj brejk pocinje se dve Djokoviceve neiznudjene greske. Jedna u aut, jedna u mrezu. Onda ide Novakov viner bekhendom, a onda i suluda neiznudjena greska forhend dijagonalom. Zatim cetvrta neiznudjena greska Djokovica forhendom. Nadal osvaja 4/4 prva poena u TB Djokovicevim neiznudjenim greskama. I to je bio kraj. Od 7 poena, Nadal je osvojio 5 Djokovicevim neiznudjenim greskama. Poslednji udarac je bio naročito jeziv, loptica je udarila u dno mreze.

 

Ja mislim da si ti pomesao neki drugi mec sa ovim finalom USO-a 2011. Kraj trećeg seta je bio epski choke Djokovica.

 

:classic_biggrin:

 

Dobro je, Borko. Nisam ja nista pomesao, samo na tenis gledam malo drugacije od tebe. Neiznudjena greska je poen koliko i najlepsi viner, tenis nije samo ovaj ili onaj udarac u konkrektnoj situaciji nezavisno od ostatka meca. To sto ti zoves epski choke je strain from the match, mentalni, fizicki i emocionalni pritisak na igraca, kombinacija neverice, stresa, umora, straha, dilema, nesigurnosti. U tenisu je kao i u zivotu, dok loptica leti prema tebi u sekundi moras da doneses odluku i da je sprovedes. Svaka takva odluka je mnogo teza od reketa i ne moze se naspanovati na pozeljnu kilazu. Automatizmom treninga se veliki broj tih situacija pretvara u rutinu ali kad shit hits the fan i kad ostanes sam sa sobom dole na terenu, ne pomaze nikakav trening i nikakav dostignuti zen. Igraci uglavnom znaju sta hoce od sebe jos pre meca, u mentalnom i igrackom smislu, ali to sprovesti u delo je sasvim drugi par cipela. Nije uzalud Novak sinoc posle meca rekao da ga mozda nijedan mec koji je odigrao u karijeri nije ucinio toliko ponosnim, iako je i sam bio svestan (a i to je rekao) da je odigrao mnogo, mnogo ispod svog maksimuma. Na sta je onda bio ponosan?

 

Cudna je ovo igra. Pratim dosta sportova ali ni u jedan nisam zapravo zaljubljen, samo u tenis. U ostalim sportovima, navijam, grizem se, ponekad i pogledam neki mec ili utakmicu iako nemam nekog favorita, cisto sporta i zabave radi. Ali tenis zaista iskreno volim, voleo sam ga jos od prvog dana tamo krajem sedamdesetih kad sam poceo prvo da ga gledam a onda i da ga rekreativno igram. Za mene je tenis kompletan izazov, ultimativni fizicki, mentalni i emocionalni test za ljudsko bice. Poloziti taj test kao sto ga polazu ova trojica ludaka nije jednostavna stvar, zato se ovi mladji muce da ih dostignu. Pod kakvim pritiskom njih trojica igraju kamen bi se slomio, a oni ne samo da igraju vec i dominiraju toliko dugo. To ne mogu obicni ljudi s talentom da dobro udare lopticu.

 

Trebalo mi je preko 30 godina zivota da nadjem posao koji bi mi doneo istu vrstu izazova koju moze da donese tenis, samo bez ovog atletskog dela koji vise ne mogu da izdrzim. Eto, toliko je tenis uticao na moj nacin razmisljanja. Zajeban je to sport.

Edited by taliesin
  • Like 9
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

Ne pratim baš tenis niti me pretjerano interesira. Pogledam tu i tamo neki "veliki" meč. Al ovo jučer je bio vrh. Način na koji je Đoković "proslavio" pobjedu u Wimbledonu :Hail:

Kao da je osvojio Mrduša donja Open. Baš fino napušavanje seljačke publike.

  • Like 4
  • Thanks 1
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, taliesin said:

 

Ja moram da priznam da bi mi pobeda Federera juce totalno usrala nekoliko dana zivota, iako nije sporno da je sa stanovista igre i egzekucije zasluzio i vise od Novaka. Koliko god postovao Rodzera i divio se njegovoj igri ne mogu da savladam u sebi patolosku mrznju prema celom tom hajpu oko njega jer se u tom hajpu nalazi sve ono sto ne podnosim kod tenisa. Sva ta navijacka povrsnost, bizuterija i mesingani sjaj srednje klase koja bi prekoredno htela u elitu, maltene religiozna fascinacija zapadnim pseudoburzoaskim vestackim ponasanjem na granici pasivne agresije, mase koje dane provode u shopping-mall-ovima i gutaju samo onaj tenis koji im je objasnjen u pateticnim i losim tekstovima koje ne razumeju tenis dublje od slike o njemu, to naglasavanje estetskog u odnosu prema sustinskom, ta lazna patronizirajuca dobrohotnost superiorne rase koja se pretvara u mrznju i bes na tribinama kad se neko iz tih nizih rasa usudi da se izlakta za svoje mesto pod suncem. Sve sto sam oduvek mrzeo kod belog WASP coveka, najgore vrste homo sapiensa koja je hodala zemljom, kao da se skupilo oko svog ulickanog heroja iz Svajcarske koji je od senzacionalnog sampiona i nevidjenog velemajstora teniske igre namenski i svesno pretvoren u tenisku Barbiku, pazljivo doterivan i doteran proizvod za prodaju tenisa "sirokim narodnim masama" na zapadu, paradigmu tenisa kao gospodskog sporta za gospodu (i dame) koja to nije a htela bi da bude.

 

Naravno, ovaj moj rant nema ama bas nikakve veze sa istinskim ljubiteljima Rodzerove igre (kao sto je Boxy) i samim Rodzerom, pred kojim svi oni koji vole tenis mogu samo duboko da se sagnu i zahvale za sve sto je ucinio za tenis. Van tog hajpa koji je Rodzeru uzeo i krv i meso da bi ga delio na misama zatucanim pseudoreligioznim masama, covek je jedinstvena figura u tenisu, ziva eksplikacija moci i lepote teniske igre kao takve, vanvremenski sampion i, kako god da se zavrsi ova besmislena trka s trofejima, istinski greatest of all time sa aspekta uspeha i uticaja na istoriju tenisa. Da li ce Novak ili Rafa preteci Rodzera u trofejima, da li ce stvoriti i prikazati jacu igru (ja vec sada mislim da je Djokovicev peak najbolji tenis ikada igran) je irelevantno, treba razumeti da ni Rafe ni Novaka u ovom izdanju ne bi bilo da ih Rodzer nije poterao da iz sebe izvuku i ono sto ni sami nisu verovali da imaju. U njihovom trouglu Rodzer je ledolomac koji je razbijao led da bi Rafa i Novak mogli da plove vodama kojima niko pre njih nije plovio.

Vidiš, ja sam nesvesno po prvi put uspeo da se isključim iz svih tih ogavnih stvari koje prate praktično svaki meč ove dvojice, na Vimbldonu naročito. Posmatrao sam samo teren i njih dvojicu. Jesam se preznojio sto puta, jeste mi pala stenčuga sa srca na kraju, jesam skakao kao malo dete... Ali sam ostao i fasciniran Fedom, njegovom energijom, žarom naspram kojih volja Ćorića i ostalih Zvereva deluju tako jadno.

O odvratnosti mnogih medija i publike, nevaspitanju može mnogo toga da se kaže. Od Federera su napravili dokaz neke supermacije belog čoveka, naročito na Vimbldonu. I to njihovo insistiranje na komplet beloj opremi me tako podseća na dokazivanje bele čistote koju ne sme da umrlja neko niži. Paralelno sa time kao da su u hispano svetu hteli da pariraju tome pa se od Rafe u tim krugovima takođe stvorilo drugo božanstvo, RN božanstvo. Novaku je ostala valjda Azija, zato je i popularan tamo toliko. Ne znam sigurno, ali mi se čini da i medju arapskim zemljama Novak ima fanove.

Novak je lepo zapušio usta, barem na tren, juče tim kompleksašima koji tenis doživljavaju kao arijevski sport. Ono što je još važnije oterao je u kurac domaće govnjive medije koji su ga danima razapinjali zbog Ivaniševića. Dobar deo ove zemlje ne zaslužuje ovakvu pojavu kao što je Novak. U ovoj vukojebini je vazda bilo da onome ko za glavu štrči tu glavu treba skratiti.

  • Like 6
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, berti said:

Ono što je još važnije oterao je u kurac domaće govnjive medije koji su ga danima razapinjali zbog Ivaniševića. Dobar deo ove zemlje ne zaslužuje ovakvu pojavu kao što je Novak.

 

Jedan od paradoksa srpske stvarnosti je da najveci zivi heroj srpskih nacionalista bude covek koji je operisan od tog zla. Nije to prvi put, svojata se na sve moguce nacine i Nikola Tesla, covek koji je rekao da se podjednako ponosi svojim srpskim poreklom i hrvatskom domovinom. Naravno, svojataju se zato sto su veliki i uspesni ali se paradoks sastoji u tome da ta nacionalisticka otpad bas nikako ne moze da nauci nesto iz dobrog primera. Oni ce se grebati od Novaka onoliko dugo koliko on bude pobedjivao a onda ce ga prvi ispljuvati kad prestane da dominira. To je taj palanacki mindset malog coveka ciji se svet zavrsava kod tarabe i poljskog klozeta.

  • Like 7
Link to comment
Share on other sites

5 hours ago, djordjem said:

Peak Djokovicevog peak-a je bio januar mesec 2016-te . Radi se o 4 odigrana seta, 2 protiv Nadala u Dohi i prva 2 protiv Rodzera u sf Australian open-a.

 

Onako nadigrati 2 najveca igraca ikada u tako malom vremenskom razmaku, mora se nazvati vrhuncem Djokoviceve karijere i verovatno najveci nivo igre ikada vidjen od strane bilo kog tenisera. 

 

A par dana pre Federera je igrao onih 100 grešaka sa Simonom, ili tako nešto?

Neki ooočajan meč.

Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, taliesin said:

 

Jedan od paradoksa srpske stvarnosti je da najveci zivi heroj srpskih nacionalista bude covek koji je operisan od tog zla. Nije to prvi put, svojata se na sve moguce nacine i Nikola Tesla, covek koji je rekao da se podjednako ponosi svojim srpskim poreklom i hrvatskom domovinom. Naravno, svojataju se zato sto su veliki i uspesni ali se paradoks sastoji u tome da ta nacionalisticka otpad bas nikako ne moze da nauci nesto iz dobrog primera. Oni ce se grebati od Novaka onoliko dugo koliko on bude pobedjivao a onda ce ga prvi ispljuvati kad prestane da dominira. To je taj palanacki mindset malog coveka ciji se svet zavrsava kod tarabe i poljskog klozeta.

Onaj bosanski novinar je govoreći posle smrti Nebojše Glogovca i napadima na njega za života lepo rekao da vas palanka samo čeka, samo čeka da se ostrvi na vas

 

Link to comment
Share on other sites

9 hours ago, uini said:

 

Quote

Let’s put our cards on the table here. If you’re reading this outside a very limited geographical area in Eastern Europe, there’s a good chance you were rooting for Federer today. There’s also a good chance you don’t like Djokovic much. Federer worship has become—sometimes tediously—a default position for both casual fans and the tennis cognoscenti, and Djokovic has never been widely loved within the game.

 

Quote

To his own fans, his relative unpopularity has to do with American and western European chauvinism and the reluctance of privileged fans from traditional tennis countries to see a Serb gate-crash the glass tower of Nadal and Federer. To everyone else, it has to do with Djokovic being kind of smug and needy and stressful to watch, and the way he seems like he’s a little too desperate for you to like him, and the way he rips his shirt off when he’s furious, and the way he smirks and bellows and hams it up for the crowd in ways the crowd didn’t ask for and doesn’t especially want. Let’s say both sides have a point.

Pazi kad sam postavi tezu da Novaka niko ne voli osim u Istocnoj Evropi i da Novak nikada nije bio voljen, a onda u narednoj recenici proziva Novakove fanove da su oni ovo umislili! I onda sledi serija "epiteta" da objasni kako je Djokovic djubre od coveka i da to sto ga zapadnjaci ne vole nema veze s istocnoevropskim poreklom!

 

A tek ovaj deo:

Quote

In any case, I didn’t talk to a single person today who wasn’t rooting for Federer. I was rooting for Federer. Nick Kyrgios, who knows a thing or two about crowds and their affections, was rooting for Federer. Kyrgios summed up the common fan position pretty well during a rant on a podcast in May, when he accused Djokovic with having a “sick obsession” with being liked. “He just wants to be like Roger,” he said. “It’s very cringeworthy,” he added. Yesterday, Kyrgios tweeted “Federer please win”—followed, because he is Kyrgios, by the ghost emoji.

:thumbdown:

 

Quote

What’s so fascinating about this is that you can draw a direct line between Djokovic’s seemingly indestructible mental toughness and the precise character traits that have kept him from being more loved by fans. Let’s assume Kyrgios is right and Djokovic is desperate to be liked.

 

Quote

Now consider how things are for Djokovic. He wants that kind of love, and almost never gets it. When he wins Wimbledon, and struts forward, smirking, to make the crowd watch his excruciating grass-eating bit, the applause is … polite. Before then, nearly everyone in the stadium, and nearly everyone watching at home, millions of people around the world, were praying for him to lose. The player who most covets affection is the player from whom the crowd most stubbornly withholds its affection.

 

Ja ne znam kako se ovaj clanak svideo mnogima od vas.

Edited by wwww
  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Jbg, ono sto sam ja zapazio, tokom setova igralo se haoticno, jurnjava levo desno greske.

Kada se zaostravalo u TB, Novak je znatno dizao broj lopti upucenih na bekend,

bilo je ocigledno sta je njegov najsigurniji plan.

 

 

Link to comment
Share on other sites

Ta teza ma koliko puta da se ponovi nece postati istina. Jedino je u celoj prici tacno da je tenis oduvek trazio te epske duele, heroje i antiheroje, duele razlicitih licnosti i filozofija igre - Borga i Mekinroa, Bekera i Edberga, Samprasa i Agasija. Federer i Nadal su sve to, samo na steroidima. A kada se pojavi neko treci i poremeti dominaciju, nikada nije posebno voljen. Recimo Lendl je jedan od najuspesnijih tenisera ikada, pa nije bio popularan u rangu sa ovima. I ne, to nema veze sa tim odakle je teniser, jer je slicno bilo i sa Kurijerom i Konorsom, na primer, koji su Ameri. Mareju pomaze to sto je Britanac svakako jer u suprotnom bi samo Dzudi navijala za njega jer igra najruzniji tenis i harizmatican je kao kaktus u saksiji. Djokovicu smeta to sto nije harizmatican i to sto igra industrijski tenis mnogo vise nego to sto je iz Drbije. Ivanisevic je Hrvat pa je bio prilicno popularan jer je zabavan.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

15 minutes ago, McLeod said:

Ta teza ma koliko puta da se ponovi nece postati istina. Jedino je u celoj prici tacno da je tenis oduvek trazio te epske duele, heroje i antiheroje, duele razlicitih licnosti i filozofija igre - Borga i Mekinroa, Bekera i Edberga, Samprasa i Agasija. Federer i Nadal su sve to, samo na steroidima. A kada se pojavi neko treci i poremeti dominaciju, nikada nije posebno voljen. Recimo Lendl je jedan od najuspesnijih tenisera ikada, pa nije bio popularan u rangu sa ovima. I ne, to nema veze sa tim odakle je teniser, jer je slicno bilo i sa Kurijerom i Konorsom, na primer, koji su Ameri. Mareju pomaze to sto je Britanac svakako jer u suprotnom bi samo Dzudi navijala za njega jer igra najruzniji tenis i harizmatican je kao kaktus u saksiji. Djokovicu smeta to sto nije harizmatican i to sto igra industrijski tenis mnogo vise nego to sto je iz Drbije. Ivanisevic je Hrvat pa je bio prilicno popularan jer je zabavan.

Ma naravno, to sto su Lendl i Navratilova, Monika Seles dolazili iz mesta iza gvozdene zavese nema nikakve veze! Svi do jednog su poredjeni s masinama, "dehumanizovani" (a znamo ko i kad  ovo radi).

Ti si prilicno mlad ali ja se dobro secam citave frke oko Monike, kako su je zapadni mediji razvlacili zbog zvukova koje je proizvodila i mnogih drugih stvari (pre neki dan sam bas citala o tome, jedan teniski fan iz Kanade je postavio tekstove iz tog doba iz "uglednih" zapadnih medija; da ti se smuci :puke: ). I kako su obozavali njihovu Fräulein Stefi. Da ne ponavljam po milioniti put kako je sve proslo posle onog pokusaja ubistva Monike.

 

Necu sad da trazimm i postavljam tekstove iz poslednjih godinu-dve gde je Novak poredjen s ISIS-om, Iranskim ministrom (vojnim ili slicno), crvenom komunjarom (britanski izraz), Eigma masinom...

Edited by wwww
  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

  • Borko locked this topic
  • zoe Bg unlocked this topic
Guest
This topic is now closed to further replies.
×
×
  • Create New...