U svojoj knjizi ‘Seven Clues to the Origin of life ‘ Cairns-Smith iznosi teoriju o postanku zivota.
Generalno, svi znamo da je zivot process koji koristi spoljasnju energiju da bi se reprodukovao / replicirao.
Sve bolje teorije postanka zivota ukljucuju te prve replikante, organske molekule (verovatno) aminokiselina,
Koji imaju mogucnost da kreiraju svoje kopije, najcesce kroz atrakciju drugih hemijskih grupa, u cilju kreiranja drugog lanca.
Ostalo je sve prepusteno selekciji, tako da ce ‘replikanti’ u zavisnosti od svojih hemijskih osobina biti manje ili vise uspesni u
Replikaciji, I to je pocetak.
Kairns-Smith ide korak dalje, te kaze da neorganske forme poput kristala takodje mogu da se repliciraju.
Kristali mogu da rastu, laki komadici prasine gline mogu biti razneti vetrom, a teska glina ce se taloziti
u koritima reka. To je samo neki pocetni koncept, ali Kairns Smith ide dalje,
spekulisuci da razne vrste minerala mogu sluziti kao podloga da se na njih privuku organske supstance (amino kiseline npr)
I da se stvore idealni uslovi da glina sluzi kao neka vrsta modle u koju ce se utisnuti I kasnije replicirati
Organski materijali koji sele sad taj ‘zivot’ iz mineralnog u organski svet.
+
Ako je ista od ovog tripovanja relevantno, a Kairns Smit se odlucio za najsuvlji I najopsirniji moguci opis,
Onda bi bilo I epski da se zivot vrati nazad, u neorgansku , zasto ne silikonsku formu.
Silikonski monster ce tako, kad se malo osamostali I stane na svoje noge : ), napraviti neku vrstu otiska ljudskog
Bluprinta I otisnuti se, figurativno.