Pre pocetka turnira sumnjao sam da Novak moze i do druge nedelje, toliko su lose partije bile posle AO, plus vise ne moze da sastavi ni puna dva sata igre bez ozbiljnih energetskih padova, ali nakon sto se turnir ovako epski raspao u prvih 5 dana oci su mi zacaklile i rodila se nada da stari lisac moze opet napraviti nemoguce.
Juce stignem s posla na poslednji gem prvog seta, odgledam ceo drugi, i tad dilema, posto sam morao na put, da li da gledam treci, ali ako izgubi onda sigurno necu odgledati zavrsnicu, ili da krenem odmah, pa bih taman stigao do pocetka eventualnog petog. Odaberem ovu drugu opciju, ali kad sam video na telefonu da je krenuo sa 0:3 u treci, pomislih da ni peti necu uhvatiti. Na kraju stigoh na zavrsnicu cetvrtog, i po meni kljucni gem meca, a mozda i turnira u celini. Na 5:5 Novak uzima prvi poen a onda ima dva apsolutno savrsena servisa...i gubi oba poena. Tu je bio kraj. Da je dobio taj gem, a prakticno bi imao 40:0 u dzepu u 99 od 100 puta da se ponovi takva situacija, em bi Fonseka bio bas pod ozbiljnim pritiskom da odservira za opstanak u mecu, pogotovo jer je Novak tad jos koliko-toliko imao snage, em ako bi i dobio imali bi tajbrejk gde bi Novak na iskustvo bio favorit.
Ovaj poraz me je bas emotivno dotakao, u Australiji svakako nisam verovao da moze dobiti ni Sinera a ni posle finale, pa ni razocarenje nije bilo preveliko (vise je boleo onaj masters posle toga), ali ovde, kada sigurno poslednji put u karijijeri ima slem bez ozbiljnih favorita (u zrebi vise nema nijednog osvajaca slema, a jos smo u prvoj nedelji ). Toliko me je dotaklo da prakicno nisam mogao da gledam ni kosarku posle toga, a i nocas sam bas lose spavao. Nema nista gore od neosnovane nade, covek poleti, pa makar i samo navijac bio i onda je pad bolan. Ne znam kako ljudima prija da ovo gledaju i ne zele da se Novak oprosti, ja jos od OI navijam posle svakog turnira da izadje na konferenciju i kaze dosta je bilo, ali ne da mu neki vrag vec muci i sebe i nas...