Leaderboard

Ispred mene Krajinoviceva loza

i onda te u po polupam bez kat-a i to bude karma za wildcard ulazak u a ligu kao fufa

@ Honey Badger Hteo sam, na topiku "sta ste danas spremali aka kulinarstvo", da vas iznenadim sa sve slikama kako lepi lebac pecem, ali si me ti pretekao - neka si, citavim lebac topikom. Probao sam danas da ispecem isti, nakon sto se starter (star 13 dana) juce za manje od sat vremena podigao za trecinu, ali iz ko zna kog razloga, nije hteo vise od ovoga da naraste...

Upravo tako. Zato kada devojka istetovira lepu, malu ruzu na jednoj polovini svoje zadnjice u svojoj 20. godini zivota mora biti svesna kako postoje nemale sanse da ta atraktivna tetovaza moze u njenoj 40-oj izgledati kao poveca glavica kupusa.

Ja nigde nisam videla vise tetoviranih zenskih nego na plazama po Italiji - bukvalno svaka je istetovirana, i u pitanju su Italijanke - ne turisti iz drugi ih drzava. Na lepom telu sve lepo izgleda, ali zamisljam kad ta koza ostari, pa se smrezura, pola od tih "tatavaza" nece biti jasno sta su predstavljale initially

Ne bude uvek kako smo zamislili. Nije ispalo dobro, mada, može se jesti, a, može se drugi put i popraviti koješta. Prvo, kiks, omaška. Onaj pre-ferment je lepo narastao tokom noži, pa rešim da danas pravim hleb, umešam ga sa 700 gr brašna, 500 ml vode i pola kašičice soli i ostavim da odstoji, naraste. Kad je već krenulo, konstatujem da sam uzeo pogrešnu kesu brašna, umesto tip500 uzeo tip 400, nije strašno ali bezvezna greška, odmah sam odlučio da napravim najjednostavniju varijantu, bez ikakvih dodataka, samo da premažem maslinovim uljem. Testo je lepo narastalo, dva puta sam ga mesio, lepo se razvlaći, elastično. Treći put sam ga razmesio, podelio na dva dela, stavio na ravnu tepsiju, onako kao malo veće lepinje. I na tepsiji je lepo raslo testo, verovatno sam malo požurio i stavio ga u rernu, a moguće i da sam ga predugo pekao. Očekivao sam da još naraste, međutim samo se rasširilo po tepsiji, očekivo sam i da brže potamni, zbog toga je ostao u rerni sat i 20 minuta, tad sam shvatio da je to to, šta je tu je. Sve u svemu, tvrda kora, nedovoljno naraslo ali ipak ima neku sunđerastu strukturu, ukus, solidan. Dakle, pogrešn tip btrašna, trebalo je još malo da raste pre stavljanja u rernu, možda malo kraće pečenje na malo višoj temeraturi. Pekao sam na 220, mada mi je i termostat sumnjiv. Popravni za dva dana. Ovaj se mora pojesti. Evo i slika:

Ne mislim da je moguce da ti se ne dopadnu knjige bez obzira kakav stav imas o seriji. Pisali smo vec, nije Anrzejev stil toliko ispoliran i kitnjast kao kod najvecih imena fantastike danas, ali mnogi ce upravo u toj jednostavnosti pronaci appeal. Kako god, nacin na koji gradi fabulu je izuzetno kreativan, a nekakav rafiniran osecaj misterije prozima kako knjige kratkih prica tako i sagu - mnogo toga je skriveno i tek se naslucuje, a cak i kada se neke konkretne stvari otkriju to nikada nije potpuno eksplicitno vec je zapravo prepusteno interpretaciji i dozivljaju citaoca. Prost primer - poslednja zelja od dzinija - u knjizi nigde nemas konkretno navedeno sta je bas tacno i doslovno ta Geraltova poslednja zelja, vec zakljucujes sam na osnovu onoga sto sledi kako nastavljas da citas. Ovde su za potrebe serije, tj. sire (da ne kazem lezilebaroske) publike takve stvari uglavnom 'objasnjavane' direkt u kameru. Ako je verovati showrunneru, nece. Izjavila je pre nekoliko meseci negde da ce kraj serije biti kraj iz knjiga. Naravno da ce i tokom narednih sezona biti devijacija radnje u odnosu na literarni predlozak, ali ipak mislim u znatno manjoj meri jer je se radnja usporava i nema vise potrebe da se skace iz tajmlajna u tajmlajn. Ovolike izmene u sezoni 1 su direktna posledica opredeljenja da se odmah uvede Ciri i da veci prostor i uloga magovima, pa je Sodden pomeren toliko unapred. Saznali smo i glumce za Lamberta (Paul Bullion - levo) i Coena (Yasen Atour - desno).

Ako je ovo tvoj prvi sourdough, onda si ti blize uspjesnom rezultatu nego ja sto sam bio sa mojim prvim pokusajem: Dok se tvoj starter i ti ne upoznate kako treba, uvijek testiraj da pluta kad ga stavis u vodu. Naspi u neku zdjelu malo vode, vlaznom kasikom uzmi malo startera i lagano spusti na povrsinu vode. Ako ostane da pluta znaci da je zreo i da mozes raditi s njim, a ako potone znaci da nije jos. Mozda 13 dana nije dovoljno (mada nije nemoguce) ali si tu negdje. Mislim da je mom starteru trebalo duze od 4 sedmice da sazri, prije nego sam od njega mogao dobiti solidan hljeb. Hrani ga i dalje svaki dan (ono - pola starog bacis, dodas pola novog) jos neko vrijeme i drzi na sobnoj temperaturi, uvijek oznaci gumicom pocetno stanje i kada nadodje duplo ili vise od duplo, trebao bi biti spreman. Ovako: Takodje, obrati paznju na miris - treba biti prijatnog mirisa, kao neko pivo. Ako osjetis da je miris los, baci sve i kreni ispocetka. Siguran sam da ce ti iduci pokusaj biti uspjesniji. Slobodno prijavi ovdje kad opet budes, pa cemo skupa pogledati kako napreduje i da primijetimo greske na vrijeme. Svako moze umijesiti cestit hljeb sa komercijalnim kvascem ali pravo majstorstvo je napraviti sourdough i kad jednom uspijes, uspjece svaki put. Tada se uzdizes od kvasac-buranije i postajes artizanska elita.

Ovo je sigurno najveća boomer tema na bilo kojoj iteraciji b92 foruma 😄

Aktivan sam ja. Zemicke pravim. Sent from my Mi 9T Pro using Tapatalk

Nije ni cudo sto je Madjija otisao.

Bushman, zaboravio sam jos nesto komentirati. Nemam bas srece znanja sa sjemenkama. To je jedan razlog sto sam odlucio preci na sadnice. Drugi razlog, kad se radi o vockama, je sto sam relativno star i nemam vremena cekati dodatnih X godina da uberem prve plodove. U slucaju kumquata, imao sam dosta izbora, prodaju se ovako: Posto je nas forumski kolega napisao da ga ima dosta na trznicama, ako si zainteresiran, mozda bi bilo najbolje da pitas nekog prodavaca da ti proda drvce. Ako je manje od metar visoko, dosta ti je sa busenom/kockom zemlje oko korijena 20x20x20 cm - dakle, cetiri uboda lopatom. Onda ga fino presadi, pa cemo se ovdje dopisivati i prepucavati ciji je k. veci (kumquat).

Znam, Mrde, znam.....otisli su i to je znak da sam dobro obavila posao, jako sam ponosna na oboje. Ali, skoro je prosla ponoc, Iza hrce pored mene a ja razmisljam koliko je sati u USA i u Kelnu i sta sada rade. I naletim na meni omiljenu temo o modi i nisam odolela. U stvari, ja sam jedna control freak mama dvoje matore dece (moze to tako da se kaze?) i taj veliki svet ih ima a ja ih nemam. I nekad to bude bas tesko i onda postanem pakosna i ljuta na taj svet i trazim mu crno ispod nokta. Da se vratimo modi.....

potencijalno najbolja tema na celom F. Samo saveti i ohrabrivanja

Pogrešno si ti shvatio dosta toga. Likovi uopšte nisu velike face nego baš suprotno. Zgražavaju ih se osobe oko njih, osobe koje su im bliske. Frankova ćerka nije u stanju ni da ga pogleda, kao ni Russella. Boji ih se. Frank je daleko od dobrog porodičnog čovjeka. Daleko je i od dobre osobe. Uradio je toliko užasnih stvari bez da je trepnuo, naškodio ljudima oko sebe i okončao usamljen i odbačen.

Bravo Slavisa majstore

Eh, neka imitira Čilića i po rezultatima i neće mi smetati Mislim u karijeri, ne u zadnje vreme Inače, pominjasmo Soka, za poraz u prvom kolu Njujorka nagrađen je pozivnicom za prvi naredni turnir...

Vidim aktivna je tema i hljebu. Nedostaje mi Slavisa.

Recept je po John Kirkwoodovom metodu za sourdough bagete: Hidracija je omjer vode u odnosu na brasno, pa ako tijesto od 1000g brasna i 700g vode, znaci da je 70% hidracija. Racunaj i 2% soli, sto znaci 2% od 1000g brasna, znaci 20g soli na tu kolicinu. Meni je taj omjer soli konstanta koja varira gram ili dva gore dole ali sa hidracijom eksperimetisem. Minimalno idem na 60% ali tada dobijem gusto tijesto sitnih rupica, a sto je veca hidracija, sredina je otvorenija i laksa ali je tijesto teze oblikovati. Zato mora biti jako brasno sa visokim procentom proteina, a ja u zadnje vrijeme dodajem ekstra cisti gluten u tijesto (vital wheat gluten) i dobijam vrlo dobre rezultate. Vital wheat gluten se ima kupiti po prodavnicama zdrave hrane, ovdje je to Holland & Barret, vegani od njega prave lazno meso - seitan. Pogotovo je dobro staviti malo kada se pravi tijesto za pizzu - original Neapolitana.

OMG... i ovaj ce da mesi...

Kad stignes mozes li bachiti recept za bagete? I sta je do vraga hidratacija testa? Ziv bio Sent from my SM-G965U using Tapatalk

Već sam stavio novi preferment, dok još nisam znao da li će ovo biti jestivo.

Nemoj ovo viljuskom da bodes. To se radi kada neces da ti tijesto nadodje, obicno kada se pravi tijesto za pite. To "dock" a pastry means to prick a pie crust with a fork before baking. This technique is a simple way to poke holes in the pastry dough. This allows the steam to escape so that the pie crust doesn't puff up in the oven. Usually, this technique is used when blind baking a pie crust before filling Meni sve u svemu izgleda solidan pokusaj. Zbog prefermenta ce ostati duze u jestivom stanju, ne bajati tako brzo i moze postati jos bolji za dan-dva, tako da - pojesce se. Sad vec mozes napraviti novi preferment i stavi ga da radi polako u frizideru tokom sljedecih nekoliko dana, taman kad ti opet zatreba. Bolja sreca iduci put, siguran sam da moze samo bolje od ovoga!

Uhh, kako da ne, samo da nisam najgori. edit: ili, bar da mislim da nisam najgori.

Ako ti kažem, da ni na šta ne liči, kao moj pokušaj da napravim ove sendvič role ... će ti, biti, lakše?

Is this it?

Da, važi za bilo koji browser. Moraš da obeležiš smajli, odnosno tapneš na njega i onda možeš da obrišeš. Ako postaviš kursor iza smajlija, kao kada brišeš ostale karaktere, ne može da se obriše.

Ubuduće da imaš malo više povjerenja u Filipa i njegove mogućnosti. I da častiš ako osvoji.

A lokalno stanovnistvo se razume u modu kao marica u sivacu masinu.

Nista, ja upravo rekoh da cesto idem u yoga pantalonama, sto ti je samo malo lepsa varijanta zenske trenerke. Ali to ovde u lokalu, ono izadjem do prodavnice i u papucama. Ali to ne koristim za svakodnevno oblacenje u kontaktu sa ljudima za prilike gde je neprikladno.

Priznajem, padam u depresiju po pitanju oblacenja i cerke i sina. Supruga mog sina mu redovno kupuje stvari na poprecne shtrafte, neke su i od 10 cm pa raznobojne. On ima 2, 4 m i cca 120 kg i u tim poprecnim shtraftama izgleda kao semafor, kao svetleci bilbord! On je od one fele koja bi iz kuce izasla i sa 2 razlicite cipele, nikad nije znao ni sta mu treba ni gde to moze da nabavi. Uzivala sam da ih oblacim i pokazala sam im sve sto se tice kvalitetnih materijala, dobrih krojeva, dobre izrade. I sad moram da ih gledam potpuno rashtimovane, Pa za cije babe zdravlje sam ja trosila svoje vreme i novac da bi oni bili ono sto treba da budu - ljudi od ukusa i stila? Sve vam je to zabunjeno poslom, edukaciojom, licencama.....non stop se nesto polaze, testira....umorna sam od njihovih rokova, bodova, rang lista. I sve bi to meni bilo lakse da nadju vremena da se pozabave i svojim stilom oblacenja. Kada ce ako ne sada? Kad odu na Floridu ili u Kaliforniju kao penzosi, tamo ce i onako da nose bermude i japanke.

Ovo je mjesto gdje se odvija quest for perfection, nema mjesta za ista drugo.

Brescia - Fortitudo Bologna (+5.5) ..... 2 (1.88) Mec talijanskog kupa! Brescia u bas osjetnom padu forme nakon perioda fantasticnih igara i rezultata. Seriju od 4 uzastopna poraza su prekinuli teskom pobjedom u poslednjem kolu talijanskog sampionata i to nevjerovatnim preokretom u 4.cetvrtini. U neku ruku ovaj preokret bi mogao ozbiljno da podigne samopouzdanje ekipi, al' u ovom trenutku opsti utisak ipak ostaje los. Fortitudo nije u nekoj pretjerano dobro formi, al' solidno guraju, a imaju i sasvim dovoljno kvaliteta. U mec ulaze bez nekih ozbiljnih problema sa povredama, tj. prakticno su u najjacem sastavu, plus nemaju ni pritisak, pa vjerujem da iz jedne takve pozicije imaju finu sansu da ugroze Bresciu.

Ja sam odustao od sjemenki, ocito nemam talenta - samo mi je bamija uspjela. Ali cu kupiti male sadnice, valjda ce prezivjeti i moje neznanje. Bio sam prije par dana u rasadniku, vec povrca ponesto imaju, a kazu pocetkom slijedeceg mjeseca ce imati sve.

Ma serija je odlicna bez daljnjeg

Kravlja mokraća, što bi rekao univerzalni eksperAt za sve.[emoji16] Odesláno z mého BBF100-1 pomocí Tapatalk

Sinoc u https://www.eisgrub.de/#Home u Mainz-u. Ako vas nekad put tamo odvede obavezno da svratite na fleisch und bier.

Djokovic jeste kameleon, ali uopste ga nije posebno tesko citati. On je sigurno najpredvidljiviji igrac od trojice, pa cak i kad se prosiri prica i na vecinu drugih top igraca, u smislu onoga sto ce raditi i kako ce graditi poen. Mislim da je to ubedljivo najmanji problem koji on stvara svojim protivnicima. Problem je u onome sto je pomenuo Sandgren - on ce da ti zagorcava zivot iznova i iznova dok jednostavno ne ostanes bez goriva. I ako znas da ce da ti baci 20 loptica na bekhend u tom delu meca, sve ce biti takve da ne mozes da ih napadnes, a znas da moras da napadnes. I onda pravis greske. I to frustrira. U tome je zapravo njegova najveca snaga.

https://joeposnanski.com/p/the-wonder-of-novak Roger Federer is always Roger Federer. He spots his serve like no one ever has. He moves with such perfect rhythms, it’s as much like dancing as tennis. His forehand can end points from anywhere in the stadium, in the later stages of his career he turned his backhand into its own gorgeous weapon, and nobody commands the net like he does. He does surprising things — tweeners between the legs, no-look shots into the open court, drop shots that land and sink into the ground — but he himself is never surprising. Rafael Nadal is always Rafael Nadal. He plays every point like it is his last. He makes his opponent hit three, five, eight balls that would be winners against almost anyone else. He hits his shots with such vicious topspin that each one must feel like a boxer’s body blow, and he attacks moments of weakness like few ever have. He grunts and sweats and plods and opponents know that he will never stop, never, and that might just be the scariest feeling in sports. It is nothing but a compliment to say that they are who they are. But Djokovic is different, He — more than the other two, more than any player in this game’s long history, I would argue — is amorphous, adaptable, variable. He changes from point to point. The great tennis impressionist transforms before your very eyes. He can play some of Federer’s game — twice in the match against Thiem, he faced a break point that, had he lost, probably would have cost him the match. Both times, he served and volleyed. “That not really what I do,” he said after the match ended, except that it is what he does when the time is right. He is a genius at the net when the situation calls for it. He loves facing his opponent just on the other side of the next, two of them barely 10 feet apart, in a game of quick-draw. He can play Nadal’s game — sometimes, against Thiem, he just stood a few feet behind the baseline and chased down anything and everything Thiem smashed at him. It was awe-inspiring to see him return fire until Thiem, mentally exhausted, deeply frustrated, tried a shot that even he did not quite have the talent to pull off. He can be offensive or defensive. He can punch or counter punch. He can beat you with his serve, he can beat you with his return. Djokovic also has his own game — the closest thing he has to a tangible style — where he returns serves right at your feet, takes hold of the point, never lets it go, moves you from side to side to side to side until you wilt. He has so many choices of what kind of tennis player he can be — I sometimes wonder if this is at the heart of the frustrations he often shows on the court. Numerous times a match, Djokovic will look up to his coaching box, not for emotional support but to complain about something that doesn’t easily or obviously connect to the action. “Why is he screaming at them?” you will think after an opponent hits a winner against him or when he hits a shot just wide. My best guess, much of the time, is that he’s complaining about the persona and his team had chosen, as if to say, “Well, if I knew he was going to play like THIS I would have been someone different today.”

U tri najbolja filma svih vremena. Ima i jedna lepa priča vezana za taj film...

Meni ne smete da verujete, znate, crtaci, mjuzikli.....happy end pod obavezno.... Geoffrey Rush ipak zasluzuje vase poverenje i zato:

U cast ovogodisnjeg dobitnika 4 oskara, potsetih se sinoc svoje prve ljubavi koreanske kinematografije

Konacno i u duhu nedamo svetinje, kupio sam Amaro Montenegro, gorki liker sa 40 trava. Malo me sprecavala cinjenica da ima samo 23 stepena alkohola, ali rekoh what the heck i prijatno sam se iznenadio. Odlicna aroma, malo gorko, malo slatko, kada se tecnost spusti u u stomak, prijatan osjecaj topline. Znaju italijani da to naprave.

Kada je poginuo Toshe, ja sam krao orahe. Who the fcuk is that? Ako modovi imaju pravilo da se besmisleni topici brišu, ovo je kandidat No. 1.

Sin pita tatu: -“Tata, kakav je to čudan šešir koji nosimo? - “Sine, ovo je naša arapska marama koju nose muškarci preko glave u pustinji, štiti od sunca”. - “A ova haljina, koju nosimo?” - “Džalabija je odjeća koja vrlo pouzdano štiti od jakog pustinjskog sunca.” - “A ove cipele koje nosimo?" - “To su posebne sandale kako bi se spriječile opekline od pustinjskog sunca.” - "Pa koji qrac onda zivimo na Ilidzi?"

Haha, to sam se i ja pitao i raspitao se: ukratko to su oni koji gutaju serije (ili neke druge sadržaje) po ceo dan. Nikad u životu nisam imao toliko vremena za “bindžovanje” ali ko mi je kriv što nisam izabrao nečim manje zahtevnim da se bavim.

Nije otišao 😴 Pobegao glavom bez obzira 😛