Jump to content

Crna sreda 03.05.2023 - OŠ Vladislav Ribnikar


Constantin

Recommended Posts

28 minutes ago, Kronostime said:

 Jednostavno, zivot mora da ide dalje i prvenstveno u njihovom interesu je da sto pre nastave sa skolom.

Generacija njihovih roditelja je imala skracenje skolske godine 1999. i vidimo posledice toga i danas.

Nikad nisam najbolje shvatao šta znači život mora da ide dalje. Ozbiljno. I meni je skraćena školska (studentska) godina 1999. Vidim tu rečenicu dosta često, ne samo u ovom kontektu, nego i u kontekstu Ukrajine, ranije SFRJ. Možda nekada dođe trenutak u kojem ovakav život ne mora da ide dalje, trenutak u kojem mali privrednici treba da propadnu, veliki sistemi da stanu, u kojem škole ne mogu da rade ili odbiju da rade, u kojem ne može da se ide u školu, u kojem ne rade ni fakulteti? ne znam, pitam. Imam dvoje dece u školama, sad u ovom trenutku. Zbog čega je u njihovom interesu da što pre nastave sa školom (nisu je ni prekidali, samo par dana)?

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Siguran sam da većina roditelja neće slati svoju decu na nastavu već će im opravdati odsustvovanje, dovoljno je da dete kaže da se plaši i oseća nesigurno i svaki doktor mu mora napisati opravdanje, to je i sasvim normalno i ne treba preko te dece pokazivati mišiće i naknadnu pamet nego ih sačuvati dodatne traume. Nije se mnogo išlo u školu iz razno raznih razloga pa ni meseca dana u jednoj školi ove nesrećne godine neće sruštiti obrazovni sistem i državu Srbiju.

Ja sam bio klinac baš sedmi razred 1981 godine i oko moje škole u Prištini bile su borbe demonstranata i policije, bilo i suzavaca i pucanja iz vatrenog oružja, držali nas zatvorene u školi i puštali tek kad neki roditelj dođe po nas. Uveli vanredno stanje, škola se prekinula i priznali nam sve ocene kao završne, nikog nisu ponavljali ako je imao kojeg keca. Bilo je toga i kasnije u par navrata ali ne tako drastično.   

Edited by Perkos2
Link to comment
Share on other sites

36 minutes ago, Kronostime said:

Time im se ne cini nikakva usluga. Jednostavno, zivot mora da ide dalje i prvenstveno u njihovom interesu je da sto pre nastave sa skolom.

Generacija njihovih roditelja je imala skracenje skolske godine 1999. i vidimo posledice toga i danas.

 

hajde da se pričuvamo floskula i opštih mesta. čak i najstručniji na temu, nemaju nikakvo istorijsko iskustvo iz kojih mogu da se izvuku opipljivi zaključci.

pustime sa tim zato što život ne može da stane parolama, treba biti analitičan, pametan i ne činiti prenagljene odluke zbog kojih može instant da se zažali.

Link to comment
Share on other sites

Naravno da se treba suociti s onim sto se desilo, vazi cak i za one koji nisu bili u blizini bas tada, ali ne tako sto ces par dana kasnije otici na mesto masakra na kom se krv jos nije osusila. Vazi i za odrasle, a kamoli za decu. Stoji da svi oni treba sto pre da pocnu da se vracaju u rutinu, ali na nekom neutralnom mestu, kroz razgovore, druzenje, neke radionice, stagod. I neki vid nastave nije problem, ali nikako u toj istoj skoli. Mozda djake rasporediti po drugim skolama, Mozda ima i drugih odgovarajucih prostora. Molim lepo, smislite nesto razumno, a para ekonomskom tigru ne bi trebalo da fali. To je svakako prioritet.

 

Uostalom, zasto svako ne bi posao od sebe? Npr ponudi vam se odlican i vrlo jeftin stan ili kuca, ali uslov je da se uselite odmah. Problem je jedino sto je u njemu pre nedelju dana izvrseno ubistvo. Sta bi uradili i s kakvim osecanjem?

 

Pamtim i jedan dogadjaj od pre mnogo godina, kad sam radila u hotelu. Jedna mlada zena se obesila u jednoj od soba. Hotel je ponovo krenuo da izdaje tu sobu tek tri meseca kasnije, iako je u medjuvremenu bilo dana kad se trazila soba vise. Niko o tome nije nesto filozofirao, jednostavno se to podrazumevalo. Naravno, desilo se u Svedskoj.

 

Ne znam, mozda gresim, ali cini mi se da bi povratak dece u skolu toliko rano, pored onog kako bi to uticalo na decu, na neki nacin bilo i potvrda da se bas nista nije naucilo i da ce ovih dana toliko raubovana rec empatija, opet otici u zaborav. Ispalo bi nekako da je i to tekovina trulog zapada, nista cemu bi decu u Srbiji trebalo uciti. U mom svetu, tu se ne radi samo o onima koji treba da se vrate u skolu, vec u nekoj meri i o onima koji se nikad nece vratiti. Uspomena na njih treba da budi topla osecanja, a ne strah. Tako je to u mom svetu, ali ne tvrdim da je ispravno i jedino moguce.

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

39 minutes ago, Kronostime said:

Time im se ne cini nikakva usluga. Jednostavno, zivot mora da ide dalje i prvenstveno u njihovom interesu je da sto pre nastave sa skolom.

Generacija njihovih roditelja je imala skracenje skolske godine 1999. i vidimo posledice toga i danas.

 

Da, važno je da se za učenike i roditelje život nastavi dalje, ali je mnogo važnije na koji će način da se nastavi. Neobrađena i nelečena trauma ostavlja dugoročne posledice i tu je najmanji problem da se deca što pre vrate u klupe. 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

23 minutes ago, Div said:


Ako je nekima bolje, ili roditelji i pedagozi i psihočozi misle da je bolje, treba im omogućiti da idu u školu, oni koji ne bi još da idu treba omogućiti odsustvovanje. I vreme koje se ne provodi u školi treba osmisliti.

 


Mislim da je ovo najmanje srecno resenje. U teoriji radi, ali u praksi deli decu, a sad im bas treba da budu zajedno. Koji ce tinejdzer ostati kuci i priznati da se plasi, ako pola razreda ide u skolu? Osim toga, da pretpostavimo da ce deca u pocetku imati podrsku psihologa, neku vrstu grupne terapije. I onda ili ides u skolu iako jos nisi spreman za to, ili propustas priliku da prodjes kroz to zajedno sa svojim razredom. Nije bas tako jednostavno.

 

Link to comment
Share on other sites

Deci prvenstveno treba strucna pomoc psihologa, a to prilican broj roditelja nece dobrovoljno prihvatiti - hteli to da priznamo ili ne.

U ovakvoj sredini to je jos uvek tabu. Jedini nacin da se to organizuje i da se sa tom decom prica je upravo da se okupe, ne mora u skoli, ali da se okupe i da se sa njima prica.

Ovako ce samo sedeti kuci, blejati u telefone ili kompjutere sta ima na mrezama i time ce se problem samo gurnuti pod tepih.

Koliko roditelja ove dece ce uzeti odmor, neplaceno, bolovanje.... da bi bilo sa njima sada?

Na zalost, vrlo mall broj.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

22 minutes ago, Kronostime said:

Deci prvenstveno treba strucna pomoc psihologa, a to prilican broj roditelja nece dobrovoljno prihvatiti - hteli to da priznamo ili ne.

U ovakvoj sredini to je jos uvek tabu. Jedini nacin da se to organizuje i da se sa tom decom prica je upravo da se okupe, ne mora u skoli, ali da se okupe i da se sa njima prica.

Ovako ce samo sedeti kuci, blejati u telefone ili kompjutere sta ima na mrezama i time ce se problem samo gurnuti pod tepih.

Koliko roditelja ove dece ce uzeti odmor, neplaceno, bolovanje.... da bi bilo sa njima sada?

Na zalost, vrlo mall broj.

može sve to da se organizuje na drugoj nekoj lokaciji ili onlajn, a roditelji koji ni posle ovog događaja ne mogu da shvate da su im deca na prvom mestu stvarno imaju problem sami sa sobom

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

20 minutes ago, Kronostime said:

Deci prvenstveno treba strucna pomoc psihologa, a to prilican broj roditelja nece dobrovoljno prihvatiti - hteli to da priznamo ili ne.

U ovakvoj sredini to je jos uvek tabu. Jedini nacin da se to organizuje i da se sa tom decom prica je upravo da se okupe, ne mora u skoli, ali da se okupe i da se sa njima prica.

Ovako ce samo sedeti kuci, blejati u telefone ili kompjutere sta ima na mrezama i time ce se problem samo gurnuti pod tepih.

Koliko roditelja ove dece ce uzeti odmor, neplaceno, bolovanje.... da bi bilo sa njima sada?

Na zalost, vrlo mall broj.

 

Tacno. Sedeti u kuci i cekati da trauma prodje jer vreme leci sve je taman pogresno kao i da zivot ide dalje ('kako za koga', sto je jednom rekao Balasevic). Pritom, koji psiholozi i psihijatri mogu da pomognu? Nije psiholog ni svemocan, ni uvek kompetentan, a ovo je situacija koja je i za najboljeg ogroman izazov. Ovo su stvari koje se resevaju godinama, jer su presedani za ovo ne skole, vec ratista (bar studije koje znam to sugerisu, mada i studije variraju u kvalitetu).

Ukratko, nazalost oba resenja - ici u skolu/biti kod kuce - imaju velike izazove i nemaju laka resenja.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Just now, Perkos2 said:

može sve to da se organizuje na drugoj nekoj lokaciji ili onlajn, a roditelji koji ni posle ovog događaja ne mogu da shvate da su im deca na prvom mestu stvarno imaju problem sami sa sobom

 

Onlajn je pogresan pristup zato sto dobar deo to nece pratiti. Uzivo, gde psiholog moze da proceni i "govor tela" i da ih kroz razgovor provede kroz prevazilazenje traume je mnogo efikasniji pristup.

Ne moraju svi na jedno mesto da se okupe, ali i male grupe sa kojima ce se razgovarati je mnogo bolja pomoc nego guranje toga pod tepih.

Link to comment
Share on other sites

Mozda nesto nije u redu sa mnom, ali uopste ne mogu da shvatim da ce neko terati decu (a I osoblje) da se sto pre vrate u tu zgradu skole, gde krici I pucnjevi jedva da su utihnuli, a fleke od krvi jos patos I zidovi nisu do kraja upili. Meni je to potpuno nastrana ideja I mislim da tu zgradurinu treba do temelja srusiti I na njenom mestu napraviti neki memorijalni park. Nemoj samo da mi neko prica o nekretninama I ceni kvadrata u tom 'podrucju'.

  • Like 7
Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, Kronostime said:

Onlajn je pogresan pristup zato sto dobar deo to nece pratiti. Uzivo, gde psiholog moze da proceni i "govor tela" i da ih kroz razgovor provede kroz prevazilazenje traume je mnogo efikasniji pristup.

Ne moraju svi na jedno mesto da se okupe, ali i male grupe sa kojima ce se razgovarati je mnogo bolja pomoc nego guranje toga pod tepih.

Ne treba da idu na mesto stradanja odmah nakon sedam dana i prolaze novu traumu a da treba da se uključe psiholozi to je nužna potreba ali kao što rekoh neka duga lokacija je pravo rešenje  

Link to comment
Share on other sites

zašto ne bi đaci iz te škole mali onlajn nastavu do kraja školske godine ?
ako to ne može pre big im završio školski godinu i svima dao odlične ocene nego da samo sedam dana nakon masakra oni  tu svakodnevno prolaze
sačuvajmo bareem ovu decu sko već nisamo uspeli onih osmoro koji su stradali u sredu 
Sve bi to bilo donekle ok (to za ocene) da osmaci nemaju za mesec i po malu maturu koja kraj njihove školske godine dodatno komplikuje. Oni u školu moraju da dodju tri puta u tri dana radi polaganja plus ceo taj stres na sve ovo što im se desilo.

Sent from my SM-A525F using Tapatalk

Link to comment
Share on other sites

Naravno da se treba suociti s onim sto se desilo, vazi cak i za one koji nisu bili u blizini bas tada, ali ne tako sto ces par dana kasnije otici na mesto masakra na kom se krv jos nije osusila. Vazi i za odrasle, a kamoli za decu. Stoji da svi oni treba sto pre da pocnu da se vracaju u rutinu, ali na nekom neutralnom mestu, kroz razgovore, druzenje, neke radionice, stagod. I neki vid nastave nije problem, ali nikako u toj istoj skoli. Mozda djake rasporediti po drugim skolama, Mozda ima i drugih odgovarajucih prostora. Molim lepo, smislite nesto razumno, a para ekonomskom tigru ne bi trebalo da fali. To je svakako prioritet.
 
Uostalom, zasto svako ne bi posao od sebe? Npr ponudi vam se odlican i vrlo jeftin stan ili kuca, ali uslov je da se uselite odmah. Problem je jedino sto je u njemu pre nedelju dana izvrseno ubistvo. Sta bi uradili i s kakvim osecanjem?
 
Pamtim i jedan dogadjaj od pre mnogo godina, kad sam radila u hotelu. Jedna mlada zena se obesila u jednoj od soba. Hotel je ponovo krenuo da izdaje tu sobu tek tri meseca kasnije, iako je u medjuvremenu bilo dana kad se trazila soba vise. Niko o tome nije nesto filozofirao, jednostavno se to podrazumevalo. Naravno, desilo se u Svedskoj.
 
Ne znam, mozda gresim, ali cini mi se da bi povratak dece u skolu toliko rano, pored onog kako bi to uticalo na decu, na neki nacin bilo i potvrda da se bas nista nije naucilo i da ce ovih dana toliko raubovana rec empatija, opet otici u zaborav. Ispalo bi nekako da je i to tekovina trulog zapada, nista cemu bi decu u Srbiji trebalo uciti. U mom svetu, tu se ne radi samo o onima koji treba da se vrate u skolu, vec u nekoj meri i o onima koji se nikad nece vratiti. Uspomena na njih treba da budi topla osecanja, a ne strah. Tako je to u mom svetu, ali ne tvrdim da je ispravno i jedino moguce.
Izvinjavam se sto se nadovezujem na tvoj post ali kraj je ono što me nagnalo da napišem: moje je mišljenje da tu učionicu treba pretvoriti u neki "prostor sećanja" gde će deca imati neku vrstu časova o toleranciji, nenasilju itd.
Kad razmišljam o tome, meni bi bilo teško da uđem u tu učionicu a nisam nikad ušao tamo a kako je tek deci koja u taj kabinet idu redovno na istoriju. Čak i da nemaju veze sa 7-2 odeljenjem, znaš da sediš u klupi u kojoj je neko tvoj drudag ubijen. Pa kako?

Sent from my SM-A525F using Tapatalk

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

Kad sam bio u srednjoj skoli ponekad su organizovane u skoli igranke, kako se tada zvalo. I onda je jednom na igranku dosao profesor koji se bio zaljubio u ucenicu, koja ga je naravno odbijala, ubio je, ranio njenog decka i izvrsio samoubistvo. Nisam bio na toj igranci, znam neke koji su bili, a nije mi ni ucionica bila u toj zgradi, ima skola dve zgrade, ali se secam da neko vreme ta ucionica nije koriscena. Koliko dugo ne znam, a onda je opet pocela normalno da se koristi. Ni taj dogadaj nije bio medijski pracen kao sad. To je bila vest dan, dva, i posle se vise nije o tome govorilo u medijima. Ispada da su tad ipak bili u pravu, gledajuci one preporuke iz USA. Mada je to slucaj sa jednom zrtvom a tu bi stvarno mogli da ucionicu trajno zatvore.

Edited by Milenko Puzigaca
  • Like 1
  • WOW 1
Link to comment
Share on other sites

Kad smo kod te teme, slucajno naleteo

 

Spoiler

da je više institucija, stručnjaka, psihijatara, psihoterapeuta, doktora donelo odluku da se deca u sredu vrate u beogradsku Osnovnu školu "Vladislav Ribnikar", ali da u narednom periodu neće biti nastave.

"Struka je ta koja se pitala. Struka je predložila da je sada najbolji momenat za povratak dece u neke redovne tokove, njihove rituale, dnevne aktivnosti... Naravno da to neće biti nastava, naravno da to neće biti ni provera znanja. U narednom periodu je planirana podrška deci", rekao je Pašić za televiziju Prva.

Naveo je da su te podrške počele od petka sa nastavnicima, a potom i roditeljima i decom.

"Jednostavno se videlo da je deci neophodna podrška. Roditeljima i zaposlenima takođe. Ova dva dana su predviđena za one kojima je potreban produženi boravak, a od srede će moći svi oni koji budu želeli. Ovo ništa nije obavezno", kazao je pomoćnik ministra.

Naveo je da bi bilo dobro da deca dođu na razgovor u sredu, ali da ih ne treba forsirati i da treba proceniti kada je najbolji trenutak.

Komentarišući zahteva Saveta roditelja da se deca premeste u drugu školu, Pašić je naveo da su stručnjaci procenili da za sada to nije potrebno, ali da će se o tome još razgovarati.

Mozda i najbolje kompromisno rešenje u ovom trenutku. Ostaviti deci i roditeljima mogucnost da izaberu, jer se to tice njih na prvom mestu.

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

14 minutes ago, Kenozoik said:

Kad smo kod te teme, slucajno naleteo

 

  Reveal hidden contents

da je više institucija, stručnjaka, psihijatara, psihoterapeuta, doktora donelo odluku da se deca u sredu vrate u beogradsku Osnovnu školu "Vladislav Ribnikar", ali da u narednom periodu neće biti nastave.

"Struka je ta koja se pitala. Struka je predložila da je sada najbolji momenat za povratak dece u neke redovne tokove, njihove rituale, dnevne aktivnosti... Naravno da to neće biti nastava, naravno da to neće biti ni provera znanja. U narednom periodu je planirana podrška deci", rekao je Pašić za televiziju Prva.

Naveo je da su te podrške počele od petka sa nastavnicima, a potom i roditeljima i decom.

"Jednostavno se videlo da je deci neophodna podrška. Roditeljima i zaposlenima takođe. Ova dva dana su predviđena za one kojima je potreban produženi boravak, a od srede će moći svi oni koji budu želeli. Ovo ništa nije obavezno", kazao je pomoćnik ministra.

Naveo je da bi bilo dobro da deca dođu na razgovor u sredu, ali da ih ne treba forsirati i da treba proceniti kada je najbolji trenutak.

Komentarišući zahteva Saveta roditelja da se deca premeste u drugu školu, Pašić je naveo da su stručnjaci procenili da za sada to nije potrebno, ali da će se o tome još razgovarati.

Mozda i najbolje kompromisno rešenje u ovom trenutku. Ostaviti deci i roditeljima mogucnost da izaberu, jer se to tice njih na prvom mestu.


Ne treba ovde traziti kompromise vec najbolje resenje u okviru datih mogucnosti. Pri tome nisam sigurna koliko je onih iz ”struke” spremno da se u jednom takvom ad hoc telu kao sto je ta radna grupa konfrontira predstavnicima ministarstva. Lako moze da bude da su prosto aminovali predloge ministarstva, i sad se to zove kompromis.

 

Znam da su u toj grupi izmedju ostalih i deciji psihijatri. Ne znam sta su oni rekli, ali dva decja psihijatra i jedan psiholog  juce u Utisku nedelje su bili saglasni da deca apsolutno ne treba da se vracaju u isti ambijent, ni sada ni kasnije, vec ga treba redizajnirati pre nego sto povratak bude aktualan. Takodjer su govorili i o potrebi da deca u ovom periodu budu zajedno, sa svojim razredima, tako da ni ono ”neka u skolu dodje ko hoce, a ko nece ne mora”, takodjer ne valja.

 

Mislim da je jedino ispravno zapoceti pripreme za povratak dece u svakodnevni rutinu sto ranije, ali na nekom neutralnom mestu. U medjuvremenu renovirati celu skolu, a ucionicu u kojoj se to desilo pretvoriti u sobu secanja. Tek onda povratak u skolu, bez ikakvih kompromisa. I naravno, zaboraviti na stadion jer su pare potrebnije na drugom mestu.

  • Like 1
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

Stručnjaci bi trebalo da se oglase imenom i rezimenom a ne da se kaže "STRUČNJACI SU REKLI"  Ako je taj i taj stručnjak dobio zadatak od Ministarstva i procenio da je najbolja opcija ta i ta neka se to javno iznese da se zna ko je doneo odluku a ne da se večito kriju iza nekih zavesa i onda posle kažu "svi  smo krivi"  Doneo si odluku kao stručnjak pa ako ne bude dobrih rezultata da snosiš i odgovornost a ne da se krijete iza  fantomske grupe "stručnjaci"

Edited by Perkos2
  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

40 minutes ago, drgnk said:

Danas ga ispraćaju... 😭

 

 

Da, u 14, na lešću. Moja prijateljica, profesor muzičkog ga zna.

Mali je bio genijalac, svirao,komponovao, bavio se fotografijom..

Tra-ge-di-ja.

  • Tuzno 9
Link to comment
Share on other sites

13 hours ago, vilhelmina said:


Ne treba ovde traziti kompromise vec najbolje resenje u okviru datih mogucnosti. Pri tome nisam sigurna koliko je onih iz ”struke” spremno da se u jednom takvom ad hoc telu kao sto je ta radna grupa konfrontira predstavnicima ministarstva. Lako moze da bude da su prosto aminovali predloge ministarstva, i sad se to zove kompromis.

 

Znam da su u toj grupi izmedju ostalih i deciji psihijatri. Ne znam sta su oni rekli, ali dva decja psihijatra i jedan psiholog  juce u Utisku nedelje su bili saglasni da deca apsolutno ne treba da se vracaju u isti ambijent, ni sada ni kasnije, vec ga treba redizajnirati pre nego sto povratak bude aktualan. Takodjer su govorili i o potrebi da deca u ovom periodu budu zajedno, sa svojim razredima, tako da ni ono ”neka u skolu dodje ko hoce, a ko nece ne mora”, takodjer ne valja.

 

Mislim da je jedino ispravno zapoceti pripreme za povratak dece u svakodnevni rutinu sto ranije, ali na nekom neutralnom mestu. U medjuvremenu renovirati celu skolu, a ucionicu u kojoj se to desilo pretvoriti u sobu secanja. Tek onda povratak u skolu, bez ikakvih kompromisa. I naravno, zaboraviti na stadion jer su pare potrebnije na drugom mestu.

Ovo bi trebalo da nam bude mantra u životu.

 

Sudstvo da  postupa po zakonu, ne sme popustiti pod pritiskom javnog mnjenja ili još gore, pod pritiskom vlasti.

 

Ja zapravo nisam imala pojma koliko su  deca poplašena a i dalje nisam sigurna koliko sami shvataju, a koliko osećaju strah svoji roditelja.

Juče (u nedelju) smo bili kod unuka na rođendanu, znala sam za dogovor da se mobilni ne koriste, kompjuteri isto, da se ne govori ni o školi ni tragediji...ali su deca bila začudo tiha, osećala se nelagoda...društvene igre, tipa pantomome nisu dobro prošla, a deca nisu htela ispred kuće da se igraju...sve u svemu, jedva su bili dva sata, a ranijih godina ih nisi mogao rasterati ili utišati.... (2014. godište je).Nisu u Beogradu ili Novom Sadu.

 

Slažem se u vezi sobe sećanja i savetovališta za decu i svega, ali bih dodala i savetovališta za roditelje, jer i njima je potrebna pomoć.

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...