Jump to content

Crna sreda 03.05.2023 - OŠ Vladislav Ribnikar


Constantin

Recommended Posts

Ovakvih "da je..." momenata ima na desetine samo u slučaju škole.
Koliko puta sam dete za ovih 11 godina školovanja upozorio da će zakasniti u školu ili koliko puta sam ga naterao da ode tog dana iako je "malo slinav" da odradi kontrolni/pismeni. Da je neko dete zakasnilo na prvi čas, danas bi bilo tu.
Ali ne možemo tako živeti. Samo je jedno "da je" važno, tačnije: "da nije..."

Sent from my SM-A525F using Tapatalk

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

21 hours ago, ObiW said:

 

Sta je cudno u tome sto majka trazi da joj se sin pusti iz zatvora? Sta ocekujes da kaze, "zatvorite malog monstruma i bacite kljuc"?

 

Nemoj da nagadjas sta majka treba ili ne treba da kaze ako i sama nisi majka. 

 

 

Nedolicno je, narocito na ovom topiku, ucitavati, podmetati i gurati tudju nogu u sopstveni tradiciJonalisticki opanak. To nije u redu, bez obzira na vrstu ogranicenja koje upravlja takvim postupkom.

 

Izvinjavam se auditorijumu na ovom preko potrebnom off-u.

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

8 hours ago, vilhelmina said:

Jos jednu mogucnost / spekulaciju ne mogu da iskljucim, a to je da je majka mozda bila protiv ocevih vaspitnih metoda, da to sa streljanom nije bio njen izbor. Pitanje je kakvi su uopste bili odnosi izmedju roditelja. U svakom slucaju mi gospodin doktor ne izgleda kao neko koga bi se smelo napustiti i uzeti mu decu, bar dok sam to ne pozeli. A tu je i udoban zivot kojeg se ne odrice tek tako. Mnoge zene su spremne da za njega plate izvesnu cenu. A kad se ta cena pokaze previsoka, onda je obicno prekasno.

 

Boldovano je svakako uvek otvoreno pitanje u ovakvim situacijama. Međutim, nevezano za to, ovakve reakcije roditelja (pod uslovom da su informacije o njima tačne) su neki indikatori (odsustva) empatije. Možda ima i do toga što ja još uvek nisam roditelj pa sve posmatram iz nekog čisto naučnog ugla.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Kakvo je naše, a kakvo „zapadno“ društvo koje Ružić krivi za tragediju u školi?

...

Reagovanje na mobing je važnije od ocene

„Nije poenta brinuti samo o ocenama i strogoj discplini, mnogo je važnije reagovati ako dođe do mobinga. Potrebno je sprečiti nasilje a ne da se okreću leđa. Da ne bude gledaj svoja posla, ćuti – tako će ti biti bolje, trpi, radi posla. Potrebno je da herojsko delo postane sprečavanje nasilja, a ne da se divimo onome ko vrši nasilje“, smatra Dragićević-Šešić i podseća da deca znaju da objasne junaštvo, ali teško da će objasniti čojstvo.

 

Božović: Nije oružje samo u naoružanju, već i u rečima, ponašanju, odnosima

Univerzitetski profesor Ratko Božović smatra da se juče od zvaničnika niko nije snašao kako valja i da su viđene disperzivne reakcije. Komentarišući za portal N1 izjavu ministra prosvete istakao da je jedan faktor ne može da odluči sve, ponajmanje zapadno determinisanja nasilja.

On ističe da u Srbiji imamo patološko društvo sa ekstremnim ponašanjem.

„Mi smo bolesno društvo. Naš kontekst je suštinski bolestan. U njemu nema puno ni racionlanosti ni zdravlja ni pameti. Jedno utiče na drugo i kompletno društvo je u velikom haosu. Kada je sve moguće, racionalnost postaje nemoguća“.

Profesor Božović ističe da je u ovom društvu postradala normalnost i komunikacija na svim nivoima, a da su najprisutnija forme nasilje i mržnja.

„Jedno proizvodi drugo. Mi smo u jednom kovitlacu iracionalnog. Ovde je oružje i previše pristuno i bukvalno i simbolički. Nije oružje samo u naoružanju, već i u rečima i ponašanju i odnosima. Patologija društva podseća na patologiju pojedinca, bilo da su psihopatologija ili sociopatija. Neće biti lako prevladati“.

 

Imamo problem sa istinom

On poručuje da ne smemo ovu stvar ispustiti jer je ovo tačka poslednja opomena ako hoćemo da se suočimo sa istinom.

„Imamo problem sa istinom, a tada nema mi dijaloga ni razumevanja. Polje političkog je kao polje boga smrti Tanatosa i previše je prisutno. Pogledajte medije, dominira dimenzija nasilja. Ljudi nisu ljudi samo blagotvorna bića. Ljudi su i destruktivna. Destruktivnog ima u nama i oko nas i toga treba da budemo svesni. Zato je važna istina i ne treba preterivati u dijagnozama“.

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, ras kass said:

Prvi pravi korak je da nastavnici sa direktorkom traže da se preokrece murali zločincima, ili sami da uzmu i prekreće. 

Da treba da se boris protiv nasilja a zlikovci ti se smeju prekoputa..... ne ide. 

Plašim se da nema dovoljno kreča da se okreči sve što treba po Srbiji. Ja pre očekujem da ova dva monstruma dobiju svoje murale nego da se Srbija očisti kako treba.

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

55 minutes ago, Profesor said:

Ruzic je inteligentan. Zna on da je za njegovu karijeru ovo bolje resenje.

 

Uvod u izbore, niza funkcija, posle dve godine povratak u malo vecu ili dve srednje. Vec vidjeno, samo dosta degutantnije nego sto smo navikli.

Link to comment
Share on other sites

32 minutes ago, ras kass said:

Prvi pravi korak je da nastavnici sa direktorkom traže da se preokrece murali zločincima, ili sami da uzmu i prekreće. 

Da treba da se boris protiv nasilja a zlikovci ti se smeju prekoputa..... ne ide. 

Da, upravo je ovo najveći problem društva, murali. Šta je sledeće, drugi korak je da nastavnici sa direktorima vrše pritisak na državu kako bi uveli sanksije Rusiji jer borba protiv nasilja znači sankcionisati zločinca koji vrši agresiju na drugu državu?
Znam da ste vi ovde na politici radikalni na svoju stranu (liberalno radikalni), ali polako počinju da se mešaju babe i žabe i mislim da će ova tema otići u potpuno drugi pravac ako se krene ovako. 
Ovde je problem pre svega uticaj medija, ne tabloida per se nego društvenih mreža preko kojih se vrlo lako dolazi do informacija i kod kojih se ne filtrira da li osoba od 10 ili 110 ulazi na osetljiv sadržaj. Koliko puta ste dobili na nekom sajtu pitanje da li imate više od 18 godina i samo vas je jedan klik ili popunjavanje datuma da ste rođeni 1980 delio od pristupa tom sajtu?
Ako je istina da je ovaj klinac na spisku imao samo odlične đake, odnosno konkurenciju, to znači da iz nekog razloga nije mogao/znao/hteo da se bori sa tim na zdrav, normalan i pre svega ljudski način. Za to sigurno nije kriv mural Mladiću ili bilo kome. Čisto da se razumemo, nisam za to da taj mural stoji tu, ali stavljanjem toga kao prvog koraka za rešavanje nasilja je suludo. 
Murali i spomenici koji su postavljani su postavljeni odmah posle rata sa sve tri strane jer su sve tri strane žurile da ostave neku poruku i da se napakosti drugima. Umesto da se države bore za ekonomsko i kulturno reorganizovanje i napredovanje, krenule su da prave spomenike i glorifikuju ratne zločine. 
Znači, sistem vrednosti je poremećen, lični uspeh je postao bitniji od uspeha kolektiva i društva, sramota više ne postoji, nikoga nije više sramota ništa i zato imamo društvo takvo kakvo jeste. Društvene mreže sve to dovode na neki ekstremno veći nivo i dok se to ne ograniči, i dok se ta zavisnost ne spreči, društvo će biti ovakvo kakvo jeste. 
Na žalost, ne vidim na koji način to država Srbija može da reši. Posebno ako uzmemo u obzir našu istoriju i koje su vrednosti bile najbitnije do Drugog svetskog rata, pa čak i ovoga sada.
 

  • Like 4
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Pacino said:

Da, upravo je ovo najveći problem društva, murali. Šta je sledeće, drugi korak je da nastavnici sa direktorima vrše pritisak na državu kako bi uveli sanksije Rusiji jer borba protiv nasilja znači sankcionisati zločinca koji vrši agresiju na drugu državu?
Znam da ste vi ovde na politici radikalni na svoju stranu (liberalno radikalni), ali polako počinju da se mešaju babe i žabe i mislim da će ova tema otići u potpuno drugi pravac ako se krene ovako. 
Ovde je problem pre svega uticaj medija, ne tabloida per se nego društvenih mreža preko kojih se vrlo lako dolazi do informacija i kod kojih se ne filtrira da li osoba od 10 ili 110 ulazi na osetljiv sadržaj. Koliko puta ste dobili na nekom sajtu pitanje da li imate više od 18 godina i samo vas je jedan klik ili popunjavanje datuma da ste rođeni 1980 delio od pristupa tom sajtu?
Ako je istina da je ovaj klinac na spisku imao samo odlične đake, odnosno konkurenciju, to znači da iz nekog razloga nije mogao/znao/hteo da se bori sa tim na zdrav, normalan i pre svega ljudski način. Za to sigurno nije kriv mural Mladiću ili bilo kome. Čisto da se razumemo, nisam za to da taj mural stoji tu, ali stavljanjem toga kao prvog koraka za rešavanje nasilja je suludo. 
Murali i spomenici koji su postavljani su postavljeni odmah posle rata sa sve tri strane jer su sve tri strane žurile da ostave neku poruku i da se napakosti drugima. Umesto da se države bore za ekonomsko i kulturno reorganizovanje i napredovanje, krenule su da prave spomenike i glorifikuju ratne zločine. 
Znači, sistem vrednosti je poremećen, lični uspeh je postao bitniji od uspeha kolektiva i društva, sramota više ne postoji, nikoga nije više sramota ništa i zato imamo društvo takvo kakvo jeste. Društvene mreže sve to dovode na neki ekstremno veći nivo i dok se to ne ograniči, i dok se ta zavisnost ne spreči, društvo će biti ovakvo kakvo jeste. 
Na žalost, ne vidim na koji način to država Srbija može da reši. Posebno ako uzmemo u obzir našu istoriju i koje su vrednosti bile najbitnije do Drugog svetskog rata, pa čak i ovoga sada.
 

Ne znam koliko uopste imam pravo da pricam o ovoj temi, posto vec dugo vremena nisam deo drustva u kome zivite, vec samo povremeni posetilac i posmatrac, ali mi se cini da se bas radi o "muralima" kao sto je ras kass dobro primetio, a Perkos2 potvrdio.

 

Nisu mediji poremetili drustvene vrednosti, vec su drustvene vrednosti, koje se negde od kraja osamdesetih propagiraju poremetile medije.

Vec je nekoliko forumasa pisalo o tome i ako se zanemari ovaj pojedinacni slucaj, koji se mogao desiti bilo gde u svetu (skoro su u Nemackoj dve devojcice od 12 god. bez nekog posebnog razloga ubile nozevima poznanicu od 12 godina) i uzroke licne prirode (roditelji, skola), koji su svakako vazni za analizu, moze se videti da je nasilje u drustvu jedno sire pitanje, koje svakako ima svoje politicke komponente i uticaje.

 

"Murali" su samo simboli jedne takve propale i pogubne politike, a evo nekih aspekata toga.

1. nacionalizam - zlocini koji su vrseni za vreme rata nisu rasvetljeni i stavljeni u ispravni moralni kontekst (u Nemackoj, jos uvek, svakog dana se na TV moze naci emisija o zlocinima fasista)

Posledica toga je da se pripadnost naciji stavlja ispred moralnih nacela, a oni koji su "branili" naciju postaju heroji i uzori (ja sam pre dosta godina to objasnio svome sinu ovako - zamislimo situaciju u kojoj ti, moj sin, imas neke taoce, bilo kao pljackas banke, ili iz nekog ideoloskog razloga; jednog si vec ubio i pretis da ces ubiti jos jednog, a ja te imam na nisanu; ubio bih te bez treptanja i bez trunke kajanja).

Ovome pomaze naravno i vekovna (ponekad i istorijski tacna) naracija o Srbima kao zrtvama.

Znaci, mi Srbi smo nebeski narod, jako fini, dobri i najpametniji i zato nas ostali mrze (sto se vidi cak i sportskim izvestajima, koji cesto lice na izvestaje sa fronta, gde superiorni Djokovic na pr. ponizava i unistava Zapadnog degenerisanog protivnika).

 

Samim tim, bolesni nacionalizam + kompleks vise/nize vrednosti + zrtva koja se brani, moze se opravdati puno nemoralnih stvari (gledano humanisticki), ili cak uciniti da izgledaju vrhunski moralne (u okviru u tor sabijenog stada), a laz se moze predstaviti kao istina i obrnuto.

 

2. sprega politike i kriminala

Kao posledica rata, doslo je opet do slizavanja mafijaskih krugova i politike (kao u odbranu nacionalnih ciljeva), tako da se zapravo ne zna ko tu koga kontrolise. Tipovi poput Arkana, ne samo da su postali nacionalni heroji, vec i uvazeni predstavnici naroda u Skupstini (a zena mu merilo estetskih vrednosti).

Radi se naravno i o velikim finasijskim malverzacijama, koje su omogucile bogacenje odredjenog sloja ljudi, opet ne samo na racun gradjana, vec i na racun opsteg moralnog odredjenja, tako da je nekih godina na pitanje mladima sta bi voleli da budu kad odrastu, odgovor bio - diler.

 

3. mediji koji sve to prate su naravno u rukama politicara, ili tajkuna, koji prate to dogadjanje onako kako im se naredi.

Dolazi do primitivizacije, ionako primitivnih ljudi i isticanja "novovrednosti". Ta "primitivizacija" postoji i u ostatku sveta, ali je usled vec navedenih faktora, obojena balkanskim mentalitetom i pojacana losim ekonomskim uslovima, zahvatila veci deo drustva u odnosu na uredjenije drzave.

 

4. uticaj crkve (neko je to vec dobro opisao, mislim da znate na sta se odnosi)

 

Sve ovo dovodi do radikalizacije (koju su bas radikali predvodili) u svim pogledima - populisticki vodja moze autoritativno da vlada, neograniceno dugo, narod je ocigledno zadovoljan hlebom i igrama, medicina i prosveta nisu vise tako bitni i gube ugled, opozicija samo deo iste prljave ego igre, intelektualci su uglavnom na istoj liniji, ili se njihov glas ne cuje, idoli su postali zvezde realitija ... i sve polako dolazi do licnog nivoa, po principu, ako sam slabiji cutacu i pokusati se prikaciti trulom sistemu, a ako sam jaci (a oruzje je samo jedan deo tog osecaja nadmocnosti) istrescu se na nastavnicu, zenu, dete, prodavacicu, komsiju ... i naravno svi ce probati "da se snadju" i da iskoriste korupciju i trulost sistema.

 

Sve u svemu ne vidim nekog pojedinca, ili drustveni pokret koji bi skoro to mogao promeniti (od ubistva Djindjica, koji je po mojoj proceni nesto mogao pokrenuti u pravom smeru).

Ko zna, mozda zaista treba poceti od murala, pa i nastaviti sa sankcijama prema majcici Rusiji ?

 

 

 

Edited by Dragan
  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, ras kass said:

 

 

Jebiga to su im roditelji i oni su ipak najviše sa decom pa oni treba da povuku najviše u vaspitanju. Evo i Olja potencira to da roditelju kažu da ih nervira to " pričajte sa decom" pošto oni misle da pričaju ali nisu svesni da nedovoljno kvalitetno pričaju sa svojom decom. I ono čega treba najviše da budu svesni je da je roditeljstvo glavna njihova obaveza, mogu da otkače i druženje sa prijateljima i odlazak u bioskop i gledanje utakmica i rijalitija i šetnja kućnog ljubimca ako je dete u problemu. Ne završava se roditeljska obaveza kupovinom dobre garderobe i obuće već roditelj mora biti i autoritet i drug sa svojim detetom kako bi ono imalo i poverenje i poštovanje. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Quote

To jeste vrsta problema šta dalje. Ne možemo ga držati u pritvoru, zatvoru, zadržavati ga u okviru pravosudnog sistema. On se sad nalazi u Klinici za dečiju neurologiju i psihijatriju. Taj period će proći, to ne znači da će trajati tri ili pet dana, to sve zavisi od odluke lekara. Dok daju određenu dijagnozu. Nakon toga, to prelazi u nadležnost Centra za socijalni rad. Nakon što slučaj preuzme Centar za socijalni rad, postoje tri mogućnosti u daljem postupanju, a sve tri zavise od nalaza lekara.

Prva mogućnost je dalja hospitalizacija, za to je potrebna saglasnost roditelja. Ako roditelji ne daju saglasnost, organ starateljstva može pokrenuti postupak za donošenje privremene mere o lišenju roditeljskog prava i postaviti detetu privremenog staratelja. Druga mogućnost koja je moguća jeste da ga puste i da se smesti u instituciju za decu sa poremećajima u ponašanju, to je dom za vaspitanje dece u Knjaževcu. I za to je potrebna saglasnost roditelja, ako je oni ne daju, onda opet ide postupak za donošenje mere o lišenju roditeljskog prava. Treća mogućnost, lekarska ekipa može da kaže da nije potrebno lečenje i dečak se vraća u svoju porodicu. Onda je organ starateljstva dužan da sastavi detaljan plan podrške roditelja u podizanju deteta - ispričao je gostujući na RTS specijalista za socijalno pravo Dragan Vulević.

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Perkos2 said:

Jebiga to su im roditelji i oni su ipak najviše sa decom pa oni treba da povuku najviše u vaspitanju. Evo i Olja potencira to da roditelju kažu da ih nervira to " pričajte sa decom" pošto oni misle da pričaju ali nisu svesni da nedovoljno kvalitetno pričaju sa svojom decom. I ono čega treba najviše da budu svesni je da je roditeljstvo glavna njihova obaveza, mogu da otkače i druženje sa prijateljima i odlazak u bioskop i gledanje utakmica i rijalitija i šetnja kućnog ljubimca ako je dete u problemu. Ne završava se roditeljska obaveza kupovinom dobre garderobe i obuće već roditelj mora biti i autoritet i drug sa svojim detetom kako bi ono imalo i poverenje i poštovanje. 

 

Samo što se ovde postaje roditelj, jer eto tako tradicija nalaze. A to isto dete nemaju šta da nauče. Ali nema veze nek je živo i zdravo. A posebna vrsta kad ih upisuju na sve i svašta da bi preko dece lečili svoje neuspehe. Ti su posebna kategorija budala. 

Možemo uvijati u oblandu, ali 30 godina mržnje, ratova, netrpeljivosti i glumljenja žrtve...i sad neku empatiju od omladine očekujemo. 

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

Mislim da cak ni u ovoj propaloj drzavi ne postoji sansa da to dete bude slobodno u doglednoj buducnosti. Mozda nece biti dozivotno u ustanovi zatvorenog tipa, ali ako se ne odigra tako, neko ce ga ubiti.

 

Ne mogu sad da nadjem, ali se secam slucaja iz Amerike gde je u saobracajnoj nesreci poginulo dvoje dece i zena, muz preziveo, a pijani klinac koji je bio underage i vozio bez dozvole je izasao ranije iz zatvora/doma.

 

Nije mesec dana proslo, ubio ga je otac.

 

Ima jos takvih slucajeva, ali ovoga se bas secam.

 

Opcija im je da nekako uspeju da pobegnu iz zemlje i da ga izvuku, promene identitet, ali imajuci u vidu koliki je Vucic kontrol frik i kako sve ovo vidi kao napad na njega, mislim da ce se pobrinuti da do toga ne dodje.

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

U sinoćnjem Utisku nedelje troje stručnjaka govor o povratku dece iz OŠ Vladislav Ribnikar u školu, na nastavu koji je najavljen za sredu. Otprilike, zajednički stav, jer polemike nije bilo, valjda je i dogovoreno da se ne polemiše, ne dižu tenzije da se ne bi otišlo predaleko, dakle, zajednički stav je da je prerano vraćati decu u školu, pogotovo je pogrešno u sredu.

Nisu me ubedili da imaju bolje rešenje koje je izvodljivo, a pominjalo se i odlaganje početka nastave na duži rok, do kraja školske godine, razmeštanje učenika po drugim školama u okolini, istaknuto da valja zgradu šloli rekonstruisati, preurediti, da bude manje prepoznatljiva, da decu ne podseća na doživljenu traumu. Sve uz ogradu, nemamo sopstvena iskustva, iz primera uu svetu se zna da su pokušavani razni modeli organizovanja a ciljem da se izbegne retraumatizacija dece ponovnim okupljanjem i boravkom u prostoru u kom se dogodio zločin.
U nekim gostovanjima stručnjaka ranijih dana čuo sam i druga mišljenja, neka se poklapaju sa obrazloženjem ministarstva da se deca trebaju suočiti sa istinom, što pre, uz povećanju pažnju nastavnika, roditelja, psihologa, pedagoga. Obično, kad neko ministarstvo nešto predloži, čini mi se bolje je sve što neko drugi ko poznaje materiju predloži, ovaj put, ne. Traumu su deca doživela, sad su u stanju produžene traume jer im je rutina izmenjena, ne postoji više ustaljeni ritam na koji su se navikli, to sto su kući ne znači da su ceo dan sa roditeljima, roditelji moraju da rade, neka deca ostaju sama, neka se druže sa vršnjacima, neke sa babama i dedama. Mislim da je bolje da sve što nužno sledi preguraju zajedno, u kolektivu koji doživljavaju kao svoje okruženje, uz nastavnike koji se moraju dodatno pripremiti, lakše je organizovati pomoć da bi se pripremilo nekoliko desetina nastavnika neko pomoći hiljadama roditelja koji, po pravilu, nisu stručni, nisu na raspolaganju deci sve vreme. Promena sredine je, takođe, dodatna traumatizacija dece kao i povratak na mesto na kom se tragedija dogodila, promena izgleda, kao nekakvim kulisama, neće izbrisati iz glava dece šta je tu bilo juče, kako je izgledalo i šta se dogodilo. U njihovim životima ništa više neće biti isto kao pre 3.5. ne vidim zašto bi tu promenu dodatno naglašavali, insistirali na njoj kao da brišemo predhodna sećanja, a znamo da se ne mogu izbrisati. Stvaramo li dodatnu konfuziju. 
I, da, uzrast od 7 do 15 godina, traži prilagođen pristup, po mom mišljenju, na barem tri nivoa, 1-3 razred, 4-6 i 7-8 prema stepenu zrelosti, mogućnošću procesuiranja surovih istina.

 

 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

@Div, lako je reci "traumu su deca dozivela, toeto, sad treba da se druze"

 

moje dete se ovih dana vidja sa drugarima iz razreda, juce ih je bilo 5-6-7 zajedno, to je sve kul.

 

srecom po moje dete, bilo je u drugoj smeni, pa nije ni otislo u skolu; srecom po moje dete, ribnikar ima dva razdvojena krila i ulaza u skolu, pa 5-8 razredi ulaze iz kralja milutina a 1-4 iz sv. markovica, pa racunam da je sve to manje traumaticno nego za onu decu koja su imala nesrecu da idu prepodne i/ili da su xy godina stariji.

 

skola razumljivo spolja sada izgleda kao nekakva grandiozna grobnica, ko je bio, zna o cemu pricam. mi smo je vodili da ostavi cvece, jer je to sama trazila ali ujedno nije morala ni da mi kaze (a rekla mi je) da se plasi da ode u skolu.

 

e sad, imas polovinu skole koja treba da provodi vreme u hodnicima gde se masakr desio pre 5 dana.

 

takodje, odluka je da svi u sredu ulaze na ulaz za mladje razrede; ko je roditelj djaka iz skole, zna kolika je guzva kada ulaze / izlaze samo 4x generacije.

 

sada ti treba dodatna paranoja duple guzve i jos susreta daleko starijih i mladjih razreda, sto je takodje izlazak iz zone komfora za ionako traumatizovanu decu.

 

--

necu da se pravim pametan da suvereno tvrdim da znam nesto kao potpuni laik ali znam da ovo zvuci jako rano i jako stap-kanap osmisljeno, imajuci u vidu velicinu i blizinu (vremensku & fizicku) tragedije.

 

samo da podsetim kako je prva odluka od 04. maja uvece, bila, hajmo mozda i u ponedeljak u skolu, pa se onda desio jos jedan masakr tokom noci a neko je usput shvatio da mozda najpre treba i ukloniti cvece i svece, kojima je skola okruzena sa svih strana.

 

nisam pametan ali ministarstvo zvuci jos manje.

  • Like 5
  • Love 2
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

zašto ne bi đaci iz te škole mali onlajn nastavu do kraja školske godine ?

ako to ne može pre big im završio školski godinu i svima dao odlične ocene nego da samo sedam dana nakon masakra oni  tu svakodnevno prolaze

sačuvajmo bareem ovu decu sko već nisamo uspeli onih osmoro koji su stradali u sredu 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Perkos2 said:

zašto ne bi đaci iz te škole mali onlajn nastavu do kraja školske godine ?

ako to ne može pre big im završio školski godinu i svima dao odlične ocene nego da samo sedam dana nakon masakra oni  tu svakodnevno prolaze

sačuvajmo bareem ovu decu sko već nisamo uspeli onih osmoro koji su stradali u sredu 

Time im se ne cini nikakva usluga. Jednostavno, zivot mora da ide dalje i prvenstveno u njihovom interesu je da sto pre nastave sa skolom.

Generacija njihovih roditelja je imala skracenje skolske godine 1999. i vidimo posledice toga i danas.

Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, Kronostime said:

Time im se ne cini nikakva usluga. Jednostavno, zivot mora da ide dalje i prvenstveno u njihovom interesu je da sto pre nastave sa skolom.

Generacija njihovih roditelja je imala skracenje skolske godine 1999. i vidimo posledice toga i danas.

To su da izvineš gluposti, ovo dvoje mladih što su poubijali svoje vršnjake su sve sem produkt 90-tih, jednostavno razmažena deca bogatih i uticajnih roditelja kojima je pruženo sve finansijski i logistički ali ništa ljudski. vaspitani da su bogom dani da vladaju ovim svetom i da im niko ne sme niti može biti prepreka na putu "uspeha".  jedan nije mogao da izdrži konkurenciju u školi i zadirkivanje i naučen da sve može pošto će tata da sve sredi krenu u školu da puca a ovaj drugi povređen što nisu svi hteli da se smeju njegovim forima krenu da puca po mladim osobama pošto će i njemu tatko sa oficirskim činom da okrene dva telefona i sredi mu puštanje.  

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

47 minutes ago, uini said:

@Div, lako je reci "traumu su deca dozivela, toeto, sad treba da se druze"
...

nisam pametan ali ministarstvo zvuci jos manje.

 

Nisam ni ja napisao "uputstvo za upotrebu" nego svoje mišljenje koje se donekle slaže sa stavovima nekih stručnjaka a ne poklapa sa stavovima drugih stručnjaka. Ne verujem ni da postoji rešenje koje je savršeno za svako od hiljadu dece.
Ako je nekima bolje, ili roditelji i pedagozi i psihočozi misle da je bolje, treba im omogućiti da idu u školu, oni koji ne bi još da idu treba omogućiti odsustvovanje. I vreme koje se ne provodi u školi treba osmisliti.

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...