Danas njih tridesetorica staju sa obe strane ulice da ne bismo blokirali. Drugarici i meni prilazi neki stariji, malo ćaknut čovek koji tvrdi kako je vidovit i da je Lavrov zvao nenadležnog iz Rusije da mu traži da "popusti" studentima, te da će pasti uskoro... Ona ga sluša uz povremenu reakciju, ja za to vreme motrim ove policajce s naše strane, držim ih u perifernom polju. Kako sam preletela pogledom, svi osim jednog, koji i deluje najmlađi, imaju na grudima pored prezimena i identifikacioni broj. Kontam da je povučen s Akademije. On sve vreme gleda u nas dve, još smo i mi bile najmlađe među tim ljudima na raskrsnici. Pogledi nam se sretnu i ja mu zadržim pogled, nemam šta da se trzam jer ništa i ne krijem. Posle 2-3 minuta on prilazi, sklanja ovog čoveka i obraća se mojoj drugarici sa daj ličnu kartu. Ona mrtva-ladna kaže neću i okrene se, on ostade zabezeknut, kaže pa kako ne 😅Na kraju je njegov stariji kolega bio u fazonu da je sve u redu i da nas pusti, nema potrebe za tim.