Jump to content

Šta čitate?


zoe Bg

Recommended Posts

On 11/11/2023 at 1:25 PM, Selina said:

A o cemu se tu radi? Nije bas upuceno tebi licno, ali ne bi bilo lose da se napise nekoliko recenica o knjizi koja se cita.

Meni ovi naslovi ne znace nista. Ne bi trebalo da ovaj topik svedemo na naslov knjige. Onda moze i da ne postoji.

 

Vidim da si nedavno došla na forum i verovatno nisi pregledala ceo podforum "Književnost".

 

Više o knjigama može da se sazna na ovoj temi 

 

https://vox92.net/forum/topic/1756-prikazi-pročitanih-knjiga-koje-su-ostavile-jak-utisak/

Link to comment
Share on other sites

9 hours ago, Džudi said:

 

Vidim da si nedavno došla na forum i verovatno nisi pregledala ceo podforum "Književnost".

 

Više o knjigama može da se sazna na ovoj temi 

 

https://vox92.net/forum/topic/1756-prikazi-pročitanih-knjiga-koje-su-ostavile-jak-utisak/

Mislim da se ne razumemo. Zasto bih ja studirala ovaj podforum ovde. Kazes da citas neku knjigu, ja te zamolim da nesto o tome

i napises, a ti me upucujes na prve upise ovde koji nemaju veze sa knjigom koju citas sa prekidima 6 meseci.

Link to comment
Share on other sites

On 10/31/2023 at 10:22 AM, Selina said:

Kad ga procitas javni se i kazi dal je za citanje.

I mnogo ti hvala da si uopste i napisao ovaj post. Pisu ljudi oko nas predivne i vredne knjige, ali mi trazimo i citamo

 

Da odgovorim ovde s obzirom da je prigodnija tema.

 

Knjiga je mešavina postmodernizma i magičnog realizma, ali u sebi sadrži i određenu notu amalgama paganizma i pravoslavlja na Balkanski način, što me podseća na Seobe i Korene (dobar deo knjige posvećen je porodici glavnog lika, istog imena kao i autor, i dešava se na selu). Ja sam oduševljen knjigom, ali s obzirom da si rekla kako ne voliš Pinčona, mislim da nije za tebe, s obzirom da ima pregršt pinčonovskih gadosti. Selo koje poludi od makovog ''soka'', pijanac koji obrije glavu devojčici kako bi joj na lobanji tetovirao univerzum, fantaziranje o prvim seksualnim iskustvima majke i tetke (naravno, lezbijskim i sadomazohističkim, u najboljoj Pinčonovoj tradiciji), žena koja porodi ogromnog leptira, itd. Kako je sam Kartaresku rekao - beskrajni niz stvarnost-halucinacija-san. Kartaresku je prvo pisao poeziju (sada mi je palo na pamet, da je branko Miljković probao psihodelike i slušao The Doors i King Crimson,  napisao bi ovakvu knjigu), i to se vidi u kitnjastom stilu, sa gomilom istorijskih, mitoloških, religijskih, okultnih i pop-kulturnih referenci, ali u ovom slučaju i mikrobioloških i biohemijskih(!). Meni to prija, verovatno zato što ja kad pokušavam da piskaram nešto uglavnom dobijem kritike da treba da obuzdam jezik i reference... ali koja je poenta biti erudita ako ne nabiješ drugima na nos to?

 

I, za kraj, jedan lični hajlajt, koji kao da je ispao iz nekog Sioranovog eseja. Prezirem, dakle postojim!

 

Quote

Bio sam toliko izmučen, nesvestan i tužan, da bi mi tih bolnički život odgovarao zauvek. Zamišljao sam sebe kao najstarijeg bolesnika u sobi, okruženog groznim oreolima simptoma, kog medicinske sestre vole, a ostali bolesnici cene sa strahopoštovanjem i zabrinutošću. Pacijenti bi se menjali, uvek spremni da se ponovo uhvate u koštac sa životom čim osete i najmanji znak poboljšanja, a ja bih, u centru mog nepokretnog svemira, bio večiti Pacijent, preko koga bi se jutra, večeri i noći, leta i zime polako slegali, kao slojevi emajla na kineskoj kutiji. Trideset, četrdeset godina u istom krevetu, na istom odeljenju, držeći mirno isti, beo dan, gde ne očekuješ nikakvo iznenađenje: u to vreme sam tako zamišljao sreću. Bolelo bi, naravno, i morao bih da gutam lekove gorke kao žuč, a noću bi me budili za injekcije, ali ne bih imao ni želja, ni sećanja, ni planova za budućnost. Ne bih imao dokumente ni identitet. Od mojih reči ne bi zavisila ničija sudbina. Nikada ne bih morao da trpim mučenje zato što sam zao, niti da imam grižu savesti zato što sam dobar. Bio bi to čist život, dosadna i mlaka kontemplacija u zatvorenom prostoru, u skloništu: to sam želeo tada, a možda želim i sada. 

 

Edited by robespierre
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

On 11/21/2023 at 12:19 AM, robespierre said:

 

Da odgovorim ovde s obzirom da je prigodnija tema.

 

 

žena koja porodi ogromnog leptira, 

 

I, za kraj, jedan lični hajlajt, koji kao da je ispao iz nekog Sioranovog eseja. Prezirem, dakle postojim!

 

 

 Juce mi je celog dana bila u glavi i na pameti  Salvador Dali😍

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, Selina said:

 Juce mi je celog dana bila u glavi i na pameti  Salvador Dali😍

 

 

 

 

Ha, Dalijev nadrealizam je sasvim sigurno insipracija autoru, leptir je lajtmotiv kroz doslovno čitavo delo, od korica knjige do poslednjih strana teksta. Meni, koji sam na određeni način opsednut dualizmom i tražim ga u svim stvarima i iskustvima, se naročito svidela ideja da ako je čovek, to jest vreme, to jest čovek u vremenu jedan leptir, odnosno njegovo telašce, koje ima prošlost kao levo krilo, zašto je slep za desno krilo, iako je ono sasvim sigurno tu?

 

Jutros sam poranio kako bih pre posla završio Hamsunov roman Glad. Užasno težak i mučan za čitanje, baš onako kako volim.  

 

Večeras krećem sa Makartijevom Stelom Maris, a skoro sam kupio i Kjubrik: između slikarstva i filma, pa se po malo čita i to. U pitanju je doktorska disertacija Dijane Metlić, profesorke istorije umetnosti, koja je adaptirana u knjigu. 

Edited by robespierre
Link to comment
Share on other sites

On 11/22/2023 at 1:49 PM, robespierre said:

 

 

 

Jutros sam poranio kako bih pre posla završio Hamsunov roman Glad. Užasno težak i mučan za čitanje, baš onako kako volim.  

 

Ja ujutru ne bih mogla da citam ozbiljna stiva, cak nisam u stanju ni Kulturu iz dnevne stampe da razumem.

Glad jeste malo zakukuljena i zamumuljena knjiga, ali ne i mucna i teska, ali za to moras da je citas izveceri u

tajnosti😁

Ja sam nedavno citala i njegovo udarno delo ( nije Glad) za koje je dobio Nobela i stvarno je genijalno, ali

se citaocima kao sto si ti na primer ne bi ( najverovatnije) dopala. Knjiga jeste na neki nacin genijalna jer je

pisana primitivnim jezikom, kratke su recenice, tema je biblijska, a i jezik je takav. Nasla sam neki "prepric":

 

 

Dok Isak krči šume, razorava njive i na svojim širokim plećima dovlači balvane za buduću kuću, Inger brine o stoci, pravi sireve, gotovi jela i održava red u zemunici. Oni hvale i bodre jedno drugo, nalaze načina da prevaziđu sušu, nerodnu godinu i svaku drugu nevolju, zajedno dižu čak i glomazne grede za buduću kuću i raduju se kao deca svakoj pobedi. Tako priča o Isaku i Inger izrasta u epopeju o nastanku imanja, doma, porodice, u obnovljenom jedinstvu čoveka i prirode, u atmosferi rada i stvaranja, daleko od pomodnih hirova zahuktale civilizacije.
Plodovi zemlje predstavljaju vrhunac Hamsunove proze, gde se najpotpunije spaja njegova izrazita osećajnost, osoben ironijski podtekst i realistički odnos prema modernom društvu i njegovim konvencijama. Roman za koji je Hamsun nagrađen Nobelovom nagradom i koji ga je učinio jednim od najznačajnijih norveških i svetskih pisaca.
Prateći sudbinu Isaka sa Selanroa Hamsun je izgradio gromadni književni lik, verovatno jedan od najznačajnijih u literaturi HH veka. Lik svevremenog i celovitog – večnog čoveka – na kome počiva život i koji stoji naspram „ekonomskog čoveka”, „prosečnog građanina” i drugih obeskorenjenih individuuma na kojima se uspostavljaju moderne civilizacijske forme. Osim što je na realističan i ubedljiv način ukazao na iluzornost tih formi, romanom Plodovi zemlje Hamsun je otvorio pitanja kojima naše doba, sa poraznim rezultatima na polju duha, morala, privrede, ekologije, daje važnost i aktuelnost u većem stepenu nego i u vreme kada je roman nastao.'' 

 

I ime Isak je biblijsko i Isak je u knjizi koja je na neki nacin i istorija covecanstva prvi covek koji na neki nacin stvara svet,

barem ovaj kakav poznajemo ( sa kucama, jedenjem i pijenjem).

Plodovi zemlje

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Selina said:

Ja ujutru ne bih mogla da citam ozbiljna stiva, cak nisam u stanju ni Kulturu iz dnevne stampe da razumem.

Glad jeste malo zakukuljena i zamumuljena knjiga, ali ne i mucna i teska, ali za to moras da je citas izveceri u

tajnosti😁

Ja sam nedavno citala i njegovo udarno delo ( nije Glad) za koje je dobio Nobela i stvarno je genijalno, ali

se citaocima kao sto si ti na primer ne bi ( najverovatnije) dopala. Knjiga jeste na neki nacin genijalna jer je

pisana primitivnim jezikom, kratke su recenice, tema je biblijska, a i jezik je takav. Nasla sam neki "prepric":

 

 

Dok Isak krči šume, razorava njive i na svojim širokim plećima dovlači balvane za buduću kuću, Inger brine o stoci, pravi sireve, gotovi jela i održava red u zemunici. Oni hvale i bodre jedno drugo, nalaze načina da prevaziđu sušu, nerodnu godinu i svaku drugu nevolju, zajedno dižu čak i glomazne grede za buduću kuću i raduju se kao deca svakoj pobedi. Tako priča o Isaku i Inger izrasta u epopeju o nastanku imanja, doma, porodice, u obnovljenom jedinstvu čoveka i prirode, u atmosferi rada i stvaranja, daleko od pomodnih hirova zahuktale civilizacije.
Plodovi zemlje predstavljaju vrhunac Hamsunove proze, gde se najpotpunije spaja njegova izrazita osećajnost, osoben ironijski podtekst i realistički odnos prema modernom društvu i njegovim konvencijama. Roman za koji je Hamsun nagrađen Nobelovom nagradom i koji ga je učinio jednim od najznačajnijih norveških i svetskih pisaca.
Prateći sudbinu Isaka sa Selanroa Hamsun je izgradio gromadni književni lik, verovatno jedan od najznačajnijih u literaturi HH veka. Lik svevremenog i celovitog – večnog čoveka – na kome počiva život i koji stoji naspram „ekonomskog čoveka”, „prosečnog građanina” i drugih obeskorenjenih individuuma na kojima se uspostavljaju moderne civilizacijske forme. Osim što je na realističan i ubedljiv način ukazao na iluzornost tih formi, romanom Plodovi zemlje Hamsun je otvorio pitanja kojima naše doba, sa poraznim rezultatima na polju duha, morala, privrede, ekologije, daje važnost i aktuelnost u većem stepenu nego i u vreme kada je roman nastao.'' 

 

I ime Isak je biblijsko i Isak je u knjizi koja je na neki nacin i istorija covecanstva prvi covek koji na neki nacin stvara svet,

barem ovaj kakav poznajemo ( sa kucama, jedenjem i pijenjem).

Plodovi zemlje

 

Meni je knjiga baš bila mučna, valjda zato što sam se malo poistovetio sa glavnim likom, samo što moja glad nije fizičke prirode kao njegova, već glad duha, sa sve nedostupnom ženom koja svojim intelektom, mudrošću, duhom to smiruje, i potrebom da se ode negde daleko i zaboravi sve ovo ovde. I ja mislim da mi se Plodovi zemlje ne bi svideli, ali planiram da pročitam Pana čim završim sa Putnikom / Stelom Maris. Zapravo, u knjižaru sam ušao da pogledam novo izdanje kompletnog Kortasarovog rada, setio se da bih mogao da kupim Pana, a onda kupio Glad jer me je privukla Munkova slika na koricama, predstavu nisam imao o čemu se zapravo radi. A kad smo kod Makartija, s obzirom da sam već uspeo da pročitam nekih 300 strana, malo je reći da sam oduševljen. Nasilje i atavizam Krvavog meridijana su zamenjeni sardoničnim rvanjem sa bogovima. Pitko i jednostavno napisan, jednostavno te ubaci u samo još nekoliko strana režim i ne dozvoljava da staneš. Verujem da bi ti se roman svideo. 

Link to comment
Share on other sites

18 hours ago, robespierre said:

 

Meni je knjiga baš bila mučna, valjda zato što sam se malo poistovetio sa glavnim likom, samo što moja glad nije fizičke prirode kao njegova, već glad duha, sa sve nedostupnom ženom koja svojim intelektom, mudrošću, duhom to smiruje, i potrebom da se ode negde daleko i zaboravi sve ovo ovde. I ja mislim da mi se Plodovi zemlje ne bi svideli, ali planiram da pročitam Pana čim završim sa Putnikom / Stelom Maris. Zapravo, u knjižaru sam ušao da pogledam novo izdanje kompletnog Kortasarovog rada, setio se da bih mogao da kupim Pana, a onda kupio Glad jer me je privukla Munkova slika na koricama, predstavu nisam imao o čemu se zapravo radi. A kad smo kod Makartija, s obzirom da sam već uspeo da pročitam nekih 300 strana, malo je reći da sam oduševljen. Nasilje i atavizam Krvavog meridijana su zamenjeni sardoničnim rvanjem sa bogovima. Pitko i jednostavno napisan, jednostavno te ubaci u samo još nekoliko strana režim i ne dozvoljava da staneš. Verujem da bi ti se roman svideo. 

Pan ti se nece bas mnogo svideti, mene je ta knjiga podsetila na Markezovu knjigu Pukovniku nema ko da pise, ali je Pukovnik genijalno

delo u poredjenju sa glavnim likom iz Pana koji je porucnik i zivi u sumi skupljajuci plodove, usput se zaljubljuje u neke cudne osobe,

uglavnom je knjiga romantika i lirika.

 

I ja sam svojevremeno ( sad sam batalila) gledala sta jos od Kortazara da citam, ali me nista nije privuklo pa ce kod mene ostati

sa Skolicama onako za vecnost.

U moje su vreme ( a to je bilo odavno) bile tri knjige na dnevnom redu pa ko ih nije citao taj ne zna sta je knjizevnost,

a to su Skolice, Glad i Carobni breg😀

Ja citam sada Carobni breg po drugi put.

Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, Selina said:

Pan ti se nece bas mnogo svideti, mene je ta knjiga podsetila na Markezovu knjigu Pukovniku nema ko da pise, ali je Pukovnik genijalno

delo u poredjenju sa glavnim likom iz Pana koji je porucnik i zivi u sumi skupljajuci plodove, usput se zaljubljuje u neke cudne osobe,

uglavnom je knjiga romantika i lirika.

 

I ja sam svojevremeno ( sad sam batalila) gledala sta jos od Kortazara da citam, ali me nista nije privuklo pa ce kod mene ostati

sa Skolicama onako za vecnost.

U moje su vreme ( a to je bilo odavno) bile tri knjige na dnevnom redu pa ko ih nije citao taj ne zna sta je knjizevnost,

a to su Skolice, Glad i Carobni breg😀

Ja citam sada Carobni breg po drugi put.

 

 

Ako budeš u prilici i voljna, pročitaj zbirku kratkih priča Vrata neba i druge priče, mene je tu Kortasar oduševio. Čitao sam je odmah nakon Markesove zbirke Dvanaest hodočasnika, nisam stekao utisak da zaostaje kvalitetom za Markesom, naprotiv. Tajno oružje i Barka, ili nova poseta Veneciji su mi među najboljim kratkim pričama, kvalitetom mogu da se mere sa Borhesom (rekao bih da je on bolji etalon, s obzirom da je u časopisu u kom je HLB bio urednik prvi put objavljena neka Kortasarova priča), Asterionovim domom, Alefom, i mojom favoritkinjom iz senke, Pričom o dva kralja i dva lavirinta

Link to comment
Share on other sites

knut hamsun, kormak makarti... strana broj 36 topika sta citate za pamcenje.

 

meni omiljena hamsunova je krug se zatvara. plodovi zemlje takodje briljantni, pan malo slabiji. lutalice i misterije skoro na nivou prve dve pomenute. fenomenalan pisac je bio taj famozni nordijac.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

8 hours ago, stoudemire said:

kormak makarti... strana broj 36 topika sta citate za pamcenje.

 

Završio Putnika / Stelu Maris pre nekoliko sati. Radi se o dva različita romana koja se radnjom i glavnim likovima, bratu fizičaru i sestri matematičarki (ergo, fizici i matematici kao sestrinskim naukama u specifičnom odnosu), čiji je otac radio na Triniti projektu, naslanjaju jedan na drugi. U Americi su originalno izdati u dva toma, dok su ovde u sklopu jedne knjige. Još uvek mi je teško da u potpunosti saberem utiske ali ovo je neumitno najbolje Makartijevo delo uz Krvavi meridijan. Ovo je nešto nalik osećaju koji se u čoveku javlja kad stoji ispred neke monumentalne građevine i oseća celokupnu infinitezimalnost svog postojanja. Tema Putnika je fizika, preciznije kvantna mehanika, ali obučena u makartijevski triler, dok je druga knjiga... filozofsa polemika, o matematici i poimanju objektivnog sveta i realnosti, između  psihijatra i pacijenta? Ja sam završio tehnički fakultet, radio sam neku matematiku na univerzitetskom nivou, ali nisam ni blizu nivoa da uopšte počnem da razumem probleme o kojima gospodin piše ovde. A opet, to radi toliko pitko i jednostavno da je to zastrašujuće. Prilično fascinantno za nekoga ko nema nikakvo formalno obrazovanje, a naročito iz domena matematike. Prisutna je prilična doza njegovog uobičajenog fatalizma i tragedije, u ovom slučaju obrađenih ne kroz nasilje, već kroz jednu daleko kontroverzniju temu, ali o ovome ne bih previše otkrivao jer može nekoga bespotrebno odvratiti od čitanja. Prosto je fascinantno da je ovakvo kapitalno delo uobličeno u devedesetoj godini života, mada je na delu počeo da radi još sedamdesetih godina. Nisam još čuo da je neki roman pisan skoro pedeset godina kao ovaj? S druge strane je apsolutno logično, ne smem ni da zamislim koliko je literature iz filozofije, matematike i fizike moralo biti pročitano kao podloga. Gospodu koja sede u Švedskoj akademiji treba da bude sramota što im je ovaj voz otišao sa stanice, svima ostalima su neke stvari očigledne, a ovakav epitaf je samo kruna celokupnog opusa verovatno najvećeg pisca atomske ere.

 

On 11/25/2023 at 11:27 AM, DameTime said:

 

 

Ovaj deo me podsetio na onaj naš pređašnji razgovor o psihoanalizi, kao i na temu koju si pokrenula o psihologiji kao nauci. Kao da sam ga ja pisao, a ti se verovatno uopšte nećeš složiti. :)

 

Quote

Elem, hteo sam da te pitam kakvo je tvoje mišljenje o psihijatrima. Odnosno koliko je loše.

Je li to na spisku?

Što da ne?

Uvek sam mislila da čovek i sam mora biti malo labilan da bi poželeo da se bavi psihijatrijom. Ako imaš suviše klinički pogled na poremećene onda ti je to mana. Sa druge strane ne možeš biti ni opaljen.

Uvek si mislila.

Da.

A sad?

Čemu to?

Verovatno ih poznaješ bolje nego ja.

Ne znam. Verovatno ne zamišljam da se družiš sa gomilom psihijatara. Ali opet i ne znam sa kim se družiš.

Rekao bih da su mi pacijenti zanimljiviji od doktora.

I meni.

Ovo što mi radimo nije nauka po tebi.

Nije. Doktori kao da manje-više izbegavaju neuronauke. Tumaraju po brazdama noseći fenjer i tablu sa štipaljkom. Po sulkusima? Lako je razumeti zašto. Ako do psihoze dolazi samo zbog zatajenja nekoliko sinapsi zašto onda jednostavno ne nestane statika. Ali ne. Nastane pažljivo izgrađen i prilično artikulisan svet kakav nikad pre nisi video. Ko to pravi? Ko je taj koji ide unaokolo i povezuje otkačene žičice u nove i neobične spojeve. Zašto to radi? Koji algoritam prati? Zašto pretpostavljamo da neki uopšte postoji?

Nemam pojma.

Doktori kao da zanemaruju pažnju sa kojom nastaje svet ludih. Svet koji zamišljaju da dovode u pitanje, a to naravno ne čine. Alijenista zaobilazi granice ludila kao što sveštenik zaobilazi greh. Zaglavljen na vratima sopstvenog domena. Proučavajući iskrivljenih usana stvarnost koja nema utemeljenje. Tuđu naciju. Daj neko drugo pitanje. Smisli teoriju. Neprijatelj tvog pregnuća je očaj. Smrt. Kao i u stvarnom svetu. Ne primaš se na ovo.

Slušam.

Šesnaest minuta.

Trudiš se da ih nekako ispuniš?

Ne. Mogu da stanem kad god hoću.

Kao što svi možemo.

To je prilično čoserovski. Kao što svi možemo. 

Misliš da terapeuti nisu preterano sposobni da leče.

Mislim što i većina. Da briga leči, ne teorija.  Dobrota u celom svetu. A možda su na kraju čak svi problemi duhovni. Ma koliko opsednut mesecom Karl Jung je verovatno bio u pravu u vezi sa tim. Imaj na umu da nemački jezik ne pravi razliku između uma i duše. Što se tiče institucija, osećaj je da su mesta poput Stele maris vrlo promišljeno pripremljena. Samo nisu znali ko dolazi. Mislim da je nega ovde vrlo dobra, ali kao i nega svugde nikada ne može da održi korak sa potrebom. Nakon toliko godina čak su i cigle zatrovane. Lekovi postoje, ali leka nema. Mesta koja su bila poprišta nezamislive patnje na kraju će biti spaljena do temelja ili pretvorena u hramove.

Jesu i ti svi stavovi tako mračni?
Ne smatram ih mračnim. Mislim da su naprosto realni. Mentalna bolest je bolest. Kako drugačije da je nazovemo? Ali jeste bolest koja ima veze s jednim organom koji bi mogao da pripada i Marsovcima koliko ga malo razumemo. Neuobičajeno ponašanje je verovatno mantra. Više krije nego što otkriva. Jedan od problema s kojima se terapeut suočava jeste da pacijent nema želju da se izleči. Reci mi, doktore, kakva ću ja onda biti?

 

P.S. Imaj na umu da Makarti nikada ne naznačava dijaloge između likova u svojim delima. 

Edited by robespierre
  • Like 2
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

@robespierre 

 

Interesantno. Sa nekim delovima se mogu složiti, sa nekima ne. :classic_smile: A podsetilo me malo i na izmišljene dijaloge koje sam pisala pre jedno deceniju. 

 

Quote

Jedan od problema s kojima se terapeut suočava jeste da pacijent nema želju da se izleči. 

 

Ovo je, recimo, potpuno tačno. Moja sestra od tetke skoro godinu dana ide kod terepautkinje. Kaže keva da misli kako joj to uopšte ne pomaže. Naravno, ona je to odmah povezala sa svojim stavom, koji provejava i na forumu, da terepauti nemaju iskrenu želju da pomognu klijentima pa se oni stoga i ne "izleče", već to samo rade zbog novca. 

 

Rekla sam joj samo da kako može doći do toga da terapeut nema iskrenu želju da pomogne, tako se može desiti da klijent zapravo nema želju da razreši svoje probleme. Kaže ona kako to, ako je otišla tamo znači da želi pomoć.

 

Mislimo da želimo pomoć, ali kada terapeut krene da čačka u sve ono što nas tišti, bilo da smo o tome znali ili nismo znali, neretko dolazi do otpora. Osoba štiti delove svoje ličnosti, koliko god oni disfunkcionalni bili.

 

U psihologiji postoji nešto što zovemo transfer i kontratransfer, odnos između terapeuta i klijenta je dvosmeran i oboje utiču jedno na drugo u procesu terapije.

 

Nego, uzeh 4 naslova u okviru ove akcije i mogu reći da sam oduševljena. 

 

https://www.booka.rs/knjige/savremena-knjizevnost/mucna-ljubav/ (naravno, sakupljam sve od Feranteove)

https://www.booka.rs/knjige/savremena-knjizevnost/predaja/

https://www.booka.rs/knjige/savremena-knjizevnost/crkni-ljubavi/

https://www.booka.rs/knjige/savremena-knjizevnost/zivot-bez-kraja/

 

Begbedeov sinopsis me zapravo podsetio na tvoje pisanje na forumu ;D 

 

Quote

Život je krvoproliće. Masovno ubistvo od 59 miliona mrtvih godišnje. 1,9 smrtnih slučajeva u sekundi. 158.857 smrtnih slučajeva dnevno. Od početka ovog pasusa, dvadesetak ljudi u svetu je umrlo – i više ako čitate polako. Ne razumem zašto se teroristi trude da podignu statistike: nikad neće uspeti da ubiju toliko ljudi kao Majka Priroda. Čovečanstvo biva desetkovano u opštoj ravnodušnosti. Tolerišemo ovaj svakodnevni genocid kao da je posredi normalan proces. Mene smrt sablažnjava. Ranije sam o njoj razmišljao jednom dnevno. Otkad imam pedeset godina, svaki čas mislim na nju.

 

Da budemo jasni: ne gnušam se smrti; gnušam se svoje smrti. Ako velika većina ljudi prihvata neizbežno, to je njihov problem. Lično, ne vidim smisao u umiranju. I reći ću još nešto: smrt neće proći kroz mene. Ova priča govori o mom nastojanju da prestanem da umirem glu¬pavo kao svi ostali. Preminuti bez reakcije nije dolazilo u obzir. Smrt je stvar lenjosti, samo fatalisti veruju da je neminovna. Prezirem pomirene sa sudbinom, koji uzdišu govoreći ‘eh, sve nas to čeka, pre ili kasnije’. Crknite svi negde drugde, slabašni smrtnici.

 

Edited by DameTime
reč
  • Like 2
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

49 minutes ago, DameTime said:

@robespierre 

 

Interesantno. Sa nekim delovima se mogu složiti, sa nekima ne. :classic_smile: A podsetilo me malo i na izmišljene dijaloge koje sam pisala pre jedno deceniju. 

 

Ovo se može shvatiti na različite načine, s obzirom da se radi o jednom od najvećih pisaca druge polovine dvadesetog veka. :classic_smile:  Ali ne brini, ja se u životu često zabavljam jednom, čak i za moje standardne previše pretencioznom, mišlju drugorazrednog nemačkog filozofa, Šopenhauerovog učenika, Filipa Mejnlendera, koji o sebi piše u trećem licu: mi nismo obični ljudi i moramo skupo platiti obedovanje s bogovima. :classic_smile:

 

Quote

Ovo je, recimo, potpuno tačno. Moja sestra od tetke skoro godinu dana ide kod terepautkinje. Kaže keva da misli kako joj to uopšte ne pomaže. Naravno, ona je to odmah povezala sa svojim stavom, koji provejava i na forumu, da terepauti nemaju iskrenu želju da pomognu klijentima pa se oni stoga i ne "izleče", već to samo rade zbog novca. 

 

Rekla sam joj samo da kako može doći do toga da terapeut nema iskrenu želju da pomogne, tako se može desiti da klijent zapravo nema želju da razreši svoje probleme. Kaže ona kako to, ako je otišla tamo znači da želi pomoć.

 

Nadam se da ovo ne provejava iz mog pisanja, s obzirom da ja u objektivnom smislu apsolutno doživljavam psihologiju i psihoterapiju kao nauke (mada mi je skoro u jednom razgovoru ove vrste doslovno rečeno da ja ne verujem u psihologiju..). Ali, ja, kao izraziti solipsista, koji zaista mnogo (previše) vremena provodi u introspekciji jednostavno znam da ne postoji ta terapija koja može meni objektivno da pomogne.

 

Quote

Mislimo da želimo pomoć, ali kada terapeut krene da čačka u sve ono što nas tišti, bilo da smo o tome znali ili nismo znali, neretko dolazi do otpora. Osoba štiti delove svoje ličnosti, koliko god oni disfunkcionalni bili.

 

U psihologiji postoji nešto što zovemo transfer i kontratransfer, odnos između terapeuta i klijenta je dvosmeran i oboje utiču jedno na drugo u procesu terapije.

 

Ovo je obrađeno i u knjizi, ali ne mogu da otkrijem na koji način jer bih u tom slučaju nekome pokvario užitak u čitanju. Recimo da pacijentkinja otkriva psihijatru određene nezamislive stvari kako bi sakrila nešto veće, a psihijatar joj zauzvrat to i predočava na način na koji si ti objasnila. Opet, fascinantno da čovek (pisac) koji nema nikakvo formalno obrazovanje zađe tako duboko u fino psihološko tkanje. 

 

Quote

Begbedeov sinopsis me zapravo podsetio na tvoje pisanje na forumu ;D 

 

Uh, ne znam da li da se nadam da je samo po tonu, suprotno bi značilo da osim što ostavljam utisak nadrndanosti imam problem i da artikulišem svoje misli.  Niti sam ovoliko nadrndan i ljut na svet, niti je ovo razmišljanje blisko mojoj filozofiji. Iako bih voleo da prodiskutujemo na ove metafizičke teme, kako ne bismo davili druge pokušaću da budem što kraći. Ja jesam izraziti fatalista. Svaki dan mnogo (previše) razmišljam o smrti. Smrt je tragična i beskrajno me rastužuje. S druge strane, ovo je jedna besciljna šetnja po polju snova i taj beskrajni pad u beskrajno ništa oslobađa. Šopenhauer otprilike kaže da ni jedna normalna osoba na kraju svog života ne bi izabrala da ponovo prođe kroz sve ovo. Ergo, idealno stanje je ne-biti, a ne umreti.

 

Za kraj bih dodao da sam od subote pročitao poslednja četiri pasusa prve knjige, Putnika, još minimalno dvadeset puta, i svaki put, bez greške, je knjiga učinila da mi krv proključa. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Teri Pračet - Straža! Straža!

 

straza_straza-teri_pracet_v.jpg

 

Nekako pregurah ovo Pračetovo izvikano čudo od romana. Počeo sam da ga čitam na preporuku koleginice sa posla, ali moram priznati da mi ovaj stil pisanja nije legao. Skrenuta mi je pažnja da će mi se isti ili dopasti, ili mi se uopšte neće dopasti. Nažalost, ispade ovo drugo. Dosta isfragmentisana priča o izmišljenom svetu, sa alegorijskim elementima, uz dosta crnog humora i satire, sa čudnim dijalozima i još čudnijim likovima od kojih neki nose apsurdna imena. Radnja od samog početka nije fokusirana tako da nemate predstavu u kom pravcu se ista kreće, niti gde završava. Ima tu i zmajeva, i patuljaka, i bibliotekara koji je zapravo orangutan, te zatupastih likova koji ne znaju gde udaraju. Sve u svemu, neobična čorba sa nikad viđenim sastojcima. 🤣

Edited by drgnk
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, drgnk said:

još čudnijim likovima od kojih neki nose apsurdna imena

Pozdravlja vas gospodin Algastisnu.

 

Pračetovi romani se mogu čitati zasebno, ali pomaže ako si pročitao hronološke prethodnike, kontam da bi ti npr. polovina fora sa orangutanom imala sasvim drugu dimenziju.

 

Po mom mišljenju, najbolji njegov roman je Mali bogovi, a uz to ne pripada ni jednom ciklusu i može se bez ikakvih problema čitati sam za sebe.

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

10 minutes ago, Smrtokapa said:

Pozdravlja vas gospodin Algastisnu.

 

Pračetovi romani se mogu čitati zasebno, ali pomaže ako si pročitao hronološke prethodnike, kontam da bi ti npr. polovina fora sa orangutanom imala sasvim drugu dimenziju.

 

Po mom mišljenju, najbolji njegov roman je Mali bogovi, a uz to ne pripada ni jednom ciklusu i može se bez ikakvih problema čitati sam za sebe.

 

Hvala na preporuci. Imam i "Dobra predskazanja" koji je isti pisao zajedno sa Nilom Gejmenom. Čuo sam dobre kritike na račun pomenutog ostvarenja koje nije hronološki vezano ni za jedan od Pračetovih ciklusa, tako da ću mu verovatno dati još jednu priliku čim se oporavim od prethodnog iskustva. 😀

Edited by drgnk
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, drgnk said:

 

Hvala na preporuci. Imam i "Dobra predskazanja" koji je isti pisao zajedno sa Nilom Gejmenom. Čuo sam dobre kritike na račun pomenutog ostvarenja koje nije hronološki vezano ni za jedan od Pračetovih serijala, tako da ću mu verovatno dati još jednu priliku čim se oporavima od prethodnog iskustva. 😀

"Dobra predskazanja" je jako zabavan i duhovit roman, radnja je na planeti Zemlji i nema nikakve veze sa Disksvetom.

 

"Straža, straža" su beše zmajevi, nabijeni kao sardine, zar ne? :classic_smile: Davno sam to čitao. Ako su ti likovi bili simpatični, preporučujem i "Glinene noge", manje-više ista ekipa, mada to nije hronološki prvi sledeći roman sa ankmorporškom stražom.

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

On 11/26/2023 at 10:51 AM, stoudemire said:

knut hamsun, kormak makarti... strana broj 36 topika sta citate za pamcenje.

 

meni omiljena hamsunova je krug se zatvara. plodovi zemlje takodje briljantni, pan malo slabiji. lutalice i misterije skoro na nivou prve dve pomenute. fenomenalan pisac je bio taj famozni nordijac.

I najnoviji je Nobelovac ( Jan Fose) Norvezanin, ali ga ja najverovatnije necu citati jer jednostavno jel " ne postizavam".

Jednog drugog (Norverzanina) toplo preporucujem,

 

Per Peterson: Hajde da krademo konje

Kradja konja u nemackom, norveskom ( verovatno i na drugim germanskim jezicima ima malo drugacije znacenje od konjokradica 

kod nas) znaci zapravo neko drugarstvo iz detinjstva u koje mozes da se uzdas celog zivota jer ste toliko slicni, isto mislite i zelite

da cak i konje mozete da kradete.

 

Atmosfera je u njegovim knjigama Hamsunsovska ( sa izuzetkom da je radnja barem 70 godina kasnije), ali i tu provejava Norveska

sa ljudima koji jako malo govore narocito ne o svojim osecanjima, gde deca imaju utisak da ih roditelji ne vole  jer svoju ljubav nikadfa

ne pokazuju i tako deca odrastaju pa su i sama skrta na recima i pokazivanju svojih osecanja.

Roditelji i brat autora izgubili su zivot devedesetih na nekom feribotu u pozaru i kroz celo njegovo delo ( ima sedam - osam knjiga)

provejava neka beskrajna tuga. Petersona nazivaju inace autorom norveskog Weltschmerza.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Pročitao sam Uelbekovu Kartu i teritoriju. Ovo mi je prvi susret sa gospodinovim delom. U principu bih joj dao pozitivnu ocenu, valjda to što sam je pročitao za dva dana znači nešto, mada je prilično siromašnog stila (svidela mi se autoironija u vidu zahvalnice wikipediji na kraju). Očekivao sam nešto dosta ekstremnije, u odnosu na Bolanja koga sam letos čitao sve što se dešava u ovom romanu deluje kao blaga neprijatnost. Verovatno bih trebao da pročitam Elementarne čestice i Mogućnost ostrva. 

 

Predstojeći vikend će biti popusti u Laguni. Planirao sam da uzmem nešto od Išigura, s obzirom da ga nisam čitao. Pišite šta bi još valjalo pogledati.

Link to comment
Share on other sites

15 hours ago, robespierre said:

Pročitao sam Uelbekovu Kartu i teritoriju. Ovo mi je prvi susret sa gospodinovim delom. U principu bih joj dao pozitivnu ocenu, valjda to što sam je pročitao za dva dana znači nešto, mada je prilično siromašnog stila (svidela mi se autoironija u vidu zahvalnice wikipediji na kraju). Očekivao sam nešto dosta ekstremnije, u odnosu na Bolanja koga sam letos čitao sve što se dešava u ovom romanu deluje kao blaga neprijatnost. Verovatno bih trebao da pročitam Elementarne čestice i Mogućnost ostrva. 

 

Predstojeći vikend će biti popusti u Laguni. Planirao sam da uzmem nešto od Išigura, s obzirom da ga nisam čitao. Pišite šta bi još valjalo pogledati.

Meni se dopalo Pokoravanje, ove druge knjige ne bas mnogo jer, kako si lepo primetio, nije to knjizevnost sa velikim slovom K.

Od Ishigura ne preporucujem nista ( citala sam samo jednu knjigu i shvatila da to nije za mene, a jos manje je za tebe),

ali imam 1 veliku preporuku😍

 

Malo je dela u svetskoj literaturi takve estetske i stilske prefinjenosti, kao i istančanog osećanja tragičnosti života, kao što je roman Godina smrti Rikarda Reiša. Saramago koristi činjenicu da je najveći pesnik portugalskog jezika Fernando Pesoa (1888–1935) potpisivao svoje pesme različitim imenima i stvorio čitavu porodicu svojih bližih i daljih duhovnih srodnika – heteronima – koje je ’zadužio’ da u pesničkoj formi odgovore na najbitnija pitanja ljudske egzistencije. Jedan od njih, Rikardo Reiš, neposredno nakon Pesoine smrti pokušava nemoguće – da živi život umrlog pesnika. Oko takvog neverovatnog zapleta Saramago gradi roman koji je sav istkan od paradoksa...“
– Jasmina Nešković

„Saramago nas uvodi u jedinstveni lavirint u kome se mešaju ’privid stvarnosti i istina privida’.“
– Le Monde

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

29 minutes ago, robespierre said:

Čitao sam Saramaga, komentarisali smo baš tu knjigu letos, ali si zaboravila. Skoro sam hteo da je kupim da je poklonim, ispostavilo se de je trenutno nema u knjižarama.

 

Šta ne valja kod Išigura?

Citala sam samo Ostaci dana, a pre toga sam gledala film i usudjujem se da kazem da je film zanimljiviji od knjige.

Citali su ljudi i Nikad me ne ostavljaj, meni je tu vec sama tema toliko uzasna ( deca se odgajaju kao farma rezervnih delova

za drugu decu) da i pored odlicnih kritika to ne bih mogla da citam.

Link to comment
Share on other sites

Čitao sam i ja Ostatke dana, i ne dopada mi se.

Iako je odlično napisana, što je obično dovoljno da mi se knjiga svidi, ovdje mi je toliko antipatična naklonost pisca za glavnog lika da mi je knjiga totalno odbojna i vjerovatno više nikad neću čitati Išigura.

Edited by quentin
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

17 hours ago, robespierre said:

Čitao sam Saramaga, komentarisali smo baš tu knjigu letos, ali si zaboravila. Skoro sam hteo da je kupim da je poklonim, ispostavilo se de je trenutno nema u knjižarama.

 

Šta ne valja kod Išigura?

Ja sam imala tu knjigu i onda je moj jako dobar prijatelj morao u bolnicu i ja mu dam tu knjigu da je cita.

Covek umre posle tri nedelje u bolnici i meni je bilo jako neprijatno da pitam da mi vrate knjigu.

Ponovo sam je kupila, polovnu, ali ja uvekl i kupujem te "polovne" jer su nove uzasno skupe, a te "polovne"

zapravo su skoro pa i uvek i neprocitane.

Kad ne znam sta da citam ja citam Andre Zida, Morijaka, a uvek mi je pri ruci i "U potrazi za izgubljenim vremenom"

i onda uzmem bilo koji deo ( tu neke radnje i nema) i uzivam u prelepim mislima, opisima cveca, nekim drustvenim

obicajima malo bogatije gradjanske klase.

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...