Jump to content

Šta čitate?


zoe Bg

Recommended Posts

Dino Bucati, Tatarska pustinja...

Boli, dusha.....i glad, moram da imam ovu kjnigu, novu, polovnu, marim ja, moram da je imam. Ne pamtim kad sam citala nesto sto je sama esencija knjizevnosti, hirurski precizan rez u formi, ocisceno od literacije, tako savrseno otelotvorena misao u materijalnoj, pisanoj formi.....zavidim jezivo svakome ko je studirao knjizevnost pa sad zna da objasni svu velicanstvenost ovog dela, ja je osecam u naznakama i bas sam jadna.....

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, Pletilja said:

Dino Bucati, Tatarska pustinja...

Boli, dusha.....i glad, moram da imam ovu kjnigu, novu, polovnu, marim ja, moram da je imam. Ne pamtim kad sam citala nesto sto je sama esencija knjizevnosti, hirurski precizan rez u formi, ocisceno od literacije, tako savrseno otelotvorena misao u materijalnoj, pisanoj formi.....zavidim jezivo svakome ko je studirao knjizevnost pa sad zna da objasni svu velicanstvenost ovog dela, ja je osecam u naznakama i bas sam jadna.....

Nisam znala ni za autora ni za knjigu. Pogledah sad, kad tamo stoji da je autor italijanski Kafka, da je knjiga genijalna, ali

je nekako pala u zaborav pa sada dozivljava revival. Naslov je nekada na nemackom bio Zaboravljena tvrdjava, sada su iznova

preveli kao Tatarsku pustinju i sta da kazem izuzev da sam je kupila ( rabljenu, ja ne kupujem nove knjige) pa cu se javiti kada je nekad

budem procitala, a i pogledacu recenzije od ovdasnjih kriticara i analiticara.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

40 minutes ago, Selina said:

Nisam znala ni za autora ni za knjigu. Pogledah sad, kad tamo stoji da je autor italijanski Kafka, da je knjiga genijalna, ali

je nekako pala u zaborav pa sada dozivljava revival. Naslov je nekada na nemackom bio Zaboravljena tvrdjava, sada su iznova

preveli kao Tatarsku pustinju i sta da kazem izuzev da sam je kupila ( rabljenu, ja ne kupujem nove knjige) pa cu se javiti kada je nekad

budem procitala, a i pogledacu recenzije od ovdasnjih kriticara i analiticara.

Ne znam koje izdanje imate, ovo Lagunino ima jako lep pogovor Dejana Ilica i, jos vaznije, hronologiju Bucatijevog zivota iz pera Dzulija Karnacija. 

Vec sam uzela Prodavnicu tajni iz biblioteke Bucati je sam priredio ovu zbirku kratkih prica, godinu dve pre smrti, kako kazu, sa namerom da prezentira ono sto je, po njegovom mislhenju, najbolje sto je napisao.  Danasnji dan posvecujem Bucatiju, prvo Dejan Ilic, zatim Karnaci pa Prodavnica tajni.....

PS Iscekivanje varvara je lajt motiv i kod Bucatija i kod Kucija, pokusacu da nadjem Kucijevo objasnjenje jer je ocigledno da je Bucatijev roman, objavljen 1940,imao uticaja ali bih volela da cujem Kucijevo tumacenje. Tek kad saznam vise o Bucatiju i njegovom opusu, bolje cu razumeti Kucija....

PEU2Urtf.jpeg

Edited by Pletilja
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Prodavnica tajni je apsolutno predivna, samo ne znam postoji li naše izdanje gde je prevedena kompletno. Izdanja na koja sam dosad nailazila prave neku meni neshvatljivu selekciju koja izostavlja neke od najlepših priča. Ponekad mi se čini da je glavni kriterijum bio da se preskoči sve što je malo teže prevesti. Naravno i ovaj deo koji je preveden vredi, samo je šteta za propušteno.

Link to comment
Share on other sites

Pjer Lemetr - Doviđenja, tamo gore

 

p051385c0.jpg

 

Mislim da je ovo ostvarenje već negde navedeno na forumu, ali eto da ga pomenem. Radi se o prvom delu trilogije "Deca propasti", savremenog francuskog pisca Pjera Lemetra, za koji je dobio Gonkurovu nagradu. Roman obrađuje stanje u Francuskoj, prvih godina nakon završetka Prvog svetskog rata. Akcenat je stavljen na užasno stanje ratnih, vojnih veterana koji sastavljaju kraj s krajem, dok na drugoj strani, brojni ratni profiteri uživaju u rezultatima svog "rada". Međusobno se smenjuju teške ljudske drame, očaj porodica poginulih, prikazi korumpiranog društva... Takva naelektrisana atmosfera je stvorila plodno tle za razne mahinacije i prevare, i tu dvojica glavnih junaka stupaju na scenu.

Link to comment
Share on other sites

12 hours ago, drgnk said:

Pjer Lemetr - Doviđenja, tamo gore

 

p051385c0.jpg

 

Mislim da je ovo ostvarenje već negde navedeno na forumu, ali eto da ga pomenem. Radi se o prvom delu trilogije "Deca propasti", savremenog francuskog pisca Pjera Lemetra, za koji je dobio Gonkurovu nagradu. Roman obrađuje stanje u Francuskoj, prvih godina nakon završetka Prvog svetskog rata. Akcenat je stavljen na užasno stanje ratnih, vojnih veterana koji sastavljaju kraj s krajem, dok na drugoj strani, brojni ratni profiteri uživaju u rezultatima svog "rada". Međusobno se smenjuju teške ljudske drame, očaj porodica poginulih, prikazi korumpiranog društva... Takva naelektrisana atmosfera je stvorila plodno tle za razne mahinacije i prevare, i tu dvojica glavnih junaka stupaju na scenu.

Ja pomno pratim te knjizevne dogodovstine i usudjujem se da kazem da je danas knjizevnost, kao i politika, muzika, spala na neke mediokritete

i onda kad nemas ili ne znas za bolje, lepse, pametnije, daju se nagrade i ljudima koji su se proslavili trilerima, a onda seli da pisu "knjizevnost".

 

Ovaj je autor uzburkao francusku knjizevnu scenoi samo iz razloga sto se usudio da pise i o neslavnoj strani pobednika iz WWI,

a njih ima svuda, narocito ih je bilo u Srbiji, ali o tome nije niko pisao. Laza Lazarvic je napisao, ( ali pre tog vremena) Sve ce

to narod pozlatiti. Sam je taj rat ovekovecio Remark, ta posleratna vremena ( izmedju dva rata) u knjizevnosti ima u nemackoj

knjizevnosti, ali kod sila pobednica bas i nema pa je samo iz tih razloga ovaj roman vazan.

 

Inace je za moj knjizevni ukus WW! ovekovecen u Selinovom Putovanje nakraj noci, to je 1 urnebes ,vatromet iskricavog duha, ali

i prelepe knjizevnosti.

Obavezno da ga citas.

 

Putovanje nakraj noći (franc.: Voyage au bout de la nuit) je roman francuskog književnika Luja Ferdinda Selina iz 1932. Delo je poluautobiografskog karaktera, a opisuje doživljaje autorovog alter ega, Ferdinanda Bardamua, dok pokušava da preživi na bojištu Prvog svetskog rata, u afričkim kolonijama, američkom velegradu i siromašnom pariškom predgrađu.

Roman odiše krajnjim pesimizmom, nihilizmom, mizantropijom i teskobom; no mračne teme i nesreće glavnog antijunaka Selin često opisuje kroz duhoviti cinizam. Inovativnim načinom izražavanja oponaša govorni jezik, uz često uplitanje žargona i obimnu upotrebu vulgarizama.

Iako je to tek prvi Selinov roman, većina kritičara ga smatra i najuspješnijim. 1932. bio je ozbiljan kandidat za Prix Goncourt, a glasanje kojim je odbijen do danas je ostalo predmet kontroverzi. Dobio je nagradu Renaudot. Iako popularan u tridesetima, u posleratnom razdoblju je često zanemarivan zbog autorovih profašističkih i antisemitskih stavova. [1]

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

On 4/8/2024 at 12:49 PM, alcesta said:

Prodavnica tajni je apsolutno predivna, samo ne znam postoji li naše izdanje gde je prevedena kompletno. Izdanja na koja sam dosad nailazila prave neku meni neshvatljivu selekciju koja izostavlja neke od najlepših priča. Ponekad mi se čini da je glavni kriterijum bio da se preskoči sve što je malo teže prevesti. Naravno i ovaj deo koji je preveden vredi, samo je šteta za propušteno.

Glavni su kriterijumi uvek pare, a izdavacka kuca ne moze da placa ozbiljnog prevodioca ako zna i kalkulise za 500 izdatih knjiga.

 

U bivsoj nam drzavi trziste je bilo relativno veliko ( a i citali su ljudi), sada imamo tri drzave sa istim jezikom, ali ne i tri

izdavacke kuce koje se usudjuju da kalkulisu sa citaocima iz istog govornog podrucja.

 

Hrabre su ove minijaturne izdavacke kuce koje kako tako i izdaju knjige.

Link to comment
Share on other sites

Pa za ovo i ne plaćaju nikakvog prevodioca, samo preštampavaju isti prevod iz prošlog veka. Taman posla da se još i na novi prevod troši. Doduše nisam ni sigurna da bi neko danas bolje preveo pa možda i dobro što ne diraju ništa :default_sofa:

Link to comment
Share on other sites

Ernesto Sabato, O junacima i grobovima

 

Pre desetak godina citala sam Tunel, kniga mi se mnogo dopala, a zasto sam odlagala citanje ove druge, ne znam.

Ti Juznoamerikanci pisu malo cudno, u svakom slucaju nesvakidasnje, iako u predgovoru moje knjige cuveni poljski

genije Vitold Gombrovic koji je i sam ziveo 24 godina u Argentini, kaze da je to posle Tomas Mana poslednji roman koji

je pisan klasicnim stilom, a ne modernim. Za moj je ukus pisan kao sto je recimo pisao i Cortasar ( Skolice).

 

Nisam ga jos celog procitala, roman je podeljen u neka cetri dela, a zaprapastila sam se da je treci deo prica o

slepim ljudima i nekoj opsednusti slepima.

 

I portugalski Nobelovac napisao je knjigu sa naslovom Slepilo

 

I sam je autor pred kraj zivota oslepeo, ali je knjigu pisao mnogo decenija ranije, a napoznatiji Argentinac Borhes

gubi vid sa svojih pedesetak godina zivota, ali pise i dalje. Borhes je kao mlad covek ( valjda i u tenejdzerskoj dobi) 

otisao sa ocem u Svajcarsku da oca operisu da ne bi oslepeo.

Sabato inace ima neverovatnu biografiju, mislim da toga u knjizvenom svetu i nema.

Covek je atomski fizicar, univerzitetski profesor, boravi u Parizu i radi preko dana sa Marijom Kiri, a nocu pise

i druzi se sa knjizevnom pariskom elitom.

 

 

  • Like 1
  • WOW 1
Link to comment
Share on other sites

19 hours ago, stoudemire said:

O junacima i grobovima. Jedna od mojih omiljenih knjiga, apsolutno remek delo, meni dosta bolja od Tunela, a tad dok sam je čitao mislim da sam bio i malo zaljubljen u Alehandru Vidal Olmos.

 

Epizoda iz lifta je za mene jedna od onih minijatura poput razgovora Ivana i Aljoše Karamazova u kafani zbog kojih se čitaju knjige. Kakva alegorija, pocepa se sve u meni svaki put kad je se setim, a setim je se često.

Link to comment
Share on other sites

19 hours ago, stoudemire said:

O junacima i grobovima. Jedna od mojih omiljenih knjiga, apsolutno remek delo, meni dosta bolja od Tunela, a tad dok sam je čitao mislim da sam bio i malo zaljubljen u Alehandru Vidal Olmos.

Meni je ona neki poremecen lik koji bi u danasnje vreme verovatno ziveo na spidu ( ili nekim tako farmaceutskim izumima).

 

Ali nisam knjigu procitala do kraja, Izrael i Jevreji me nekako vise zanimaju pa sam citanje prekinula, a znam da to nije dobro,

a znam da pojma i nemam kada cu anstaviti da je citam.

Link to comment
Share on other sites

On 4/18/2024 at 2:48 PM, stoudemire said:

O junacima i grobovima. Jedna od mojih omiljenih knjiga, apsolutno remek delo, meni dosta bolja od Tunela, a tad dok sam je čitao mislim da sam bio i malo zaljubljen u Alehandru Vidal Olmos.

 

O Junacima i grobovima je apsolutno remek delo, već se na starom forumu nekoliko puta pisalo na tu temu. Jedna od najboljih knjiga koje sam ikada pročitao. 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...