Jump to content

Zivot i standard u SFRJ


Amigo

Recommended Posts

Drago mi je da si se nasmejao. Sad ponovo procitaj i objasni mi zasto zgrade sazidane pre WWII izgledaju bolje od onih sazidanih 60-ih.
 
Zato što im se fasade renoviraju u poslednjih 15ak godina jer im se malter i ukrasne aplikacije obrusavaju pa prete da padnu na glavu prolaznicima. Grad Beograd finansira deo a nekada i 100% troškova obnove tih fasada.
Fasade zgrada iz posle ww2 perioda nemaju te probleme ali izgledaju socijalno jer je trend kitnjastih fasada prošao i ustupio mesto svedenim hladnim linijama.

Sent from my Redmi Note 7 using Tapatalk

Link to comment
Share on other sites

Jel se direktor računa samo generalni ili može i direktor izgradnje kako nekako bi ga danas zvali a znam čoveka koji je bio direktor nekog sektora koji je bio nadležan za građevinske projekte u inostranstvu (građ inž - bio po libijama/iracima/iranima) a nije bio član partije.

Sent from my Redmi Note 7 using Tapatalk

Što meni oponiraš. Ja sam i rekao da je moglo, ali su te pozicije zahtevale sposobna i odgovorne ljude

Sent from my SM-G998U using Tapatalk

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Amigo said:

 

U AmeriKi moze, ali u SFRJ nije moglo :classic_biggrin: toliki ljudi se selili.:smiley53:

 

Sto se tice stanova, postojali su stanovi solidarnosti koji su se delili radnicima i to ne mali stanovi, nego dvosobni, trosobni, troiposobni. Jedan moj dobar drug je zivio u nekim barakama i njego otac, galvanizer, teska radnicka klasa, dobije trosoban stan, kada je on bio osmi razred, troje dece, ljudi bili presrecni. 

Pogledajte samo ove silne izgradjen zgrade. Ovaj mali predni deo je bio izgradjen prije 1970, ostale je sve izgradjeno posle i jos toliko , ali se ne vidi na ovoj slici.

 

 

Ja moram da priznam da smo svi mi iz sela u unutrasnjosti, bili totalni imbecili jer samo mi nismo znali kako da dobijemo stan, i to dvosoban trosoba, ma na Dedinju :roflmao: Znaci i ti podrzavas ideju resavanja ekonomskih problema ruralnih predela time sto ces da im dodelis stan u gradu.... Meni samo nije jasno kako ti i Baby niste barem neki ministri razvoja, brilijatna ideja.

Jos mi objasni kako je eto svako mogao da dobije stan. A ja se nekako secam da nije....Znas zasto se secam? Pa zato sto niko iz sela nije dobijao stan, osim dva-tri "udarnika".

1 hour ago, Baby said:

 

Naravno, ako imas para... ako nemas, sve jedno ti je kako se uredjenje drzave zove. 

Postoji ogromna razlika kad ne mozes da kupis stan ni sa parama, jer je drustvena svojina. Valjda je to jasno. A ne mozes da prodas svoju, jer nema vrednost.

Znaci ne, nije isto - ali drago mi je da si probala :classic_smile:

Link to comment
Share on other sites

44 minutes ago, Angelia said:

Ja moram da priznam da smo svi mi iz sela u unutrasnjosti, bili totalni imbecili jer samo mi nismo znali kako da dobijemo stan, i to dvosoban trosoba, ma na Dedinju :roflmao: 

 

Postojali su kadrovski stanovi, kao i stanovi solidarnosti, kao i obicni stanovi, ides na listu, skupljas bodove. Posto ti nisi nikada cula za to, jer si bila mala, eto malo guglaj, ako te interesuje.

Pricamo o stotinama hiljada stanova sirom SFRJ, sve skupa sigurno to ide na 7 cifara. Pogledaj onu fotku sto sam stavio, sve izgradjeno u bivsoj drzavi.

 

44 minutes ago, Angelia said:

Znaci i ti podrzavas ideju resavanja ekonomskih problema ruralnih predela time sto ces da im dodelis stan u gradu.... Meni samo nije jasno kako ti i Baby niste barem neki ministri razvoja, brilijatna ideja.

Jos mi objasni kako je eto svako mogao da dobije stan. A ja se nekako secam da nije....Znas zasto se secam? Pa zato sto niko iz sela nije dobijao stan, osim dva-tri "udarnika".

 

Pa nije, jer je vecina ljudi sa sela, radije uzimala kredite da prave kucu. Od cega su npr tvoji roditelji napravili kucu? Imala si kucu, nisi zivjela u satoru.

 

44 minutes ago, Angelia said:

Postoji ogromna razlika kad ne mozes da kupis stan ni sa parama, jer je drustvena svojina. Valjda je to jasno. A ne mozes da prodas svoju, jer nema vrednost.

Znaci ne, nije isto - ali drago mi je da si probala :classic_smile:

 

Ko je imao pare mogao je naravno da kupi stan. To je bilo retko, ali bilo je. Koliko je samo kuca napravljeno, cime, odakle pare?

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Angelia said:

 

Postoji ogromna razlika kad ne mozes da kupis stan ni sa parama, jer je drustvena svojina. Valjda je to jasno. A ne mozes da prodas svoju, jer nema vrednost.

Znaci ne, nije isto - ali drago mi je da si probala :classic_smile:

 

Ko je rekao da je isto, ali je sistem isti. Preseli se...

Selili su se i te kako po Jugi, razmenjivali stanove... nisu bili zarobljeni u mestu. 

 

Nisam ja nista probala, nego si se ti ispalila... ali ako ti je lakse, sve je bilo krs, nismo putovali, nismo imali sta da jedemo, pisali smo po livadi... Bezveze je rasprava, pre 5 strana sam ti rekla da je prica individualna. Ti pises te ruralni krajevi su lose ziveli, te ajd ruralni u Vojvodini i nisu tako lose, te ovo, te ono. Bilo je kao i svuda na svetu svacega, malo vise izjednaceno, ali i bolje stojecih i sirotinje... al niko nije spavao na ulici. Naravno da je onaj na brdu gde je sledeca kuca 3km od njega gore/teze ziveo nego onaj u Vojvodini ili Slavoniji gde su kuce spojene jedna do druge... Izbanalizirala si pricu bespotrebno. 

Edited by Baby
Link to comment
Share on other sites

34 minutes ago, Baby said:

Ti pises te ruralni krajevi su lose ziveli, te ajd ruralni u Vojvodini i nisu tako lose, te ovo, te ono. Bilo je kao i svuda na svetu svacega, malo vise izjednaceno, ali i bolje stojecih i sirotinje... al niko nije spavao na ulici. 

Ne znam za ostale gradove ali u Beogradu jeste, cak i ako iskljucis ona "moderna naselja" oko Gazele ,Mirijevo, kod Visnjicke banje...

To je kao legenda da nije bilo narkomanije, ubistava, kriminala...

Naravno da su se danas stvari otele kontroli i da je gore nego ranije, ali to uopste ne znaci da takvih problema nije bilo, jer su jednostavno gurani pod tepih.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, DJORDJE said:

Ne znam za ostale gradove ali u Beogradu jeste, cak i ako iskljucis ona "moderna naselja" oko Gazele ,Mirijevo, kod Visnjicke banje...

To je kao legenda da nije bilo narkomanije, ubistava, kriminala...

Naravno da su se danas stvari otele kontroli i da je gore nego ranije, ali to uopste ne znaci da takvih problema nije bilo, jer su jednostavno gurani pod tepih.

 

Imas dokumentarne filmove Zelimira Zilnika o sirotinji, nije bas bila neka legenda, ali neuporedivo sigurnije nego posle raspada Juge. 

Link to comment
Share on other sites

38 minutes ago, Baby said:

 

Imas dokumentarne filmove Zelimira Zilnika o sirotinji, nije bas bila neka legenda, ali neuporedivo sigurnije nego posle raspada Juge. 

Dobro Zilnikovi filmovi se bas nisu nesto narocito publikovali, zar ne, ali slazem se. O siromastvu se  i pricalo, bilo je dosta filmova na tu temu, neki cak i legendarni poput Specijalnog vaspitanja. Kada sam rekao legenda mislio sam na kriminal, koji je tada itekako postojao, mada naravno nije bio ni delic onog sto danas postoji. Slazem se da si tada mogao da pozoves miliciju  i da racunas da ces biti zasticen u najvecem broju slucajeva, dok je danas  to vrlo upitno. Medjutim, tada nije bilo tabloida koji su objavljivali sve i svasta, a stampa jednostavno nije smela da objavljuje stvari kao sto su ubistva ili silovanja da se ne bi uznemiravala javnost. Recimo u Beogradu je 70tih bilo u proseku nekoliko ubistava mesecno, najcesce iz strasti, kafanske tuce, kockarski dugovi itd. To je vrlo retko zavrsavalo u novinama, na televiziji jer narod nije smeo da se uznemirava. Ja znam jer je moj otac proveo radni vek u tom polju i ko zna koliko puta je dobijao poziv u sred noci da ide na posao. Bilo je cak i ubistava po skolama, najcesce tuce oko devojke ili iz ciste gluposti. Narkomanija je tada bila manje vise porok funkcionerske klase i godinama se vrtela cifra od 2000 registrovanih u Beogradu, mada je bilo mnogo vise onih koji su bili poznati, ali ne registrovani, jer su bili deca raznih funkcionera ili visokih oficira. Peca Popovic je mnogo kasnije pricao da je bio po zurkama na kojima se konzumiralo sve moguce od trave do heroina , dok ih je cuvao Savezni SUP, a beogradski SUP nije smeo tu ni da prismrdi. Peca nije nista slagao, a mislim da i vrapci znaju o cijoj se kuci radilo.

Eto, i to je bila zemlja u kojoj smo ziveli , a Boris Johnson samo sto ne padne zbog zurke sa sampanjcem.:classic_biggrin:

 

Edited by DJORDJE
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Amigo said:

 

Postojali su kadrovski stanovi, kao i stanovi solidarnosti, kao i obicni stanovi, ides na listu, skupljas bodove. Posto ti nisi nikada cula za to, jer si bila mala, eto malo guglaj, ako te interesuje.

Pricamo o stotinama hiljada stanova sirom SFRJ, sve skupa sigurno to ide na 7 cifara. Pogledaj onu fotku sto sam stavio, sve izgradjeno u bivsoj drzavi.

Stotine hiljada stanova na 22 miliona stanovnika. Red bio dugacak. Znam ja dobro kako je to radilo, u gradu.

 

2 hours ago, Amigo said:

 

Pa nije, jer je vecina ljudi sa sela, radije uzimala kredite da prave kucu. Od cega su npr tvoji roditelji napravili kucu? Imala si kucu, nisi zivjela u satoru.

 

Od svog rada, gradili je 7 godina, I od oceve ustedjevine iz gastarbajterskih dana....vidi pazi ja znam kako su ljudi odlazili na privremen rad....I od privatnih poslova drugova u KPJ na njihovim vikendicama. Nikakvi krediti, jbga otac bio gadljiv na dugovanja. 

 

2 hours ago, Amigo said:

Ko je imao pare mogao je naravno da kupi stan. To je bilo retko, ali bilo je. Koliko je samo kuca napravljeno, cime, odakle pare?

Rada? Neobican koncept, znam

2 hours ago, Baby said:

 

Ko je rekao da je isto, ali je sistem isti. Preseli se...

Selili su se i te kako po Jugi, razmenjivali stanove... nisu bili zarobljeni u mestu. 

Pa sistem nije bio isti. Ako si imao neku zemlju I kucu nisi mogao da dobijes stan.  A kako si zamislila tu razmenu? Evo ti kucerak bogu iza nogu za stan? 😁

 

2 hours ago, Baby said:

Nisam ja nista probala, nego si se ti ispalila... 

Ti si uporedila US danas sa SFRJ 70tih-80tih. Da, bas sam se ja ispalila

Link to comment
Share on other sites

Sto se tice stanova, nasao sam ovaj clanak, https://www.kamatica.com/vest/najveci-broj-stanova-u-srbiji-stariji-od-30-godina/12977#

gde kazu sledece :

Period najintenzivnije izgradnje bio je od 1961. do 1980. godine. U tom periodu izgrađeno je 1,19 miliona stanova, što čini 36,9 odsto od ukupnog broja popisanih stanova.

Znaci govorimo o milionima izgradjenih stanova u celoj drzavi.

Evo podaci i za Hrvatsku

https://books.google.ca/books?id=26RVYkUkBXAC&pg=PA381&lpg=PA381&dq=broj+izgradjenih+stanova+u+hrvatskoj&source=bl&ots=9yYo-RS3Dy&sig=ACfU3U1UADvE4zILvlpSJXYzl3_ZsNENUA&hl=en&sa=X&ved=2ahUKEwjto8zIws71AhUyjIkEHRbOAZoQ6AF6BAgREAM#v=onepage&q=broj izgradjenih stanova u hrvatskoj&f=false

 

Gradnja je bila izvanredna, ali je sistem raspodjele bio los. Ja sam i tada tvrdio, kao klinac, da se za stanove dobijaju krediti, kao sto su ih davali za kuce, pa onda kupis sta hoces i gde hoces.

Tu su i ogromne pare propale i siguran sam da je stanogradnja na tim odnosima doprinosila jako mnogo ekonomskoj krizi. 

Vjerovatno su se i ove gradjevinske firme vadile sa poslovima po Bliskom Istoku i Africi, kojih je bilo jako dosta.

Link to comment
Share on other sites

@Amigo @Baby poenta nije bila da se ja zalim na zivot u SFRJ, to je prosto tako bilo, barem u mom kraju. Razlozi zasto I kako, je prosto da mojim roditeljima nije bilo vise dostupno kao I mnogima. Ali nije poenta o meni, nego da je tako zivelo dosta ljudi. I ta vasa secanja kako je standard bio super, zvuce kao da mi neko sa Beverly Hillsa objasni kako nema kriminala u LA, sve je super I lepo se provodimo.

Imali ste ovde nekoliko ljudi da pomenu iskustva iz zivota ili vojske, o ljudima koji nisu znali sta je sapun ili voz, koji nisu imali pojma sta je skijanje na Kopaoniku, ili letovanje na Jadranu. Ne zato sto su bili siromasni ili primitivci. Nego zato sto sa time nisu ni dosli u kontakt. 

I potpuno je besmisleno to porediti sa kapitalizmom.  Zato sto u kapitalizmu imas vise izbora.

I jasno mi je da se tog perioda rado secate,  samo vas statistika zeza, da to u proseku, nije bas tako izgledalo. Ponavljam, u proseku. Vasa licna iskustva I dalje ostaju licna. Nije ni moje iskustvo prosek, istina je negde izmedju. Nemam pojma zasto ne mozete da prihvatite da je vase subjektivno secanje, samo to. Subjektivno.

Kao sto je moje, subjektivno, samo spusta vas prosek.

Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, DJORDJE said:

Ne znam za ostale gradove ali u Beogradu jeste, cak i ako iskljucis ona "moderna naselja" oko Gazele ,Mirijevo, kod Visnjicke banje...

To je kao legenda da nije bilo narkomanije, ubistava, kriminala...

Naravno da su se danas stvari otele kontroli i da je gore nego ranije, ali to uopste ne znaci da takvih problema nije bilo, jer su jednostavno gurani pod tepih.

Narkomanije je svuda bilo manje izmedju ostalog i zato što su narkotici bili dosta skuplji nego danas.Kako bi konzumenti rekli "sad ti treba mnogo manje para da se uradiš"

Edited by Daniel Den
Link to comment
Share on other sites

Hm, cale bio kelner, keva trgovac, nijedno clan partije, a imali smo:

- Stan u Brace Jerkovica naselju

- Vikendicu na Adi Ciganliji, gde sam provodio dobar deo leta

- Kucu na Jastrepcu, oceva dedovina

- Kucu na Ohridu, majcina dedovina

- Letovalo se u Baskim Vodama, Starom Gradu na Hvaru i Bolu na Bracu

- Prvi kompjuter (ZX Spectrum) dobio 1981. godine kao nagradu za odlican uspeh i primerno vladanje.

- licnu kartu izvadio sa 16 godina dan posto mi je pandur na Trgu Republike odvalio forhend  u  1h izjutra, dok sam cekao nocnu 26icu, zato sto sam mu na pitanje "Sta ti mali radis ovde u ovo doba?" odgovorio mamurno  "A sta te boli qrac?" . Odma` izjutra sam otisao da predam dokumenta za LK.

Bilo je kriminala, jbg. moj kraj je bio po zlu poznat 80-ih: Zabac, Knele, Brankovici, Klopa, Mija, Zuca, Goran Majmun..... i ostala gospoda, ali bilo je i mnogo bezazlenije i sigurnije vreme nego ovo danas.

Link to comment
Share on other sites

 

 

56 minutes ago, Angelia said:

@Amigo @Baby poenta nije bila da se ja zalim na zivot u SFRJ, to je prosto tako bilo, barem u mom kraju. Razlozi zasto I kako, je prosto da mojim roditeljima nije bilo vise dostupno kao I mnogima. Ali nije poenta o meni, nego da je tako zivelo dosta ljudi. I ta vasa secanja kako je standard bio super, zvuce kao da mi neko sa Beverly Hillsa objasni kako nema kriminala u LA, sve je super I lepo se provodimo.

Imali ste ovde nekoliko ljudi da pomenu iskustva iz zivota ili vojske, o ljudima koji nisu znali sta je sapun ili voz, koji nisu imali pojma sta je skijanje na Kopaoniku, ili letovanje na Jadranu. Ne zato sto su bili siromasni ili primitivci. Nego zato sto sa time nisu ni dosli u kontakt. 

I potpuno je besmisleno to porediti sa kapitalizmom.  Zato sto u kapitalizmu imas vise izbora.

I jasno mi je da se tog perioda rado secate,  samo vas statistika zeza, da to u proseku, nije bas tako izgledalo. Ponavljam, u proseku. Vasa licna iskustva I dalje ostaju licna. Nije ni moje iskustvo prosek, istina je negde izmedju. Nemam pojma zasto ne mozete da prihvatite da je vase subjektivno secanje, samo to. Subjektivno.

Kao sto je moje, subjektivno, samo spusta vas prosek.

 

Slažem se da ovde iznosimo lične poglede i iskustva, ponekad, slučjno ili namerno, svoje viđenje ističemo kao da je opštevažeće, ako ne na celu populaciju onda bar na deo, socijalnu grupu, lokalitet, generaciju.

Ja sam imao svo to iskusstvo o kojem pišeš, ali i iskustvo o kojem piše Amigo, svestan sam da se SFRJ urušila iz bar dva razloga, prodor nacionalizma i nezdrava ekonomija, što ne znači da su svi bili nacionalisti, niti da je komunizam bio bezgrešne ideologija i praksa, niti da nije bilo nikakve ekonomije, da je sve bilo trulo.
Kad ti kažeš da nešto nije moglo, svaki kontraprimer jeste dokaz da jeste moglo, ali ne i da je bilo lako dostupno, da je bilo nekakav prosek, opšta pojava. Ja sam, otprilike, generacija tvojih roditelja, rođen u sličnom socijalnom okruženju, selo blizu Beograda, kad sam rođen nije ni administrativno pripadalo bBeogradu, pripojeno je negde sredinom šesdesetih. Imali smo dve škole u selu, retkost za ono vreme, nismo imali ni česmu sa pijaćom vodom već bunar, loče vezano konopcem i olačeno o klin, neko od pomoćnih radnika izvadi kofu vode, stavi je na drvenu klupu pored bunar i pijemo dok ima. WC poljski, užas, ali nismo ni bili svesni toga jer tako je bilo, nije bilo nigde i selu kanalizacije ni Wca sa ispiranjem. Već početkom sedamdesetih je sazidana nova škola, sa bazenom, mokrim čvorom, sportskom salom, terenima, istih standarda kako su u to vreme građene u Beogradu. Ja nisam nikada ni ušao u tu školu, otišao sam u grad, nisam imao potrebe.
Stanovali smo kao podstanari, uglavnom u prizemljušama sa poljskim WCom, negde u dvorištu, zajedničko korišćenje, ne uvek, promenio sam desetak stanova, negde ovako, negde onako, uglavnom najveći problem nije bio nedostatak komfora nego nesigurnost, nije naše, gazda može da nam da otkaz kad hoće, da poveća kiriju, a obično su bili previše radoznali, morju da vide ko je došao, šta smo kupili, šta kuvamo. To školovanje i stanovanje su finansirali roditelji, otac službenik sa srednjom školom koju je završio kao odrastao čovek, večernja škola, viši razredi osnovne i srednja, nekako u isto vreme kad sam i ja išao u osnovnu školu, ja prvi razred, od peti, a i sestra peti. Pre toga se živelo od poljoprivrede, sa oko 4 hektara nije se videla neka perspektiva pa je rešio da polako prodaje zemlju, završi školu i zaposli se. Ni danas nisam siguran da li mi je to bio dobar izbor, već krajem šesdesetih i tokom sedamdesetih je od poljoprivrede, posebno u blizini Beograda, moglo solidno da se živi ali je zahtevalo mnogo napora, i bilo je rizično, zavisiš od vremenski uslova, još se sve radilo na otvorenom. Uglavnom, dve-tri njive je prodao da bi se školovao, a sedamdesetih su naglo skoćie cene zemlje, posebno tamo gde je pogodno za gradnju, pa smo od jedne njive kupili neki stančić u BGD i od par placeva kola, nešto nameštaja, nešto se potrošilo onako. Sad bih voleo da su ti placevi i njiva moji ali, prošao voz, doduše ostalo mi je dovoljno, ni to ne mogu da obradim kako bih želeo.
Ne pišem ovo kao autobiografiju već kao ilustraciju promena koje su se dešavale. Početkom šesdesetih u selu je bilo 3-4 privatbna traktora, oralo se plugovima koje vuku konji ili vilovi, već polovinom sedamdesetih svaka kuća koja se ozbiljno bavi poljoprivredom ima traktor, slobodna procena, stotinak traktora u selu, otprilike toliko i automobila, televizor se podrazumevao, početkom šesdesetih ja, i dobar broj kuća u selu smo bili i bez struje, struju smo ueli kad sam bi četvrti razred.

Mala digresija, mislim da sam na starom forumu prepričavao reči Duška Kovačevića, pričao o promenama koje se dogode tokom jednog ljudskog života, kaže, seća se kad su se neki rođaci ili komšije iseljavali u Australiju, familija čeka dva-tri meseca da stigne prvo pismo, da saznaju jesu li živi, a sada odlete ujutro, uveče se jave preko Vajbera, uključ kameru da pokažu gde su smešteni, i druga priča, kaže imao je desetak godina kad su u njegovom delu gtada postavili prvu telefonsku govornicu, za dečje oči izgleda impresivno, kao svemirski brod, unutra aparat, slušalica, otvor za ubacivanj novčića, 5 dinara. Voleo bi da isproba to čudo, 5 dinara nije malo, ali nije problem u tome, ima on 5 dinara ali nema koga da zove, niko koga poznaje nema telefon. Danas telefona, tableta, kompjutera a nama je to izgledalo kao naučna fantastika.
Suština je u tim promenama, svake godine je bilo bolje, postajalo je dostupno ono što smo mogli samo da sanjamo. 

Ja često kažem, bio sam slobodan, znam da političke slobode nije bilo, nije se smolo javno pričato o mnogo čemu, ali privatno, u krugu prijatelja smo lajali do mile volje, a što mi je bilo važnije, osećali smo se bezbednije, mogli da putujemo, uslov su pare, pasoš nije problem, a pedesetih se još uvek preko granice išlo, uglavnom ilegalno. SFRJ je bila jedina socijalistička zemlja u koju se i vraćalo, iz drugih zemalja ko se dokopao zapada nije ni želeo ni smeo više nikad da se vrati.

Razumem da neko ima drugačiji doživlja i drugačije sećanje, moj život nisu statistički podaci već moje uspomene, subjektivni osećaj, prihvatam da i drugi na isti način ali iz svog ugla vide i prošlost i sadašnjost.

 

  • Like 3
  • Thanks 3
Link to comment
Share on other sites

Što meni oponiraš. Ja sam i rekao da je moglo, ali su te pozicije zahtevale sposobna i odgovorne ljude

Sent from my SM-G998U using Tapatalk

Kliknuo sam na pogrešan post, hteo sa@Baby da uradim reply ali sam toliko puta zaredom odgovorio na tvoj post pa je "prst sam krenuo". Izvini.

Sent from my Redmi Note 7 using Tapatalk

Link to comment
Share on other sites

9 hours ago, urosg3 said:


Arhitektonski i urbanistički to je zlatno doba, Split 3 na primer, naselja po Bgd Višnjica, Cerak, Banjica, sve su primeri uspešne urbanizacije i visoke kulture stanovanja.

Mislim da @vilhelmina može da priiča o Splitu, ne samo Split 3, Kman je odličan primer.

 

7 hours ago, shonke said:


 

 


Daj, molim te. Ono što je izgrađeno od 90 i neke na ovamo se ne uklapa ni sa starim ni sa novim stilom a ni sa bilo čime. Loše, ružno, neuklopljeno u okolinu, to je trend i pravilo u poslednjih 30 godina.
Čuj, mnogo lepše...

Sent from my Redmi Note 7 using Tapatalk
 

 

 

Split 3 jeste bio arhitektonsko cudo, i projektanti su za njega dobili gomilu svetskih nagrada. Ideja je bila da se izgradi veoma velik broj stanova, jer je Split sedamdesetih imao znatno vise stanovnika nego danas, a da se pri tome izbegne zamka modernih, bezlicnih spavaonica.

 

I uspelo se. Kao jucer se secam grupica stranaca (arhitekata, gradjevinaca, studenata) koji idu okolo, fotografisu i crtaju. 

Sta god sad pricali o socijalizmu i SFRJ, to je jedino tada bilo moguce. Shonke objasnio zasto, a ja da ga nadopunim. Planiranje i izgradnja tako velikih kompleksa, prakticno citavih naselja, danas je nemoguca, jer neces naci investitora. Naci ces za pojedinacne zgrade i manje delove naselja, ali oni se nece obazirati na to da li svi stanovi imaju pogled na more, pristup parkingu i slicno. Jos manje ce mesati masovno stanovanje s individualnim, pa da ti u istoj ulici zive vrlo bogati ljudi i socijalni slucajevi.

 

Split tri je bio bas to - jedna strana ulice zgrade od po 15 spratova, druga porodicne kuce u nizu. Stanove u ovim visokim su kupovale firme, vojska, pojedinci (uglavnom gastarbajteri), i to mesano. Moj otac, nosilac stanarskog prava je bio vojno lice, a nasa prva susjeda (koja je pokusala da pomogne kad su nas pocetkom devedesetih izbacivali, pa skoro glavu izgubila), bila je socijalni slucaj, raseljen od strane grada iz splitskog geta, zbog neuslovnog stanovanja. Ispod nas par inzinjera na visokim pozicijama u Gorenju, do njih gastarbajterka koja je volela da ubacuje nemacke reci, verovatno jedine koje je znala, i jedna porodica prosvetnih radnika…

 

 

Neponovljivo, ali da se ne lazemo, danas potpuno nemoguce. Grad Split je tada izvrnuo ogromne novce samo za projekat. Konkurs je bio dugo otvoren, veoma mnogo ucesnika, da bi na kraju pobedili neki mladi anonimusi iz Slovenije (tada anonimusi; kasnije im je to donelo svetsku slavu). I investitora je bilo mali milion, niko sam to ne bi mogao da sprovede. Kupaca stanova je bilo visestruko vise, naravno, sto firmi, sto pojedinaca. Investitori su se namirili u stanovima, ostalo je grad prodao. A iznad svega je stajao jedan sada vec legendarni gradonacelnik i cuveni PIS, Poduzece za izgradnju Splita, tipicna socijalisticka, danas nezamisliva tvorevina. Nezamisliva zato sto je bila cisto politicka, ali investitorima, vlasnicima kapitala, nije dozvoljavala da ni za milimetar odstupe od plana. Ili ces da radis kako ti kazemo, ili neces nikako. I ipak su se rojili i otimali da budu deo projekta.

 

 

Hajde sad nekom s parama propisuj sta ce i kako da radi. Investitor kupi parcelu i vrslja kako hoce. Jos je i dobro ako ispostuje sve norme, da se i njegova i okolne kuce ne sruse. O izgledu i kulturi stanovanja niko vise ne mari. A Split 3 je imao upravo tu ideju, kvalitet zivota pre svega. I sada te zgrade izdaleka izgledaju impozantno. Izbliza je vec sasvim druga slika, prilicno zalosna. Ali druga su i vremena, i drugi ljudi.

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

 

Još ponečeg se prisećam:

Generacije današnjih sedamdesetpetogodišnjaka, oni su polazili u školu kad sam ja rođen, nisu imali sveske, pisali su na tablicama, imali posebno za to namenjene krede i sunđer, kroz čitavu osnosvnu školu se pisalo na dve stranice, piši briši svaki dan.


Mi smo već imali sveske, pojavile su se i hemijske olovke ali su nam bile zabranjene, kvare rukopis, nosili smo bočicu mastila, držalju i pero u školu kad imamo pismeni zadatak. A, ta prokletinja se nekako za baksuz otvori ili trazbije na puto od kuće do škole ili nazad, ublije sve što je u torbi, procuri i kroz torbu na pantalone, košulju, fleke se nikad ne mogu potpuno skinuti. 
Zamislite tek gumiarabiku, lepak za papir, takođe u staklenim bočicama, sa istim navikama, da se razbiju ili iscure po sveskama, knjigama, torbi. Nepopravljivo.

 

Isti ti koji su pisali domaće zadatke po tablicama, kredom, radni vek su završavali za kompjuterom i ako nisu bili neki inženjeri, IT stručnjaci, dovoljno je da su neki administrativci, taj kraj radnog veka im nije padao u doba SFRJ ali osnove obrazovanja jesu, mnogi nisu kasnije ni činili ništa bitno na svom obrazovanju, snalazili su se sa onim što su naučili u vreme UNRA paketa i trumanovih jaja.

 

 

  • Like 1
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

5 hours ago, Angelia said:

@Amigo @Baby poenta nije bila da se ja zalim na zivot u SFRJ, to je prosto tako bilo, barem u mom kraju. Razlozi zasto I kako, je prosto da mojim roditeljima nije bilo vise dostupno kao I mnogima. Ali nije poenta o meni, nego da je tako zivelo dosta ljudi. I ta vasa secanja kako je standard bio super, zvuce kao da mi neko sa Beverly Hillsa objasni kako nema kriminala u LA, sve je super I lepo se provodimo.

Imali ste ovde nekoliko ljudi da pomenu iskustva iz zivota ili vojske, o ljudima koji nisu znali sta je sapun ili voz, koji nisu imali pojma sta je skijanje na Kopaoniku, ili letovanje na Jadranu. Ne zato sto su bili siromasni ili primitivci. Nego zato sto sa time nisu ni dosli u kontakt. 

I potpuno je besmisleno to porediti sa kapitalizmom.  Zato sto u kapitalizmu imas vise izbora.

I jasno mi je da se tog perioda rado secate,  samo vas statistika zeza, da to u proseku, nije bas tako izgledalo. Ponavljam, u proseku. Vasa licna iskustva I dalje ostaju licna. Nije ni moje iskustvo prosek, istina je negde izmedju. Nemam pojma zasto ne mozete da prihvatite da je vase subjektivno secanje, samo to. Subjektivno.

Kao sto je moje, subjektivno, samo spusta vas prosek.

 

Cekaj, jer ja treba da se osecam krivom sto sam imala stan, hranu i wc i sto sam se slobodno kretala po ulici i letovala?! To je za tebe Beverly Hills?! 

 

O cemu ti uopste govoris?! 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...