Jump to content

Crna sreda 03.05.2023 - OŠ Vladislav Ribnikar


Constantin

Recommended Posts

 
ne poznajemo se ni online pa da me razočaraš. ja sam verovatno bliži tvom godištu nego većini nas, pa samo predlažem da ne nosimo ružičaste naočare kada sa nostalgijom gledamo na prošlost. jer, bilo je svega, iako se nije eksplicitno desilo ovo. a bez toga svega, nema ni ovog danas.
Tačno je...bilo je i biće, na žalost. Ja sam samo izdvojio deo, u kome sam istakao poentu, da je danas agresija postala "normalna" i nešto što nije ništa čudno.

Za mnoge od nas su nastavnici, razredne starešine, profesori, bili skoro pa Bogovi, ljudi sa autoritetom, današnjoj deci su "smarači".

Послато са Redmi Note 9 Pro помоћу Тапатока

 
Ja bih voleo da vidim neke podatke koji bi, ako je moguce uopste, verodostojno pokazali odnos zločina tamo nekih 70. i 80. godina prošlog veka i danas. Koliko je ta razlika zaista velika a koliko je to samo zato što tada nije bilo moguće tako brzo i naširoko sve objaviti.
Da ne smaram previše, ali u prilog mojoj tezi o autoritetu, voleo bih da mi kažeš šta i kako vidiš na ovoj fotografiji. Ne samo ti, svako ko ima bilo kakav komentar.
3e697709dc4f4f58c28e24346c13802a.jpg

Послато са Redmi Note 9 Pro помоћу Тапатока

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

Moramo da shvatimo da resenja nema, ne postoji. Sve je toliko poremeceno da bi bilo kakav radikalan potez duboko zadirao u krsenje  najobicnijih ljudskih prava. U par koraka je dostupno sve, saveti za kriminalne radnje.

Instant hrana, instant vaspitanje, instant kultura, instant obrazovanje... Kada covek kaze za svog sina da ne gleda filmove jer ga mrzi da čita prevod, kada vlasnik antikvarnice pored jedne niske srednje skole kaze da je za sve godine njegovog drzanja te radnje usao samo jedan ucenik da kupi knjigu...

Nacija nam je bolesna, gojazna, neobrazovana, agresivna, zatupljena...

Nema leka za sve ovo jer je metastaziralo poodavno. Ko moze, neka pobegne sto pre.

Tacno je da se ovakve stvari desavaju svuda, ali barem tamo postoji osecaj odgovornosti i odsustvo jebanja u mozak od strane psihopate koji i tragediju koristi u vlastitu samopromociju.

Svetlo je odavno ugašeno, ko ima mogucnosti da beži neka se nekako snadje u ovoj pomrčini do izlaza.

 

 

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

7 minutes ago, Constantin said:

Tačno je...bilo je i biće, na žalost. Ja sam samo izdvojio deo, u kome sam istakao poentu, da je danas agresija postala "normalna" i nešto što nije ništa čudno.

Za mnoge od nas su nastavnici, razredne starešine, profesori, bili skoro pa Bogovi, ljudi sa autoritetom, današnjoj deci su "smarači".

Послато са Redmi Note 9 Pro помоћу Тапатока

Da ne smaram previše, ali u prilog mojoj tezi o autoritetu, voleo bih da mi kažeš šta i kako vidiš na ovoj fotografiji. Ne samo ti, svako ko ima bilo kakav komentar.
3e697709dc4f4f58c28e24346c13802a.jpg

Послато са Redmi Note 9 Pro помоћу Тапатока
 

Ovo mi liči na Čair pre jedno 60tak godina, po onim gore stubovima. Ali kao da ima bar 5.000 ljudi više nego što bi trebalo?

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

38 minutes ago, freethrow said:

Stalno se vraćamo na neki belle epoque koji realno ne postoji. Tehnologija, internet, brzina, to se sve promenilo i ubrzalo, ali problemi nisu novi. Novo je prihvatanje nasilja kao načina komunikacije, kao sredstva političke borbe, kao legitimne pretnje (od Severne Mitrovice, do crnih džipova, do okruživanja štandova opozicionih stranaka, do pipkanja i volkanja i bungabunganja, do SPC odobrenog nasilja, do kurčenja sa Albancima i Hrvatima i Anglima i Sasima). To je jedino novo i to je posledica ovog sistema, od 2012 do 2023. Ostalo je sve manje više isto, odnosno sada je i mnogo bolje nego što je bilo u tim hermetičnim kategorijama, samo imamo internet megafone koji po prirodi pojačavaju loše sadržaje (Informer, tiktok za debile, kurir, pa i nova.rs) i dodatno prave efekat paklene pomorandže. 

 

Ne bih rekao da je u pitanju belle epoque u tom smislu, već erozija društvenih vrednosti, a sa vremenom se ne bih složio. Ta erozija počinje od Miloševića i ratova. Upravo tada su kao idoli počeli da se pojavjuju kriminalci (Arkan, Beli, Giška, Iso Lero Džamba, Knele i slični) i postali su društveni uzori. Mediji su počeli da podržavaju i njih i njihov način života, pa su se pojavili dizelaši, moda otimanja patika i ostalo.

 

Sve ovo postoji svuda na svetu, pa tako lokalni kriminalci i ubice imaju svoje obožavaoce i sledbenike, ali nije svako društvo sklono tome da od ološa pravi mainstream. Najprimitivniji oblici nacionalizma se gaje tridesetak godina, a ovo danas je samo proizvod onoga što se dešava u kontinuitetu. Strane verzije Informera i sličnih postoje i ima ih na kilo, ali u nekim društvima su uticajni, a u nekim na nivou pijanca ispred seoske zadruge.

  • Like 5
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, John Terry said:

 

Ja bih voleo da vidim neke podatke koji bi, ako je moguce uopste, verodostojno pokazali odnos zločina tamo nekih 70. i 80. godina prošlog veka i danas. Koliko je ta razlika zaista velika a koliko je to samo zato što tada nije bilo moguće tako brzo i naširoko sve objaviti.

 

između 70ih/80ih & današnjice, postoje i 90e, gde je nastao dobro poznati raspad porodice, društva, društvenih normi, promocija nasilja, uživo i na medijima, posedovanje oružja tek tako i slično. a zatim i 2iljadite u kojima su svi razočarani i izigrani (koga god i šta već percipiraju kao razlog), nastavili da oštre svoje preperske sposobnosti i raspoloživa sredstva za konačni obračun. sa nekim.

1 minute ago, Constantin said:

Tačno je...bilo je i biće, na žalost. Ja sam samo izdvojio deo, u kome sam istakao poentu, da je danas agresija postala "normalna" i nešto što nije ništa čudno.

Za mnoge od nas su nastavnici, razredne starešine, profesori, bili skoro pa Bogovi, ljudi sa autoritetom, današnjoj deci su "smarači".

Послато са Redmi Note 9 Pro помоћу Тапатока
 

 

okej, međutim, jednom sam pominjao kako je moj prvi susret sa životom u gimnaziji početkom 90ih, bio lik iz kraja, koji je došao sa satarom u rukama da nađe xy lika iz škole, malo se raspitivao, ulazio po učionicama a onda razočaran sedeo u dvorištu i vrteo sataru, dok murija nije došla nakon cca 30mins da ga pokupi, uključujući i sataru.

 

posle mi objasne kako zna murija tog dečka, kao, nikako da nauči da treba normalnije da se ponaša, ne vode ga prvi put ovako.

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Ovo mi liči na Čair pre jedno 60tak godina, po onim gore stubovima. Ali kao da ima bar 5.000 ljudi više nego što bi trebalo?
Nije baš pre 60-ak godina...mislim da tada nije Čair ni postaojao (stadion) ali je kraj 60-tih, početak 70-tih. Utakmica Radnički-Partizan. Čair je imao kapacitet 22 000 mesta (tada nisu bile stolice) i neki mamlaz je rešio da oštampa i pusti u prodaju svih 22 000 karata. Naravno, zna se kod nas kako je, dobar deo udje bez karata, pa ovako, pa onako i bilo je i više nego 5 000 ljudi viška. Ulazilo se, ulazilo, dok u jednom momentu nije pukla ograda. Tih 7-8 000 je smešteno na atletsku stazu i iza gola. Sav red na stadionu, kao što se vidi, na tom delu stadiona, održavao je jedan (brojevima: 1) milicajac pozornik.....zamisli to na današnji dan.
 
Priča je o poštovanju autoriteta...

  • Like 4
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Cerka mi je krenula u prvi razred i u jednom trenutku, zapalo joj je da sedi sa jednim decakom koji je u najmanju ruku delovao nevaspitano.

 

Gazio joj je stolicu, sakrivao olovke, podrigivao i sve to sto ide uz to, da sam posle nedelju dana sedenja videla da joj se vise ne ide u skolu. Bukvalno nisam znala sta da uradim, otisla sam u skolu i pocela da pricam sa njim a opet da ga ne zastrasim, pa kao vi ste drugari, za koga navijas, malo se poigrali sa loptom i on se promenio.

 

Sreli smo ga bas pre dve nedelje on joj se javlja onako glasno, ona spustila glavu i pravi se da ne cuje.

 

Definitivno i dalje to ne moze da zaboravi. E sad, u njenim godinama, ja to ne bih ni primetila, ali njoj je ocigledno smetalo. A ona je ovako jako zivahno dete i uklopljivo, komunikativno, zrelo.

 

Zaista mislim da je najbitnije da roditelj prica sa detetom, da se izlazi napolje, komunicira sa drugim roditeljima sa njihovim drugarima, da proba da se stvori ta neka slika zajednistva. Barem u tim nizim razredima to zaista nije neki veliki problem.

 

Pritisak je ogroman, najlakse je doci kuci sa posla i pustiti tv.

 

Ali svu nasu decu smo zeleli sami, zato je najveca odgovornost na nama roditeljima, dete nikada ne sme da bude teret, nego najveca ljubav i radost. I za njih nikada ne smemo da osetimo umor i napor.

 

  • Like 12
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

Quote

Želimo da izjavimo iskreno saučešće porodicama, prijateljima i svim bližnjima preminulih, celokupnom kolektivu osnovne škole "Vladislav Ribnikar" u Beogradu, kao i nadu za brz i uspešan oporavak svih povređenih.

U nastavku neki od kontakata za besplatnu psihološku pomoć. Brojevi će biti ažurirani kako budemo dobijali nove informacije.

NADEL
Nacionalna dečja linija 116 111
Savetodavni telefon za roditelje 0800 007 000
Centar Srce
0800 300 303
Centar za mentalno zdravlje - Terazije 3
011 3612467
Pokret Nesalomivi
0800 001 002
Klinika Laza Lazarević, Nacionalna linija za pomoć adolescentima
0800 309309 (opcija 3)
Psihološko Jezgro Centar - Grupe podrške za roditelje OŠ "Vladislav Ribnikar"
064 800 2005
Institut za mentalno zdravlje u Beogradu
063 8681757
063 8682217
Klinika za psihijatriju UKCS
066 8300854
Za zakazivanje razgovora: 011 3662124 i 063 310723

 

via Psychosocial Innovation Network 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Biću verovatno pogrešno shvaćen čak i ovde ali ja sa mojim školskim drugarima i drugaricama iz razreda u osnovnoj i sad posle 40+ godina imam redovno okupljanje  jednom ili dva puta godišnje a ima nas rasutih širom sveta. Dolaze ljudi iz Kuvajta, Norveške, Austrije, Grčke, Zagreba, iz gradova po  Srbiji i uvek nam lepo. Bukvalno delujemo kao porodica a najveća zasluga za to je kod naše učiteljice iz prvog razreda koja nam je usadila taj duh zajedništva od prvog dana škole. Ima nas raznih profesija, različitog materijalnog stanja i sa raznim porodičnim situacijama ali kad se nađemo sve pada u vodu. Danas eto došlo vreme da se puca iz pištolja na svoje drugare iz razreda, priznajem , strašno sam razočaran da se i u tom uzrastu pojavilo nasilje.

Edited by Perkos2
  • Like 6
Link to comment
Share on other sites

12 minutes ago, Perkos2 said:

Biću verovatno pogrešno shvaćen čak i ovde ali ja sa mojim školskim drugarima i drugaricama iz razreda u osnovnoj i sad posle 40+ godina imam redovno okupljanje  jednom ili dva puta godišnje a ima nas rasutih širom sveta. Dolaze ljudi iz Kuvajta, Norveške, Austrije, Grčke, Zagreba, iz gradova po  Srbiji i uvek nam lepo. Bukvalno delujemo kao porodica a najveća zasluga za to je kod naše učiteljice iz prvog razreda koja nam je usadila taj duh zajedništva od prvog dana škole. Ima nas raznih profesija, različitog materijalnog stanja i sa raznim porodičnim situacijama ali kad se nađemo sve pada u vodu. Danas eto došlo vreme da se puca iz pištolja na svoje drugare iz razreda, priznajem , strašno sam razočaran da se i u tom uzrastu pojavilo nasilje.

 

Zašto pogrešno? Ja sam održao kontakt sa većinom, što važi i za mnoge druge, a sa najboljim drugom sam godinama sedeo u klupi. Poslednji put smo pili kafu pre 2-3 dana. I mi se sastajemo grupno kad se ukaže prilika, mada se nalazimo i ovako po dvojica ili trojica. Ista priča je bila i sa učiteljicom, ali i generalno sa ljudima iz kraja, gde nije bilo važno da li ti je roditelj direktor ili radnik u fabrici. A i ti koji su bili neki direktori, šefovi ili zarađivali dosta u nekoj drugoj profesiji su normalno vaspitavali svoju decu za razliku od današnjih.

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

51 minutes ago, Constantin said:

Nije baš pre 60-ak godina...mislim da tada nije Čair ni postaojao (stadion) ali je kraj 60-tih, početak 70-tih. Utakmica Radnički-Partizan. Čair je imao kapacitet 22 000 mesta (tada nisu bile stolice) i neki mamlaz je rešio da oštampa i pusti u prodaju svih 22 000 karata. Naravno, zna se kod nas kako je, dobar deo udje bez karata, pa ovako, pa onako i bilo je i više nego 5 000 ljudi viška. Ulazilo se, ulazilo, dok u jednom momentu nije pukla ograda. Tih 7-8 000 je smešteno na atletsku stazu i iza gola. Sav red na stadionu, kao što se vidi, na tom delu stadiona, održavao je jedan (brojevima: 1) milicajac pozornik.....zamisli to na današnji dan.
 
Priča je o poštovanju autoriteta...
 

E slazem se sa ovim, pa mozemo videti i na vedjim stadionima isto, na Marakani 100.000 ljudi obezbedjuje 10 polijacaca.. Danas nam treba ceo kordon za 200 gostujucih navijaca..

Link to comment
Share on other sites

25 minutes ago, Perkos2 said:

 Danas eto došlo vreme da se puca iz pištolja na svoje drugare iz razreda, priznajem , strašno sam razočaran da se i u tom uzrastu pojavilo nasilje.

 

kao što je apsolvirano, ovo nije nekakva impulsivna reakcija. nažalost, dovoljno često se dešavaju situacije u kojem nekom padne mrak na oči, udari ili u najgorem slučaju, ubije nekoga.

ovakvo minuciozno planiranje i egzekucija nije nešto što bih tako olako podveo pod zeitgeist vremena, kao što se slučajno ili namerno insinuira na ovih par strana. 

 

ovo nije nekakva generacijska stvar, već osoba koja staloženo sprovodi pokolj u delo. takva osoba može da se dogodi u bilo kom kraju sveta & u bilo kojem razdoblju ali svakako da će biti ohrabrena ukoliko ima na raspolaganju stavke kao što su podrška roditelja da vežba pucanje i da je to deo otac-dete bondinga, dostupnost nekoliko oružja u kući i tako.

  • Like 9
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, DJ_Vasa said:

 

Ne bih rekao da je u pitanju belle epoque u tom smislu, već erozija društvenih vrednosti, a sa vremenom se ne bih složio. Ta erozija počinje od Miloševića i ratova. Upravo tada su kao idoli počeli da se pojavjuju kriminalci (Arkan, Beli, Giška, Iso Lero Džamba, Knele i slični) i postali su društveni uzori. Mediji su počeli da podržavaju i njih i njihov način života, pa su se pojavili dizelaši, moda otimanja patika i ostalo.

 

Sve ovo postoji svuda na svetu, pa tako lokalni kriminalci i ubice imaju svoje obožavaoce i sledbenike, ali nije svako društvo sklono tome da od ološa pravi mainstream. Najprimitivniji oblici nacionalizma se gaje tridesetak godina, a ovo danas je samo proizvod onoga što se dešava u kontinuitetu. Strane verzije Informera i sličnih postoje i ima ih na kilo, ali u nekim društvima su uticajni, a u nekim na nivou pijanca ispred seoske zadruge.

Ma naravno, sve se slažemo, nisam ni razmatrao period pre 1989.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Prica mi prijatelj danas kako je razgovarao sa klincima juce i najmladjem(10god) je uzeo telefon i nasao svakojake gluposti u njemu. Da se ovo nije desilo juce, verovanto mu ne bi palo ni na pamet da pogleda... 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Otvorena Pandorina kutija, jbg, ovo je kuvalo tamo gore godinama i samo čekalo kulminaciju, neku inicijalnu kapislu.
I onda kad se otvori duh iz boce, nastaje haos.
Ovo trovanje društva zadnjih 20 godina i ispiranje mozga raznim polusadržajima, sa poluproizvodima u glavnim ulogama je došlo na naplatu

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Indig0 said:

https://mondo.rs/Info/Crna-hronika/a1778298/Decak-iz-skole-Desanka-Maksimovic-ima-spisak-djaka-koje-zeli-da-ubije.html?article_bottom_redrcmd

 

Kljucna recenica: Majka smatra da je on dobro dete i da se samo igra.

Lagani ignore, problema nema kada ga ne vidis.

 

 

Pisao sam juce. Da ima ozbiljne analize stanja 10% roditelja bi ostalo bez starateljstva nad decom. Mozda i vise. Deca su skroz van kontrole i njima se niko ne bavi. I kad institucije cak i nesto pokusaju, krece sabotaza roditelja. Mnogo debila danas ima decu i od njih prave monstrume bez odgovornosti i osecanja. Ova majka je tipican primer.

  • Like 8
Link to comment
Share on other sites

Citam, a deluje mi da se nedovoljno potencira i to da su deca drugacija nego u neko ranije vreme (pogotovo ono "deda drzao napunjenu pusku o klin a niko od dece je nije dirao").

 

Sporije smo sazrevali. Ili smo samo drugacije sazrevali. A nisu ni roditelji kao sto su bili.

 

Ne bi ovde ni starinski nacini vaspitavanja mnogo vise pomogli.

 

Svakako, najvaznije je sto vise pricati sa decom i razumeti ih.

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Strašno je sve što narcisoidni poremećeni manijak koji je na vlasti radi.

 

Nije prošlo ni 24h, Ruzic i mnogi su već okrivili zapad, on proglasio Ribnikar najboljom školom, čitao plate roditelja, medicinske kartone..

 

.. Da bi već danas, bez bilo kakve rasprave, učešća stručnjaka predlozio mere - metodom izaberi sve što običan Srbenda misli da ne valja - duboki internet, satanska muzika, igrice, starosna granica..

 

Da li je moguće da deca danas idu u školu? Da umesto da pričaju sa roditeljima, provedu više vremena kući, osete neku toplinu i čuju pamernu reč nakon traume - pa u školi imaju predavanja psihologa i pedagoda, da se otvori diskusija, pitaju šta ne razumeju..

 

.. Prvi čas u 08.00, biologija, strana 58, anatomija zglavkara.

 

Društvo koje ne zna da razgovara, da koristi pamet, da sluša i prepoznaje emocije, da pomaže drugima da se pronadju.

 

Umesto svih zabrana ovog sveta, mogla bi kampanja da se roditelji više posvete svojoj deci, da prepoznaju i priznaju problem i da znaju kome da se obrate. Da se destigmatizuje nesavrsenstvo, nesigurnost..

  • Like 6
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

Porfirije poziva na pomen zrtvama veceras. Pitam: deset godina imate veroucutelje po osnovnim skolama, kakvi ste vi to pastiri kad vam je stado ovakvo? 

I jos ovo, da l se to sa pomena ide pravo na kosarkasku utakmicu, da li ste dobar tajming napravili? 

 

Koliko je clanova SNS, oko 700 hiljada? Nema direktora skole, bolnice, fabrike a da nije clan SNS?

Cutali ste na sve zarad vlastitih privilegija, cutite i sad kada su vam deca uplasena, frustrirana, da niste zucnuli, mecka je zaigrala i na vasa vrata. Toliko.

 

 

 

 

Edited by Pletilja
  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

  • uvrnuto changed the title to Crna sreda 03.05.2023 - OŠ Vladislav Ribnikar

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...