To mi je prvo prvenstvo koje sam ispratio i kojeg se dobro sećam.
Baš neka lepa sećanja imam za taj period. Ćale, keva, sestra, pokojni stričevi, rođaci, puna kuća ljudi i sve se gleda preko televizora kutijaša.
Stariji cepaju pivo i domaću šljivu uz meze, mi klinci svaki poen zalivamo sokom od jabuke pretvarajući se da je nešto jače.
Na poluvremenu keva nareže kulena i načinje se šunka od prošle zime. Gurabije i vanilice da se zasladimo, kako drugačije.
I svi su tu, niko ne gleda telefon jer ih tada nije ni bilo, nego ljudi pričaju jedni sa drugima.
Kada ljudi kažu to je samo basket, reprezentacija, meni je to mnogo više. Porodica, nostalgija i toplina oko srca.