Jump to content

ironside

Član foruma
  • Posts

    625
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by ironside

  1. ironside

    interreg

    Nisam nikad bio u Kini, mislim da je Kinik bio više puta na dalekom Istoku, pa je tamo jeo škorpije, pauke, zmije ukiseljene u rakiji i takve slične stvari, i izvještavao nas o tim delicijama. On nikad nije imao kulinarskih predrasuda. Ja u Kitaj sigurno neću, vrijeme mi istječe; bio sam desetak puta u Maroku i Tunisu i jeo chaqir od skakavaca, što je vrlo ukusan appetizer. Zmije sam jeo nekoliko puta i uvijek sam ostao dijelom razočaran okusom, malo bljutavim. Teško je to za usporedbu s piletinom, a boa ili anaconda su prije bliže staroj kokoši ili odrasloj puri. Na pse i mačke nikad ne bih pomislio, a od korejske kuhinje me najviše zanima kimchi. Prije 35 godina sam sišao s broda na Lastovu. Prijatelji/ce su me ljubazno dočekali, pa smo otišli na večeru u nekakav restaurant u Ublima. Oni su se zabavili ćevapima, nekakvim srdelama i skušama, ali meni je konobar prišapnuo da imaju svježu murinu. Murina je opaka riba, zla izgleda i gadnog karaktera, usto i otrovna. Medjutim kad se ispeče kako treba, postane hrskave kože i mekana, divnog ukusa. Kako već rekoh, nema morskog bića koje ne bih stavio na jelovnik.
  2. Da ne kažem da je to otvoreni poziv Legionelli, koja će tako lijepo udružiti snage sa COVID-om. Očekujmo žabe, skakavce, krv da poteče Nilom, pomor prvorodjenčadi, a uz ovu kugu, koja se ponovo vraća u punoj snazi, (kako sam na liječenju u HR) imali smo potrese (zapravo oko 1000 u zadnjih 3 mjeseca), snijeg u proljeću, zimu u svibnju, pa pakao u lipnju. Zbilja je vrijeme za odlazak.
  3. ironside

    interreg

    Daždevnjak, pauci, većina kukaca, mala djeca, šišmiši i, dakako pangolin.
  4. ironside

    interreg

    Jegulja je i riječna i morska riba, živi u rijekama, kraškim jamama, pa čak i u gustirnama, ali mrijesti se u Sargaškom moru. Iako se gastronomija dijelom preselila i na ovaj topic mislim da bi trebalo spomenuti čuveni Neretvanski brudet od jegulja i žaba*, divno jelo koje se nekad znalo dobiti u HEPOK-u na zagrebačkoj Trešnjevci, a rodjaci moje kolegice s faxa, negdje oko Metkovića ili Opuzena, bi nam ga slali u staklenkama, paketom u autobusu. Neretvanski brudet od žaba i jegulja: kila jegulja 10-12 žaba 2 cr(ve)na luka, oveća lovorov list deci dobre domaće kvasine konšerva (paradajz u tubi) dva češnja češnjaka sol i grubo mjeveni crni papar, te obavezno par ljutih papričica (taj brudet mora biti jako pikantan) Detalje oko spravljanja neću navoditi, jer ga u Tangerine County svaka kuća priprema na svoj način. *Žabe već dugo ne jedem, jer sam vidio kako ih žive gule, pa mi je omrzlo. Ima i u meni nešto čovečansko. ............................................................................................................................................................................... Brudet se tradicionalno (bar ga ja tako radim) obavezno sprema s koščatom ribom tipa škrpine, nešto riblje sitneži i neizostavnog ugora.
  5. Ovo sam obecao Ironside-u Riba soljena i marinirana Mostly se soli / marinira sitna / krupnija plava riba, lososi. To je uglavnom, riba sa vecim sadrzajem masnoca. Ja koristim dva nacina. 1. Soljenje suvo / mokro sa zacinima 2. Mariniranje sa zacinima i octom (ne volim kiselost, pa mi i limun ponekad pada tesko). Od riba - najvise volim soljene u rastvoru papaline, pa onda haringe, skuse & sarune jer su mesnate i na kraju losos-pastrmku iz ribnjaka. Probao sam da solim i 'dunavsku haringu', ali to je bilo samo dva puta, kad je neki ribar slucajno ulovio dvadesetak komada u mrezu i hteo da ih vrati u Dunav. Gde sam ih ja uzeo i ponudio ga kasnije usoljenom. Toliko mu se dopalo da mi je poslao jos jednom-dva puta, a posle mi kaze - zamisli nestala! Nije znao za migracije. Od recnih riba sam samo marinirao u ulju sa zacinima, octom i korenastim povrcem (na listice iseceni sargarepa, persun, celer, paskrnat) one koscate, srednje velicine (kao dlan) i nisu bile lose. Riba se ocisti, isece na pola popreko. Povrce se isecka, posoli, dodaj lovor i zacini (biber, korijander, kleka) lagano izdinsta u ulju i doda se jabukovo ili vinsko sirce. Zatim se riba redja u dublju posudu, pa se sloj ribe pospe marinadom, i tako do kraja, da marinada bude otprilike prst iznad ribe (stavi se tanjr / tanjiric) i u frizider, ili hladni spajz (u jesen, zimu). Posle par dana se trosi. Papaline bih odmrzao, one polomljene stavio po strani, poredao u posudu staklenu ili neki plast. kontejner sa poklopcem i nalio rastvorom. Slicno bih uradio i sa skusom / sarunom. Riba u rastvoru moze biti gotova za 12 sati, a suvo soljena za 2-3 dana. Haringe (vece) bih solio. Ocistio glavu, utrobu, odsekao rep, skinuo kozicu u odvojio filete od kostiju. Solio bih i ikru i mlečce. Posuo zacinima i solju, redao slojevima i onda pritisnuo teretom, pa u frizider. Teg je obicno bio komad plosnatog granita odgovarajuce velicine, zavijen u 2 plasticna paketa sa 'zip'-om za hranu. (Od kamenoresca - platio bih da mi malo obrade ivice ploca da ne seku plastiku. To nije skupo - ima tog otpada koliko hoces). Zacini: - crni biber (moze i malo belog) - kleka - 'najkvirc' / allspice - korijander - karanfilic - kardamon - mleveni suvi djumbir - lovorov list Normalno krupna morska so. Svi se zacini (osim lovora i soli) na krupno istucaju u stupi. Zacini se uzimaju prema zelji / ukusu. No, neka moja mera: - 10 zrna bibera, 2 zrna kleke, 3-4 zrna 'najkvirca', 10 zrna korijandera, 3-4 karanfilica, 1 kardamon (bez ljuske), 1/4 kasicice suvog djumbira, 3-4 lista lovora. Koliko posoliti ribu? Pa i to zavisi od ukusa / zelje, no da kazemo oko 100-150 gr na kilogram ribe. Da, i jednu-dve kasicice secera (ja to ne stavljam). Kada se riba soli u rastvoru, treeba da ga je toliko da taman pokrije ribu, a ne da riba pliva. Ocat se dodaje u vodu sa solju i zacinima i prokuva, ali rastvor mora biti hladan kad se riba naliva. Ako je riba iz rastvor preslana za neciji ukus odsoli se u hladnom crnom caju / ili mleku. Riba iz rastvora se trosi brzo i traje krace (drzati je u frizideru) a riba suvo soljena traje duze. Obicno bih u kutiju stavio dve presavijene kuhinjske salvete - da upiju onaj slani rastvor. Papaline bih trosio na sledeci nacin - izvade se iz rastvora, stave na tanjir, viljuskom im se odsece glava, udvoju utroba i repis - pa na komad crnog hleba, uz krompir i malo putera i uz votku. Mnogi to nisu mogli da gledaju, a i miris im je bio tezak. Skusu i saruna iz rastvora - secene na 5 cm, ocistiti od kostiju, skinuti kozicu (ako vec nije) i isto, kao i papaline. Moze se dodati malo putera i komadic limuna. Slanu ribu koja je suvo soljena - ocistiti, stavili u tanjiric, posuti pesunom i tankim kolutovima luka, uljem i sluziti. Moze uz senf. Fileti lososa se posole (so+malo secera), pa ili na skandinavski nacin sa mirodjijom, ili obicno. Fileti se redjaju meso uz meso, a koza spolja. I oni se trose vrlo brzo. Jednom sam probao soljenu losos-pastrmku sa narandzama i korijanderom, uopste nije bila losa. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Kinikov post upućen meni pred 5 godina., na 'soljenoj ribi'. Kinik je, ruski čovjek bio verziran u svim varijantama soljene, dimljene, marinirane i, ne znam već kakve preparirane ribe. Nizozemci i Belgijanci uživaju u maatjes, haringama na sve načine (ja preferiram ukiseljene). Iako sam otpisao o morskim psima na interregu, jedem apsolutno sve morske životinje, osim kitova, tuljana i dupina: ježince, male i velike kozice, škampe, jastoge i raroge, inčune, srdele, škombre, skuše i lokarde, tunja i sabljarke i to na sve moguće načine, a mnoge od njih solim ili mariniram. Naravno i cijelu gamu školjkaša, puževa, trpova, uglavnom sirovih. Ni riječne ribe mi nisu strane, štoviše; prvenstveno smudj, som, a ni šaran na 'rašljama' mi nije mrzak. Naravno, fiš, koji ne znam gdje je bolji: u Slavoniji, u Vojvodini, oko Daruvara, na Odri, ili po madjarskim Csardama. U Poljskoj i Ukrajini sam kusao divnih ribljih jela, ne samo prženih/pečenih, već na gulyas način. Česi rade strašno finog šarana. Europu treba proputovati cijelu samo zbog ribe i ribljih delicija. Sutra kad se budem vraćao iz bolnice, priuštit ću si lijepu kanticu sibirskog kavijara. Uzdravlje!
  6. ironside

    interreg

    Iako sam imao nekoliko 'bliskih susreta' (Mljet, Brački kanal, Kreta), nikad mi nisu naudili, a ja njima, nažalost jesam, u gastronomskom smislu. Svejedno, to ostaje jedna od meni najomiljenijih morskih životinja, uz clairvoyant biće iz dubina (hobotnicu, dakako), te sušenu tabinju i filetiranu sabljarku.
  7. Danas sam čipirao mačka Srećka (+ odrezao pandže) i sjetio sam se da bih i ja sebe trebao čipirati, ako odlutam, pa se izgubim.
  8. Doista, kad čitaš komentare počne te boliti glava, trebaš paracetamol ili voltaren. Najbolje serije su one koje nisu PC. I slasžem se da je cijeli taj sistem otišao k vragu. Vraćam se kulinarstvu.
  9. Nažalost nisam, iako sam čuo puno dobroga o 'The Pacific'. Serije su zadnjih godina generalno superiorne top filmskoj produkciji. Recimo, govoreći o krimi serijama, potpuno sam zaboravio na Mankellovog inspektora Wallandera (čije knjige su pokrenule cijelo ludilo skandinavskih krimića) te, naravno vrh: Bron/Broen, u svakom slučaju prve dvije sezone. Comfort food su mi 'Il commissario Montalbano' i, u zadnje vrijeme 'Rocco Schiavone'.
  10. @Amigo @mrd Kakve su to gluposti sa pečenjem kruha u papiru za pečenje? Čak i ovo hljepče na slikama izgleda nekako četvrtasto i nezdrave boje. Kao da nikad niste pomno čitali i prilježno slijedili HB-ove postove na 'Hljebu'.
  11. Kad smo već kod PC terminologije (a i ti sam koristiš idiom B-people), kako to da jedan dio crne populacije u Sj. Americi ne nalazi termin 'African American' pogrešnim i opresivnim? Mislim, osim potomaka robova uvezenih iz Afrike, u US žive i Dravidi iz Indije, Melanežani, Papuanci, Kaledonci, australski Aboridjini, ljudi s Fijija... cijela gama crnih ljudi, koji s Afrikom veze nemaju. Ali to PC narativu, po kojem su svi crni ljudi u Americi nužno AA ništa ne znači. Najgluplja stvar koju sam svojevremeno pročitao je bio komentar na IMDB-u o Inglorious Basterds. Kao, zašto kinooperater mora biri African American (bojao se, valjda reći Crnac), kao da je u Parizu 40-ih bilo AA; bilo je Senegalaca i drugih Crnaca iz Francuske Zapadne Afrike, ali to ovom PC idiotu nije ušlo u glavu. Kao ni ostalim PC, a neobrazovanim tupanima.
  12. To su zavjetni ili votivni spomenici, tzv 'kužni pilovi'. Postoje u praktički svakom mjestu ili gradu širom Europe. Sa selima nisam toliko upoznat, budući sam, silom prilika, bio u samo nekoliko njih i nemam namjere više ikad prolaziti kroz ista. Čudi me da nisi shvatio da je ta vrla 'Antifa' tek heterogeni konglomerat anarhističkih bandi, koje sve do jedne trebaju biti proglašene terorističkim, pa onda u skladu s time i postupiti prema njima. Znam protiv čega se protestira i to 100% podržavam. Vandalizam i zločini koji se valjaju iza tih 'protesta' su instrumentalizirani od BLM-a, koja se zalaže za 'Black supremacy'. To, kao ni 'Positive Discrimination' ni malo ne podržavam. Edit: Pokret za gradjanska prava 60-ih je bio daleko masovniji i neusporedivo uljudjeniji, pa je polučio jedno od najvećih civilizacijskih postignuća. Kad su se u cijelu priču uključili Nation of Islam i Crne pantere, vrag je odnio šalu i Martin Luther Kingovo djelo je obezvrijedjeno.
  13. Poslušat ću, čim uhvatim priliku; na pravom, velikom kompjuteru mi je otišla zvučna kartica, laptopima se ne koristim, otišla su mi oba mobitela, kao i zamjenski... Pojasni, molim te ovo o anakronom modelu funkcioniranja društva. Ja sam konzervativan, nisam prisutan ni na kakvim društvenim mrežama, niti me populacija aktivna na istima zanima, još uvijek se služim uslugama pošte (slanje pisama, paketa, razglednica) i zapravo me previše ne zanima kako funkcionira moderno društvo. To hell with them!
  14. Ovako i više neću postati na ovoj temi, a sigurno neću pravdati svoj izbor: 1. The Wire 2. Mad Men 3. Band of Brothers 4. Homeland (S01 - S03) 5. True Detective (S01) 6. The Americans 7. Sve serije iz Inspector Morse franšize (uključujući Endeavoura i Lewisa) 8. The Sopranos 9. Sve serije iz Star Trek franšize 10. Battlestar Galactica Tu bi svoje mjesto trebale naći House of Cards i The West Wing, pa čak i gorkaste teen komedije kao Derry Girls, ili čuveni Dr Who, dok... ...za Breaking Bad sam imao strpljenja pogledati 3-4 epizode, pa me smorilo. Prison Break me ugnjavio nakon prve epizode.
  15. Najbolja stvar je da su ih "homeless people we invited" upropastili pokravši im hranu. Da se upišaš. Sudeći prema profilu 18-godišnje 'aktivistkinje' (lesbian anarchist, abolish whiteness, capitalism and civilization), u kombinaciji s nutricionističkim preferencama, ne predvidjam dugi vijek njihovog performansa.
  16. Sve pogrešno. Statue, bolje rečeno spomenici*, nisu tu da nekoga nešto poučavaju ili da ih se slavi. Spomenici služe da nas podsjete na odredjeni dogadjaj ili osobu, bez obzira bio taj dogadjaj 'pozitivan' ili 'negativan'. Na pulskom mornaričkom groblju na Stoji zajedno stoje grobovi i spomenici svih zaraćenih strana i nitko ih se nije nikad usudio razdvajati, kamo li vandalizirati. Svi tamo imaju grobove i spomenike: Austrijanci, Nijemci, Hrvati, Madjari, Talijani, sve zakrvljene strane, pa su ih čak i komunisti ostavili na miru. Ali antifa bi rušila sve, jer tu nije riječ o nekakvoj ozbiljnoj antifašističkoj akciji (nikako o pokretu, a kamoli o artikuliranoj političkoj opciji), već o s kolca i konopca skupljenoj gomili raznih anarhističkih bandi koje povezuje jedino strast prema vandalizmu i pljački. *Spomenik: eng - monument; de - Denkmal; fr - monument; it - monumento i, najljepše, češki - památník
  17. Nije riječ o rasizmu, nego o rušenju spomenika iz osvete ili osjećaja 'uvrijedjenosti'. Što je slijedeće, rušenje kolonijalnih/robovlasničkih vila po Jugu?
  18. Kad smo kod spomenika, glavnim zagrebačkim trgom dominira spomenik banu Josipu Jelačiću, koji je u krvi ugušio mađarsku revoluciju 1848 i 1849 trijumfalno umarširao u Budimpeštu. Spomenik banu je podignut 1866 i sabljom je pokazivao prema Mađarskoj, a Mađarima, pod čijom upravom je tada bio Zagreb, nikad nije palo na pamet da ga ruše, oštećuju ili desakriraju na bilo koji način. Srušila ga je tek komunistička vlast 1947, kako bi se uvukla u dupe sjevernoj braći po Sv. Staljinu.
  19. André Brink: Rumours of Rain Političko - socijalno - obiteljski fiction o Južnoafričkoj Republici s početka 70-ih. Knjiga je pisana u Ich-formi, iz perspektive afrikanerskog poslovnog čovjeka i književnika i, hvala svemoćnom Chthulhu-u, lišena je bilo kakve političke korektnosti.* Pravi melem za oči i dušu u ovom BLM ludilu. *Sam autor je, inače bio protivnik Apartheida i zbog toga često napadan u JAR.
  20. Aha! kradeš escajg iz kafića Šalu na stranu: peperoncini su višestruko ljući od piment d'espelette, čak i od Tabasca. Oprezno s time.
  21. Piment d'Espelette nije pretjerano ljuta papričica, udomaćena je u Baskiji, ali je jako aromatična i meni je draža sušena/dimljena nego svježa. Ima je kupiti mljevene ili dinstane. Ratatouille je bez Espelette nezamisliv. Ratatouille je savršni primjer spoja Starog i Novog svijeta. Afričko, europsko i azijsko povrće poput patliđana, luka i bijelog luka, azijski začini, maslinovo ulje, mediteranske začinske trave, te doprinos Amerika: paprika, paradajz, tikvice i piment d'Espelette Sastojci: 1 veliki patliđan 2 tikvice 1 crvena paprika 5 paradajza 1 veliki luk srebrenac 2 češnja bijelog luka sol, papar piment d'Espelette maslinovo ulje herbes de provence mažuran / origano / timijan Pripremu i kuhanje svi znaju.
  22. Enzo Bettiza: Esilio/Egzil Posljednja od pet simfonijskih poslastica, pašticada, koja u Austriji postaje Sauerfleisch, i ona je tražila dugo početno kiseljenje od najmanje 48 sati. Pašticadu sam stavio na peto mjesto samo zbog reda izlaganja, ali je ona svakako predstavljala starodrevno i najbitnije jelo u našoj kući i u dalmatinskoj kuhinji uopće. Na prvi je pogled mogla podsjećati na pirjanu govedinu. U stvari je bila nešto drugo: bila je goveđe meso u raguu od divljači. Govedina obrađena na isti način kao i zec, šljuka, srndać. Goveđi odrezak koji je morao biti poseban, oskudan masnim živčevljem, istodobno čvrst i mekan, brižno se pripremao istim sastojcima koja su upotrebljena u nadijevanju crnog zeca, s nešto više karanfilića. Zatim se, kao i kod zeca, meso "špikalo" slaninom, bijelim lukom i mirodijama, pa se dva dana omekšavalo u mješavini vina i octa, potom se peklo i najposlije pirjalo na laganoj vatri u istoj, pomalo oporoj tečnosti u koju je bilo uronjeno prije kuhanja. Konačan ishod bijaše ugodna preobrazba koja nepce izaziva i poziva na avanturu: meso koje nije divljač, umjetno obrađeno i potamnjeno imalo je dah divljači, odisalo je poput zeca profinjenom i drogiranom kiseloćom, te je lebdjelo poluuronjeno u smeđi sok sličan tamnom raguu od divljači. Slasna blagost razmekšana mesa koje je u dugom procesu preobrazbe poprimilo crnkastu patinu izvana, a ružičastu iznutra, odavalo je okus koji više nije bio onaj smireni i gotovo neutralni okus govedine, nego čudnovato izmijenjen i zastranjen u veoma ugodnom miomirisu nekog drukčijeg mesa i nepoznata običnom životinjskom svijetu. Suprotno od Austrije gdje se Sauerfleisch, bliski srodnik pašticade obično služi s podušenom lećom, u nas se taj jedinstveni goveđi ragu jeo s kuhanim tjestom posutim ribanim parmezanom. U staroj dalmatinskoj kuhinji, poglavito zasnovanoj na jakom jelu od mesa ili ribe, što su Francuzi nazivali plat ili pièce de résistance, tjestenine, slabo razgranate u njihovoj talijanskoj raznovrsnosti, uglavnom su smatrane sporednim prilozima. Također valjušci od kruha ili krumpira bijahu pomoćna jela slična onima od tjestenine ili palente, prateći obično divljač i različite gulaše od govedine, piletine ili svinjetine. Izuzetak su bile srednjeeuropske okruglice ispunjene marmeladom od šljiva, rumeno ispržene na maslacu s vaniliziranim prezlima, što je s obzirom na ljestvicu ručka moglo imati ulogu predjela ili deserta... .............. U današnjim splitskim 'autentičnim' konobama poslužit će vam 'dalmatinsku pašticadu', jelo koje je zapravo svojevrsni fast food upitne kvalitete i okusa. Savjet: izbjegavati. Moja none nikad nije davala kuharici da radi pašticadu. Od kupovine mesa i povrća, pa do priprave tog svečanog jela, sve je moralo biti u njenim rukama. Suprotno ideji ovog threada, ne mogu odoljeti da s vama podijelim recept za klasičnu pašticadu; Sastojci: 1,5 kg goveđe 'pupe', tj filea ili 'ruže' 3 fete masne slanine 3 glavice domaćeg bijelog luka, češnjaka 4 lista lovora grančica ruzmarina 6-7 klinčića/karanfilića 7-8 zrna papra 4 veće mrkve 2 srca selena/celera 4 velika luka 1/2 l jakog crnog vina šećer 1/2 l domaće kvasine (vinskog octa) 1 dl prošeka 1,5 l goveđeg temeljca 4 velike žlice konšerve/koncentrata od paradajza svinjska mast sol i papar za njoke: 2 kg bijelog krumpira 2 jaja putar sol i mjeveni crni papar brašna - 40 dag ili po osjećaju ulje navrh noža naribanog muškatnog orašćića Priprema: Meso u komadu nabosti (našpikati) češnjakom, klinčićima i na trake narezanom slaninom. Pripremiti salamuru od vina, kvasine, papra u zrnu, lovorovog lista i ruzmarina. Neka meso u tome odstoji preko noći (još bolje preko dvije noći). Drugi dan u velikoj zdjeli otopiti 3 žlice masti, zažutiti luk i ubaciti meso. Peći meso dok se ne uhvati korica, a sok karamelizira. Dodati celer i mrkvu, te podlijevati ostatkom marinade i temeljcem. Dodati koncentrat od paradajza. Pirjati najmanje 5-6 sati. Pred kraj dodati prošek i nakon što alkohol ispari, jelo je gotovo. Izvaditi meso i narezati na šnite. Sos grubo propasirati i preliti preko mesa. za njoke: skuhati krumpir u ljusci, oguliti i vruć propasirati u pasirki. U velikoj teći ga izmiješati s brašnom, uljem, putrom, začinima i jajima i oblikovati u duge kobasice, pa rezati na komade od oko 2,5 - 3 cm. svaki njok narendati na gratakažu (ribež) ili prevući preko viljuške. Njoki se kuhaju u kipućoj vodi i vadi ih se čim isplivaju. Tips: Trogirska pašticada se priprema sa suhim šljivama. Voće se naravno otkošti, namoči u vodi i zaprži s mesom, te dalje dogotovi kao što je opisano. Boduli rade varijantu s kaparama, no ovo jelo je ipak tipično gradsko.
  23. Zato jer su oba bili najkvalitetniji kontributori na Gastronomiji, Kinik je na Kulinarskoj literaturi, Soljenoj ribi, Bento-u, Zimnici i Filmu i kuhinji ostavio trajan trag, a Honey Badger je svojim doprinosima vrtlarstvu, pekarstvu i sirarstvu i općenito kulinarstvu godinama bio inspiracija. Treba samo vidjeti koliko su njih dvojica (iako se i nisu medjusobno previše podnosili) pokrenuli tema, napisali postova i pridonijeli raspravi, čak i svadji na jednom, naizgled bezazlenom PDF-u. Cijela priča je bila protkana kulturološkim (Jelo iza samostanskih zidina), etnografskim (Ainu) i anegdotskim momentima (komšija Paul i rat s vjevericama). Nipošto ne treba zaboraviti doprinos Highlanderke na literaturi, Doorna na whiskeyu i, dakako uvaženog kolegu Ascarija na pivu, s tim da ovim nabrajanjem nanosim nepravdu ostalim forumašima koji su Hranu i kulinarstvo (poslije Gastronomiju) učinili bogatim i zabavnim područjem. HB je jako korektan i duhovit forumaš, pa je svejedno izgubio živce; nadam se njegovom povratku. Kinik je bio jako nekorektan forumaš (na politici & društvu), ali je Gastronomiji doprinijeo kao malo tko.
×
×
  • Create New...