ironside

Iako si repliku uputio kolegi Ascariju, (koji je replicirao na već pretjerane replike), osjećam se pozvanim odgovoriti zašto je vážený pan bio u pravu, kad je odgovorio "Vašar". Katedralu, (zapravo arhiepiskopalnu crkvu - ne znam odakle taj novokomponovani termin 'hram') Sv. Vasilija blaženog i Sagrada Familiju dijeli više od 350 godina, (ove godine je SF dobila gradjevinsku dozvolu, a sumnjam da je "remek - delo" dvojca Barma - Postnik - Jakovljeva ikad dobila taj certifikat), pa se te arhitekture ne mogu ni po čemu uspoređivati. Barma i Postnik su možda bili talentirani provincijski graditelji (ako su uopće postojali, a da nisu proizvod ruske fantazije). Antoni Gaudí je bio izuzetno talentiran majstor struke i začetnik španjolskog/katalonskog modernizma, koji je raskrstio sa historicizmom (obožavanog od Francisca Franca), a Gaudíjeva La Pedrera je meni i ne samo meni značajnija od Sagrade, no sada dolazimo do najznačajnijeg i najbitnijeg aspekta ovog diskursa: Gaudí je bio prethodnik trostruke simbioze: projektant - investitor - izvođač, a to je u graditeljstvu (složit će se s mnome ostale kolege), sveto trojstvo, važnije od onog iz Novog Zavjeta. Teško je to shvatiti nekome izvan religijsko tko je rastao izvan - nacio - političkog narativa. Kitsch su, kao termin, izumili Bavarci, sedinom devetnaestg stoljeća, kao odgovor na gadariju histroricizma.

Ajde spat! Ako nije Jeremija (prestanite me častiti tim imenom, star sam i bolestan) ali pokušavam se držati, - na slici je Kinik #1 koji mlati nedisciplirane 4umaše koji imaju više mozga u nosu, nego u lubanji.

Naravno, Airplane/Starship. Moja omiljena:

Iako je tema 'USA', da ubacim nešto o zdravstvenom osiguranju u raznim zemljama EU. Moja sestrična, čiji sin živi i radi u Španjolskoj već skoro 30 godina, pa ona, shodno tome počesto otputuje u Iberiju, ima tamo potpuno besplatno (sic) zdravstveno osiguranje, medicinske usluge i lijekove; što je još bizarnije, njena pok. majka - umrla sa 85 godina - je također (po kojem osnovu, ne znam) uživala iste beneficije, valjda zato jer unuk pridonosi u španjolski fond za zdravstveno osiguranje. Belgijsko zdravstvo je izuzetno kvalitetno, ali ima nešto začkoljica, zapravo nisam sasvim siguran kako taj sistem funkcionira: za razliku od podržavljenih sistema zdravstvene i mirovinske zaštite, u Belgiji se može birati između nekoliko shema, s raznolikim tarifama i spektrom usluga. Interesantno je da su ti mutualités, bazirani uglavnom na političkoj afilijaciji: imaš kršćanski mutualité (za pristalice ublažene belgijske verzije CDU-a), Mutualité Socialiste, koji opet nisu manijaci kao Corbyn, nego mekana verzija tipa Elio Di Rupo, bliži Liberalima nego tvrdoj ljevici, te Mutualité Libérale kod kojih štedi moja malenkost. Osim toga ti raznoliki mutualités su podijeljeni po nacionalnoj, regionalnoj, konfesionalnoj i gradsko - općinsko - seoskoj osnovi - Belgija je izmislila kampanilizam. Liberali nažalost više nemaju puno veze s klasičnim liberalima oca ekonomije i kapitalizma Adama Smitha, te se već duže priklanjaju desnom centru. Kao i ja, uostalom. Natrag na zdravstvo: pred par godina me zabolio zub - granulom; Moje zdravstveno u BE ne pokriva sve zubarske usluge, pa sam Rendgen gornje lijeve dvojke platio 60 €. Kad mi je dentista - zubar rekao koliko bi me operacija koštala u Belgiji (a bilo je ljeto, sezona godišnjih, manjak osoblja), odmah popio Amoksil te sjeo na vazduplohov, pa u ZG obavio snimanje cijele čeljusti za 30 €. S nalazima sam otišao do HZZO zubara, koji mi je napisao uputnicu za operaciju u privatnoj zubnoj klinici u najstrožem centru grada. Do njihove ordinacije se stiže panoramskim liftom, specijalizanti zure live u operaciju u ordinaciji, a oni malo mlađi na TV u lobbyju. Operaciju, koju bih u BXL-u platio minimum 1500 - 1700 €, u ZG-u sam platio cijenom dvije tramvajske karte. Zato ministar zdravstva kuka i nariče da je sistem neodrživ i ima pravo. Tek nedavno se korisnicima hrvatskog dopunskog osiguranja, pojam nepoznat u Belgiji*, nudi mogućnost biranja između različitih providera (uglavnom banaka i osiguravajućih kuća). Cijene variraju za desetak - 15 Kn, tj euro - dva. Kako sam putem, iza Trsta (o putešestviju preko Tirola i Veneta, na drugom mjestu, posebice kulinarskim užicima), u autu sjeo na očale, a kako lagano ćoravim - za dvije godine ću morati ići na obaveznu liječničku kontrolu vida, želim li voziti prije nego me pokosi Carolina Reaper ili godište isteka vozačke. Odmah sam, po odmoru, otišao u ambulantu (plaćam dva zdravstverna i mirovinska + life, pa očekujem adekvatnu uslugu), kad me tamo sestra (doktorica je na godišnjem) uputila u divote hrvatskog zdravstvenog sustava, zbog kojeg nariče ministar, kukala mu majka, a otac ne jede - samo ječi: imam pravo na izradu djozluka, sa staklima po izboru (mineralno ili sintetsko), zajedno s okvirima, a imam okvira svih fela na lageru i ne znam zašto sam neke, šminkerske, vukao iz BXL-a, kad HZZO to sve pokriva 100%, a Belgijanci, stipse, sve naplaćuju! *o belgijskim nepoznanicama, vezano uz @mrd-ov post o LA vrećama za smeće; tko nije vidio BXl, čak i bolje kvartove, nema pojma o prvostolnici EU. Belgijanci do nedavno nisu imali pojma o konceptu vozačke škole/ispita/dozvole, da o kantama za smeće ne govorim. U starom kvartu, prijateljica iz meni omiljenog glavnog grada jedne zemlje Beneluxa je u 'pogrešnoj' reciklažnoj vreći (to se do nedavno ostavljalo na cesti, pred uličnim ulazom, pa bi štakori/pacovi, vjeverice, razne ptičurine i, u zadnje vrijeme rakuni) ostavila primjerak nepročitanog d'Lëtzebuerger Land-a. Jake snage reda su u vreći krive boje pronašle papirnate novine, pa kaznile susjedu 150 €. Inače, belgijska policija je, da ju mažeš na kruh, kao maslac; pomoći će u svemu, svaki officier govori engleski, uputit će te na adresu bilo kojeg ministarstva ili javnog ureda, ponuditi prijevoz. Ako kradeš ili si po drugim osnovama problematičan - bolje da te nema. Pedanti.*

"moze li BiH uciti iz belgijskog iskustva?" Može, BiH itekako, i trebala bi. Potrudit ću se, uz little help from my first lady , a ne smijem ti reći kojim poslom se bavi, jer bi me netom otktrio, pa bih morao da te se riješim. Opširnije o BIH/CG, śutra. Raspisat ću se, možda pošaljem i sliku s izleta.

Dodatak: Belgija - Balkan. Belgijanci imaju specifičan, pomalo iščašen smisao za humor, nešto na pola puta između Francuske i Monty Pythona. Oni su također i predmet sprdnje, kako Francuza (u Le Dîner de Cons, Jacques Villeret želi govoriti 'stranim naglaskom', tj belgijskim, od čega ga Francuzi u užasu odgovaraju; pred desetak godina, u pariškom metrou, starija gospodja pita moju kćer, a govorili smo 'po naški', "a odakle si ti mon chou"), našto će prijestolonasljednica "iz BXL-a". Dama je ostala zgromljena, pa, kad se pribrala samo je rekla, "pa ti uopće ne zvučiš kao Belgijanka"), vrlo nalik Bosancima koji se na onaj tipično aigre-douce način zezaju na vlastiti račun. Agatha Christie je stvorila Poirota, belgijskog detektiva (kojeg su otjelotvorili Peter Ustinov - poljski, ruski, njemački Židov etiopskog porijekla, te David Suchet - litvanski Židov južnoafričkog porijekla). Englezi Belgijance časte epitetom 'yokel', a viceva o Belgijancima su (osim Belga samih) stvorili više samo Francuzi. Na račun Belgijanaca su se najviše šalili Hergé (koji je izmislio lik glupih belgijskih detektiva - Dupond & Dupont) i Johnny Hallyday (rođen u Parizu kao Jean-Philippe Léo Smet - ime za briselskog pekara, od belgijskog oca). San svakog frankofonog Belgijanca je da postane Francuz, ali ih mrze iz dna duše, otprilike kao i Flamanci Nizozemce. Taj humor valjda treba tumačiti činjenicom da je Kraljevina Belgija na pola puta između Francuske i UK. U galeriji živopisnih likova nikako ne treba izostaviti kraljevića Laurenta, bikera kojeg je za supermodela i geodetkinju britanskog porijekla Claire Coombs vjenčao svećenik biker, u kožnatoj jakni uz prigodno zavijanje Telecastera. Prince Laurent je, inače, mlađi brat Philippea, kralja Belgije (zapravo Belgijaca - Roi des Belges, koji je, iako u srodstvu sa svim Koburzima, znači engleskom kraljevskom kućom, njemačkim (pa i ruskim) carem, bugarskim carem Simeonom šepavo natuca njemački, kad se obraća podanicima). Belgija je dala dvije SS divizije, ali je, u odnosu na broj stanovnika, imala veći Résistance od Francuske. U Belgiji, naročito u Région wallonne se može uživati u jednoj od najsofisticiranijih kuhinja, uz baskijsku, a kome nije potaman, ima restorana, dućana i tržnica svih fela: od afričkih (Kongo razumljivo prednjači), indijskih, vijetnamskih, o kineskim i korejskim da ne pričam, kanadskih (burger od bizonovine - mljac), tko voli roštilj, eno Argentinaca, kavu kupujem u etiopskom dućanu, prže je i melju predamnom, fetu ne kupujem kod Grka, draža mi je Sirene iz obližnjeg bugarskog dućana, marelice i breskve iz rumunjske voćarne, kulen i slične, paprikom začinjene salame uvijek u mađarskom mesnom butiku, a baguette kod Arapina, koji to savršeno peče (1.20 €). Puževe, oštrige i tête de veau na tržnici četvrtkom, srdele i skuše dovoze Marokanci preko Cadiza, a sicilijanske arancine kupujem - od Sicilijanca... bog te veselio. Za balkanske specijalitete, treba ići u moje bivše susjedstvo, gdje ručaju jake snage belgijske policije (pol. stanica je preko puta, uz aukcijsku kuću koja prodaje prva izdanja Hergéovog Tintina po 30-40 K €) - u restaurant Selžanka (tako policajci izgovaraju Seljanka). Osim sarme i sogan dolme, neizostavnih pljeskavica, Seljanka nudi i pašticadu, te puricu s mlincima. Vlasnik je Belgijanac.

Kako se teme preklapaju. Balkan, (Kilburn/Willesden; NW rules!), roštilj i gastronomija (eno onaj banovani kao top balkanski specijalitet spominje gulaš, kao da nije probao Irish Stew, Bœuf bourguignon, Carbonnade Flamande; uostalom gulyás, što doslovce znači kauboj, nije izumljen na Balkanu). Kad smo se doselili u BE čuli smo dvije pošalice: "Belgija je najzapadnija balkanska zemlja" i "Belgija je Bosna, samo bez oružja". Ova druga se pokazala potpuno pogrešnom, Belgija je puna oružja, na 50 metara od Grand Place ima dućana gdje se prodaju pištolji i poluautomatske puške. Posljedice toga smo vidjeli u ubojstvima u sinagogi (par metara od gimnazije koju je u to doba pohađala moja kćer), te pokolja na Zaventemu i metro stanici Maelbeek, 200 metara od moje kuće. Sedamdesetih i osamdesetih je bilo pucanja po Belgiji, koliko hoćeš, a nisu bili uključeni Balkanci ili Arapi. Banda iz Nivellesa bi ušla u kafić, restoran ili trgovinu i pokosila goste i osoblje (uključujući djecu), pa se povukla, ne uzevši ni franka. To je trajalo par mjeseci i prestalo. Dan-danas se ne zna zašto su to radili, tko je stajao iza tih zvjerstava, ni tko su počinitelji. Nego, back to Balkans: Na Place Merode, otmjeni kvart gdje se na mnogim zabatima vide šestar i trokut (kamo znam u Roi Du Boudin otići po krenviršle i domaći senf) prolazi lik i zadigao majicu (vrućina, što ćeš), isplazila trbušina, a na majici piše Србија i kočoperi se dvoglava ptica. Kad mi od smijeha nije pukla slezena, znam OK je. Da se ne zezamo, imam prijatelje/ice i poznanike iz Србијe, Bosance koji su se odnarodili pa imaju belgijsko/švedsko/slovačko državljanstvo, one koji gunđaju što žive u Hasseltu (prijestolnici belgijskog Jenevera), Sarajliju koji je i nakon 15 godina u Antwerpenu vozio Golfa 'dvojku', Turske arhitekte (tehnički Balkan - 5%) s kojima 'peglam' istanbulski izgovor (one iz Gaziantepa ne zarezujem), norveškog novinara, stacioniranog u zlatnom Pragu, koji savršeno govori hrvatski, Kongoanca s američkim državljanstvom, koji je doktorirao ekonomiju u Seattleu, a sad posjeduje lanac laundromata u BXL-u i još cijelu galeriju svakojakih živopisnih likova. Od Balkanaca, još novinara i književnika (o belgijskim pivama, o čašama iz kojih se piju, the works, zna puno više od mene, a samo nas je jednom došao posjetiti i to mu je bila prva vizita prijestolnici Europske unije) koji se iz rodne Bednje preselio u Split (kad je sa suprugom došao posjetiti rodni kraj, žena ga je upitala "za kog sam se ja to udala?")* *zagorje-international P.S. Nikakve zamjerke; à propos, moj brat koji predaje na fakultetu, daklem 'telektualac, poslije posla okopava parcelu na zagrebačkim Ravnicama, cca 20 km od njegovog doma, pa zna u povratku donijeti mojoj majci luk, paradajz, krastavce, buče, tikvice, paprike i - lavandu. Kako smo prijestolonasljednica i ja trenutno u HR, braco me počastio patlidžanima i tikvicama, a nijedna povrćka nema manje od kile i pol. Grad ZG daje te parcele (50 m2) besplatno, voda je također besplatna, proviso da se povrće (voće je zabranjeno) ne smije prodavati. Brat ne voli ljuto, pa ne uzgaja chilije, ali korisnik susjedne parcele uzgaja Carolina Reaper, Nagu i ostale otrove. Kamiondžija je, pa kako sad jezdi evropskim cestama, zamolio je mog brata da mu pazi na vrt, zalijeva etc, da mu slučajno Trinidad Moruga ne bi uvenula. Kažem: živopisnih likova nikad ne uzmanjka.

Nisam i to dobro znaš; diplomirao sam i obavio ostale skalamerije u ZG. Tamo sam i radio, pa ondak u Londonu, a zadnjih 19 godina u BXL-u. Ti si dobar zajebant i kad čitam tvoje postove, posebno one o mojim godinama (što ne zajebavaš Kinika, on je stariji od mene) nasmijem se da me zaboli slezena, pa kičma, pa grlo... Ali, kako si me lijepo (uz vazda Vjekinu asistenciju) opleo, zaista sam bolestan i jesam Jeremija, samo, u mojoj dobi, puno zgodniji. (ako se sjećaš magazina Start, u njemu su šezdesetih izlazili oglasi 'za druženje' - moj omiljeni je bio "slijep mladić, kažu zgodan" ) No, kako je ovo topic o Balkanu, a ne o HB i ironsideu, možemo se vratiti na originalnu temu. Kad je moja prvorodjena svojevremeno maturirala (ona govori skoro isključivo francuski, engleski, njemački, a flamanski kad baš mora; sa poznanicima iz SBH jezičnog područja priča književnim jezikom, doma razgovaramo zagrebačkim vernakularom - prva dama i moja malenkost znamo ubaciti koju venetsku pošalicu, a ja i češku) bili smo na proslavi i prezentaciji maturalnih radova. Poslije mi je rekla da su ju šulkolege pitali "a tko ti je taj namrgođeni Hrvat". "Mon papa, bien sûr". Btw, moj , moj prof. Šegvić je diplomirao u Rimu, doduše ne za Augusta. Ja jesam mrgud, ali nisam zločest. Zločest, ali vrhunski stručnjak i jedan od najboljih arhitekata s ovih prostora, pok. dipl. ing. arh. Neven Šegvić, bi znao završati predavanje sa "nemojte me zajebat, ja sam star čovik". Moj mentor, prof. Božidar Rašica je prvo predavanje (zgrade za odmor i ljenčarenje, interesantno, umro je istom kad i Šegvić), na prvom predavanju je na ploči napisao kredom odmor na pet jezika. Prva četiri je prekrižio, a posljednji, loisir, je podcrtao. O Balkanu, o tome mogu drobiti dovjeka. Dodija čovjeku.

Kako kupiti diplomu s AGG faxa ? To je, u moje doba bilo nezamislivo - kupovina diplome ?! Eto, i to se dogadja. Moja prijestolonasljednica koja bi za godinu i pol trebala diplomirati i uopće nema ideju što je to 'kupovina diploma'. Ovdje (u BE) se diploma, posebno ona s dobrih fakulteta stječe krvlju, znojem godišnjem radom i iskustvom. Preko praznika U osnovnoj školi ostaješ bez prelaska u viši razred, ako nisi dovoljno kvalitetan, ili varaš na isp Preko praznika radi, jer joj je vrlo rano utuvljeno u glavu vrijednost i potrebitost rada. Rad oslobadja, velika istina, a fuckin' nazis su tu plemenitu ideju obezvrijedili.

Studirao, apsolvirao, diplomirao, et cetera, et cetera... odradio rat, pa se odselio, pa se lagano vraćam, so the life goes on... Ovo za Informbiro ti neću oprostiti - jesu me Vjeko i HB oprali zbog godina, ali ja sam, unatoč bolesti još uvijek snažan i, čemu skromnost, lijep muškarac, a samo su na forumima stariji od mene bili Vladan i ultimativna legenda Kinik.

Meni to ludilo s lažnim diplomama uopće nije jasno. Kad sam diplomirao uručena mi je diploma, u crvenoj tubi + ovjerena kopija i primjerak diplomskog rada. Otišao sam na općinu, zbog ovjere i upisa u radnu knjižicu. (ako vam kažem kad je to bilo, otkrio bih godine i identitet, pa bih, što bi Kinik rekao - morao da vas ubiem) Kad sam položio stručni ispit, ponovio sam postupak: živa muka, ali to se mora obaviti ako želiš ozbiljno raditi u struci. U Belgiji to jednostavno nisam imao snage ponoviti: njihov stručni ispit je zapravo ispit za samoubojice, tako da sam nostrificirao svoju diplomu i potvrdu o SI. Divni Belgijanci zadovoljni. Kako netko može falsificirati svoje dokumente, raditi i živjeti s tim je beyond my recognition.

Da, da, velevážený pane; ovo je vrlo interesantno. Turska moderna arhitektura je u velikom usponu, kao pred desetak godina južnoamerička, posebice čileanska, a još davno prije toga Švicarci*. Ovaj projekt, osim što odlično korespondira s okolišem, na velika vrata vraća betonske ploče (koje je upravo Tadao Ando od prezrenog elementa učinio estetskim simbolom). Kuća izgleda odlično i, pomalo hantée, što ovdje baš pristaje, kao u pejsaž u kojem se dogadjaju kišni, magloviti misteriji iz romana Jo Nesbøa ili Karin Fossum. Nisam ih dosad previše pratio, ali zbilja im treba posvetiti dužnu pažnju, rade odličan posao. Hayriatak studio, thumbs up! * slijede Peter Zumthor, Meyer & Dudesek i, naravno Herzog & de Meuron. Znam da je to danas middle of the road, ali jednako drže kvalitetu. Osim toga, volim donekle upoznavati zainteresirane, pa nije u redu da im se podastire avangarda, prije nego se upoznaju sa temeljima.

Baš ništa, nama je lijepo i ovako. Usput, mi to nećemo doživjeti, ali neka naši praunuci razgovaraju kad se Kina približi belgijskom per capita GDP-u; o stupnju ljudskih/građanskih sloboda uopće ne želim razgovarati, tu Kina ne može sustići niti Burundi, a kamo li Belgiju. S druge strane, o arhitekturi (a ovo na kineskim slikama je uglavnom loša arhitektura) nemam s tobom što raspravljati: ova slika, uslikana sa Mont des Arts (u onom prolazu s desne strane dolje se nalazi velika okultistička knjižara - baš nešto za ljubitelje roštilja i braće Tarabića) prikazuje zgrade iz 18., a ne 19. stoljeća. Raspravljati o arhitekturi mogu samo s ljudima iz struke (na forumu nas je, koliko znam samo trojica); ti jednostavno nisi stručno potkovan za to. Kao ni za finu kuhinju: belgijsko gastronomsko iskustvo se opisuje kao gustatorni i olfaktorni ekvivalent višestrukom orgazmu.

To što ima 'vas' koji ne težite zapadnim vrijednostima... a što ću ti ja? Svega ima u prirodi: dvoglavih zmija, bradatih žena i još drugih raznih freaks of nature, pa tako i 'vas' koji ne težite zapadnim vrijednostima. Btw, ja nikad nisam bio 'gastarbeiter', štoviše bio sam poslodavac, a kao svakom poštenom kapitalistu, važan mi je profit. Jako važan. P.S. 'Stručna analiza' od nekog tko zagovara državni intervencionizam Da sam rođen na Dalekom istoku, vjerojatno bi me sistem zgromio, ali i to nije nužno -> Ai Weiwei. U svakom slučaju zahvaljujem Chtulhuu što sam rođen i živim zapadno od 16. meridijana. To što je neka kultura stara, ne znači da je kvalitetna ili superiorna. Eno razne polinezijske kulture ili kulture australskih Aboridžina su starije od kineske, pa teško da su u bilo čemu superiorni. I dalje smatram da su kulture zapada (prvenstveno europske i američka) superiorne svakoj drugoj kulturi na planeti. Ukratko, dok je Europa svjetionik mira i prosperiteta, a Amerika putokaz slobode i demokracije, Rusija ostaje najobičnija azijatska satrapija, a Kina gerontokratska komunjarska tiranija.

Hajde, hajde, dao bi i ti 10 godina života za fini ručak u dobrom briselskom restaurantu, za razliku od smrdljivog roštilja. Inače, evo još jedan kineski (Taivan, ali svejedno Kinezi) doprinos globalnoj civilizaciji: https://www.dezeen.com/2019/07/24/ripple-masturbation-suit-sex-aid-design/

Vidim panoramu Shanghaija koja je unakažena kineskom estetikom, od koje mi se povraća. Shanghai je nekoć bio europski grad, s krasnim Bundom, koji se više ne vidi od onih svjetlećih čudovišta, hi-tech pagoda i sl. Časna iznimka u arhitekturi jest Japan. Zato Japanci imaju Kenzo Tangea, Aratu Isozakija, Kisho Kurokawu, Shigeru Bana, Toyo Itoa, Fumihiko Makija i Tadao Andoa, sve laureate Pritzkerove nagrade (za neupućene, to je arhitektonski Nobel) i gradovi im imaju prihvatljiv skyline. Kinezi nemaju nikoga, osim ako ne računaš Ieoh Ming Peija, ali on se školovao, profesionalno usavršavao i djelovao u USA. Njegova estetika je tipično euroamerička, modernistička, s jakim utjecajem Bauhausa. Završio je Penn, pa se prebacio na MIT. Njegova supruga Eileen Loo je arhitekturu studirala na Wellesleyu, pa poslije na Harvardu. Kakav fulminat! Da je ostao u Kini (on je u Kini, carskoj, samo rođen) propao bi, ideje bi mu usahle ili bi ga narodna vlast obezglavila za vrijeme 'kulturne revolucije'. U Kini je jedino vrijedno spomena ono što su izgradili europski arhitekti i to samo onda kad nisu dopustili da im Kinezi nameću svoje nakaradne ideje. Zato su New York i Chicago pravi gradovi, oku ugodni, s najljepšom zamislivom estetikom, a sa žaljenjem gledam kako pogubna azijatska estetika prodire u arhitekturu Londona. Od kojeg istoka su to Amerikanci (koji su ionako svi imigranti) popili svu mudrost; od Srba kažeš? . Kod vas, srpskih komunista postoji jedan problem: čim malo zagrebeš odmah se pokaže kokarda i cbeto kocobo. Belgijanci, kaže veliki znalac koji za Bruxelles tvrdi da je 'betonski kazamat' u kojem se nema što pojesti i popiti. BXL u kojem skoro da uopće nema betonske gradnje (što je velika šteta), grad u kojem se jede najbolje u Europi, a možda i na svijetu, grad u kojem možeš birati između više vrsta piva nego što Srbija ima stanovnika, općenito grad izuzetno ugodan za život.

Original ima stila, a kineska nakaza izgleda kao križanac tenka i traktora. Kinezi mogu kopirati zapadnu tehnologiju (jer vlastite nemaju) koliko hoće, ali stil i eleganciju ne mogu iskopirati nikad.

ne radi

Šarka iliti riđovka je prilično rasprostranjena i to u nekoliko varijeteta. Viđao sam ih na Kalniku početkom sedamdesetih, kako se sunčaju. Poskok uglavnom ne dijeli stanište s riđovkama, ali ga se zna naći i sjevernije, čak u zadnje vrijeme opsjeda gradove. U Belgiji bi se moglo eventualno naći bjelouški, ali čak i ovaj Vjekin gužić, rasprostranjen širom Europe, nije našao svoje mjesto u BE. Sve te zmije su generalno placidne i puno više se one boje nas (divovi 200 x veći od njih, koji teško da im predstavljaju prirodni izvor hrane) i ugrist će samo u krajnjoj nuždi (obrana ili kao u slučaju one nizozemske kokoši koja se htjela selfierati kako ljubi poskoka, pa završila u bolnici u, mislim Makarskoj). Duboko sumnjam da zvečarki ima u Srbiji, zapravo one ne žive nigdje izvan Amerika*. Zmijice su, unatoč odijumu koji se vuče još od Knjige postanka i generalno lošoj reputaciji, zapravo simpatične životinjice: pomažu održavanju bioravnoteže i, s nekoliko izuzetaka nisu agresivne. Imaju svoje mjesto u prirodnoj slagalici, baš kao i mi. Tamo negdje na prelazu šezdesetih u sedamdesete, kad je ZG Velesajam bio na vrhuncu, stari je donio nekakvu kinesku rakiju sa sve zmijom impregniranom u buteljki. Kako nitko od nas nije bio, niti je, ljubitelj žestica, još manje zmija, a najmanje te kombinacije, to čudo je dreždalo godinama u stanu, da bi smo se jednog dana, nakon što su znakovi propadanja postali i previše očiti, odlučili riješiti egzotičnog specijaliteta. * Kad je moja prvorodjena bila na nekom bivakovanju sa skautima u Ardenima (imala je 11 godina) tvrdila je da je vidjela medvjeda. Iako su u tim krajevima medvjedi istrebljeni vjerojatno još za Charlemagnea, moguće je da je netko šetao Newfoundlandera, što, zapravo i nije daleko od međeda. Veća pošast od izmišljenih meda su uvezene sjevernoameričke vjeverice, briselske zelene papige i rakuni, koji su se udomaćili u lokalnim šumama, pa sad haraju predgrađima, ruju po reciklažnim vrećama i gunđaju po cijelu noć. BXL danas +37°C; ako ovako nastavi, imat ćemo pirane u Meuse i krokodile u Schelde. Ulovio krvozednu piranu u Dravi kod Osijeka Vjeko drž' se.

Ja sam valjda jedan od rijetkih u BXL-u koji ima klimu u stanu. Doduše, meni se pali narančasta lampica kad temperatura pređe 17°C, a kad pređe 20°C oglašava se crvena uzbuna i proglašava elementarna neepogoda. Kad ljeti dođem u HR ne pada mi na kraj pameti odlazak na more, tako da je moja prijestolonasljednica jedina koja tih mjesec dana s prijateljima (oni se dole fasciniraju škorpionima, bogomoljkama i crnim udovicama) koristi hacijendu. Ja sjedim u ZG stanu, ispod klime i odbijam promoliti nos na ulicu. Je souffre.