Jump to content

vilhelmina

Član foruma
  • Posts

    1,411
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by vilhelmina

  1. Naravno da se treba suociti s onim sto se desilo, vazi cak i za one koji nisu bili u blizini bas tada, ali ne tako sto ces par dana kasnije otici na mesto masakra na kom se krv jos nije osusila. Vazi i za odrasle, a kamoli za decu. Stoji da svi oni treba sto pre da pocnu da se vracaju u rutinu, ali na nekom neutralnom mestu, kroz razgovore, druzenje, neke radionice, stagod. I neki vid nastave nije problem, ali nikako u toj istoj skoli. Mozda djake rasporediti po drugim skolama, Mozda ima i drugih odgovarajucih prostora. Molim lepo, smislite nesto razumno, a para ekonomskom tigru ne bi trebalo da fali. To je svakako prioritet. Uostalom, zasto svako ne bi posao od sebe? Npr ponudi vam se odlican i vrlo jeftin stan ili kuca, ali uslov je da se uselite odmah. Problem je jedino sto je u njemu pre nedelju dana izvrseno ubistvo. Sta bi uradili i s kakvim osecanjem? Pamtim i jedan dogadjaj od pre mnogo godina, kad sam radila u hotelu. Jedna mlada zena se obesila u jednoj od soba. Hotel je ponovo krenuo da izdaje tu sobu tek tri meseca kasnije, iako je u medjuvremenu bilo dana kad se trazila soba vise. Niko o tome nije nesto filozofirao, jednostavno se to podrazumevalo. Naravno, desilo se u Svedskoj. Ne znam, mozda gresim, ali cini mi se da bi povratak dece u skolu toliko rano, pored onog kako bi to uticalo na decu, na neki nacin bilo i potvrda da se bas nista nije naucilo i da ce ovih dana toliko raubovana rec empatija, opet otici u zaborav. Ispalo bi nekako da je i to tekovina trulog zapada, nista cemu bi decu u Srbiji trebalo uciti. U mom svetu, tu se ne radi samo o onima koji treba da se vrate u skolu, vec u nekoj meri i o onima koji se nikad nece vratiti. Uspomena na njih treba da budi topla osecanja, a ne strah. Tako je to u mom svetu, ali ne tvrdim da je ispravno i jedino moguce.
  2. Jos jednu mogucnost / spekulaciju ne mogu da iskljucim, a to je da je majka mozda bila protiv ocevih vaspitnih metoda, da to sa streljanom nije bio njen izbor. Pitanje je kakvi su uopste bili odnosi izmedju roditelja. U svakom slucaju mi gospodin doktor ne izgleda kao neko koga bi se smelo napustiti i uzeti mu decu, bar dok sam to ne pozeli. A tu je i udoban zivot kojeg se ne odrice tek tako. Mnoge zene su spremne da za njega plate izvesnu cenu. A kad se ta cena pokaze previsoka, onda je obicno prekasno. Licno ne zelim da ikad saznam cega je tu sve bilo, jer i da saznam, to bi opet bilo necije vidjenje, ne nuzno istina. Ali djavo mi ne da da se uzdrzim od nagadjanja sta je sve moglo da stvori ovakav mrak u tako mladom mozgu.
  3. Ja sam ispratila razne medije ovih dana, ali jedino pominjanje majke koje sam uocila bilo je u kontekstu ubicine (opet navodno!) izjave da je hteo da se osveti majci. Nisam cula ni da je ona uhapsena, pa ne znam ni kad bi dala takvu izjavu. Ali ako je istina, mogu da zamislim i trece objasnjenje za takvu reakciju - negiranje kao jednu od normalnih reakcija u stanju soka, ubedjenje da se radi o gresci, iracionalno ponasanje koje prolazi kad mozak uspe da obradi ono sto je u prvom trenutku nepojmljivo. Naravno, pricamo hipoteticki o onom sto bi bilo moguce i zamislivo, a mislim da nema sanse da ikad saznamo cega je sve u toj porodici bilo.
  4. Nisam pravnik, posebno ne poznajem zakone Srbije, ali mislim da se ovde radi o posebnom ”popustu ” koje mlada punoletna lica uzivaju u vecini evropskih zakonodavstava. U Svedskoj se to odnosi na osobe izmedju navrsenih 18 i 20 godina, ali odredba od nedavno vise ne vazi za najteza krivicna dela kao sto je ubistvo. Koliko sam uspela da iscitam link koji je ostavio Beonegro, izgleda mi da je nesto slicno i u Srbiji, tj da se osim starosti pocinioca, ceni i tezina dela. Ne verujem da ovaj iz Mladenovca moze da se izvuce s manje od dozivotne.
  5. Nije bas uobicajeno za Evropu. U razgovoru s kolegama ovih dana, jedini slicni slucajevi kojih smo mogli da se setimo bili su u Finskoj i Nemackoj. Ali ima i nekih momenata koji su se pokazali potpuno unikatni za Srbiju i zato ovo nikako ne moze da se gleda kao licna tragedija ogranicenog broja ljudi, koja na duzi rok ne pogadja nikog drugog. To je pre svega neverovatna vestina decaka iz skole, jer on nije pucao nasumicno, vec ciljano i vrlo precizno. U drugom slucaju je zapanjujuci arsenal oruzja koji je pronadjen kod tog momka. U oba slucaja i svih ovih dana skandalozan je i nacin na koji drzava hendluje sve to, od (najblaze receno) infantilnog nastupa vrha vlasti pa do ogoljavanja totalne nespremnosti citavog drustva da se s ovako necim nosi. Ovo poslednje se odnosi na nepostojanje bilo kakvih rutina za postupanje u kriznim situacijama, gde osim par ad hoc sklepanih vidova podrske zrtvama i traumatizovanom stanovnistvu, nema nicega vise. To sve sirom otvara vrata bilo kojem ludaku da nastavi spiralu nasilja. A ima ih i dobro su naoruzani. Da zakljucim, ovo se mozda i nije moglo izbeci, ali na kraju dana, ne pada sneg da pokrije breg, nego da zver pokaze trag. Ovih dana tragova koliko hoces i iako nisu svi krvavi , smrde nadaleko. Iako sam zakljucila, dodacu i malo licne refleksije. Odavno ne zivim u Srbiji, a posto tamo nisam ni rodjena ni odrasla, nista ne vise ne veze za nju. Nemam njen pasos, odem na kratko jednom u 3-4 godine, i to je sve. Vesti pratim jer su mi zanimljive i ponekad bas zabavne, a i to prvenstveno zahvaljujuci ovom forumu na kojem sam vec skoro 20 godina. Ali ovih dana osecam da sam bas potonula u tu nacionalnu tragediju, negde me pogodila vise i dublje nego sto sam ocekivala. Iako sam na bezbednoj udaljenosti, na cudan nacin se osecam kao deo toga, u izvesnoj meri cak i odgovorno sto je sve toliko tragicno, mnogo vise nego sto mora da bude. Ta ocajna lica ljudi, taj strah u ocima, ta pogubljenost pred neizvesnoscu sutrasnjeg dana, ta usamljenost i prepustenost samima sebi, a nije ni rat, ni zemljotres, ni poplava. Srce mi se cepa kad mislim na decu koja tamo rastu, njihove roditelje, trecu generaciju koja sve to nemocno posmatra. A manijak s impozantnim usnama nastavlja da luduje i nigde snage da mu se stane na put.
  6. Meni izgleda da imaju jednu zajednicku stvar, i da to stavlja u drugi plan sve pobrojane razlike. Onaj prvi je imao oca koji je od njega pravio muskarca uceci ga kako se ubijaju ljudi; ovaj drugi je imao dedu na istom zadatku. Da li samo meni ovo izgleda jako bitno?
  7. Da li sam se probudila ili jos uvek sanjam? Sta je ovo ljudi?!? Nigde nikakve informacije osim da je jos osam mrtvih, mnogo ranjenih i da Gasic bulazni o terorizmu. U selu kod Mladenovca?!? Kada tacno, sta se desava? U totalnom sam soku.
  8. Sto vise razmisljam na ovu temu, sve sam bliza zakljucku da je upravo ovo centralno, a bogami i unikatno za Srbiju - lekar koji se pali na oruzje, koje nije lovacko vec iskljucivo namenjeno ubijanju ljudi, i koji vodi svog sina da vezba rukovanje njime. Nekako mi ta tacka sublimira ono najstrasnije u svemu ovome, a to je krajnji rezultat, to koliko je ljudi uspeo da ubije. Sve drugo mogu da zamislim bilo gde, pa i poremecenu decu kojoj u nekom trenutku padne na pamet da nasrnu na druge, da li pod uticajem intrneta i ”zapadnih vrednosti”, zbog stalnog pritiska i potrebe za dokazivanjem ili neceg treceg. Ali malo ko od te dece uspe do kraja da izvrsi zamisljeno, negde se ipak pokolebaju ili budu savladani. Ono sto me ovde najvise uzasava je ta hladnokrvnost i samouverenost ovog decaka, ubedjenje da je toliko dobar u tome sto radi, da ga nista ne moze spreciti da stvar obavi do kraja. Znaci osobine koji svaki roditelj i treba da razvija kod svoje dece, ali zaboga, u voznji bicikla, sviranju nekog instrumenta, pravljenju maketa aviona i brodova… Svakako ne u streljani i s oruzjem, koje cak ne sluzi za ubijanje zeceva i srni, vec samo i iskljucivo ljudi. I zato ja tu postavljam svoje zasto: Zasto jedan lekar uopste vodi svoje dete u streljanu? Iz tog pitanja meni proisticu i sva druga, a ima ih milion, ali mi je ovo kljucno. Jer da je bio vest u necem drugom, a ne bas u pucanju iz pistolja, opet bi mogao isto to da pokusa, mozda bi neko i nastradao, ali ne toliko mnogo njih. I onda bi to bio znak za uzbunu, preispitivanje svega, od opste bezbednosti do sistema vrednosti, ali ne uz ovako visoku cenu. Ali naravno da odgovor na moje zasto mozemo da trazimo ovde po forumu godinama, a i ne moramo nikad da ga nadjemo. Drustvo i institucije u Srbiji u ovom trenutku treba da traze druge odgovore i resenja, ovo moze i da saceka.
  9. Sve to i jos mnogo toga, ali ako je nesto u tome dobro, onda je sto ta kolicina ludovanja pokazuje da min je ipak prpa. Bila sam sklona tome da verujem da se danas nece pojavljivati, ali djubre nije izdrzalo.
  10. Hebo me IPTV i kad sam ga uzela. Gledam Vucicevu konferenciju za stampu i ne mogu sebi da dodjem. Koja kolicina bescasca i zla, mili boze, uhhhhh……. Ubi se covek od truda da bagatelizuje ovo sto se danas desilo, da odbrani happy i pink, i da sto pre sve bude kao sto je i bilo.
  11. Cak i kad gledam onaj zalosni skup sto bi trebalo da predstavlja Vladu Srbije, na jutrosnjoj konferenciji za stampu, uocavam razliku. Gruicicka, kakva god bila, raspada se tamo, place, a Ruzic drvi li drvi o zlom zapadu s kojeg sve to dolazi, docekao svojih pet minuta, na znas gde se gasi. Ne mogu da verujem da sam ista pozitivno rekla o Gruicicki, ali pored onih buzdovana, bar je licila na ljudsko bice.
  12. Ako hoces jos da se smejes, idi na youtube. Tip je poznati antivakser, ravnozemljas, borac za zabranu predbracnih seksualnih odnosa i jos svasta nesto. Mislim da ipak jos uvek nije direktor, ali dovoljno sto jedan takav uopste ima pristup pacijentima.
  13. Ako pazljivije procitas tekst, videces gde je problem. Zena sama kaze da u istoj bolnici u kojoj radi, sestre nisu u tako dobrom polozaju kao ona jer imaju teze uslove rada i znacajno manje plate. A pazi, te sestre imaju tri godine univerzitetskog obrazovanja i beze iz bolnica u primarnu zdravstvenu zastitu kad god mogu. Da ne pricam o negovateljicama sa srednjom skolom. Znaci, nije svima isto kao lekarima. Pri tome je ona iz Svajcarske i nije morala da prolazi proces nostrifikacije kao drugi nonEU. Dalje, ona sama prica o tome kako ovde ljudi provode duge sate na hitnoj i kasnije budu poslati kuci. Kaze pa sta, mogu dete da dovedu kasnije, ako im i dalje nije dobro…. Sta mislis, kako je roditeljima kad im se tako kaze? Ali njoj je dobro, jer moze ranije kuci, super. Pa onda usput dodaje i kako ovde nema dovoljno kreveta po bolnicama. Naravno da nisu problem kreveti nego osoblje koje treba da ih opsluzuje, pre svega sestre. A zasto ih nema? Pa zato sto njima nije toliko dobro kao lekarima. Sto se tice ovog oko imanja dece, porodiljskog i roditeljskog odsustva i uopste brige o deci (bar dok su zdrava), tu je u pravu. To je razlog zbog kojeg mnogi dolaze u Svedsku, a nije im o glavu. Ali deca porastu i ako nisu lekari i neko vreme ne planiraju decu, radije odu u tu istu Svajcarsku i Nemacku. Kao i mnogi Svedjani, zbog vecih plata i manjih poreza. Jer porezi su isti za sve, a nemaju svi jednaku korist od njih kao sto imaju oni s decom. Zanimljivo mi je i ovo oko pisanja izvestaja. Prica zena kako to ne mora da radi nego samo diktira, pa medicinski sekretar to onda prepisuje. Taj med. sekretar je inace najcudnije zanimanje ovde, ali ne vidim koja je svrha danas kad kucamo istom brzinom kao sto govorimo. Ali sam kompjuterski sistem koji koristimo u zdravstvu ima tu funkciju diktiranja, pa valjda da se ne baci. I naravno, diktiranje je privilegija lekara. Svi ostali pisemo svoje izvestaje sami, ukljucujuci i one sestre, koje i bez toga padaju na nos. Ima jos jedna privilegija lekara. Svi imamo fleksibilno radno vreme, znaci osam sati plus 30 min rucak, ali mozes da dodjes i odes sat ranije ili kasnije. Ali kucas karticu, pa ti se na ”racunu” skuplja plus ili minus. Samo lekari ne moraju da kucaju, njima se veruje na rec. Sve u svemu, lekar s malom decom je ovde najprivilegovanija kategorija, nije merilo za bilo sta. Sto se one cene struje tice, dnevna poskupljenja pogadjaju samo one koji su veliki potrosaci i pri tome vole da se kockaju, pa su izabrali promenjivu tarifu. Za vecinu to nema uticaja.
  14. Jutros se desio neki kvar na elektricnoj mrezi u centru Stockholma, stao metro, guzva, haos… i sve se sredilo za nekih pola sata. Ali zato cena struje otisla za duplo na gore, jos uvek se sredjuje, jos nije pala na jutrosnji nivo. Razlog je sto su se dva od tri nuklearna reaktora automatski iskljucila iz mreze, pa je sad pitanje zasto nije i treci, jer je valjda trebalo, iz sigurnosne razloga. Jos jedna stvar za brigu i ribanje odgovornih je sto je u trenutku nestanka struje prekinut program javnog servisa, sto ne bi smelo da se desi u potencijalno kriznoj situaciji. Ispostavilo se da su mikrofoni bili ukljuceni u pogresnu uticnicu. I sve to zato sto je neki radnik na odrzavanju mreze nesto cackao, pa ubrljao. Nesto mi se javlja da je neki Dragan, Zoran, tako nesto 😁.
  15. Penzije jesu cesto tema politickih debata, ali samo u smislu kako da se od to malo napravi bar malo vise. Obicno se govori o poreskim olaksicama za penzionere, ali i za zaposlene koji se blize penziji kako bi se u poslednji cas povecala buduca penzija. Ali ako mene pitas, to su sve kozmeticke promene, dok se u osnovni princip ne dira. Sam princip je nastao uvodjenjem penzione reforme 1994. Ovaj proces i dalje traje, i planirano je da konacnu formu dobije 2050. Ova reforma predstavlja promenu paradigme, kojom su penzije prestale da budu izraz medjugeneracijske solidarnosti i postale licna odgovornost pojedinca. U taj osnovni princip niko ni ne pomislja da dira, a ove kozmeticke promene u vidu poreskih olaksica, ne cine bitnu razliku. U to kako stvari funkcionisu u praksi, imam dobar uvid jer radim sa starima. Sta god ljudi mislili o ”hladnim” svedjanima, oni vode racuna o svojim ostarelim roditeljima. Doduse, ne na tako ocigledan nacin, jer formalno svako ima mogucnost i trebalo bi da brine o sebi. Ali ako se radi o vecim izdacima ili nekoj prakticnoj pomoci, tu su uvek odrasla deca da uskoce. Isto kao sto materijalno i na druge nacine pomazu mladje na putu osamostaljivanja. Na kraju krajeva je ovde sva ta samostalnost najmladjih i najstarijih uglavnom samo formalna, u smislu da vise generacija ne zivi pod istim krovom. U praksi je pomoc porodice vrlo bitna, kako materijalna, tako i svaka druga. U slucaju penzionera vazi i za one s relativno dobrim penzijama. Mozda ne u prvih 5 do 10 godina dok mnogi jos imaju neku ustedjevinu, a i penzija je tada veca. Ali kasnije svakako.
  16. Auuuu bre…. Irinej: SPC ne odustaje, staviti van snage Zakon o rodnoj ravnopravnosti Znaci ono Porfirijevo baljezganje o rodno osetljivom jeziku je bilo samo soft verzija onog sto SPC ustvari hoce. Sad su se dali na zakon i samo je pitanje sta ce biti sledece. Kakav mrak .
  17. Seca li se neko Milde Sorte? Imale su one neke rupice oko filtera, pa kao nisu bile tako jake, taman za mene i moje drugarice koje smo pocinjale da pusimo nekih tamo sedamdesetih. I fakat nisu toliko smrdele kao druge, pa je roditeljima bilo teze da nas provale.
  18. U ovom delu Svedska bas i nije ono sto je bila, i sto mnogi veruju da jos uvek jeste. Pomagati siromasnim penzionerima je okey, ali problem nastaje kad se u kategoriji siromasnih nadje i veoma velik broj onih koji su ceo zivot radili i imali prosecna primanja, plus placali vrlo visoke poreze, ukljucujuci i doprinose za buducu penziju. Ako neki od socijalnih dodataka prima dvoje od troje penzionera, pri tome cak cetiri od pet zena, onda s tim penzionim sistemom nesto ipak nije u redu. Da, to je bila moja poenta, verovatno nisam dobro objasnila, tako da zahvaljujem na pojasnjenju. U Svedskoj se socijalni, dakle nezaradjeni deo penzije, sastoji od tri dela. To su garantovana penzija, cija visina ovisi o broju godina zivota u Svedskoj; za maksimalan iznos treba 40. Kome ni to ne obezbedi minimum za zivot (isti se menja svake godine, na osnovu statistike iz prethodne), moze da zatrazi i dodatak za stanovanje. Njegov iznos ovisi o stvarnim troskovima koje treba dokumentovati, ali taj deo ima plafon, maksimalni iznos. Ako ni to nije dovoljno, ide i treci deo, a to je dodatak za izdrzavanje. I kao sto kazes, nista od ovoga se ne moze zadrzati ako boravis van zemlje duze od 6 meseci, a ide se na to i da bude samo tri. Doduse, ima tu i jedna bitna razlika u odnosu na obicnu socijalu, a to je da su ovi dodaci u slucaju penzije bezuslovni, dok god zivis u Svedskoj. Naime, vezani su samo za boravak u zemlji i visinu zaradjenog dela penzije, a ne i za tvoje opste imovno stanje, nekretnine i na druge nacine ustedjen kapital. Rezultat toga je sledeci: Neko ko nikad nije radio, ali je na neki nacin skupio izvesnu imovinu, imace istu penziju kao neko ko je ceo zivot radio i imao relativno dobra primanja, ali je od njih ziveo, pri tome nista nije nasledio ili na slican nacin stekao mimo rada. Onaj prvi ce svakako imati udobniju starost. Ima i jedna caka sa zaradjenim delom penzije. Tu sam biras koliko dugo ces da je primas. Retki odluce da im se sve isplati odjednom, cim steknu uslov za punu penziju, vecina bira pet ili deset godina, a neki dozivotno (u tom slucaju je iznos najmanji i deo moze da ostane neisplacen, a deo mogu da dobiju i naslednici). Sve u svemu, i da time zavrsavam pricu o svedskom penzionom sistemu, mnogo filozofije o zaradjenoj penziji, u koji fond ces je staviti, kad ces poceti da je uzimas, kakvu dinamiku isplate ces izabrati, bla-bla… Ali za vecinu ljudi to je samo manji deo penzije, i ujedno jedini koji je lican i ne moze se oduzeti. Ostatak je socijala, po mnogo cemu specificna i razlicita od klasicne, ali ipak socijala. Da li moze drugacije i na koji nacin, stvarno ne znam. Ali se pitam koliko bi to trebalo izdvajati u toku nekih 40 godina radnog veka, da bi se obezbedilo bar 20 mirnih godina nakon toga? Verovatno toliko mnogo da, uz sadasnje prosecne zarade, ne bi ostajalo nista za zivot. Tako da ja tu ne vidim neko srecno resenje, jer ni ti fondovi nisu neke cudesne masine u kojima pare neograniceno rastu, ma kako dugo tamo stajale. Na kraju su to ipak obicne kasice prasice, u kojima cuvas neke pare za crne dane. Uz svu gimnastiku, nikad nece biti da vecina ljudi u penziji zivi od para koje su ustekali za radnog veka. Uvek ce trebati i ta socijala, a pitanje svih pitanja je - kolikom broju ljudi, u kom obliku i u kom iznosu. U tome je i najveci izazov za moderne drzave, koje ne bi smele da zaborave da je penzija ipak civilizacijsko dostignuce. Zato bi i povratak na kako se ko snadje i kako mu grah padne, bio veliki korak unazad. Lepo zvuci to s licnom odgovornoscu, ali nemamo svi iste preduslove i okvire u kojima mozemo da se krecemo.
  19. Ono sto ja zameram svedskom penzionom sistemu je upravo to sto bez obzira koliko uplacujes, vecina ionako u vecoj ili manjoj meri zavrsi na socijali, znaci na istom egzistencijalnom minimumu. Razlika je samo u tome sto nekima drzava do tog nivoa dotira vise, drugima manje. Ali na kraju neko ko je ceo zivot radio u oko 80% slucajeva ima isto kao i neko ko nije radio ni dana. Ovo posebno vazi za zene, ciji su prihodi u toku radnog veka u pravilu manji nego kod muskaraca, i jos dodatno smanjeni u vezi rodjenja i podizanja dece. A izdvajanja u penzioni sistem ovde nisu mala, naprotiv, kao ni ostala davanja u vidu poreza i doprinosa. Na kraju ispada jedini nacin da se u starosti odlepis od egzistencijalnog minimuma, da imas neku nekretninu da je celu, ili jednim delom, izdajes. A ne mogu svi da budu rentijeri, kao sto nisu svi ni berzanski strucnjaci, pa da na svoju ruku ulazu u fondove. Tako da s jedne strane ispadas neodgovoran ako osim redovne ne uplacujes i neku privatnu penziju, a s druge ispadas budala ako to radis, jer svakako neces dobaciti do famoznog praga egzistencije.
  20. Ono sto meni smeta u penzionom sistemu koji se upravo gradi u Svedskoj, a koji sigurno nije njen originalni izum, jeste sto se sva odgovornost za buducu penziju prebacuje na pojedinca. Drzava jeste tu da na kraju svakom ko ne uspe da na taj nacin obezbedi sebi egzistencijalni minimum u starosti pokrije razliku, kroz raznorazne dodatke. Ali ti dodaci jesu socijala, i nisu bezuslovni, to je problem. Znaci, naravno da svako treba sebi da obezbedi sve sto je do njega, ali sistem ulaganja u privatne fondove jeste problematican, sa vise aspekata. Dosadasnji rezultat toga je da 80% zena i 50% muskaraca nikad ne dobaci do egzistencijalnog minimuma, nego im drzava dodaje. Nekom vise, nekom manje, zavisi ko je koliko uspeo sam da skupi, ali svi zavrse na istom minimumu. Koja je onda tu motivacija da se dodatno ulaze?
  21. Pomeranje starosne granice za odlazak u penziju je samo jedan od aspekata reformi penzionih sistema u vecini zemalja EU, a rekla bih i ostatka razvijenog sveta. Kod mene u swe vec vise decenija ne izmisljaju rupu na saksiji, vec prepisuju od najboljih. Licno ne vidim nista sporno u podizanju starosne granice, jer zivimo duze i zdraviji smo, ili bar imamo priliku da to budemo. Ono sto mene brine je nastojanje drzava da se potpuno odreknu bilo kakve odgovornosti za starije gradjane koji vise ne mogu da rade. Naime, osnovni cilj penzione reforme u Svedskoj je da do 2050 godine sve penzije budu zaradjene, nista iz budzeta. Znaci samo penzioni fondovi, a drzava na razne nacine pokusava da motivise ljude da u njih aktivno ulazu. I to ne samo kad pocne da se razmislja o penziji, vec u toku citavog zivota. Druga bitna stavka za mirnu starost je da se u trenutku zavrsetka radnog veka poseduje nekretnina u vlasnistvu, potpuno otplacena i s niskim troskovima stanovanja. Dobro zvuci, sve fajn, ali ljudi se danas krecu, sele, ne provode zivot u jednoj zemlji. Na mom licnom primeru se pokazalo da to ne funkcionise za nas koji smo zakasnili s preseljenjem. 25 godina rada u Svedskoj mi nece biti dovoljno da budem neovisna o socijalnim davanjima, znaci da nakon svoje 67 godine imam prihod iznad egzistencijalnog minimuma, pa da se na glavu postavim. Bicu u potpuno istoj poziciji kao neko ko ni dana nije radio, tj oni koji su zivot proveli na socijali. Takodjer je pitanje sta ce biti s onima koji prihvate igru i od samog pocetka radnog veka pocnu da stede za penziju. Tu je problem gde i kako sacuvati odvojene pare, a da to ne bude slamarica. Nedavno je jedan od najvecih penzionih fondova ovde pukao grdne milijarde jer su bile ulozene u one tri americke banke sto su propale. Opravdanje glavnih ljudi u fondu gradjanima je bilo u stilu ”nemate brige, mi upravljamo znatno vecim sumama nego sto je tih dvadesetak milijardi gubitka”. Mislim, odlicno, stvarno nema razloga za brigu 😁!
  22. Ne bih se zaklela, ali mislim da se zvalo upa 5 m.
  23. Mislim da govorimo o razlicitim stvarima. Epidemioloska istrazivanja se bave kockom kao zdravstvenim problemom, znaci obuhvataju samo onaj jednocifreni procenat onih koji razviju ovisnost o kocki ili se nalaze u zoni rizika da ga razviju. To je u swe oko cetiri posto svih koji igraju u pare. Tu je, prema svedskom Folkhälsomyndigheten, tipican predstavnik muskarac u ranim tridesetim, nizeg obrazovanja i socioekonomskog statusa, najcesce s bar jos jednom psihijatrijskom dijagnozom, npr depresija, ili nekim poremecajem licnosti i/ili ponasanja. Medjutim, u ostatku kockarske populacije, znaci medju onima koji redovno rekreativno kockaju, najzastupljeniji su ljudi preko 45 godina, i to podjednako zene i muskarci. To otvara i zanimljivo pitanje kada kockanje prestaje da bude zabava i socijalni momenat, a kada postaje zdravstveni problem. Prilicno slicno kao i s alkoholom. Svi piju, vecina u drustveno prihvatljivim formama i obimu, ali izvestan manji procenat ljudi razvije ovisnost.
  24. Odvratno, ali od nje nisam drugo ni ocekivala. Ove neke mlade, koji tek prave karijeru, jos nekako i da razumem, ali ova gospodja ima 55, a i dalje izigrava omladinku. Meni je ipak vece razocaranje Milica Kralj, redateljka, koja je jucer dobila pitanje novinarke N1 o onom sto je istog jutra izjavila Jelena Obucina. Da podsetim, Jelena je oplela po Buletu Goncicu i ostalim uhljebima iz redova glumaca, a to su danas skoro pa svi. Snimaju se serije i filmovi na sve strane, svi dobro zive, popularnost samo takva, talenat uopste nije obavezan. Milica je odgovorila nesto u stilu njen problem, Jelenin, sama pala, sama se ubila. Ne da Milica na Buleta, direktora Narodnog pozorista, pa to ti je. Hoce i dalje da rezira, i misli da joj je to opravdanje. Meni nije. Sledeci put kad je Kesic pozove u 24 minuta, gledacu ih oboje drugim ocima.
  25. Da sam jucer odgovorila na post @Drug Crni sigurno bih branila pozoriste i uplakane glumce, ali... Bemti IPTV i kad sam ga uzela, ali sinoc sam na N1 odgledala ceo epilog slucaja ”Bosko Buha” i jos sam u soku. Skroz novi nivo bescasca i od premijerke i od pomenutih glumaca, ako je to uopste moguce, nakon svega vec vidjenog. Na kraju samo ”tajkunski” mediji ispadose grbavi. Fuj!
×
×
  • Create New...