U gimnaziji smo imali mladog profesora filozofije tek pristiglog sa fakulteta, lep, sharmantan, potupno nesnadjen po pitanju metodologije rada sa ucenicima, vrteli smo ga oko malog prsta i zavrsili gimnaziju a da pojma nismo imali ni o cemu. I onda neki od nas zavrse na fakultetima gde na II godini studija imamo predmet savremena filozofija, od Rene Dekarta do sredine XX veka, od "Cogito, ergo sum" do Sartra,"Pakao, to je onaj drugi". Pa se ispostavilo da je "cogito" - pakao, nidje veze sa zivotom, svaki sistem misljenja se rasiva po shavovima, izmice poenta. Nema druge, Sokrata pod ruku pa polako, korak po korak, iz veka u vek stiglo se i do Dekarta, Hegela i Kanta i zauvek fascinacije snagom ljudskog uma, do Kantovog "zvezde nad nama i moralni imperativ u nama". I tako, ostaje pitanje u kakvom bi svetu danas ziveli da je onog "cogito" bilo vise a manje "ergo sum"?