Jump to content

Leaderboard

Popular Content

Showing content with the highest reputation on 07/20/2019 in all areas

  1. Realno, težak zadatak je pred moderacijom. Ne znam zašto se stalno banuje Taliesin, kapiram da nekad ima malo jači rečnik, ali stičem utisak da biva banovan zbog ideja, a to nije dobro. Biću iskren - nisam pisao jer sam, pored ostalog bio na odmoru dve i po nedelje, mada jesam čitao sporadično. Nije ni tajna da sam se nadao da će novi forum biti sačinjen bez ljudi sa političkog foruma b92, već da se Vox iskoristi kao baza, oz očiglednih razloga efikasnoati i smislenosti ova dva pdfa. Objašnjeno mi je da to nije plan i želja i složio sam se sa idejom da se pravi pokušaj kompromisa, iako sam ostao skeptičan. Nemam pojma, potrudiću se da malo više pišem ovih dana, da dajem uvid u svoja, ma kako glupa bila razmišljanja, pa da vidimo. Ja potpuno razumem čekić cinizma i sve-je-sranje stav, ali verujem da od takvog stava jednostavno nema nikakvih plodova: ostajemo samo mi koji laprdamo po tastaturi i pokušavamo da se osetimo superiornim i kul pred masom ljudi koju ne poznajemo. Nešto kao fleš. Bezveze.
    6 points
  2. Danas sam malo prolazio kroz TB koje su odigrali Novak i Federer i primetio nekoliko bas zanimljivih stvari. Evo kratke analize: Djokovic - Federer u TB (u zagradi ishod meceva) Ukupno: 15-12 (13-6) GS: 7-8 (6-3) AO: 2-0 (2-0) RG: 0-2 (0-1) W: 5-2 (3-0) USO: 0-4 (1-2) ATP Finals: 1-1 (2-0) Mastersi: 6-3 (5-2) sljaka: 1-0 (1-0) beton: 5-3 (4-2) Ostali turniri: 1-0 (0-1) Finale: 9-7 (7-3) Prvi set: 6-6 Novak perfektan, dobio svih 6 meceva, od toga 3 na GS (AO 2011, W 2015, W 2019). Federer dobio 4 meca, 3 na GS (USO 2007, USO 2009, RG 2011), izgubio polufinale USO 2011 i finale W 2014. Drugi set: 2-5 (4-3) Treci set: 6-0 (5-0) Odlucujuci set: 4-0 Novak dobio u Montrealu 2007, Indijan Velsu 2014. Parizu 2018 i sada na Vimbldonu. Federer nijednom nije osvojio vise od 3 poena. Set u kome je mogao da se resi mec: 3-4 (4-3) Novak 2 puta resio mec, 1 se spasao, ali posle izgubio Federer 2 puta resio mec, 2 se spasao, oba puta izgubio. Odigrani mecevi: 13-6 Mecevi sa vise TB: 5-2 Mecevi sa jednim TB: 8-4 TB zavrseni u regularnom vremenu: 12-8 (8-4) TB zavrseni u "produzetku": 3-4 (5-2) Dobijeni setovi nakon sto je prethodni set resen u TB: 6-13 (10-5) Dobijeni setovi nakon TB u kome se igrao "produzetak": 3-3 (5-1) Uzastopni TB: 0-2 (USO 2007, W 2015) (1-1) Bar 2 TB u mecu: 9-6 (5-2) Svi mecevi: Par zanimljivih stvari koje se posebno isticu i pokazuju da sve ono sto se desilo u nedelju je samo potvrda vec utvrdjene seme u njihovim mecevima kada se igra(ju) TB: - ako Novak dobije TB u prvom setu sigurno dobija i mec - dogodilo se na Vimbldonu - nakon odigranog TB u sledecem setu velika verovatnoca da Federer dobija set - dogodilo se na Vimbldonu oba puta - ako se igra TB u trecem setu Novak sigurno dobija - dogodilo se na Vimbldonu - ako se igra TB u odlucujucem setu Novak sigurno dobija - dogodilo se na Vimbldonu Zanimljivo je i da iako se Federer generalno dobro drzi u TB (do Pariza je bio uspesniji), tendencija je da meceve dobija Novak. U poslednjih par godina, samo u Sinsinatiju 2015. je odigran TB u mecu koji je dobio Svajcarac. Od RG 2011, Federer je samo u Sinsinatiju dobijao meceve u kojima su igrani TB.
    6 points
  3. ... https://www.danas.rs/nedelja/friziranje-bolje-proslosti/ >> ... Friziranje „bolje prošlosti“ Warning: uznemirujući sadržaj za one koji imaju slabo srce, na levoj strani. Piše: Miša Brkić, 08. decembra 2018. I ove godine u Srbiji je, za razliku od ostalih bivših jugoslovenskih republika, dostojnim pijetetom obeležen rođendan socijalističke Jugoslavije i tom prilikom još jednom evocirano sećanje na „bolju prošlost“. Uvek mi se činilo da je to slavlje bilo manje zbog Republike (Jajca i Bihaća) a više zbog naše hedonističke sklonosti da te dragocene dane iskoristimo za tradicionalni ritual svinjokolja. Manje rodni kraj a više vikendice bila su mesta za topljenje čvaraka i pravljenje kobasica. Hmmm… Vikendice!!! Vikendice su bile jedan od vidljivijih statusnih simbola životnog standarda dobrostojećih radnih ljudi i građana u socijalističkoj Jugoslaviji. Tog standarda sećamo se već treću deceniju s nostalgijom i spominjemo ga kao „bolju prošlost“. Na jednom od skupova posvećenih 100-godišnjici stvaranja Jugoslavije nekolicina uglednih umetnika i kulturnih radnika govorili o srećnim vremenima 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, kad su cvetali kultura i umetnost. Za mene je to bio izvesni paradoks pa sam zamolio te ljude iz kulture da mi objasne kako je bilo moguće da u jednom državi, čija ekonomija i privreda rapidno propadaju istovremeno cvetaju kultura i umetnost. Umesto njih, odgovorio je upadicom iz publike najveći živi srbijanski ekonomista profesor LJubomir Madžar: „Takav je bio Rim pre nego što je propao“. Država je, dakle, propadala a radni ljudi i građani, naročito u kasnijoj fazi zrelog socijalizma, pravili su se da to ne vide ili nisu želeli da vide. Zvanični statistički podaci nedvosmisleno pokazuju da je postojao ogroman jaz između performansi privrede, s jedne strane i životnog standarda stanovništva, s druge strane. Ekonomsko objašnjenje je vrlo jednostavno: radni ljudi i građani imali su životni standard koji nisu zaradili. Taj luksuz – sve one vikendice, „stojadine“ i „opele“, letovanja u Rovinju ili na Korčuli – građani su sebi mogli da priušte zahvaljujući novcu koji je stizao iz inostranstva u obliku stranih kredita. Tim parama vlast je kupovala naklonost radnih ljudi građana i sejala iluziju o superiornosti socijalizma, kao „najzad pronađenog“ društvenog uređenja. Šta kažu verodostojni podaci? Krajem 70-ih i početkom 80-ih već su počeli da se smenjuju „sjaj i beda“ socijalizma. Tad je izokola u zemlji a glasno u inostranstvu počelo da se sumnja da jugoslovenski „put u socijalizam“ i nije izgrađen na tako stabilnim osnovama i da nije dugoročno samoodrživ. Recimo, 1979. prosečan građanin Jugoslavije imao je dohodak kao prosečan Nemac ili Francuz, ali 1955. godine. Znak ozbiljne nestabilnosti privrede pojavio se odmah posle smrti Josipa Broza, kad Jugoslavija nije mogla da otplati masivni dug koji se nakupio između 1961. i 1980. godine. Kako je nastao toliki dug? „Prva naftna kriza“ (1973-1974) bila je okidač za recesiju na Zapadu (1975), koja se početkom 1980-ih proširila na čitav svet. Recesija je izazvala rast kamata na kredite i povratak u zemlju dela gastarbajtera iz inostranstva. Na početku velikog zaduživanja Jugoslavije cena kapitala bila je povoljna. Kamate su se kretala od 5,8 odsto do 5,5 odsto. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na 9,5 milijardi dolara. Ali, 1978. kamate su skočile na 8,8 odsto da bi 1981. dostigle 16,8% odsto. U to vreme jugoslovenska ekonomija suočila se sa nekoliko negativnih pojava: dva značajna skoka cene nafte, smanjenje doznaka iz inostranstva i pad naturalne razmene („kliring“) sa SSSR-om (zbog tamošnje ekonomske krize). To su bili razlozi da se neefikasna i nedovoljno funkcionalna jugoslovenska ekonomija dodatno zadužuje (i pod nepovoljnijim uslovima) kako bi „pokrivala“ galopirajuće trgovinske i budžetske deficite. Dugovi su rapidno rasli: 1966. godine bili su 1,4 milijardu dolara, 1977. – 9,5 milijardi dolara, 1978. – 11,8 milijardi, 1979. – 14,9 milijardi, 1980. – 18,3 milijardi, 1981. – 20,8 milijardi dolara. Šta je bio razlog novom (nepovoljnom) zaduživanju? Republike su nastavile da „preinvestiraju“ dobijene inostrane kredite, u uglavnom nerentabilne i promašene investicije (Feni, Obrovac, Medijapan). Ključni problem, međutim, bio je u sklonosti jugoslovenske privreda da funkcioniše uz „dodatne impulse“ iz inostranstva. Primera radi, pre početka jugoslovenske ekonomske krize spoljna finansijska infuzija dostigla je 57 milijardi dolara (27 milijardi od doznaka gastarbajtera i 30 milijardi dolara komercijalnih kredita i bespovratne pomoći). Da bi pokrila razliku između onoga što proizvede i onoga što potroši Jugoslavija je morala da godišnje dobija 5-6 milijardi dolara kapitala iz inostranstva, uglavnom kredita. U periodu od 1974. do 1980. godine SFRJ je godišnje trošila 15 procenata više nego što je proizvodila. Iz zemlje je u periodu od samo dve godine 1979-1981. kroz otplatu kredita „odliveno“ 10,2 milijarde dolara. Krediti su stvarali utisak prosperiteta, živelo se na nivou standarda koji nije bio pokriven odgovarajućom produktivnošću. Vikendice nisu bile zarađene, nisu sagrađene iz novostvorene vrednosti nego od novca koji je država pozajmila u inostranstvu u trošila (velikim delom) na neproduktivnu ličnu potrošnju. Prosperitet nije bio zasnovan na efikasnosti rada. Prosečna iskorišćenost (dnevnog) radnog vremena 70-ih godina bila je 4 časa i 32 minuta. SFRJ je krajem 80-ih imala otprilike dvostruko niži BDP po stanovniku od najsiromašnije nekomunističke evropske države – Grčke. Ceo sistem bio je isključivo okrenut raspodeli, a ne proizvodnji i privrednom razvoju. Preduzeća su konstantno bila zainteresovana za raspodelu a proizvodnja je bila u drugom planu. Sistem socijalističkog samoupravljanja prodavao je najveći značaj pravima radnih ljudi, a relativno malo njihovim odgovornostima u preduzećima. Rezultat takvog modela bio je činjenica da je jugoslovenska privreda od 1960 do 1980. godine ostvarivala samo 70 odsto efikasnosti Turske, Grčke, Španije i Portugalije. Izvoz po glavi stanovnika bio je 1978. godine u Jugoslaviji 259 dolara, dok je u Grčkoj bio 362, u Španiji 358, Italiji 987, Austriji 1.628 dolara. SFRJ je 1970-ih već uveliko srljala u ekonomsku propast a da javnost nije bila svesna toga. Iz poverljivih dokumenata sa sednica Predsedništva SFRJ i Predsedništva Centralnog komiteta vidi se da je tadašnji savezni ministar finansija Petar Kostić (1978-1982) upozoravao da je SFRJ „pojela“ supstancu i da je bankrotirala. Balon je pukao u martu 1982. kad je dospela rata kredita koju nije mogla da plati Privredna banka Zagreb. Jugoslavija je 1982. godine prešla ,crvenu liniju’ – dugovala je 18,6 milijardi dolara. To je suma od 186 milijardi današnjih dolara (kad se uporede i stave u odnos kursevi dolara i dinara). Jugonostalgičari i danas često koriste argument da su novonastale države napravile dugove koji su ravni dugu nekadašnje Jugoslavije (oko 21 milijarde dolara). Ta računica, naravno, nije tačna jer ne uzima u obzir vremensku dimenziju kursa dolara. Pošto je ekonomska kriza 1982. godine postala opipljiva i devizne rezerve bile potrošene, uvedeno je ograničenje količine deviza koja je mogla da se iznese iz zemlje. Iznuđene mere štednje vlade Milke Planinc, kako bi se otplaćivali krediti, dramatično su potresali privredu i spustili životni standard stanovništva. Uvedena je zabrana neprivrednih investicija, a celokupni uvoz koji nije bio namenjen proizvodnji bio je zabranjen, uključujući i robu široke potrošnje. Građani su se od 1982. do 1984. godine susretali sa višečasovnim restrikcijama električne energije i nestašicama osnovnih životnih potrepština (kafe, šećera, ulja, deterdženta, benzina…). Posle 1982. gotovo svi ekonomski indikatori jugoslovenske privrede bili su negativni i u stalnom pogoršanju. Do 1985. godine stopa rasta BDP-a bila je 0,6 odsto, milion ljudi bilo je nezaposleno, realni lični dohodak opao je za trećinu. Milion i po, od šest miliona zaposlenih, u javnom sektoru bili su 1986. godine višak. Svakog dana 700.000 radnika bilo je na bolovanju, a 600.000 proslavljalo je neki praznik, dok su oni koji su se pojavljivali na poslu radili u proseku 3,5 sata dnevno (sat vremena manje nego u prethodnoj deceniji). Tako je bilo sve do 1990. godine. Te godine, Rumunija i Albanija bile su jedine evropske države sa značajno nižim BDP po stanovniku od Jugoslavije. Više nije bio održiv ni vrlo skroman životni standard. Opadanje zarada, neophodno radi usklađivanja sa stvarnim nivoom produktivnosti rada, doživljavano je među radničkom klasom kao nečije neopravdano nasilje, a ne kao objektivna nužnost. To je bio logičan način razmišljanja u zemlji u kojoj se godinama trošio dohodak veći od stvorenog. Povlađivanje neradu i mnogi drugi vidovi socijalne demagogije bili su visoka cena kojom je komunistička nomenklatura plaćala za društveni mir. Privredna patologija – oličena u odsustvu principa rentabilnosti, nepostojanja ekonomskih sankcija za loše poslovanje (stečaj) i društveno rasipništvo – ostavila je trajne i dugoročne posledice u načinu mišljenja radničke klase i ponašanja privrede. Do današnjeg dana. Svoj kraj SFRJ dočekala je s dvocifrenom stopom nezaposlenosti i četvorocifrenom stopom inflacije, neodrživom strukturom proizvodnje, stalnim nestašicama i potpuno nekonkurentnim preduzećima koja su iz godine u godinu gomilala gubitke, imala ogroman tehnološki višak zaposlenih, zastarelu tehnologiju i loše rukovodstvo. Jedan od komunističkih lidera iz tog vremena, Stipe Šuvar ovako je opisao jugoslovensku privredu: „Mnogo veći problem od vraćanja dugova je taj što Jugoslavija nema što izvoziti na svetsko tržište a da bi pritom zarađivala, a ne gubila“. Početkom 90-ih jugoslovenska preduzeća doživela su šok ravan infarktu. Već dobro devastirana krizom iz prethodne decenije, socijalistička društvena preduzeća doživela su novu nesreću – raspalo se jugoslovensko tržište, raspalo se tržište Sovjetskog Saveza i raspalo se tržište Nesvrstanih. Tržište Jugoslavije bilo je dominantno za većinu preduzeća. A na tržištima SSSR-a i nesvrstanih država jugoslovenska preduzeća izvozila su najveći deo svojih slabo konkurentnih proizvoda i usluga za koje su umesto deviza dobijani nafta, ugalj i koks („kliring“). Za preduzeća koja su izvozila na ta tržišta gubitak kupaca bio je ravan umiranju. I pored svih ovih pokazatelja, već dugo u javnosti opstaje fenomen nostalgije za „boljom prošlošću“. Dan republike, koji odavno ne slavimo, bio je povod da se i ove godine probude emocije i iskažu salve hvalospeva o socijalističkoj Jugoslaviji. U Srbiji, kao ni u jednoj drugoj bivšoj komunističkoj državi, taj žal je skoro posle tri decenije i dalje vrlo izražen. Nemam odgovor zašto je tako. Slutim da građani Srbije i dalje beže u „bolju prošlost“ jer ne vide bolju budućnost. ... << ...
    5 points
  4. Žao mi je što ovo čitam. Tebi dobrodošlica, u svakom slučaju.
    5 points
  5. A da sačekamo mi prvo da ga provale, pre nego što ga a priori optužimo da je “patetičan, CNN ga platio, fejk”, itd? Zbog ovakvih paušalnih diskreditovanja i vriske na bilo koga ko nešto loše zucne o DT je i rasprava na ovoj temi na starom forumu otišla u qrac...
    4 points
  6. Evo sta Ezit od omaldine napravi
    4 points
  7. Sin starog forumaša odavde, @Darby O'Gill, da nastavim porodičnu tradiciju... User Darby sam ja i kreirao na B92 forumu (po omiljenom filmu i liku kad sam bio klinac), kao i na još nekoliko drugih koje koristim, ali je ćale uzeo šifru "da vidi šta se piše" pa ostao da piše i on. Od tada sam ja samo čitao, a on i čitao i pisao. Matori više neće pisati na ovom forumu, a ja neću da kvarim njegovu zaostavštinu ovde, pa sam otvorio novi nalog.
    4 points
  8. Recimo da si u svemu u pravu - u cemu je problem reci da je tretman tih ljudi na granici nehuman? Mogu oni njih zadrzati tamo na neodredjeno ali u humanijim uslovima, pustiti samo politicke izbeglice i resen problem. Cemu spominjanje Lenjina i gluposti o komunistima koje nemaju nikakve veze sa ovim? Izgleda da je Fox-Koch propaganda o novoj hordi komunista veoma efektivna - Staljin bi im pozavidio.
    3 points
  9. Znaci, problem PC-a u Americi je veci od problema rasizma? Dobro. Pa pricala si o nenormalnim i normalnim ljudima. Ljudi ima i izvan Amerike, pa htedoch da ti skrenem paznju da AOC izvan Amerike uopste ne mora biti ekstremno levo. Po tom tvojem kriterijumu je pola Evrope nenormalno. Nista je ne smatram nego si ti ponovio uobicajenu mantru sa Fox-a. A ja te pitam za dokaze u praksi. Dakle, gde su te PC diktature? Daj neke primere? Mozda PC Svedska? Danska? Norveska? Holandija? Sve same PC diktature.
    3 points
  10. Internet je samo pokazao kakvi su ljudi, ništa više. Internetom data ti je mogućnost da ti na dohvat ruke bude mnoštvo informacija i sloboda da biraš šta te zanima. Internet nije uopšte kriv zašto ljude više zanimaju gluposti, skandali, lažne senzacionalističke informacije, prilozi i artikli. To je volja samog pojedinca da izabere ono što ga zanima. Na internetu ima mnoštvo kvalitetnog, korisnog i zanimljivog sadržaja od raznih putopisnih emisija, video klipova tipa uradi sam, kuhinjskih recepata, video klipova o raznim naukama, ima pregršt dobrog dokumentarnog sadržaja itd. Ali džabe kada ljude dosta više interesuje da kliknu tamo gde piše "nećete verovati šta je ovaj uradio", ko je koga prevario, šta je ovaj rekao za onoga i tako te skandal sadržaje. Drugim rečima nije internet kriv što je priroda čoveka takva kakva jeste. On je samo tu prirodu izbacio na videlo više nego ikada pre.
    3 points
  11. Izvin'te, izgleda da baš imamo materijala za diskusiju 😄 Prvo da se dogovorimo dvije ili tri stvari, prosto da bismo postavili diskusiju na zdrave osnove. Ne želim ni na koji način da nipodaštavam sjever Francuske, Normandija mi je poslednjih godina backyard u kojem provodim svaki vikend koji mogu i više od toga, Bretanja je mjesto nevjerovatnog mira, ljepote i gospodstvenosti, Burgundija je bez ikakve sumnje region u kojem se jede nevjerovatna hrana i piju najrafiniranija vina u Francuskoj, uz alzaška. Iako je Lion na "pogrešnoj" strani Loare, grad i čitava ta regija su i dalje jug, to se osjeća na svakom koraku i prosto ne može biti predmet diskusije. Kao što ne može biti predmet diskusije da je Lion gastronomska prestonica Francuske. Što se tiče poimanja kuhinje, jasno je da ti naginješ onome što bi se banalno nazvalo kuvanim jelima. Ja sam na toj kuhinji odrastao i uvijek jako volim da pojedem recimo boeuf bourgignon (mada sam najbolju varijaciju tog jela pojeo pod imenom carbonnade flamande tu kod tebe u Fin de siècle; možda možeš da mi kažeš da li sam objektivan ili sam samo bio mnogo gladan 😉), ali vremenom shvatam da je the real deal kvalitetna namirnica sa minimumom termičke obrade i, naravno, slaganje ukusa između tih različitih namirnica. Zato mislim da jug ima nešto što sjever prosto zbog klimatskih ograničenja ne može da ima. Što se sireva tiče, tu moram da uložim protest, što se kod nas po kafanama kaže čast svakome, ali tu ostali mogu samo da ustanu kad se pojave savoyards sa tri sira koji su bukvalno etalon za ostale u tim kategorijama: beaufort (Brillat-Savarin ga je nazvao "le prince des gruyères"), la tomme i reblochon.
    3 points
  12. Opet Lenjin. Samo revolucija moze da resi problem. Zasto bi neko plakao zbog sudbine ilegalca, zasto neko ne place zbog sudbine tolikih "postenih" ljudi koji su izabrali tezi put da legalno odgovore na sve zakonske zahteve i sebi i svojoj porodice urede zivot. Broj legalnih imigranata je limitiran i ne moze bitno da utice na izborne rezultate, broj ilegalaca je neogranicen i to je biracko telo na koje trutovi pikiraju. Hoce pare postenih "radnika" da bi finansirali one koji su ilegalni, krse zakon i sta ti jos covek moze dodati, ali je sve sto ih karakterise u ovom kontekstu protiv zakonskih regulativa. Da se razumemo nedopustivo je da se poziva na proterivanje ljudi sa pravom boravka i posedom drzavljanstva. Medjutim, koga ovde imamo, jednu koja je toliko nesposobna da posle godina volontiranja, nije mogla da nadje posao u struci, druga koja je u svoju beneficiju deklarisala da je indijanka id. Na ovaj nacin bih ja mogao da kazem da sam poreklom potomak Dzingis Kana. Prosto receno, vriska drzite lopova, dok drzimo ruke u tudjim dzepovima. :)
    3 points
  13. Fašizam u Americi Paul Mason20/07/2019 Fašizam stiže u Ameriku. Širi se ne samo iz podzemnih pokreta ultradesničarskih fanatika, već i iz same Bele kuće. To je jedini racionalni zaključak koji se nameće posle Trumpovog istupa u Severnoj Karolini. Nema potrebe da mi objašnjavate koliko to odudara od vaših predstava o tome šta je fašizam. Za vreme trominutne tirade posvećene demokratskoj članici Kongresa Ilhan Omar, u kojoj je izgovorio niz prljavština na njen račun, okupljeni su počeli da skandiraju: „Vratite je kući!“ U tome im se pridružilo i nekoliko belih žena odabranih da stoje i poziraju iza Trumpovih leđa. Ilhan Omar je rođena u Mogadišu, ali stekla je američko državljanstvo još 2000. godine. Ona pripada populaciji od 40 miliona američkih državljana koji su imigranti prve generacije, što je 14 odsto stanovništva Amerike. Posle serije rasističkih tvitova u kojima je napadao četiri demokratske članice Kongresa, to je bio jedini mogući ishod. Tvrdnje da je levica strana američkoj kulturi i da bi najbolje bilo da se političarke kao što je Alexandria Ocasio-Cortez vrate tamo odakle su njihove porodice došle jasan su i proračunat pokušaj da se pridobiju glasači naklonjeni idejama o supremaciji bele rase. Sa jedne strane, pozivi na deportaciju državljana SAD tamnije puti ovde su pre svega retoričko sredstvo, kao i većina Trumpovih ispada. Ne postoji zakon po kom bi Ilhan Omar i Alexandria Ocasio-Cortez mogle biti „vraćene“ bilo kuda. Kao i kada je pozivao da se uhapsi Hillary Clinton, Trump takvim izjavama verbalizuje protivzakonite i iracionalne fantazije svojih reakcionarnih glasača. Ali Trumpova nova strategija je mnogo više od skupa retoričkih sredstava. Postoje milioni Amerikanaca koji mogu biti „vraćeni“ – budući da nemaju regulisan boravak ili su deca imigranata sa nerešenim statusom. Kao i Rashida Tlaib i Ayanna Pressley, Ilhan Omar i Alexandria Ocasio-Cortez su hrabro odlučile da se usprotive nehumanom tretmanu izbeglica i migranata u prihvatnim centrima. Trumpova reakcija pokazuje da ne-beli Amerikanci koji pokazuju solidarnost sa ljudima koje zatvaraju u kaveze kao životinje i oduzimaju im decu i sami mogu biti proglašeni za nepoželjne strance, iako imaju legalan status. Ako saslušate Trumpovu tiradu iz Grinvila, primetićete da je struktura njegovog argumenta pozajmljena iz ideologije hitlerizma. Počinje „radikalnom levicom“ – to su „ekstremisti“, protivnici američkog ustava „koji odbacuju temeljne vrednosti naše nacije“. Onda prelazi na Ilhan Omar, koju serijom netačnih citata prikazuje kao osobu spremnu da podrži neprijatelje Amerike. Tome dodaje neosnovane optužbe za antisemitizam. A masa okupljenih poentira skandiranjem. Znamo kuda to vodi jer su nam poznati primeri iz nacističke Nemačke. Alexandria Ocasio-Cortez je Trumpove prihvatne centre opisivala kao „koncentracione logore“, što je za neke možda bilo kontroverzno. Ipak, ono što je dovelo do Kristalne noći i holokausta bila je rasijalizacija nemačkog političkog diskursa praćena rasijalizacijom nemačkih zakona. Kao i svi Trumpovi skupovi, Grinvil je bio klasičan primer za ono što je Hannah Arendt opisivala kao „privremeni savez rulje i elite“. Cilj, kao i u Nemačkoj 30-ih godina, jeste da se preusmeri tok istorije: da se poništi globalizacija svetske ekonomije, zaustavi širenje multietničkog i višejezičnog društva, suspenduju zakoni koji garantuju ljudska i jednaka prava za ljude drugačije boje kože. Zanimljivo je i šta je najviše razdražilo prisutne: to nije bio demonstrant levičar koga su odvukli sa skupa. On ih je samo inspirisao da počnu da skandiraju Americi – kao da je neslaganje sa Trumpom znak manjka patriotizma. Ne, najviše su bili uvređeni kada je Trump rekao da Ilhan Omar „s visine gleda na marljive Amerikance i tvrdi da u mnogim delovima ove zemlje vlada neznanje“. Recimo to jasno i glasno. Ljudi koji dolaze na Trumpove skupove nisu glupi. Ali pokazuju jednu vrstu proračunate neobaveštenosti. To je pokret koji poriče nalaze o klimatskim promenama i izjašnjava se protiv vakcinacije, protiv eksperata i protiv kulture. Glavni indikator da li će neko glasati za Trumpa nije siromaštvo, već uverenje da je sticanje fakultetske diplome beskorisno. Ako vas zanima kada i zašto su delovi poslovne elite odustali od načelne podrške idejama liberalizma i postali donatori Trumpovog projekta, odgovor je depresivno očevidan. Preplašeni su mogućnošću i najmanje redistribucije bogatstva i moći koja bi se mogla dogoditi ako na vlast dođe administracija koju bankari, špekulanti i saudijska kraljevina ne drže u džepu. Spremni su da iskoriste rasizam, jer se u Americi i Britaniji pokazalo da je to najsigurniji način da se mobiliše srednja klasa čiji prihodi i dalje opadaju i koja živi u ekonomskoj neizvesnosti od 2008. Elita spremna da se posluži rasizmom nije ništa novo. Ali elita spremna da prihvati politizaciju pravosudnog sistema, otvoreni nepotizam i rasijalizaciju politike – to je oštar zaokret. Elita spremna da preko telepromptera šalje poruke mržnje ciljajući na političarke koje bi u neka druga vremena bile slavljene kao uzor i primer uspeha. To je početak fašizma. To znači da će predsednički izbori 2020, čak i u slučaju da pobedi demokratski kandidat, proizvesti masovan plebejski pokret inspirisan sadašnjim predsednikom, čovekom koji levicu, feministkinje i ljude drugačije boje kože proglašava za nepoželjne strance. U deceniji koja dolazi dominiraće mit bele Amerike o „zabadanju noža u leđa“. A iz pepela Trumpovog mandata neće se uzdići ništa dobro. Ko se ne pobuni biće saučesnik u zločinima koji dolaze. New Statesman, 18.07.2019. Preveo Đorđe Tomić Peščanik.net, 20.07.2019.
    3 points
  14. Prošli vikend sam proveo sa kumovima koji žive u predgrađu Sarajeva, Kasindo. Krenuli u petak oko podne i stigli predveče. Išli preko Šapca, Loznice, Zvornika, Vlasenice, Sokolca. Romanija je prelepa. Vreme je bilo "mestimično" pa su i slike takve Vreme smo iskoristili da se klinci bolje upoznaju među sobom i da vidimo grad, posle 10 godina koliko je prošlo od kad smo supruga i ja poslednji put bili tamo. Da ne postavljam slike baščaršije i samog grada pošto je to dostupno svima postaviću samo sliku panorame grada sa žičare koja vodi na Trebević i panoramu sa Jahorine. Ćevapi kod "Želje" su i dalje vrhunski Sarajevo sa žičare Jahorina, panorama U ponedeljak ujutru se rastali sa kumovima i nastavili put Višegrada. Vozili se turističkim brodićem i obišli Andrić grad. Višegrad i "na drini ćuprija" Andrić grad sa vode Iz Višegrada predveče prešli na Mokru goru gde smo i prespavali. Obišli drvengrad... Pogled iz vodenice gde se nalazi apartman Pogled iz restorana železnice Sutradan se vozili šarganskom osmicom što preporučujem svima koji posete Mokru goru.
    3 points
  15. Not exactly my cup of tea (Casa Milà mi je daleko zanimljivija od Sagrada Familie), ali i dalje ostajem fasciniran Gaudíjevom fantazijom i invencijom. Ponavljam, posebno je zanimljiv odnos, zapravo simbioza između investitora (Gaudíjevog pokrovitelja i mecene - katalonskog industrijalca Güella, koji je od Barcelone i Katalonije napravio jednu od najjačih europskih privrednih velesila) i projektanta - u ovom slučaju inženjera u potpunosti posvećenog svom poslu. S druge strane imamo čudovište zvano katedrala Vasilija Blaženog u Moskvi, koja pokazuje izopačen odnos između investitora (Ivan IV 'Grozni') i arhitekata kojima se, zapravo ne zna ime, iako ih neki izvori navode kao Ivana Barmu i Postnika Jakovljeva. Popularni mit kako je ludi Ivan projektantima dao iskopati oči, kako takvu divotu nikad više ne bi mogli replicirati je vjerojatno apokrifan (iako me ne bi čudilo i da je istinit - u toj satrapiji je sve moguće, čak i danas). I dok je dvojac Güell - Gaudí predmet stalnih arhitektonskih i kunsthistoričarskih istraživanja i studija, ovaj moskovski threesome može biti predmet jedino studija kliničke psihijatrije.
    3 points
  16. Danas sam se opet setila ovog tvog posta. Pita me prijatelj danas "a zasto ti mene ne pratis na twitteru?" Mmmmm mozda zato sto ja nemam twitter account....
    3 points
  17. Glupi Ebesilio. Da je osakatio nekoga, i on bi bio prijavljen da odsluzi kaznu. Ovako nista.
    3 points
  18. Harpere, i na PPP si banovan, iako je daleko od anti-srpskog sovinistickog foruma. Tvoj problem nisu ni politicki stavovi a ni moderatorski sovinisti nego sto prosto volis da se svadjas, da prozivas ljude, da podmeces i otvoreno/repetitivno vredjas. Na forumima koji su ti ideoloski bliski se to onda duze tolerise, a na ovim drugim krace i to je to. Jednostavno, ne umes da se iskontrolises sto je steta jer si jedan od najelokventnijih forumasa kojeg gotovo svi vole da citaju u normalnom modu forumasenja. Svojevremeno, kad sam odlazio sa FB29, napisao sam im 2-3 dobronamerna posta koja cini mi se nisu bila uzeta u obzir i zatim sam batalio pricu. Cemu prozivanje? Napisi koju kontruktivnu sugestiju sa argumentacijom, ako se nista ne menja odes negde drugde ili se vratis kad se ohladis, kakogod. Nema nista gluplje od forumskih revolucija i ne mogu da verujem da odrasli ljudi gube vreme na takve gluposti.
    2 points
  19. Prije nekoliko strana je bio jedan koji je tvrdio da mu je nesto pricao policajac iz Hrvatske, cinimise oko RSK situacije, Oluja ili kako li se zvase vojno-redarstvena akcija i sada ti sa 'pricao mi deda'. Predlazem da odbacimo sva zvanicna dokumenta i presude jer to stvarno ne moze da se poredi sa istinama koju imaju ovaj sto mu je rekao policajac i ti kome je pricao deda. Zamolio bih moderaciju da se vise ne zajebava i da sto prije uslisi zahtijeve ove grupe forumasa koji su iznijeli prave i neoborive argumente. Hvala.
    2 points
  20. Pa sto ga je onda zli Miloje doveo?
    2 points
  21. Talesin je banovan zbog kritikovanja upucenih na temi koja se bavi kritikovanjem. Smesno. Klasicno izivljavanje nad nekim ko ima drugacije misljenje. Da , drugacije misljenje tu smeta, bez obzira sto se to umotava u neke besmislice. Ko iritira upornim neodustajanjem od stavova koji ruse sneska, prolazi tako. Odmah 8se tu napakuje ganjanje moderacije i napolje. Ciscenje dvorista, katarze i ostale idiotarije se namecu kao etalon, iako nijedna zemlja na svetu pet para ne da za te besmislice. Ko tu pocne da vrda, najebe. Da su pojedinci moderatori, recimo na tenisu, ko zna koliko bi tek tamo bilo banovanih. Na starom forumu je bila tema koja je sluzila za izivljavanje na Djokovicu. Isti ljudi koji su tamo zarili i palili i sada su tu.
    2 points
  22. Smisleno igramo sa ofanzivnijim levim bekom...Ben ulazi u sredinu i otvara prostor...po dssnoj strani igramo klasika, sa krilom...Dobra minijatura Milojevica.
    2 points
  23. JA svo vreme pokusavam da ukazem da su ove dve boldovane stvari usko povezane i da je vasa ideja o regionalnom pomirenju sa ovakvom uredjivackom politikom utopisticka. Citiracu @Bertija, covek je poprilicno precizno objasnio sta je problem. Ne razumem iskreno potrebu za ovolikom insistiranju na pomenutoj premisi, jedino ako je u stvari cilj da se rasplamsaju konflikti i rasteraju neistomisljenici banovanjem. Vidimo da u praksi to ne funkcionise, ove kilometarske rasprave sa moderatorima vode u neka neargumentovana banovanja, narocito ovih forumasa sa kojima jako tesko izlaze na kraj u direktnoj diskusiji. Ako cemo iskreno, ja nisam procitao neke argumente koji bi me uverili da je ovakav kriterijum ispravan, dok sa druge strane @talesin je bio poprilicno precizan i recit, ako konkretno uporedjujemo. Ja predlazem da se malo izmeni sastav moderacije i da se u istu uvrste neki formasi sa drugacijem misljenjem. Mislim da ovo ovako nece ici, neki banovi su ok, ali poneki su klasicno pokazivanje misica. Ja zaista nemam nista protiv nikoga, ali sam definitivno uveren da neki moderatori nisu sposobni da svoju sujetu i stavove stave iza funkcije moderatora. HAhhhah, pa jesam pomalo sportski patkomer, volim malo da unesem "zivosti" u diskusiju. Iskreno volim pomalo da se bockam sa vama "neistomisljenicima" . Mozda si taj utisak stekao citajuci tvoju maticnu temu, tamo sam umeo cesto malo da se salim sa Kuperom i darkom...
    2 points
  24. Odnosilo se na raspored igranja.Znam da Rafa ima visoke standarde vezane za svoju privatnost.Postujem I podrzavam !
    2 points
  25. Zvezda plaća prevoz i troškove lečenja za Savickasa http://sportklub.rs/Fudbal/Champions-League/a293001-Zvezda-placa-prevoz-i-troskove-lecenja-za-Savickasa.html Lep gest.
    2 points
  26. Ovaj moj grad stvarno ima prelepe plaze. Nije cak problem sto je sezona kratka i sto vreme moze da zeza, jer je voda plitka i brzo se zagreje. Bila danas. I u vodi i napolje super prijatnih 22-23. Problem je jedino kad te razmazi Jadran, pa ti ova zuckasto-smedjkasta i skroz neprozirna voda malo bezveze. Na slici i izdaleka jeste plava, ali iz bliza otprilike kao poveca lokva posle kise. Eh, ne moze se sve u zivotu imati 😟.
    2 points
  27. Koliko je koštao najveći građevinski projekt u SFRJ; izgradnja pruge Beograd - Bar? Odgovor na ovo pitanje ne postoji i to zovemo pranje para. Gradiš nešto a pojma nemaš koliko potrošiš Ista stvar je Obrovac u HR...gradiš nešto što nikada neće raditi, pranje para. Bez obzira kako se zvala institucija i kako se zvala država, nije postojala trodioba vlasti. Znači sve procese je diktirala partija na čelu sa "veliki vođom". Prije 90ih...i nakon. Što su anomalije i kako definiraš anomaliju u radu institucija? Jel likvidacija Đurekovića i pranje love iz INA anomalija? Pranje love iz Agrokombinata Ante Todorića, možda je to anomalija? Možda je vožnja Tome Horvatinčića anomalija, taj neometano gazi ljude u dvije države, dva različita sistema Možda je i inflacija invalida anomalija, SFRJ je došla na 38%. Možda je pranje love na izgradnji Sveučilišne Bolnice Zagreb anomalija? Možda je pad broja radno aktivnog stanovništva anomalija, SFRJ je 1948god imala 49,1% a 1981god je imala 42,7% radno aktivnog stanovništva. Ja vidim konstantno ponavljanje Zašto je problem pisati o anomalijama prije 90ih? To su sve osobni dojmovi. Generiraš li gubitak i propast prije 40god ili danas, zar je bitno? Jednoj industriji i proizvodnji u Zagrebu je trebao plovni put do Zagreba ili modrna željeznica do Rijeke. Željeznica do Rijeke je stara 150god a planovi za plovnost Save do Zagreba i Kupe do Broda na Kupi su stari 130god A ti imaš tvrtke poput Jugoturbine Karlovac, Končara, Jedinstva, TPK, Prvomajske i staru cestu kao vezu za plasiranje proizvoda težine stotinjak tona i velikih dimenzija. Pa što ste onda radili? Ovo... Strukturni problem zaposlenika jednostavno se i najbolje može vidjeti u usporedbi s nekada matičnom tvrtkom Bata. Tvrtka Bata je 1990. bila najveći svjetski proizvođač obuće s ukupno 67.000 radnika koji su proizvodili 270 milijuna pari obuće godišnje. Istovremeno u Borovu je 23.000 radnika proizvodilo 18,7 milijuna pari obuće i oko 29 tisuća tona automobilskih guma i gumeno-tehničke robe. Ako promatramo samo proizvodnju obuće, Bata je imao očito značajno veću produktivnost: po radniku je Bata proizvodio 4.030 pari obuće godišnje, a Borovo je proizvodilo 803 para po radniku godišnje Bilo prije 40god ili danas, pišeš; propalo. Ubili ste konkurentnost proizvodnje a da toga niste niti svijesni.
    2 points
  28. Kakva zalopojka, realan proizvodni sistem, ocigledno ne polurazvijena zemlja, vec vrlo razvijena zemlja sa kvalitetnim i odlicnim celikom i sa industrijom koja je mogla da bude na toj bazi razvijana i podrzana ozbiljan sistem. Bilo je i rudnika i sirovinske baze u SFRJ, mozda je jedino zelezara Smederevo MKS, Sartid, USSteel, danas jedina koja ima uvoznu sirovinu i predstavlja tehnoloski nekonkurentnu zelezaru, a losa sudbina zadesila je i ostale zelezare nakon raspada SFRJ, sto naravno ne znaci da je SFRJ nije imala kompleks razvijenih zelezara koje su bile u sistemu za valjanje celika i celicana. Mnoge su radjene po ugledu na slicne projekte sa Zapada ili SSSR a ali su imali i domacu proizvodnu bazu i sirovinu. Hidrogradnja nije sa stranom opremom nego sa domacim strucnjacima i tehnologijom koja je u to vreme bila u nivou inostrane i takodje domaca, koliko hidroelektrana je imala SFRJ? Nacin na koji danas sve to ne moze ni da se zamisli... Sve sto si posprdno napisao nista ne smeta onima koji znaju kako je izgledao taj sistem, definitivno mnogo razvijeniji i bolji od onog sto je usledilo nakon raspada tog proizvodnog sistema. Te posprdice sto si zapamtio i cuo i stalno pises, veze nemaju s onim sto je tada bilo, naravno koriste se u pezorativnom smislu, kao i stil kojim pises koji omalovazava ono sto su cinjenice o industrijskom, energetskom, ukupnom privrednom (i poljoprivrednom razvoju) i potencijalu koji je SFRJ imala u svojoj najrazvijenijoj fazi. Naravno da tada trziste nije bilo zatvoreno vec konkurentnije od ovog danas sa domacim proizvodima a izvozilo se i u inostranstvo. Sta je to ex Yu fufa???- SFRJ nije ex YU...ex Yu ne postoji, samo prostor na kojem su drzave nastale nakon raspada SFRJ, a bivsa Jugoslavija je ona koja je razvijana nakon razdvajanja repubilka od SFRJ i nastanka SRJ, koja je potonja naslednica SFRJ. ...te posprdice, o kreditima, bankrotstvu, i kojesta stoput smo procitali iz tvojih redova, i nista s tim. U svesnom neznanju tavoris. 😄 😄 😄
    2 points
  29. Zivi smo osvanuli, sto je uvijek dobar znak i pozitivan pocetak dana. Na slici ispod je najveca rocoto paprika od svih, proteze se preko metar u sirinu, nalazi se u saksiji od 12 litara. Do nje je bosiljak Genovese, u saksiji od 7.5L. Ova papricica je tek pocela stvarati plod, kasni nesto iza ovih koje su na vise sunca ali ima vise sitnih plodova, mnogo vise cvjetica koji tek treba da postanu plodovi i duplo je veca od drugih biljki iste vrste. Jedan njen plod: Ispod su dvije super-hot koje su se potpuno oporavile od majskih i junskih hladnoca i kisurina. I one su u 12L saksijama, grmovi su impozantni i takodje su puni cvjetica, a pojavljuje se i poneki mali plod. Vrste su, ova bliza je Big Black MAma, a ova malo dalje je Trinidad Moruga Scorpion. TMS je iz sjemena paprike koju sam uzgojio prosle godine, druga generacija i samo jednom sam probao - to je nesto neopisivo. Jedes papriku, a puca te adrenalin, to je borba za zivot. BBM iz blizine:
    2 points
  30. 2 points
  31. Iskreno receno nemam pojma sta si ovim hteo da kazes, kakvo biolosko nasledje. Uradjeno svojevremeno istrazivanje na Balkanu, i ispalo da po DNK nema nekih znacajnih razlika izmedju "naroda", bukvalno isti DNK mix. Medjutim uvek kad se povede ta rasprava oko etnosa, jedna stvar mi nije jasna, zasto oni koji se osecaju pripadnici etnosa pokusavaju da ubede ljude da pripadaju nekom etnosu na osnovu mesta rodjenja, roditelja ili slicno. Zasto hoce te nevoljne pripadnike kluba? Ja vec jednom objasnjavala, ako Peru sa dve godine usvoji Finska porodica, verovatnoca da ce se on osecati kao Finac je ogromna. Nece se osecati kao Srbin jer se nece identifikovati sa tim etnosom. Zasto onda ubedjivati one koji se ne identifikuju sa tim etnosom, da pripadaju, samo se prave blesavi? Ili recimo RL slucaj, osoba A ima roditelje od kojih je jedan ruskog porekla (postoji pitanje sta to znaci) a drugi mesavina CG i HR (konkretno tako su se roditelji izjasnjavali). I ta osoba A se identifikuje kao Srbin. Znaci pripadnost tom klubu je cisto dobrovoljna.
    2 points
  32. ... I u rusiji postoji taj isti politicki problem oko 'российский / россияне i россия / русские'. Prvo se odnosi na drzavu RF, a drugo na naciju. (btw, kod nas su svi 'rusi') Mnogi povilene kad im se kaze 'россияне', no postoji cinjenicno stanje koje se ne moze ignorisati: u RF zivi vise od 160 nacionalnosti koje govore na svom jeziku. Vecina etnickih grupa su male i zive u ogranicenom podrucju. Samo sedam nacionalnosti broji vise od milion predstavnika - rusi, tatari, ukrajinci, baškirci, čuvaši, čečeni i jermeni. Tesko da ces naci nekog ko nije rus da prihvati da ga nazivaju rusom - to je uvreda. Pogotovo za - tatare, ukrajince, baškirce, čečene i jermene. Oni čuvaši su autohtoni narod koji je naseljavao svoje teritorije, bili su u sastavu Zlatne horde, doduse poprilicno nezavisni. Kasnije su se 'poslovenili', primili hriscanstvo - mada su bili su 'neznabosci' / pagani. Evropeoidi su sa malo primesa mongolskog izgleda. Turkomani su i govore na dva dijalekta čuvaškog jezika ' gornji dijalekt gde prevladava 'o' i donji dijalekt, gde prevladava 'u'. Potomci su bulgara sa Volge. Njima nije problem kad ih neko nazove rusima, mada drze do svoje tradicionalne kulture. Btw, onaj groteskni Depardje kome su oblacili kosulju velicine navlake za dusek - e to je bila čuvaška nosnja. One poznate 'Бурановские бабушки - Bake iz Buranova' - one su iz sela Buranovo, Удмуртия / Udmurtija. Mislim, ima tamo svega i svacega. Samo kad covek vidi 'Prirucnik za maticare u RSFSR' sa gomilom nacija / naroda i njihovih M/Z imena - pa to je na jedno 300 strana A5. PS. Poseban je problem sto su istoriju / istoriju jezika i obicaja tih manjih naroda pisali sovjetski / ruski naucnici i davali sopstvena ('marksisticko-lenjinisticka') tumacenja pa se mnogo od tog djubreta zadrzalo do dan-danas. A razni pokusaji drugacijeg tumacenja 'centar' (citaj Msk.) iz sve snage sprecava. Sprecavaju tatare kojih je preko 5 miliona u RF, a da nece neki manji narod. edit: Oni imaju svoju Republiku, no prava im se stalno smanjuju. Zato sto imaju naftu, onaj 'Kamaz', sto su na Volgi, imaju povecu istoriju (osvajao ih je Ivan Grozni) i, da se ne lazemo' - ne ljube preterano ruse. ...
    2 points
  33. Šta da ti kažem. Vozio sam više od 900 km da bih stigao na početak utakmice i video....šta ? Evo Tončev se obratio sa svojim press savetnicima, kako je neprihavtaljivo da se linčuje preko društvenih mreža. Što bi rekli Nišlije...Pa jok, šišarke, će te vodimo na sladoled. Nema sa navijačima cile-mile, ako nešto obećaš, nema posle opravdanja. Promenio si tim 70%, pa ne može da bude ničija odgovornost do tvoje. Videćemo šta će biti dalje....
    2 points
  34. Student arhitekture sam postao 1976. Prije toga sam maturirao na matematičkoj gimnaziji (cum laude) uz vanstudijske kolegije (gimnazijske) iz filozofije umjetnosti, filozofije nauke i teorije filma i vizualnih umjetnosti. Peta sam generacija inženjera u obitelji, nisu svi bili modernisti, daleko od toga. Kako sam imao tri indeksa (građevinskog faxa, PMF-inženjer matematike i fizike, te arhitekture, te pozivnicu s filozofije), odlučio sam se za arhitekturu. To je ono što sam oduvijek želio, to je poziv, skoro pa religijski, iako sam ja antiteist, tj. odričem božanstvu pravo na postojanje. Poput mnogo čega drugog i arhitektura je dogma. Iako je moj studij bio izuzetno kvalitetan (i krvav), počeo je rječima, kad smo se okupili na šetnju s pok. prof. dr. Bedenkom. "Kolege krećemo na petogodišnji put s kojeg će većina vas otpasti. Želim da prihvatite jednu dogmu (jer arhitektura jest skup dogmi), a ta je: Nema ničeg većeg od grada, grad jest i bit će najveće civilizacijsko dostignuće." Naravno da mi nije bilo teško pristati na to; tehnički, bio sam na to pripremljen, obe matematike sam dao u roku, 3 statike, čelik, drvo, u prve 3 godine. Urbanističko zakonodavstvo, TIPSS , ali meni je moderna bila prirodna, kao što su nekome ćevapi. Meni je bilo teško zamisliti bilo kakvu estetiku van moderne i to prije faxa. Nije riječ o oduševljenju, još manje o entuzijazmu. Iako, čini mi se da ćemo ovaj tip rasprave, mirniji, prenijeti dijelom i na kulinarstvo.
    2 points
  35. Upravo protiv 'kazamata' imam štošta reći i smatram to teškom devijacijom, no, beton i kutije, (pretpostavljam da misliš na odsustvo dvovodnih/četverovodnih krovova) I (proviso da su kvalitetne i promišljene, pogledaj post #1). Inače, ne mrzim ja gotiku, nipošto, nego kao i prema romanici, renesansnoj arhitekturi, baroku, klasicizmu, da ne govorim o historicističkim 'stilovima' XIX stoljeća, ne gajim afektivan emocionalan odnos.* U Europi i Sj. Americi sam obišao, zapravo zadnjih 40+ godina obilazim sve što je važno, ili smatram važnim. Naravno, i projektiram (projektirao sam). Moderna arhitektura se, volens-nolens, naslanja na historijsko naslijeđe prethodnih razdoblja i to je univerzalna nužnost. Svaki period je učio na postignućima (i greškama) prethodnoga. Bez iskustva Augustovih graditelja, koji su antički Rim izgradili kao 'betonski kazamat', teško da bismo danas imali Niemeyerovu Brasiliu. Pitanje interpretacije i reinterpretacije u modernoj je predmet stotina i stotina tomova studija napisnih o toj temi. Nastojat ću polako, s mjerom odgovarati na toj temi, pazeći da se ova tema, o onom najboljem u arhitekturi (modernoj, dakako, sigurno neću pisati o Fischeru von Erlachu) ne ugasi. Opet, nije Rim jedini grad koji leži u blizini velikih kopova tupine, od koje se pravi najbolji cement; trebao je tu i inženjerski genij, koji je sve to znao prepoznati, kanalizirati i standardizirati: ima te sirovine i u Polineziji, pa su do unazad 200 godina tamo hodali u suknjicama od trave, lamatali kamenim kopljima i plazili jezike u ratničkom ritualu. Da se razumijemo: o povijesti arhitekture znam manje-više sve: o konstruktivnim metodama, materijalima, povijesnom kontekstu, različitim estetikama unutar istog razdoblja, projektantima i investitorima, mecenama, sudbini građevina... To ne bi trebala biti domena arhitekta: žalosno je što su se arhitekti i građevinci u jednom momentu razdvojili (pa ih je Bauhaus ponovo spojio) - riječ je o graditeljstvu, najvišoj i najplemenitijoj ljudskoj djelatnosti, s gradom kao najvišim civilizacijskim dometom uopće. *Prema Aziji, Africi i bilo čemu izvan europskog (+ bliskoistočnog) kulturnog kruga, a govorim o tradiciji, ne o evropskom utjecaju, nemam nikakav odnos - to me jednostavno ne zanima, kao ni tamošnja klima, pejzaž, kultura, a posebice ne arhitektura. P.S. U jednom sicilijanskom pomorskom muzeju, čuvaju se dva artefakta, souvenirs na Punske ratove između Kartage i Rima. Rim je dobio veliku bitku kod Egadskih otoka; sačuvana su dva rostruma (kljuna koji su služili za probijanje trupa neprijateljske ladje): na luzerskom, kartaškom (koji se, btw u borbi polomio), piše: "Uz Baalovu božansku pomoć ostvarit ćemo ovu pobjedu..." etc, etc. Na rimskom, pobjedničkom rostrumu piše: "Obavljena provjera kvalitete, državni inspektor Marko Publije taj i taj, datum..." Live long and prosper !
    2 points
  36. Ja sam ucestvovao na ovome maja meseca http://tribalion.rs/en/home-2/ Samo u timskoj varijanti, i moja ekipa je osvojila prvo mesto. Tako nesto ne bih uspeo da izvedem da vec skoro 2 godine ne treniram redovno crossfit. Vidim da nije bilo detaljnog pisanja o tome sta je crossfit (naravno McL je morao da se pojavi i pametuje, da se izlupeta, da ne kazem izblamira) pa cu narednih dana pokusati malo da priblizim forumasi. Sto se tice ovakvih trka, jako su interesantne ali zahtevne i naporne. Pored kondicije neophodna je i core snaga tela. Uz to umor, kao i u svakom sportu, utice na koncentraciju a na raznoraznim preprekama i nekonstantnom terenu lako moze da dodje do povreda. U svakom slucaju borba je sa samim sobom, tako da koliko je bitna fizicka snaga bitno je i psihicki koliko si stabilan. Svakom ko je u iole pristojnoj fizickoj formi preporucujem da se oproba u nekoj od trka, a uvek postoje 2-3 varijante, skalirane po tezini i duzini distance
    2 points
  37. Kao da su mu sve te transfere iz dzepa uzeli...Brine covek za kluBsku kasu, dusevan...😁 a ovo dzaba pitas, tesko ces dobiti objasnjenje...Miloje kriv, to je uvek razlog.
    1 point
  38. Gledao zadnjih pola sata, bobe sacuvaj. Broj ljudi na stadionu zapravo sve govori.
    1 point
  39. WTF? To s modernom, velecijenjeni kolega, ima veze koliko i ja sa šaolinskim hramovima. Čini se da 'projektant' ima problem s kanaliziranjem seksualnosti, pa je to projicirao na fasadu. Ne bih komentirao ni riječ više, jer ovo je tema najbolje od arhitekture, a ne 'ultimate freaks of architecture'.
    1 point
  40. Bas mi se svidja ova najava da ce Ivanic igrati na drugoj poziciji. Jedva cekam da vidim kako ce to izgledati.
    1 point
  41. I ja sam isto iz Vojvodine i jesi pogrešno protumačio..
    1 point
  42. Oduvek sam smatrala taj mentalitet "obukla Kavali a kuci nema sta da jede" glupim, i jednom od najgorih odlika Balkana. Sto bi rekla moja baba "sva se napirlitara a crno ispod nokata". Vise mi se dopada pragmaticni americki mentalitet.
    1 point
  43. Bane, nema. Prestani, please.
    1 point
×
×
  • Create New...