Jump to content

Zivot i standard u SFRJ


Amigo

Recommended Posts

Ova prva privatna robna kuca je bila blzu gdje sam ja tada stanovao.

Ovaj vlasnik je prije toga imao obicnu zelenaru, bas u mom naselju, znao sam i njega i zenu mu u njega :lol_2: prodavali iskljucivo voce i povrce.

 

 

Link to comment
Share on other sites

13 hours ago, Darth Bane said:

Imam neke sumnje u pausalne zakljucke da je Yu ekonomija bila u krizi zbog dugova.

Podaci iz 1990:

GDP je iznosio oko 120-130 mijilardi dolara dok je dug bio oko 20 milijardi. To je tek negde oko 15% tadasnjeg GDP-a. Po danasnjih standardima, bivsa Yuga bi zapravo spadala u red zemalja sa niskom stopom zaduzenja. Sta tek da kazemo danas, kada drzave nastale raspadom SFRJ imaju dugove od 60% od visine GDPa pa na gore?!

Cak i razvijene zemlje Zapada, danas imaju dugove od preko 100% njihovih GDP-a. 

Tako da mi ovaj dug ex-SFRJ od 15% deluje zapravo mizerno???

Problem YU je bio ne visina duga u odnosu na GDP, vec nemogucnost da iste servisira zbog nedostatka deviza. Posto je recimo pocetkom 80tih preko 50% izvoza islo za zemlje SEV-a, gde se trgovina placala kliringom, dosli smo u situaciju da nema gotovine za placanje nafte na slobodnom trzistu, a SSSR je od 78me smanjio uvoz iz YU, kao i projekte koje su izvodile gradjeviske firme iz Jugoslavije. Postoje dve teorije zasto je to radjeno:

prva - Breznjev je ustanovio da YU sve vise slabi i resio da izvrsi dodatni pritisak na istu kako bi je  vezao za SEV i VU.

druga- unutrasnji ekonomski problemi u SSSR-u koji su usporili gradjevinske projekte i uvoz robe siroke potrosanje.

Istina je verovatno negde na polovini. Ako se uzme u obzir i izvoz prema nekolicini nesvrstanih zemalja, koji se isto placao kliringom, onda su postojala tri stabilna izvora deviza. Izvoz Slovenije, hrvatski turizam i doznake dijaspore, zato je kurs uvek padao leti, kada gastarbajteri dodju kuci na odmor. Ta nestasica deviza je stalno bila izvor nesuglasica na relaciji severne i juzne republike.

Drugi problem sa dugom su visoke kamatne stope koje su tada postojale. U Americi je recimo 70tih kamata na stednju bila dvocifrena, a veliki broj kredita koje je SFRJ tada uzimala imali su kamatnu stopu od preko 16%.

Zemlje naslednice jesu daleko vise zaduzene od SFRJ ali nemaju problem sa servisiranjem tog duga, barem za sada.

Edited by DJORDJE
Link to comment
Share on other sites

Iris 8 je bio klon Apple 2 kompjutera. Pošto je bio skup ko đavo taj projekat je propao. Kod nas je bilo nešto malo proizvodnje ali su i to bile kopije stranog hardvera. Ovako napamet sećam se priče o "Galaksija" i po meni najperspektivnijig projekta "TIM 011" koji je propao jer bi njihov proizvod bio skuplji od tadašnjeg PC-ja kome je glavna mana bila cena 🙂 . Zato su ga toliko oslabili da smo na kraju dobili slabiji kompjuter koji je koštao isto kao i PC.

Link to comment
Share on other sites

15 hours ago, Amigo said:

Ja se sjecam dobro druge polovine sedamdesetih, 1977 sam posao u srednju skolu i zivot je bio solidan, ja kao tinejdzer sam izlazio skoro svaki dan, imao sam para i za cigara, kao i svi ostali, svakog leta se islo na more po 15-20 dana, dok ja licno nisam bio u mogucnosti da idem na skijanje na Jahorinu, ali sam ipak mogao ovako preko vikenda da se malo prosvercujem kod nekoga u sobu.

 

Pa da zato sto je tvoj subjektivni dozivljaj merilo ekonomskog stanja :classic_blink: koliko njih je letovalo kod babe i dede na selu? ili nije uopste. Njihovo iskustvo je verovatno malo drugacije od tvojeg.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Angelia said:

Pa da zato sto je tvoj subjektivni dozivljaj merilo ekonomskog stanja :classic_blink: koliko njih je letovalo kod babe i dede na selu? ili nije uopste. Njihovo iskustvo je verovatno malo drugacije od tvojeg.

Nemojte tako. Tih 270 USD je imalo kupovnu vrednost danasnjih 1000 i nesto evra. Kudikamo vise nego danas, gde bi prosek za sve zemlje bivse SFRJ bio jedva nekih bednih 500-600 evra.

Ali je cinjenica da je to kratko trajalo.

Jugoslovenska ekonomija je imala sistemske probleme. Ali sve vise mi se cini da nisu dugovi bili toliki problem, vec (mozda - pocinjem da sumnjam u to) hronicna nerentabilnost preduzeca tj. bilo je previse gubitasa. Drzava je pokrivala te gubitke i tako je malo-pomalo doslo do besparice i bankrota. 

Sa radnickum samoupravljanjem imali su najbolje osmisljen sistem na svetu. A sve je posledica naseg tradicionalno javasluka, I nepostojanja radne etike. Plus sto se dosta i kralo. 

Edited by Darth Bane
Link to comment
Share on other sites

On 8/20/2019 at 5:59 PM, Beonegro said:

Socijalizam je zavrsio na smetlistu istorije, te drzave bas i nisu.

 

Missim, zamislimo neku paralelnu istoriju u kojoj Ante Markovic dobija izbore, apsi Zloboa, Budjmana & consorts, sprovodi sok terapiju i onda njegovi naslednici, izabrani na slobodnim izborima, uvode Federalnu Republiku Jugoslaviju u EU krajem dvadesetog vijeka u EU i mi smo u pogledu bogatstva danas, da nista ne pretjerujemo, recimo na nivou Poljske, sav FDI koji je otisao tamo je dosao kod nas (prosto jer smo geografski blizi) i mi sad pravimo Milku, praskove za ves, televizore, kola, prezervative, Pamp-Langerove cijevi i ekplozivne svemirske modulatore. Da li postoji opasnost da bismo u tom slucaju mi diskutovali o vizionarstvu TitE i sefereje drugova da podignu industriju i stvore obucenu radnu snagu, pa makar i uz brojne promasaje i neefikasna ulaganja?

Metati u aps nabrojane bez metanja u aps i njhovih sljedbenika ne bi imalo mnogo učinka  na drustvenu stvarnost a i masovno metanje  u aps  u datim okolnostima kad je ne samo na ovim  nego i u širim istočnoevropskim prostorima reakcija uspješno izvela kontrarevoluciju,ostalo bi bez toliko potrebne spoljne podrške za narodnu vlast  na čijem bi čelu bio drug Anto Marković.Nije to bilo vrijeme za opšta apšenja,masovna apšenja kao nekad kad su drug Tito i drug Marko preko organa Ozne i Knoja kasnije Udbe progonili narodne neprijatelje i svekoliku reakciju.90 -te su nešto  posve drugo.

Edited by Daniel Den
Link to comment
Share on other sites

53 minutes ago, Darth Bane said:

Nemojte tako. Tih 270 USD je imalo kupovnu vrednost danasnjih 1000 i nesto evra. Kudikamo vise nego danas, gde bi prosek za sve zemlje bivse SFRJ bio jedva nekih bednih 500-600 evra.

Ali je cinjenica da je to kratko trajalo.

Jugoslovenska ekonomija je imala sistemske probleme. Ali sve vise mi se cini da nisu dugovi bili toliki problem, vec (mozda - pocinjem da sumnjam u to) hronicna nerentabilnost preduzeca tj. bilo je previse gubitasa. Drzava je pokrivala te gubitke i tako je malo-pomalo doslo do besparice i bankrota. 

Sa radnickum samoupravljanjem imali su najbolje osmisljen sistem na svetu. A sve je posledica naseg tradicionalno javasluka, I nepostojanja radne etike. Plus sto se dosta i kralo. 

A tih 270 USD odnosi se na šta ?

 

Edited by Daniel Den
Link to comment
Share on other sites

54 minutes ago, Darth Bane said:

Nemojte tako. Tih 270 USD je imalo kupovnu vrednost danasnjih 1000 i nesto evra. Kudikamo vise nego danas, gde bi prosek za sve zemlje bivse SFRJ bio jedva nekih bednih 500-600 evra.

Ali je cinjenica da je to kratko trajalo.

Jugoslovenska ekonomija je imala sistemske probleme. Ali sve vise mi se cini da nisu dugovi bili toliki problem, vec (mozda - pocinjem da sumnjam u to) hronicna nerentabilnost preduzeca tj. bilo je previse gubitasa. Drzava je pokrivala te gubitke i tako je malo-pomalo doslo do besparice i bankrota. 

Sa radnickum samoupravljanjem imali su najbolje osmisljen sistem na svetu. A sve je posledica naseg tradicionalno javasluka, I nepostojanja radne etike. Plus sto se dosta i kralo. 

Radnicko samoupravljanje je idiotizam. Javasluk je prosto proizisao iz sistema, I  upropastava I dan danas generacije koje mastaju o vremenu kad se malo radilo, a sindikati delile polutke. Tih 270 USD je bilo posledica nekoliko vecih gradova I centara, dok su ljudi van toga bili gladni I sanjali o letovanjima I skijanju. Da su ti bili vecina, ratova ne bi bilo.

I bacanje krivice na neke "spoljne sile" je jednostavno nesvesnost o realnoj situaciji.     

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Darth Bane said:

Prosecna placa u bivsoj SFRJ.

Možda u SR Sloveniji.U istočnim dijelovima nekadašnje SFRJ taj prosjek je dostignut i prestignut 1989 godine ali na kratko,vrlo kratko.A i pitanje da li se vrijednost am.dolara 1989 može množiti sa 4 u odnsou na današnju vrijednost.Prosječna plata s izuzetkom Slovenije i Hrvatske do 1989 teško da je prelazila 330 ali ne dolara nego njemačkih maraka..Naravno mislim na neto platu.

Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Angelia said:

Pa da zato sto je tvoj subjektivni dozivljaj merilo ekonomskog stanja :classic_blink: koliko njih je letovalo kod babe i dede na selu? ili nije uopste. Njihovo iskustvo je verovatno malo drugacije od tvojeg.

 

Pa i tvoj je dozivljaj subjektivan. Ti nisi isla na more, ko zna iz kojih razloga, ali ja znam da uopste nije bilo potrebno mnogo novca da se kampuje na moru.

Djeca slabijeg imovnog stanja su isla na more preko skole za dzaba, cuveno djecije odmaraliste je bilo npr u Zelenici na crnogorskom primorju.

Hoteli jesu bili izvan moje kategorije i tu su vecinom bili stranci, ali je zato se privatni smestaj mogao priustiti. Vozovi su takodje bili vrlo jeftini. Sta ces vise.

I u tvojoj Americi i mojoj Kanadi ima koliko hoces porodica slabijeg imovnog stanja da ne idu nigde na odmor.

 

1 minute ago, Angelia said:

Radnicko samoupravljanje je idiotizam.

 

Samoupravljanje jeste bilo losa ideja, ali to je imalo minimalan efekat na ekonomiju, jer je to sve bilo samo proforme, radnici kroz samoupravljanje nisu odlucivali nista u vezi poslovanja. To znam dobro jer sam ja vec poceo da radim kada je jos bio aktuelan taj sistem i znam dobro ko je donosio odluke.

Link to comment
Share on other sites

2 minutes ago, Daniel Den said:

Možda u SR Sloveniji.U istočnim dijelovima nekadašnje SFRJ taj prosjek je dostignut i prestignut 1989 godine ali na kratko,vrlo kratko.A i pitanje da li se vrijednost am.dolara 1989 može množiti sa 4 u odnsou na današnju vrijednost.Prosječna plata s izuzetkom Slovenije i Hrvatske do 1989 teško da je prelazila 330 ali ne dolara nego njemačkih maraka..Naravno mislim na neto platu.

 

Ne znam tacno koliko je bio prosjek, ali ne moze se samo gledati plata. Moraju se uzeti u obzir i cijene, koje su bile daleko nize nego na Zapadu. Kada kazem cijene, ljudi se odmah uhvate cijena automobila, ali to je manje bitno, cijene hrane, rezija, higijena itd su bile niske, oni proizvodi koji se kupuju svaki dan.

U svakom slucaju je zivot bio bolji nego u ovim poslijeratnim godinama. Ako nista postojala je nada da ce biti bolje.

Moje pisanje je usmjereno samo u tom pravcu, SFRJ vs ex-banana drzavice.

Ovo non stop poredjenje sa Njemackom, dolarima, markama je besmisleno. 

Ja licno nisam nikada imao zelju da idem da zivim u inostranstvu, meni je onaj standard bio sasvim dovoljan i ja sam bio srecan i zadovoljan sa svojim zivotom.

Kada sam ostao bez igdje ista, zbog raspada Juge, vise nisam imao nikakvog izbora, nego da odem. Pokusavao sam jedno vreme da se nekako drugacije snadjem, dok nisam potrosio ono malo ustedjevine i konacno sam otisao. Nisam se lose snasao, imao sam dobro zanimanje i ja i supruga, napravili smo solidne karijere, nista posebno, ali imamo primanja iznad proseka, medjutim srecniji sam bio nekada u SFRJ.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

10 minutes ago, Angelia said:

Radnicko samoupravljanje je idiotizam. Javasluk je prosto proizisao iz sistema, I  upropastava I dan danas generacije koje mastaju o vremenu kad se malo radilo, a sindikati delile polutke. Tih 270 USD je bilo posledica nekoliko vecih gradova I centara, dok su ljudi van toga bili gladni I sanjali o letovanjima I skijanju. Da su ti bili vecina, ratova ne bi bilo.

I bacanje krivice na neke "spoljne sile" je jednostavno nesvesnost o realnoj situaciji.     

Ne bih rekao  da je radnicko samoupravljanje uopšte postojalo  na način na kojin je tadašnji režim tvrdio da postoji.Da je odistinski postojalo radnicko samoupravljanje taj sistem bi se mnogo brže urušio jer pola "samoupravljača" ne bi uopšte došli na posao a druga polovina  bi radno vrijeme provela uz kafu i meze.

Saglasan sam sa ocjenom da su postojale ogromene razlike u životnom standardu po različtiim osnovima pa i po tom  gradovi i manja mjesta.Naslušao sam se priča onih koji su na Jadranu provodili po mjesec i duže  dok mnoga djeca nikad nisu bila na ljetovanju na moru nego su ljetne mjesece za vrijeme školskog raspusta provodila pomažući  roditeljima u poljoprivrednim poslovima.

Uostalom kad je tom sistemu zaprijetila opasnost  pokazalo se da isti neka ko da brani uključujućii i famoznu radničku kladu koja je  deklarativno bila vladajuća.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

19 minutes ago, Amigo said:

 

Ne znam tacno koliko je bio prosjek, ali ne moze se samo gledati plata. Moraju se uzeti u obzir i cijene, koje su bile daleko nize nego na Zapadu. Kada kazem cijene, ljudi se odmah uhvate cijena automobila, ali to je manje bitno, cijene hrane, rezija, higijena itd su bile niske, oni proizvodi koji se kupuju svaki dan.

U svakom slucaju je zivot bio bolji nego u ovim poslijeratnim godinama. Ako nista postojala je nada da ce biti bolje.

Moje pisanje je usmjereno samo u tom pravcu, SFRJ vs ex-banana drzavice.

Ovo non stop poredjenje sa Njemackom, dolarima, markama je besmisleno. 

Ja licno nisam nikada imao zelju da idem da zivim u inostranstvu, meni je onaj standard bio sasvim dovoljan i ja sam bio srecan i zadovoljan sa svojim zivotom.

Kada sam ostao bez igdje ista, zbog raspada Juge, vise nisam imao nikakvog izbora, nego da odem. Pokusavao sam jedno vreme da se nekako drugacije snadjem, dok nisam potrosio ono malo ustedjevine i konacno sam otisao. Nisam se lose snasao, imao sam dobro zanimanje i ja i supruga, napravili smo solidne karijere, nista posebno, ali imamo primanja iznad proseka, medjutim srecniji sam bio nekada u SFRJ.

Ja sam 70 -to godište i sjećam se dosta dobro osamdesetih.Tad je bilo osim za neke malobrojne profile zanimanja vrlo teško dobiti radnu vizu u Njemačkoj ili Austriji.Sjećam da su moji stričevi uzimali neplaćeno u svojim preduzećima da bi išli na nekoliko mjeseci u te zemlje kako bi radili na crno teške fizičke poslove što im je omogućilo da zarade novac kako bi mogle da završe izgradnje porodicnih kuća što im je bilo nedostižno u SFRJ.U SFRJ je s izuzetkom Slovenije i možda Hrvatske,"prosječan" čovjek sastavljao kraj s krajem.Uostalom,svako može da ode u biblioteku da pročita novine iz tog vremena.80-tih kad je kriza tog sistema uzimala maha i štampa koja je bila 100 % tno pod kontrolom režima (mediji nezavisni od režima nisu postojali) pisala je relativno slobodno o teškoćama i skupoći.

Edited by Daniel Den
  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Radnicko samoupravljanje je trebalo forsirati bas na nacin kako je zamisljen. Ali da ne postoji garantovana plata. Vec: sta se zaradi to se deli. Ako preduzece propadne zna se sta sledi: katanac na vratima, a zaposleni idu na biro, dobijaju socijalnu pomoc odredjeno vreme dok ne nadju novi poso. Videli bi da li bi onda bilo javasluka. 

Uz samoupravljanje radnicima je trebalo podeliti i paket akcija. Time bi bili dodatno motivisani da preduzece fino posluje. 

Odnos vrednosti dolara 1978 i danas sam pronasao koristeci odredjeni metodologiju. Nije ista vrednost dolara bila 1978, 1989 i 2022. 

Link to comment
Share on other sites

15 minutes ago, Daniel Den said:

Ne bih rekao  da je radnicko samoupravljanje uopšte postojalo  na način na kojin je tadašnji režim tvrdio da postoji.Da je odistinski postojalo radnicko samoupravljanje taj sistem bi se mnogo brže urušio jer pola "samoupravljača" ne bi uopšte došli na posao a druga polovina  bi radno vrijeme provela uz kafu i meze.

 

To nema veze sa zivotom.

 

15 minutes ago, Daniel Den said:

Saglasan sam sa ocjenom da su postojale ogromene razlike u životnom standardu po različtiim osnovima pa i po tom  gradovi i manja mjesta.Naslušao sam se priča onih koji su na Jadranu provodili po mjesec i duže  dok mnoga djeca nikad nisu bila na ljetovanju na moru nego su ljetne mjesece za vrijeme školskog raspusta provodila pomažući  roditeljima u poljoprivrednim poslovima.

 

Gdje to ima drzava bez socijanih razlika?

 

1 minute ago, Daniel Den said:

Ja sam 70 -to godište i sjećam se dosta dobro osamdesetih.

 

Bas me interesuje sta ti je falilo tada?

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Darth Bane said:

Radnicko samoupravljanje je trebalo forsirati bas na nacin kako je zamisljen. Ali da ne postoji garantovana plata. Vec: sta se zaradi to se deli. Ako preduzece propadne zna se sta sledi: katanac na vratima, a zaposleni idu na biro, dobijaju socijalnu pomoc odredjeno vreme dok ne nadju novi poso. Videli bi da li bi onda bilo javasluka. 

Uz samoupravljanje radnicima je trebalo podeliti i paket akcija. Time bi bili dodatno motivisani da preduzece fino posluje. 

Odnos vrednosti dolara 1978 i danas sam pronasao koristeci odredjeni metodologiju. Nije ista vrednost dolara bila 1978, 1989 i 2022. 

Dobro,znači uzeo si 1978 godinu kad su plate bile najveće jer su i zaduženja bila najveća ali već na dočeku 1980 drug tita najavljuje  "godinu stabilizacijie".

Sve u svemu sreća jugoslovenskih običnih ljudi  kratko je trajala.Labudova pjesma je otpjevana 1989.

Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, Angelia said:

Pa da zato sto je tvoj subjektivni dozivljaj merilo ekonomskog stanja :classic_blink: koliko njih je letovalo kod babe i dede na selu? ili nije uopste. Njihovo iskustvo je verovatno malo drugacije od tvojeg.

Ja sam bila dva puta na moru, jednom u Petrovac sa 11, to je zato što sam bila bolešljiva s grlom, drugi put Primošten sa 17….toliko od mene, takodje Jugoslovenke. Letovanja u rodni kraj, rodbine na jug kad se moglo, obično za neku svadbu i slično. Stavljali nas decu da ležimo dole ispred, ispod nogu odraslih jer je šestoro preko dozvoljenog za neku Ladu….Priželjkivala, a sigurno i bila zavidna na drugarice, drugove koji su putovali. Prvi put avionom, pa preko okeana, kraj srednje.

  • Tuzno 1
Link to comment
Share on other sites

Just now, Daniel Den said:

Dobro,znači uzeo si 1978 godinu kad su plate bile najveće jer su i zaduženja bila najveća ali već na dočeku 1980 drug tita najavljuje  "godinu stabilizacijie".

Sve u svemu sreća jugoslovenskih običnih ljudi  kratko je trajala.Labudova pjesma je otpjevana 1989.

To da. S Tim se slazem. Zato sam i naglasio u nekom od prethodnih postova da je to "trajalo kratko". 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...