Jump to content

Kako se danas osecate.


mrd

Recommended Posts

2 minutes ago, Angelia said:

Ja mrzim taj aerodrom jos od prvog puta u US. Dobar je za trening za marathon. 

Ne volim ga ni ja zbog veličine, ali imam emotivnu vezu s njim, hahaha…tako dobro ga poznajem. Kišica pada. Nisam trebala da popijem vino, spava mi se, a ovde je tek 5 🙂.

Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, ControlFreak said:

Ne volim ga ni ja zbog veličine, ali imam emotivnu vezu s njim, hahaha…tako dobro ga poznajem. Kišica pada. Nisam trebala da popijem vino, spava mi se, a ovde je tek 5 🙂.

Taj i Atlanta, iako Milano I pariz prate jako blisko. Milano zbog poslovicne neorganizovanosti Italijana, Paris zato sto je napravljen da zbuni putnika. Losa secanja.

 I da ne zaboravim Frankfurt. Ozbiljno imam psihicke pripreme za Franfurt, ako ima nesto sto razbija iluziju o nemackoj organizovanosti, to je Frankfurt airport.

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Angelia said:

Taj i Atlanta, iako Milano I pariz prate jako blisko. Milano zbog poslovicne neorganizovanosti Italijana, Paris zato sto je napravljen da zbuni putnika. Losa secanja.

 I da ne zaboravim Frankfurt. Ozbiljno imam psihicke pripreme za Franfurt, ako ima nesto sto razbija iluziju o nemackoj organizovanosti, to je Frankfurt airport.

Atlanta je zakon, pogotovo ako imas sat vremena da uvatis drugi let, posto se to bicno zavrsava sa sprintom. :classic_biggrin:

To sto si sleteo na vreme, uopste ne znaci da ces izaci iz aviona u dogledno vreme, posto se skoro uvek ceka za gate. Steta, posto je Delta za mene najbolja aviokompanija na trzistu.

Link to comment
Share on other sites

32 minutes ago, DJORDJE said:

Atlanta je zakon, pogotovo ako imas sat vremena da uvatis drugi let, posto se to bicno zavrsava sa sprintom. :classic_biggrin:

To sto si sleteo na vreme, uopste ne znaci da ces izaci iz aviona u dogledno vreme, posto se skoro uvek ceka za gate. Steta, posto je Delta za mene najbolja aviokompanija na trzistu.

Ono hodanje, pa voz, pa hodanje... samo Frankfurt zahteva prelazak na konekciji barem 2 sata kao Atlanta. Mislim ako ne trcis, iako u Frankfurtu trcanje ne pomaze, tu ces zaglaviti na security. Stvarno steta za Atlantu, izbegavam ih kao kugu.

Link to comment
Share on other sites

Kako bre, meni Atlanta baš bila super, onaj voz što ide ispod terminala, od gate B do gate E, stigosmo za 15 minuta. Imali smo tačno sat vremena između letova, ja sam bio ubeđen da nećemo stići, kad ono opušteno.

A Frankfurt, slažem se, užas.

Link to comment
Share on other sites

Čudan osećaj jutros kad shvatim da se budim u svom krevetu, vidim kako sunčevi zraci prodiru kroz uski prolaz izmedju roletni. Otvaram ga i gledam u dvorište, procvale ruže, žute limune koji krase sitne rozikave kamenčiće na koje su pali kad su sazreli. Suprug već odavno budan, ulazi, grli me, da ti napravim kafu? 
 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

17 hours ago, Eddard said:

Kako bre, meni Atlanta baš bila super, onaj voz što ide ispod terminala, od gate B do gate E, stigosmo za 15 minuta. Imali smo tačno sat vremena između letova, ja sam bio ubeđen da nećemo stići, kad ono opušteno.

A Frankfurt, slažem se, užas.

Imao si srece u Atlanti, mada internacinalni letovi uvek imaju prioritet, tako da i to moze da bude jedan od razloga. Ove godine i nije tako lose zbog COVID-a , mada nema ni ni personala, tako da letovi kasne i zbog toga. U Atlantu idem u proseku jednom mesecno i ocajno mrzim i grad i aerodrom. 

Ja sam se na Frankfurt navikao , jer sam sa njega leteo gomulu puta, Pariz mi je daleko gori.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Koji sam baksuz sledbenik Marfijevih zakona.
Kosmaj ima dva grida za snabdevanje električnom energijom, granica ta dva grida nije potpuno jasna i ne prati administrativne granice, ali kad treba da izgori trafo, da pola Kosmaja ostane bez struje, nepogrešivo se desi da kuća x ima struju a susedna y nema.
naravno znate čija je kuća y, jer je vlasništvo nad kućom x irelevantno za ovaj post 🙂

  • Like 1
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

41 minutes ago, urosg3 said:

Koji sam baksuz sledbenik Marfijevih zakona.
Kosmaj ima dva grida za snabdevanje električnom energijom, granica ta dva grida nije potpuno jasna i ne prati administrativne granice, ali kad treba da izgori trafo, da pola Kosmaja ostane bez struje, nepogrešivo se desi da kuća x ima struju a susedna y nema.
naravno znate čija je kuća y, jer je vlasništvo nad kućom x irelevantno za ovaj post 🙂

:classic_biggrin:

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

Ne osecam se....utrnula sam...i kosa mi je umorna....

Elem, bio majstor Rade, dusa od coveka, okrecio sta treba, slatko smo rucali, popili kafu, poravnali racune i u dobrom zdravlju i mirne savesti se rastali...to je bilo juce, u rano poslepodne....

Dan kasnije, jedva da je 1/3 okrecenog dovedena u red, ne sekiram se, korona divlja, niko mi se nece pojaviti na vratima, mozda i zavrsim sve do Nove Godine, do Bozice - svakako. 

Medjutim, dok brisem i uzdisem, spontano pravim spisak sta sve NECU uraditi u zivotu svome:

Nema terorije da sad, u ovim godinama, skacem iz padobrana, bandzija i da kolonizujem Mars.

Necu stici do Novog Zelanda, Galapagosa, Mongolija je  jos uvek na spisku, mozda mi se i posreci...tamo mogu i peske, krenem samo pravo pa dokle stignem...

I NIKAD, NIKAD vise necu kreciti stan!

 

 

 

  • Like 2
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, urosg3 said:

Koji sam baksuz sledbenik Marfijevih zakona.
Kosmaj ima dva grida za snabdevanje električnom energijom, granica ta dva grida nije potpuno jasna i ne prati administrativne granice, ali kad treba da izgori trafo, da pola Kosmaja ostane bez struje, nepogrešivo se desi da kuća x ima struju a susedna y nema.
naravno znate čija je kuća y, jer je vlasništvo nad kućom x irelevantno za ovaj post 🙂

Htedoh ranije da ti se javim. Imam osećaj krivice jer ne odoh u tvoj kraj, a ti si se jako potrudio da mi daš dobre informacije. Mešavina razloga, prvenstveno zdravstveno stanje roditelja, pa moje alergije, pa (ne)vreme. Pre nego odeš na put misliš sve ćeš postići, a onda dodje dan pre odlaska i kukaš što nisi nešto uradio juče, prekjuče, pre nedelju dana. Ali, optimista sam i već planiram sledeći maj, samo da se moji drže dobro do tada. A i posao planiram da napustim tada. Imaću drugačiji outlook čim donesem finalnu odluku. Do tada, nemoj igraš stoni tenis, please 😁.

  • Ha-ha 2
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, ControlFreak said:

Htedoh ranije da ti se javim. Imam osećaj krivice jer ne odoh u tvoj kraj, a ti si se jako potrudio da mi daš dobre informacije. Mešavina razloga, prvenstveno zdravstveno stanje roditelja, pa moje alergije, pa (ne)vreme. Pre nego odeš na put misliš sve ćeš postići, a onda dodje dan pre odlaska i kukaš što nisi nešto uradio juče, prekjuče, pre nedelju dana. Ali, optimista sam i već planiram sledeći maj, samo da se moji drže dobro do tada. A i posao planiram da napustim tada. Imaću drugačiji outlook čim donesem finalnu odluku. Do tada, nemoj igraš stoni tenis, please 😁.

Jasno, i mi jedva čekamo lepo vreme 🙂 Takođe se otvaraju neke zanimljive perspektive, pu pu da ne ureknem, pričaću vam ako se sve složi kako treba i bude to - to. Jao nemaš pojma koliko  volim i stoni tenis i outdoor ceo, ali ozbiljno sam nastradao i kraj se ne nazire. Bar ne invazivno, a kad će rešenje, eh, pa nemam pojma. Do tada ima i dobrih dana, ali ima i kao danas 😞
Svejedno da prođe neće pa neće. Nervira me opasno, nisam navikao na ovo 🙂

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

3 ujutru, a ja igram kaladont 🙄 umesto se odmaram jer mi je prvi dan povratka na posao nakon par meseci.

Najviše bih volela da odem i zaključam se u kancelariju da me niko ne gnjavi pitanjima, staje da ćaska…after all, imam deadline u petak i nemam vremena.

I ne samo to, nego koleginica koja me je zamenjivala odlazi za nedelju dana, poslala email, našla drugi posao. To meni zapravo odgovara jer niti je bila zainteresovana za taj posao specifično, pravila je greške češće no što je razumno, a i pričalica je. Ha! To znači da sam najzad ponovo 100% u kontroli obavljanja najvećeg dela svoje zaduženosti na poslu! Ne zovem se badava CF 😬.

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

32 minutes ago, Angelia said:

Ih ti nisi posetila Kosmaj CF, pa ja nisam. A kako sve izgleda ni necu skoro 😞 sve u isto vreme radim.

Samo da ti javnem da nam vratili struju, svaka čast Vučiću što je u kratkom vremenu popravio trafo u Nemenikućama 🙂

Hajd na proleće organizujemo ono prase, deca nek uživaju, mi da divanimo, spaljujemo maske i ostalo 🙂

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

33 minutes ago, urosg3 said:

Samo da ti javnem da nam vratili struju, svaka čast Vučiću što je u kratkom vremenu popravio trafo u Nemenikućama 🙂

Hajd na proleće organizujemo ono prase, deca nek uživaju, mi da divanimo, spaljujemo maske i ostalo 🙂

Naravno. Necemo valjda da okrecemo prase da nam se prsti mrznu....😁

Nemam pojma kako ali I mi smo uvek na gridu koji nema struju....

Link to comment
Share on other sites

@urosg3 da, nedostajaće mi vučićevi svako večernji govori 🙄.

 

Jedne večeri smo bili u kuhinji, a moj otac redovno gleda vesti u to vreme u dnevnoj. Kad ovaj moj kaže: jel’ opet ovaj vaš predsednik drži govor 😂…prepoznaje mu sad glas.  

Link to comment
Share on other sites

Polako se prilagodjavam. Jutros sam ustala u 3:40! 
Ne znam zašto sam puna energije otkako sam se vratila. Sin me iznenadio i oprao (detailed) auto pred moj povratak. Vozim juče i uživam, čist, sjaji, sunčano nebo….Pa, kao da je to izuzetak ovde, baš sam smešna…sećam se kišnih i oblačnih dana u Evropi, nakupila sam ih se za kad poželim taj osećaj. Put koji me dovodi do posla, prostrane trake, više od jedne uske koje su me često iritirale tamo. Zna to svako od vas tamo, pa vas zaustave biciklisti ili traktor ili lokalni bus….Strpljenja, puno strpljenja je zahtev za tamošnji život, potpuno shvatam one koji su me preticali, one koji su mi se ubacivali ispred jer sam kulturno i po pravilu držala distancu. “Moraš biti agresivna “, kažu….e, pa ne ide mi to tako lako kao nekima. I što sam starija, to sam mekša i tako mi odgovara, eto ovim agresivcima iz inata!

 Shvatam kako neke male udobnosti, komfori, uredjenost dovode do ugodnog osećaja. Osećam tu razliku skoro instantno. Želela bih da je manje, ta razlika.
Znam, ovaj moj osećaj će uskoro prestati, brzo se zaborave te razlike i sve postane everyday grind. 

Mislim na vas koji ste tamo i da mogu da vam dam delić ovih lagodnosti i sunčevih zraka.

Ostajte mi zdravi!

  • Like 3
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...

Mislim da sam prvi put u zivotu poceo da, za 10 godina moje zaposlenosti u firmi, osecam ono sto Ameri zovu "burnout". Dobro ce mi doci ovi praznici. Ne idemo nigde iako sam hteo, jer ne mogu da se cimam sa procedurama, ja sam slobodni putnik. Ali iskoristicu ovo vreme koje cu imati, oko 15 dana, da porazmislim o sebi, da nadjem neki mir, procitam neku knjigu, mozda neki klasik. Da se malo fizicki aktiviram, ova sprava za nordijsko skijanje u podrumu "krejvuje" paznju.

 

Eto...cisto da se malo pozalim. Nece mozak vise da radi, ni dan odmora ove godine...mnogo je.

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

I ja sam sebe naterala da uzmem slobodne dane, doduše glavni razlog je da ih ne bi izgubila jer imam ograničenje prenosa iz ove u sledeću. Prvi par dana proveravala emails, pa kažem sebi, dosta, prestala, mir. Posvetila se šetnjama, čitanju, dekorisanjem za praznike, pravljenju kolača koje ću da podelim voljenima. Sve više razmišljam o razgovoru sa glavnom o napuštanju posla. Sačekaću januar, sada pred praznike svi su drugačijeg raspoloženja i manje više odsutni, fizički i psihički. I tako je dobro.

  • Love 4
Link to comment
Share on other sites

Plasim se....sve cesce mi se desava da udjem u prostoriju a ne znam zasto i sta mi odatle treba. Pocnem jedan posao da radim, ako izadjem iz prostorije, zaboravim na zapoceto i pocnem nesto drugo....

Morala sam da napravim protokolle, jedan za izlazak iz kuce, drugi za odlazak na spavanje....proveravam instalacije za struju, vodu, gas. Desavalo mi se da me u gradu preplavi uzas da mi je nesto ostalo na sporetu, da mi je ostala otvorena slavina u kupatilu....sad lepo slikam sporet, kadu, pepeljaru ostavljenu na metalnom delu sudopere....da me ne strefi srcka kad se u gradu uspancim.

Imam tabele u koje unosim datum i upisujem + za popijen lek, suplement....ne mogu uvek da se setim da li sam nesto od toga vec popila a plasim se da ne uzmem dvostruku dozu.

Mozda je to sve zbog godina, punih 70, a mozda je i od ove penzionerske camotinje, "oslobodjenosti" od svega osim brige za samog sebe. Ne znam, osecam se prilicno ponizenom, tesko se mirim sa tim opadanjem.

Prica mi cerka kako moji vrsnjaci zive u USA....mogu da rade i zaradjuju dok im prija, niko ih ne tera u penziju, druze se, putuju, uce nove vestine.

Do skoro mi je citanje dobre literature odrzavalo mentalnu svezinu, nekakav emotivan balans, imala sam utisak da jos mogu da razumem svet i pojave....sad sam vec 2 nedelje zaglavljana u Ruzdijevoj "Deca ponoci"....koliko god da je to bogato stivo, nikad pre nisam ovako sporo prolazila kroz literaturu. Kako uzmem knjigu, tako zaspim....onako staracki, sa sve naocarima na nosu.

Ne znam, ne razumem, sve cesce se osecam zarobljeno u nekakvoj mentalnoj magli i zao mi je, ne treba tako da bude, rano je....

 

Edited by Pletilja
  • Love 3
Link to comment
Share on other sites

Stvorili ste dobar protokol. Evo kako to izgleda kad imate partnera koji par puta dnevno traži naočare, mobilni, knjige, kapu 🙂, nadate se da onaj drugi ima bolju moć zapažanja. E, ta sam. Primetim da mu to smeta, često oglasi svoje frustracije kada mi zahvaljuje, kivan na sebe. To sam prihvatila, da neke osobe imaju veću moć zapažanja, a neke ne, i to je okay. Ali, kada se stari, onda se naravno i ove sitnice pretvaraju u više od toga. I sama primećujem da mi se dešava. Vrlo sam često u poslu moć memorije koristila kao veliku prednost  i smatram da je odigrala veliku ulogu u mom uspehu na istom, sada primećujem da ipak moram češće da koristim svoje zabeleške, nadjem vremena da potvrdim, ne da samo računam na sećanje. Tome je razlog i obim posla, elektronske pošte pa i burnout što reče Edward gore. Pre par godina sam uvela sistem sa post it notes (papirići sa lepkom), onda tu napišem super važne stvari da ne zaboravim. Kapi za oči koje stavljam ujutru i uveče, desilo mi se da se ponekad dvoumim, jesam li? Sad radim ovako: s leve kad sam ih stavila, pa pomerim nakon u centar za uveče. Znam da su spremne za sledeću dozu. Nije mi baš neki sistem, kad sam pitala doktora šta da radim u tom slučaju da zaboravim, rekao je bolje dva put nego nijednom. To me smirilo.

Što vam ćerka kaže za starije osobe ovde, tačno je. Ali, nemojte se osećati loše zbog toga, ovde je mnogo lakše živeti (ako me razumete) za one koji su svoj život godinama doveli u to dobrostanje. Ja sam najmladja (haha) od ovih mojih najbližih, ali su ti penzioneri brži od mene na stazi, idu redovno u teretanu, vreme provode čitajući, rekreiraju, putuju, redovni doktorski pregledi, pogled na svet im je želim da živim dugo i kvalitetno.

Ne predajte se! Možda vam se čini da je teže jer sami prolazite kroz to, ali ništa što ste naveli po meni nije razlog za uzbunu. Meni se dešava bar par puta nedeljno da se zaustavim na putu do posla i priupitam da li sam zaključala auto. 🙂 A auto sigurno pametniji od mene, pa se zaključa u medjuvremenu.
 

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Eto, bliži se kraj 2021-oj. Idemo dalje. Mnogo toga dobrog i lošeg je prošlo. Pokušavam da se setim nečeg lošeg, ali u mislima se pojavljuju samo lepi doživljaji, putovanja, prvo iskustvo leta helikopterom, zip lining, da mala plašljiva ja to činim u ranim šezdesetim 😀
Moje vreme sa roditeljima, pamtim samo smeh sa to dvoje, radujem se da ih ponovo vidim u maju. Ovog puta, želim da uradim mnogo više za njih, samo da izdrže do tada…. da, sad se prisećam svih stresova pri vožnji u Bgd i okolini…pa i nije bilo tako strašno kao što sam tada dojmila. Jedno dete mi se odselilo u Evropu, bilo je lepo provesti vreme s njom. Dok je zet radio, ona nam je bila vodič kroz grad, mlada, brza, svaki detalj unapred isplaniran, muzeji, restorani, transport…umorni uveče, ovaj moj je prozva “drill sargent”.


Radujem se 2022-oj, imam puno planova, pa nek se ostvari i samo jedan, biću zadovoljna.

 

Svima vam želim srećnu novu, dobro zdravlje prvenstveno, za vas i vaše najbliže. Želim da virus oslabi da bude micro, ne Omicron. Želim da se više zauzmemo jedni za druge i da vodimo računa o svom ponašanju prema našoj planeti, zaslužila je, svašta od nas trpi.

 

Virtuelni zagrljaj za sve forumaše dobre volje 🤗

 

 

  • Like 3
  • Love 2
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...