Jump to content

Kako se danas osecate.


mrd

Recommended Posts

Isto.....tuzna......cerka mi javlja da je njena prijateljica iz detinjstva, neko ko nam je cesto bio u kuci tokom odrastanja - tesko bolesna, ovarium cancer. Jedva 42 godine, 3 male dece, ponavljana vestacka oplodnja i sve muke koje uz to idu i sad ovo....uvek je govorila da ce roditi petoro....molimo se da je otkriven u ranom stadijumu inace.....ne smem ni da mislim.....

Moj dragi prijatelj iz detinjstva, onaj sto je otisao na MR zbog kontrole ciste na pankreasu pa mu otkrili cancer na prostati - ima metastaze na kicmi. Nema dana da se ne cujemo telefonom, redovno me izvestava o promenama, terapijama.....stroga sam prema njemu, ne dam da mi se raspekmezi, da se preda, da se plasi....a hocu da svisnem jer  njega i njegovu suprugu volim ceo zivot, divni su ljudi. Sutra u 19 h, u nasem malom centru kulture bice vece posveceno nasem Rasi. Dokumentarni film o njemu je sniman letos, cekalo se da Rasa ojaca pa da ga vidimo.....ja ne znam kako sutra da budem sabrana i normalna.  Kad pozovem telefonom, prvo kazem " Raso dusho......" jer je on moja dusha.....

Necu da zavrsim u suzama: kupila sam knjigu u antikvarnici, debela, teska, nisam je listala, korice su bile u dobrom stanju. Kod kuce, kada sam je uzela u ruke da je prelistam i vidim kako je organizovana, nasla sam - pismo. Tanak, fini papir, rukom pisano izbledelim mastilom, datirano na 1956 godinu, nemacki jezik, 3 crteza od kojih je jedan sa 2 lastavice koje su mi se toliko dopale da sam pozelela da ih uramim. Da ne bih unistila pismo isecanjem crteza, uramila sam lastavice ovako: 

 

f7u9ydT.jpg

 

Eto, laste su mi dosle na pocetku zime......ko zna zasto je to dobro....

 

 

 

 

 

Edited by Pletilja
  • Love 2
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, Pletilja said:

Isto.....tuzna......cerka mi javlja da je njena prijateljica iz detinjstva, neko ko nam je cesto bio u kuci tokom odrastanja - tesko bolesna, ovarium cancer. Jedva 42 godine, 3 male dece, ponavljana vestacka oplodnja i sve muke koje uz to idu i sad ovo....uvek je govorila da ce roditi petoro....molimo se da je otkriven u ranom stadijumu inace.....ne smem ni da mislim.....

Moj dragi prijatelj iz detinjstva, onaj sto je otisao na MR zbog kontrole ciste na pankreasu pa mu otkrili cancer na prostati - ima metastaze na kicmi. Nema dana da se ne cujemo telefonom, redovno me izvestava o promenama, terapijama.....stroga sam prema njemu, ne dam da mi se raspekmezi, da se preda, da se plasi....a hocu da svisnem jer  njega i njegovu suprugu volim ceo zivot, divni su ljudi. Sutra u 19 h, u nasem malom centru kulture bice vece posveceno nasem Rasi. Dokumentarni film o njemu je sniman letos, cekalo se da Rasa ojaca pa da ga vidimo.....ja ne znam kako sutra da budem sabrana i normalna.  Kad pozovem telefonom, prvo kazem " Raso dusho......" jer je on moja dusha.....

Necu da zavrsim u suzama: kupila sam knjigu u antikvarnici, debela, teska, nisam je listala, korice su bile u dobrom stanju. Kod kuce, kada sam je uzela u ruke da je prelistam i vidim kako je organizovana, nasla sam - pismo. Tanak, fini papir, rukom pisano izbledelim mastilom, datirano na 1956 godinu, nemacki jezik, 3 crteza od kojih je jedan sa 2 lastavice koje su mi se toliko dopale da sam pozelela da ih uramim. Da ne bih unistila pismo isecanjem crteza, uramila sam lastavice ovako: 

 

f7u9ydT.jpg

 

Eto, laste su mi dosle na pocetku zime......ko zna zasto je to dobro....

 

 

 

 

 

Zivot je tako okrutan poneki put da te dusa zaboli............

Link to comment
Share on other sites

Jucer sam uradila cudnu stvar, i jos uvek sam pod utiskom. Upisivala sam licni broj jedne klijentkinje da otvorim njen akt u sistemu u kojem radimo. Svedski licni brojevi se sastoje od 10 cifara - godina, mesec, dan rodjenja i cetiri slucajno odabrane cifre. Otvori mi se prozor da je licni broj nepostojeci. Nista cudno, u brzini se cesto pogresi. Zapanjila sam se tek kad sam videla sta sam pogresila. 
Ta zena je rodjena 3 augusta 1931, znaci broj joj pocinje s 310803. Ja sam iz nekog razloga upisala 310826, sto je datum rodjenja moje mame, a ona je umrla pre 16 godina. Ovo je prva godina da je se nisam setila i nisam zapalila svecu na dan njene smrti, 16 oktobra. I sad me podsetila. Kako sam drugacije mogla tako da pogresim, kad 03 i 26 nisu cak ni blizu na tastaturi? 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

On 11/26/2022 at 7:28 AM, vilhelmina said:

Jucer sam uradila cudnu stvar, i jos uvek sam pod utiskom. Upisivala sam licni broj jedne klijentkinje da otvorim njen akt u sistemu u kojem radimo. Svedski licni brojevi se sastoje od 10 cifara - godina, mesec, dan rodjenja i cetiri slucajno odabrane cifre. Otvori mi se prozor da je licni broj nepostojeci. Nista cudno, u brzini se cesto pogresi. Zapanjila sam se tek kad sam videla sta sam pogresila. 
Ta zena je rodjena 3 augusta 1931, znaci broj joj pocinje s 310803. Ja sam iz nekog razloga upisala 310826, sto je datum rodjenja moje mame, a ona je umrla pre 16 godina. Ovo je prva godina da je se nisam setila i nisam zapalila svecu na dan njene smrti, 16 oktobra. I sad me podsetila. Kako sam drugacije mogla tako da pogresim, kad 03 i 26 nisu cak ni blizu na tastaturi? 


Frojdovska omaska?
Jesi bila od tada da zapalis svecu?
 

Link to comment
Share on other sites

On 11/27/2022 at 11:37 PM, RatzenStadt said:


Frojdovska omaska?
Jesi bila od tada da zapalis svecu?
 


Kad god odem u Srbiju, ali to nije cesto. Zadnji put pre korone. Svece palim kod kuce ili kad se zateknem u nekoj crkvi, obicno turisticki. Nemam nista i nikoga sto bi me vezivalo za taj deo zivota, osim brata u NS kojeg srecem uglavnom u cyber svetu. Nekako mi je i ceo zivot tako isao, dosta selidbi od ranog detinjstva, a u vreme pre interneta nije se ni mogla odrzavati ta veza s onim sto je bilo pre, na nacin na koji se to radi danas. Nisam sigurna da li je to dobro ili lose. Ponekad mi nedostaje, a ponekad uvidjam da je jednostavnije ovako.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Izmislila sam ceo misaoni sistem da bih prevazisla sve te gubitke, distance....

Jednostavno je, ukinula sam dimenzije vremena i prostora. Ukinula sam verbalnu komunikaciju i fizicku egzistenciju kao uslov i pretpostavku komunikacije. I sad mi je supper: pricam sa kim hocu, kad hocu, o cemu hocu, siti se izrazgovaramo i sve bude ok. Jedino pravilo: moja rec ne sme da bude zadnja😄

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Anskiozno, tuzno, uznemireno i uzbudjeno, u isto vreme.
Upravo navrsavam prvi uspesan dan apstinencije od kocke u otprilike trilijarditom pokusaju izlecenja. Isto tako, prvi dan bez zloupotrebe klonazapama.


Izgovorio sam molitvu pre rucka i zatrazio za oprostaj, zbog gresnih misli, negativnih emocija, zavidnosti, lenjosti, izelistva i zakleo da necu ni paru vise uloziti dok ne vratim i poslednji dinar duga. Nisam mogao da udjem u crkvu. Previse sam anksiozan za takav korak.


Za poslednje dve nedelje sam ponistio sve postignuto u Septembru, Oktobru i najvecem delu Novembra, kada sam nekim "amishkim stilom zivota" spustio dugove na prihvatljive nivoe. Sada sam vec doveo cara do duvara.


Danas sam prao i usisavao "alficu" da bih je nasminkao za oglas. Moje cedo, moj prvi auto, za kojim se jos uvek okrenem triput nakon sto ga parkiram. Lako bih zaplakao od same pomisli da je vise necu imati, a i od ponovnog klackanja GSPom na posao 😄 , ali ne vidim drugi nacin da se izvucem iz ovog finansijskog predikamenta, jer to je jedina stvar od vrednosti koju imam.

 

I kao slag na tortu, da priznam da sam u stanju limerence.
Bas nedavno sam dobio novu koleginicu i partnerku za pus-pauzu. Ne znam zasto mi sudbina tako povremeno dovede u zivot zenu zbog koje izgubim razum posle par razgovora, pa vizualizujem citav idilicni porodicni zivot, i nase zajednistvo, i decu, i kucu u predgradju sa belom ogradom, itd.
Sta nije u redu sa mnom? Mislim, mnogo toga, znam, ali se pitam da li sam toliko pregladneo za paznjom da ispisujem i zamisljam ovakve jadnosti...
Sjeban sam, znam da jesam, jer dok jedem, dok gledam fudbal, dok slusam muziku, prisecam se mirisa njenog parfema i osmeha koji razoruzava.

 


Totalno klinacki, znam...
...i boli me tuki.
Morao sam negde da kanalisem misli...

  • Like 3
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

  • 3 months later...

Lose sam, mentalno, a plasim se da cu biti lose i fizicki jer je to dokazano povezana stvar. Gomila kortizola samo moze da stvori bolest. Pokusavam da se povezem sa ljudima, da ih saslusam i cujem, da im se posvetim. To mi ide. Ali onog momenta kada zavrse o sebi, vise nisu zainteresovani.

 

Lepo je Dokins rekao, "Ucite decu saosecanju, jer rodjeni smo sebicni"

 

Imam i privatne probleme.. ali sve bi to nekako izaslo bolje da je svet saosecajniji, na kraju krajeva ceo svet ima probleme, ali ako se podrzavamo to bude nekako lakse. 

 

A ja se osecam sam u svojim problemima.

  • Tuzno 2
Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, John Terry said:

Lose sam, mentalno, a plasim se da cu biti lose i fizicki jer je to dokazano povezana stvar. Gomila kortizola samo moze da stvori bolest. Pokusavam da se povezem sa ljudima, da ih saslusam i cujem, da im se posvetim. To mi ide. Ali onog momenta kada zavrse o sebi, vise nisu zainteresovani.

 

Lepo je Dokins rekao, "Ucite decu saosecanju, jer rodjeni smo sebicni"

 

Imam i privatne probleme.. ali sve bi to nekako izaslo bolje da je svet saosecajniji, na kraju krajeva ceo svet ima probleme, ali ako se podrzavamo to bude nekako lakse. 

 

A ja se osecam sam u svojim problemima.

Ne daj se, ljudi su, po prirodi, sebicni i interesuje ih samo njihovo doopence, a kad treba da te saslusaju - odjednom iskrsnu obaveze i prece stvari.

Zato - trnje na sebe spolja, a pristup tvome stvarnom bicu dozvoli samo dostojnima toga.

Sto se ostalih tice, da budem prost - iznaspominji im se 6 kolena unazad i unapred po mitohondrijalnoj liniji, a i prvi red na sa`rani pomeni (Je l` vidite modovi kako se psovka moze spakovati u PC tekst? :classic_biggrin:).

Svakom odredi meru u tvom zitiju po zasluzi.

:default_coffee:

 

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...
On 4/10/2023 at 10:37 AM, John Terry said:

Lose sam, mentalno, a plasim se da cu biti lose i fizicki jer je to dokazano povezana stvar. Gomila kortizola samo moze da stvori bolest. Pokusavam da se povezem sa ljudima, da ih saslusam i cujem, da im se posvetim. To mi ide. Ali onog momenta kada zavrse o sebi, vise nisu zainteresovani.

 

Lepo je Dokins rekao, "Ucite decu saosecanju, jer rodjeni smo sebicni"

 

Imam i privatne probleme.. ali sve bi to nekako izaslo bolje da je svet saosecajniji, na kraju krajeva ceo svet ima probleme, ali ako se podrzavamo to bude nekako lakse. 

 

A ja se osecam sam u svojim problemima.

 

Kako se sada osećaš? 

 

Znam da slušam a da ne pričam o sebi. Ukoliko ti je problem da javno pišeš o problemima, javi se putem pp-a.

 

I poslušaj Kronosov savet..100 posto je u pravu.   

Link to comment
Share on other sites

12 hours ago, Džudi said:

 

Kako se sada osećaš? 

 

Znam da slušam a da ne pričam o sebi. Ukoliko ti je problem da javno pišeš o problemima, javi se putem pp-a.

 

I poslušaj Kronosov savet..100 posto je u pravu.   

 

Znas kako, isto. Samo sto nekada lakse a nekada teze podnosim.  Trenutno me to ne pogadja previse, covek svasta prezivi. Samo nekad ti se stvari skupe.

 

Ovo boldirano cuvam za kisni dan.

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

8 hours ago, John Terry said:

 

Ovo boldirano cuvam za kisni dan.

 

Hvala ti. ❤️

 

Odavno mi to niko nije ni rekao uživo, a ni napisao na nekoj društvenoj mreži.

 

OT.

Leva ruka otečena, bol jak. Jaka glavobolja. 

 

Što se psihe tiče, trudim se da nađem neku sitnicu koja će uništiti ove kišne dane i nervozu zbog fizičkih bolova..i nekih problema koji će se, nadam se, rešiti..

 

 

 

Edited by Džudi
Link to comment
Share on other sites

"Ne znam zasto imam potrebu da me svi vole", moja cerka, prosle subote, nas redovan termin na Viberu....tema se nametnula zbog preopterecenosti na poslu za koju cerka tvrdi da je posledica njene potrebe "da je svi vole". "Mama, da li sam ja manipulator? Pomazem oko posla i tamo gde nemam striktne ingerencije, jednostavno, nekako vidim gde je resenje pre drugih i sad sam bas umorna, previse njih racuna na mene". Sta da joj kazem? Da je rodjena ljubazna i dobra, jedna fina dusica, uvek mudra, sa finim osecanjem za pravdu, takticna, vrhunski komunikolog oduvek. Neko ko ume i neprijatne stvari da saopstava na lep nacin postujuci istinu pre svega i dostojanstvo onog drugog. I sad je umorna, na pocetku 5 decenije zivota, puna sumnje u sebe i svoje motive. 

" Ne zelim da se menjas, nemas ti potrebu da te svi vole vec potrebu za harmonijom medju zvezdama, za ravnotezom, skladom, univerzalnom, kosmickom pravdom", to sam joj rekla. Da predahne, pozbavi se sobom i svojim ambicijama, da definise ciljeve i napravi plan kako da do njih dodje. Dobra je u tome i iza nje je dug put, ni malo lak i jednostavan. 

Odmori se, pticice mamina, idemo dalje....

 

 

 

Edited by Pletilja
  • Love 2
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Ovo potpuno razumem. Vidim sličnost i osetila sam taj zamor mnogo puta. I ne znam zašto nisam odustajala ili usporila. Moguće je da je izvukla taj zaključak, da misli da je to zato da je svi vole, ali to je najverovatnije zato što je takvog karaktera, pametna, vredna, umerena, sposobna da brzo potraži rešenje za iskrsle probleme, da stvori dobru radnu atmosferu, harmoniju, baš kao što ste joj odgovorili.
I sama sebe ponekad optužujem da možda ne radim nešto iz tog razloga, da se dopadam, da sam čak i licemerna (čovek mora nekad i sa osobama vrlo drugačijim od sebe da se ophodi), pa onda brzo zaključim da to nije primarno, jednostavno mozak traži rešenje problema, proširenje znanja, kao izazov meni samoj, ili način da smiri nekoga ko je rastresen, ljut, da “ugasi” vatru jer ne vidim da će biti dobro ako uzme maha. Ali, umori to, zna da vas spusti kad vidite da vi dajete maksimum, a mnogi ni minimum.

Da zaključim, čak i sada, u ranim 60-tim, ne bih mnogo menjala ni kad bih mogla, jer uvek na kraju dana pogledam u sebe i šta želim da ostavim i to što ću ostaviti da bude uradjeno na najbolji mogući način. I neću da brinem o tome  kako drugi rade ili šta misle. (Znate da ja često kad hodam da kupim sebi kafu ili ručak, u glavi pravim plan za sve što mi je na tapetu za taj dan, dodjem u kancelariju i ručno ispišem raspored po prioritetu. Mnogo volim što mi mozak tako dok hodam isplanira dan i rešava u detalje. 🙂)

 

 

Volela bih da svet ima više takvih kao što je vaša ćerka, verujem da to znate i sami. I naravno da će biti poštovana i voljena od ljudi koji prepoznaju mudrost, vrednost, ljubaznost, sposobnost….za druge ne marimo.

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, C.F. said:

Ovo potpuno razumem. Vidim sličnost i osetila sam taj zamor mnogo puta. I ne znam zašto nisam odustajala ili usporila. Moguće je da je izvukla taj zaključak, da misli da je to zato da je svi vole, ali to je najverovatnije zato što je takvog karaktera, pametna, vredna, umerena, sposobna da brzo potraži rešenje za iskrsle probleme, da stvori dobru radnu atmosferu, harmoniju, baš kao što ste joj odgovorili.
I sama sebe ponekad optužujem da možda ne radim nešto iz tog razloga, da se dopadam, da sam čak i licemerna (čovek mora nekad i sa osobama vrlo drugačijim od sebe da se ophodi), pa onda brzo zaključim da to nije primarno, jednostavno mozak traži rešenje problema, proširenje znanja, kao izazov meni samoj, ili način da smiri nekoga ko je rastresen, ljut, da “ugasi” vatru jer ne vidim da će biti dobro ako uzme maha. Ali, umori to, zna da vas spusti kad vidite da vi dajete maksimum, a mnogi ni minimum.

Da zaključim, čak i sada, u ranim 60-tim, ne bih mnogo menjala ni kad bih mogla, jer uvek na kraju dana pogledam u sebe i šta želim da ostavim i to što ću ostaviti da bude uradjeno na najbolji mogući način. I neću da brinem o tome  kako drugi rade ili šta misle. (Znate da ja često kad hodam da kupim sebi kafu ili ručak, u glavi pravim plan za sve što mi je na tapetu za taj dan, dodjem u kancelariju i ručno ispišem raspored po prioritetu. Mnogo volim što mi mozak tako dok hodam isplanira dan i rešava u detalje. 🙂)

 

 

Volela bih da svet ima više takvih kao što je vaša ćerka, verujem da to znate i sami. I naravno da će biti poštovana i voljena od ljudi koji prepoznaju mudrost, vrednost, ljubaznost, sposobnost….za druge ne marimo.

Zaista ste razumeli i drago mi je sto ste i sami takvi. Moja baka iz Banata je znala da kaze da su dobri ljudi "so zemlje", misleci pri tome na zajednicu, drustvo. I sigurna sam da takvih ljudi ima mnogo inace bi svet stao ili bi se odavno istrebio. Na kraju svih krjeva, bas takvi dobiju rec kad oni drugi naprave kojesta i sebi i drugima.

Kada joj napravim kompliment, moja cerka kaze "takvu me mama rodila" i slatko se smeje. Nije samo mama, i tata je voleo osecaj dobro obavljenog posla, pridoneli su i babe i dede, paori sa masne banatske zemlje i hercegovacka strana sa ljutog kamena. Deca su mi tek treca generacija pravih gradjana, malo da bi se razmazili i zabortavili na prave, sustinske vrednosti zivota. Kako ce ispasti sledeca generacija, videcemo.....

 

 

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

14 minutes ago, Pletilja said:

Kako ce ispasti sledeca generacija, videcemo

 

Samo da ne ispadne fudbaler(ska) 🤣 

 

Spoiler

morala sam, ne zamerite

Ne znam kako će ispasti...nadam se najboljem, ali ponekad sam pesimista, ne shvatam ovo gubljenje vremena na socijalnim mrežama, hodanje po ulici sa telefonom u ruci, ne gledajući ispred sebe, razvodnjeno obrazovanje, pomerene vrednosti, decu koja su se rodila sa vrhunskom tehnologijom i nisu imala prilike da vide taj proces svojim očima kao što smo mi. (oh, kako li samo zvučim s ovim napisanim, haha)

Suprug često kaže da smatra da je živeo u najboljem dobu. Možda je u pravu. 

 

Nadam se da će vas ćera posetiti na leto.

 

Evo, jutros šetam do kancelarije i hvata me anksioznost pred put. Previše razmišljam o svemu, htela bih da mi sve prodje kako sam isplanirala, a opet, znam da je nemoguća misija. I ne volim duge letove, niti pakovanje za toliko puno vremena....Osećam se krivom kad na momente pomislim da bih najradije da sam na leto u svom domu, da se stvarno odmorim. 

Link to comment
Share on other sites

26 minutes ago, C.F. said:

 

Samo da ne ispadne fudbaler(ska) 🤣 

 

  Reveal hidden contents

morala sam, ne zamerite

Ne znam kako će ispasti...nadam se najboljem, ali ponekad sam pesimista, ne shvatam ovo gubljenje vremena na socijalnim mrežama, hodanje po ulici sa telefonom u ruci, ne gledajući ispred sebe, razvodnjeno obrazovanje, pomerene vrednosti, decu koja su se rodila sa vrhunskom tehnologijom i nisu imala prilike da vide taj proces svojim očima kao što smo mi. (oh, kako li samo zvučim s ovim napisanim, haha)

Suprug često kaže da smatra da je živeo u najboljem dobu. Možda je u pravu. 

 

Nadam se da će vas ćera posetiti na leto.

 

Evo, jutros šetam do kancelarije i hvata me anksioznost pred put. Previše razmišljam o svemu, htela bih da mi sve prodje kako sam isplanirala, a opet, znam da je nemoguća misija. I ne volim duge letove, niti pakovanje za toliko puno vremena....Osećam se krivom kad na momente pomislim da bih najradije da sam na leto u svom domu, da se stvarno odmorim. 

Da i ja citiram Patrijarha Pavla: "sve vam je dozvoljeno ali vam nije sve na dobro", tako je kako je. Kaze mi sin, a povodom fudbala, da ne moze dete da se iskljuci iz vremena u kojem zivi, razumem to i slazem se. I ja sam se borila sa mamom kod krojacice Gize na probama moje garderobe, mini suknja je sablaznjavala moju baku, znala je i da se prekrsti kad me vidi spremnu za izlazak u grad u suknji do pola butina i belim, koznim polucizmicama a napolju Maj mesec! Nismo ni mi bili cvecke u ocima nasih starijih ali, cini mi se, bili smo bezazleniji od danasnjih mladih i manje (auto)destruktivni.

Nadam se poseti cerke i zeta ovog leta, jos nisu uitvrdili na koju ce stranu. Plan je bio da ja odem kod njih ali jos mi ne dozvoljavaju tako dug let avionom, mozda za Bozic....

Vama zelim miran let i lepo proveden odmor....

 

 

Edited by Pletilja
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Platforma "Siguran prostor", nasa mlada zena je kreator, okupila je 90 prshologa i psihoterapeuta razlicitih skola i tehnika i zbog toga se nasla na Forbsovoj listi najuticajnijih mladih ljudi. Posla je od pretpostavke da malo ljudi, ne samo kod nas, ne moze sebi da priusti privatne seanse jer su skupe a problemi su sve veci i suicidi cesci. Nemam jos uvek licno iskustvo sa on line terapijskim seansama ali cu se prijaviti svakako, moj odnos prema starenju u smislu opadanja fizickih i intelektualnih   potencijala nije dobar i na tome moram da radim. Neka se na ovoj temi nadje ovaj link, ko zna zasto je to dobro:

https://www.siguranprostor.com/

Link to comment
Share on other sites

Kako se osećam danas?  Osećam beskrajnu tugu i bes zbog AV...

 

Osećam se loše od 03.05... 

 

Neka počivaju u miru sva deca koja su ubijena u školi "Vladislav Ribnikar" 03.05.2023. Neka počiva u miru čovek iz obezbeđenja u istoj školi.

 

Neka počivaju u miru sva deca i svi ljudi ubijeni u sinoćnjoj tragediji koja se dogodila u selima kod Mladenovca.

 

Saučešće svim porodicama ubijenih..

 

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Nije mi dobro, nikako. Hodam do iznemoglosti, odlazim na moja mesta u gradu i okolini, pokušavam da čitam, ništa ne pomaže, osećam se potpuno izmešteno u neki vakuum, u ništavilo, pustoš. I kažem sebi, šta ti je, odakle sad sva ta muka, znala si da je neminonovno, da, znala sam ali ne na decu, nikako na decu, ona nisu kriva, mi smo krivi, za nas kazna.....                                                               

To dete koje se nije zaustavilo kod prve krvi, ta deca, streljana.....i roditelji koji su izgubili onakvo dete kao što je mali pijanista...i ta reka ljudi koja u tišini hoda Beogradom, kao opelo, kao zaspanka za sve nas....mrve duše koje hodaju, svi mi....

  • Tuzno 1
Link to comment
Share on other sites

Samo čitam, ne mogu da pišem na toj temi gore. Živeći ovde, prečesto su se dogadjale  tragedije te vrste, Columbine, Sandy Hook, Parkland, Uvalde….Neko je postavio video dečaka pijaniste, gledam, suprug prilazi da vidi ko, zadivljen talentom, kažem mu ko je, šta je bilo, da je mogao biti neko čiji koncert bih posetila za 5-10 godina na njegovoj turneji ovde….tužno, pretužno…Ostala mi u sećanju njegova rečenica kako u njegovoj familiji svi vole muziku, ali se samo on bavi muzikom. To mi ga je učinilo još posebnijim. ❤️

 

  • Thanks 1
  • Tuzno 1
Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...

Ne osećam se najbolje.. CT glave sam zakazala za 07.07.2023. na Kliničkom Centru... zapravo mi je neurolog posle pregleda pronašao taj datum..

 

Moram od nedelje da zakažem pregled ortopeda i neurologa na VMA, i moram da odradim i rendgen ruke i lab analize.

 

Više vremena provodim uz knjige, mnogo manje na netu.

 

Pomalo se plašim..i strašno sam nervozna.

 

 

Edited by Džudi
dopuna teksta
Link to comment
Share on other sites

On 6/11/2023 at 4:15 PM, Džudi said:

Ne osećam se najbolje.. CT glave sam zakazala za 07.07.2023. na Kliničkom Centru... zapravo mi je neurolog posle pregleda pronašao taj datum..

 

Moram od nedelje da zakažem pregled ortopeda i neurologa na VMA, i moram da odradim i rendgen ruke i lab analize.

 

Više vremena provodim uz knjige, mnogo manje na netu.

 

Pomalo se plašim..i strašno sam nervozna.

 

 

Ne daj se. Bori se koliko mozes. Podrska od mene.🙂

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...