Meni je i na ovoj i na feminističkoj temi jedna te ista poenta, odnosno jedna od poenta, da postoji dobra volja da se problematika razume sa stanoviša "ovih drugih", čak i ako nije tačna, čak i ako je neko u krivu u određenom delu, ili se pogrešno izrazi.
Jedino što mi nije jasno je zašto neko učestvuje u raspravi ako će mu se upisi svesti na minimiziranje, nipodaštavanje ili potpuno ignorisanje problematike i subjektivnih utisaka koji su realni koliko god da su subjektivni (jer svi mi jelte imamo subjektivne utiske). Poenta je razgovarati i naći neku sporazumnu tačku. Negirajući ili sprdajući se sa nečim ne postiže se ništa. Baš nula. Šta više, učiniš korak u potpuno suprotnom smeru i onda krenu pošalice, još veća sprdnja i još veći razdor.
Primerice radi, pričali smo o tome na temi o feminizmu, kako se koja žena oseća ako uveče treba da prođe pored grupe muškaraca na nekkom ćošku ulice. I naravno da je muškarcima ta tema čak i nebulozna, ali ako hoćeš da uđeš u diskusiju moraš da probaš da se staviš u ulogu ženske osobe a ne samo da odjebeš realan osećaj samo zato što si muško.
Isto i ovde. Dakle, nije problem u mišljenju, sva su legitimna. Stvar je kada uđeš u diskusiju, uđi otvorenog srca a ne da lupiš zid i nema kompromisa. TO onda i nije diskusija.