Jump to content

Recommended Posts

Posted (edited)
29 minutes ago, ras kass said:

Bora Corba se resetovao, zivi u Sloveniji vec neko vreme. 


Iju zar kod «beckih konjusara»?!
Jedan nekarakter i u privatnom i u javnom prostoru.

Edited by Plavi Golub
  • Ha-ha 1
Posted
4 minutes ago, Plavi Golub said:


Iju zar kod «beckih konjusara»?!
Jedan nekarakter i u privatnom i u javnom prostoru.

A evo ga i sa dresom ''Ustasije'':

 

spacer.png

  • Like 1
Posted
2 hours ago, Plavi Golub said:

 

 

Ako si ti bedno govno nesposobno da se odupre poroku, 

Ovo mi je promaklo.

Ne bi trebalo ovako pisati.Kod bolesti zavistnosti retko kad je nešto jednostavno, a naročito u sredini gde se na alkohol gleda blagonaklono, a na klađenje kao razbibrigu.

 

Nisam imala mnogo dodira sa narko zavisnicima, ali zato sa alkoholičarima skoro svaki dan, ako alkoholizam definišemo onako kako treba.

 

Jako se lako sklizne u sve to i ne znam zašto imam osećaj da sam ovo već pisala...

  • Like 3
  • Thanks 1
Posted
10 hours ago, Constantin said:

Postoji, još kako. Kao što rekoh, zakonska obaveza poslodavca da ga isplati. E sad, neko ga, rekoh isplaćuje "na mućku" i ugura ga u platu. Neko i ne obaveštava zaposlene, a neko isplaćuje po 1 din. Ako imaš dvadesetak zaposlenih x 20 000 = 400 000 din keša koje ne moraš drugačije da pravdaš.

 

Nekada su velike firme imale svoje restorane EI npr. Poslednji, u koji sam ušao, je bio restoran u Hemofarmu, u Vršcu. Mada su oni imali tri "nivoa", koliko se sećam. Za zaposlene, za goste i za VIP goste i menadžment.

Mora da se isplati uz zaradu po Zakonu zato sto ulazi u prihode, kao i regres za godisnji odmor.

Tako je vec skoro 20 godina.

Posted
11 hours ago, Eddard said:

He, topli obrok... Jel to neki relikt socijalizma?

 

U fabrici, uz proizvodnu traku, zagušljivu i zaglušujuću atmosferu, TO je bio kakav-takav element zaštite na radu, radnici u štamparijama su dobijali i morali da popiju pola litra mleka, navodno zbog olova koje se udiše, iishrana su toku rada je, za poslodavca, jeftinije da se organizuje, počne i završava se na zvuk zvona, jer ne može traku da napušta kad ko hoće, dobro, proširilo se to i na administraciju, postalo je drugi naziv za malo šetnje po gradu, razgledanje izloga, malo povečanje plate bez poreza i doprinosa, dok Bož Đelić nije rekao, sve se oporezuje.
Zadnje gde sam čuo da se praktikuje da poslodavac organizuje ishranu zaposlenih u toku rada su neke IT kompanije, desetak zaposlenih i obezbeđena kuhinja sa priborom, namirnicama i ssvom potrebnom opremom za pripremu htane i napitaka, negde i uz profesionalnog kuvara.

E, to se ističe kao benefit za zaposlene, a prepisuju i oni koji isplaćuju mesečno 1000 dinara za TO.

 

  • Like 1
Posted (edited)
6 hours ago, Helena said:

Ovo mi je promaklo.

Ne bi trebalo ovako pisati.Kod bolesti zavistnosti retko kad je nešto jednostavno, a naročito u sredini gde se na alkohol gleda blagonaklono, a na klađenje kao razbibrigu.

 

Nisam imala mnogo dodira sa narko zavisnicima, ali zato sa alkoholičarima skoro svaki dan, ako alkoholizam definišemo onako kako treba.

 

Jako se lako sklizne u sve to i ne znam zašto imam osećaj da sam ovo već pisala...


«Izbio mi osigurac» juce, pa napisah  i sto ne mislim. Dodjoh da odradim hide. No, neka post ostane.
 

Neka traze spas za sebe u cemu god, ali neka se manu «misionarenja» i politicarenja da prave svinjac drugima. Tu moje razumevanje prestaje i nestaje.

 

Toliko. 

Edited by Plavi Golub
  • Like 2
Posted

Mislim da je to relikt nekdašnjih SOUR/OOUR, velikih preduzeća koja su imala sopstvene kantine. 
Znam par nemačkih firmi u Srbiji (proizvodne firme) koje imaju svoju menzu i gde svi radnici imaju pravo na obroke u toku dana, bez naknade. Ne skida se radnicima od plate ili tako nesto. Prosto imaju to organizovano.

Sent from my SM-A525F using Tapatalk

  • Like 4
Posted
11 hours ago, Constantin said:

Postoji, još kako. Kao što rekoh, zakonska obaveza poslodavca da ga isplati. E sad, neko ga, rekoh isplaćuje "na mućku" i ugura ga u platu. Neko i ne obaveštava zaposlene, a neko isplaćuje po 1 din. Ako imaš dvadesetak zaposlenih x 20 000 = 400 000 din keša koje ne moraš drugačije da pravdaš.

 

Nekada su velike firme imale svoje restorane EI npr. Poslednji, u koji sam ušao, je bio restoran u Hemofarmu, u Vršcu. Mada su oni imali tri "nivoa", koliko se sećam. Za zaposlene, za goste i za VIP goste i menadžment.

Ovo je tacno. Tu su ugosceni Kostunica, Djindjic, Dodik, episkopi banatski......sve sam ih videla na kanabetu kod glavnog, sta su oni trazili u fabrici lekova, mogu samo da insinuiram a to ne volim. Kuhinja je dobro radila, uvek topla, kuvana jela, lanc paketi vikendom. Nama , kancelarijskim moljcima, je ta hrana bila prejka pa smo molili Djurdja i Bogdana, glavne kuvare, da za nas spreme laksu hranu i to je odobreno, mogli smo da biramo. U vreme sankcija i hiperinflacije, mnogim radnicima je to bio jedini obrok u toku dana. Bila sam prisutna kada je radnica spakovala pola cajne kobasice i stavila u dzep, da odnese deci. Sve do prodaje HF taj socijalisticki model javne raspodele dohotka je savrseno funkcionisao i tokom devedesetih bukvalno pomagao radnicima da prezive. Uvedene su stipendije za decu zaposlenih, placni su skupi lekovi za bolesne clanove porodice, ulagalo se mnogo u obrazovanje i strucno usavrsavanje zaposlenih, nabavljana nova tehnologija....prvi comp sam dobila 1995 a vec 1997 sam, 4 Aprila, prvi put usla na mrezu. Bilo je pitanje prestiza raditi u takvoj fabrici. Danas, cujem od mladjih bivsih kolega, da bukvalno hvataju na ulici radnike jer su uslovi rada nepodnosljivi. 

Taj omrazeni socijalisticki model na koji se mnogi i danas sa gadjenjem osvrcu, promenio je na bolje mnoge sudbine, ako nista drugo, pruzao je ozbiljnu shansu svima pod jednakim sulovima. Danas, izgleda da je jedino pravilo da se proda dusha djavolu da bi se stiglo tamo gde se zeli. Ne moogu cak ni da zavrsim sa: Trazile ste - gledajte" jer nas niko nista nije pitao. Zato mislim da smo svi mi, radnici, jedini i najveci gubitnici ove kriminalne tranzicije. 

 

 

 

 

  • Like 4
Posted
2 hours ago, Kronostime said:

Mora da se isplati uz zaradu po Zakonu zato sto ulazi u prihode, kao i regres za godisnji odmor.

Tako je vec skoro 20 godina.

Prokazuje se kao sastavni deo plate, ali ne ulazi u osnovicu za penziju. Tu je problem.

  • Like 2
Posted (edited)
1 hour ago, shonke said:

Znam par nemačkih firmi u Srbiji (proizvodne firme) koje imaju svoju menzu i gde svi radnici imaju pravo na obroke u toku dana, bez naknade. Ne skida se radnicima od plate ili tako nesto. Prosto imaju to organizovano.

Sent from my SM-A525F using Tapatalk
 


To im je standard i to imaju kako u Nemackoj i bilo kojoj svojoj proizvodnoj fabrici van. Fabrike su redovno van grada, na nekim periferijama i industrijskim zonama zbog prostora za skladistenje i blizine prilaznih puteva. Plus gde ce da im ljudi fizikalisu gladni i na pecivu i posle da rade blizu nekoj slozenoj masini na kojoj mogu da se povrede ukoliko padne koncentracija zbog gladi i pada secera. Fabricka menza je sa aspekta troskova je razumno resenje. O humanosti da i ne govorim.

Edited by Plavi Golub
  • Like 6
Posted
11 hours ago, DJ_Vasa said:

 

Nažalost, ima takvih primera na kilo. Bora Čorba je bio sličan, ali je odlepio i otišao unazad. Mnogo manje poznati Toni Montano je furao čisto američki fazon, ali je završio kao Arkanov sledbenik. Dušan Prelević je svojevremeno učestvovao u domaćoj verziji Kose, ali se i on slizao sa Arkanom. Kusturica je nekada dobijao nagrade u Kanu, a sada se srozao na jeftino srbovanje. Lazar Ristovski i Miki Manojlović su na zalasku karijere, a otići će u penziju kao podržavaoci SNS-a. Branko Kockica, uz koga su odrasle mnoge generacije, takođe se pretvorio u običnog sendvičara.

 

Spisak nije konačan, ali pokazuje koliko su mnoge poznate ličnosti g***.

 

Umetnicima je oduvek trebao mecena. Kakva drzava, takav mecena. Rekao bi cinik da im trebaju odrzivije karijere. Ako se dobro secam podatka, 95% clanova filmskog esnafa (glumci, reziseri, itd) u SAD ima oko 5000$ godisnjeg prihoda za rad u bransi. Ovo kod kas dodje kao prelazak iz nesigurnog privatnog sektora u sigurno drzavno uhlebljenje.

Posted
1 hour ago, Constantin said:

Prokazuje se kao sastavni deo plate, ali ne ulazi u osnovicu za penziju. Tu je problem.

Ne plaćaju se doprinosi za iznos koji se isplati kao topli obrok. Neko vec napisa da IT kompanije organizuju zaposlenima i ishranu, ja ponekad svratim "ilegalno" u jednu od njih i klopa je pristojna. Mnoge firme koje su imale svoje restorane danas to izdaju privatnicima

Posted

Sticajem okolnosti poslednjih par meseci sam radio nešto s NIS-om i bio u njihovim zgradama u Beogradu i Novom Sadu. U obe su u funkciji restorani sa sasvim pristojnom klopom. Izdati su privatnoj firmi, svaki dan četiri-pet različitih dnevnih menija. Na svakom supa/čorba, glavno jelo sa mesom ili ribom, salata, dezert/voće. 400-500 dinara po meniju.

Posted (edited)
On 1/30/2023 at 8:03 AM, Pletilja said:

Prilog na N1 jutros: pretstavnik stanara kula Genex obavestava javnost da ce se u subotu odrzati protest stanara sa namerom da se spreci prodaja objekta za 380 e po kvadratu, da ga citiram: "Za tu cenu ne moze da se kupi kvadrat stana ni u Ukrajini". I onda referise sta su sve vec uradili, izmedju ostalog, kontaktirali su pretstavnike EU koji su se ovih dana muvali po Bg. Pratim ovu temu po inerciji, kao deo informativnih emisija, te kule su mi oduvek bile ekstremno ruzne i kvarile su vizuru Bg ali je bezocno koliko se na pokvaren, koruptivan nacin rastura imovina grada i stanara. Na snimcima iz unutrasnosti kula - sve je u manje vise operativnom stanju uz moj utisak da tamo, u napustenim kancelarijama, ima fantasticnih primera vrhunskog dizajna enterijera, namestaja koji sad vec ima muzejsku vrednost. 

I tako, skrecem vam paznju na ovu borbu stanara koji nam, napokon, demonstriraju gradjansku svest i potrebu da im sa da podrska jer rade to na pametan, pravno podrzan i dobrim idejama koncipiran nacin borbe protiv mafijske drzve.  

 

Ipak, 2.400.000.000 dinara,  20y.000.000 eura, nije loše za betonski silos.

E, sad ko je kupac, šta će dobiti uz to, videćemo.
 

edit:

Kupac od ranije poznat policiji.

Edited by Div
  • Like 1
Posted (edited)
Quote

VUČIĆ NA SEDNICI VRHA SNS-A: OSTALI SMO SAMI, SPREMAN SAM DA IDEMO NA IZBORE

Bolje je da odemo u opoziciju nego da nam partijski i privatni interesi vode državu. Spreman sam da idem na izbore kao kandidat za premijera, ali neću popustiti pod ucenama - ni zapada, ni SPS-a, ni lažnih desničara!

Kako "Novosti" ekskluzivno saznaju, ovo je na današnjem sastanku vrha SNS-a poručio lider stranke i predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Nagoveštaj potpune promene aktuelne političke panorame u državi nastao je tokom sumiranja nedavne sednice Narodne skupštine posvećene Kosovu i Metohiji, šef države i vođa najjače političke opcije u Srbiji kazao je da je SNS bio usamljen u odbrani državnih interesa i da je uz sebe imao - narod.

- Veoma sam razočaran ponašanjem socijalista, koji su bili negde između, želeći da se dodvore svima - preneli su nam izvori iz SNS-a reči svoga lidera.

Vučić je takođe rekao i da mu je "dosta i pokvarenjaka koji bi da se bogate na račun stranke, često se pozivajući na njega prilikom svojih mutnih poslova, a kad god je trebalo da se bore za državu i narod, prvi su okretali leđa". Ova poruka je propraćena frenetičnim ovacijama, a Vučić je svoje izlaganje završio rečima: Pobediće Srbija.

novosti.rs/vesti/politika/1199667/vucic-sednici-vrha-sns-ostali-smo-sami-spreman-sam-idemo-izbore

Edited by erwin
  • Love 1
  • Ha-ha 5
Posted (edited)

Evo isto zasto je svuda potrebno da slobodni građani imaju mogućnost da lako nabave oruzje za samoodbranu od zlotvora, u slucaju te zemlje jedinih pravih njenih neprijatelja koji su ikad postojali, i u kontekstu prethodnog posta:

 

https://orhandragas.com/2023/01/31/resenje-kosovskog-problema-strah-od-politicke-penzije/

 

REŠENJE KOSOVSKOG PROBLEMA – STRAH OD POLITIČKE PENZIJE
 31 januara, 2023


Ako sadašnji nacrt dogovora Beograda i Prištine bude pretočen u “pravno obavezujući dokument” to neće preko noći skinuti temu Kosova kao jednu od najvažnijih na našoj političkoj sceni. Biće potrebne godine da se dogovoreno primeni, a da pravni sistemi i Srbije i Kosova budu podešeni prema novim rešenjima.

 

Biće potrebno i vreme da se dva društva, srpsko i albansko (na Kosovu) prilagode novoj realnosti koju će doneti sporazum. Jer to će biti prvi dogovor u čijem pravljenju su i sami učestvovali, koji im nije donet odnekud na potpis, a da o njemu ništa prethodno nisu znali.

 

To nije bio ni papir iz Rambujea, ni onaj iz Beča (Ahtisarijev), oba je odbacila Srbija. Iako su i jedan i drugi kasnije pretočeni u život, bez obzira na srpsko odbijanje. Onaj iz Rambujea ugrađen je u rezoluciju 1244, koju u Srbiji i Rusiji obožavaju, a Ahtisarijev plan iz Beča utkan u Ustav Kosova.

 

Međutim, sporazum koji je na vidiku, doneće jednu ogromnu promenu u politički život u Srbiji, možda i najveću za 33 godine otkako postoji višestranačje. Pitanje Kosova ovim sporazumom prestaje da postoji kao politička tema, na način na koji su se njom svi bavili od 1990 pa naovamo.

 

Od budućeg sporazuma, Kosovo više neće biti nepresušni rezervoar za politike natopljene mitom, istorijskim osvetništvom, krvlju i tlom. Kosovo će prerasti u politiku sastavljenu od ekonomije, zdravstva, ljudskih prava, razvoja sela, negovanja tradicije i identiteta kroz obrazovanje i kulturu.

 

Vučićeva politika koja ide ka sklapanju kompromisa sa Prištinom, već sada je, a tek će biti, izložena ogromnim otporima. U skupštinskoj debati sledećeg četvrtka, ti otpori će dostići prvi vrhunac.

 

Reč je o otporu političara i partija koji će se boriti za golu političku egzistenciju. Ispod njihovih nogu izmiče tlo na kojem su postali to što jesu. Pred očima im nestaje jedina politika na kojima su napravili svoju karijeru i sa kojom su mislili da će otići u penziju – kosovska politika. 

 

Ovi ljudi “status quo-a” imaju 30 do 40 poslanika u Skupštini, dobili su najmanje 15% glasova na prošlim izborima, i to je snaga za poštovanje. Još više je njihove političke braće i očeva van Skupštine, na univerzitetima, u Akademiji, pune su ih medijske redakcije i umetnička udruženja, naročito stadionske tribine.

 

Svoje karijere, društveni status, pa i moć i novac koji sa tim dolaze, izgradili su samo na jednoj temi, onoj kosovskoj. Izrasli su i dočekali penziju držeći se Kosova kao mita, a ne kao praktične politike, tretirali su ga kao pitanje rata, a ne mira, kao geografiju i prostor, a ne kao zajednicu ljudi sa svojim stavovima, planovima i životnim ambicijama. 

 

Njihov otpor će biti jak, zato što će srpsko-albanski sporazum oko Kosova skinuti Kosovo sa liste političkih tema, onakvih kakvim su se oni bavili decenijama. Pitanje Kosova sada prelazi u ovozemaljske resore o kojima oni ne znaju ništa, niti su o njima imali bilo kakvu politiku – ekonomsku, investicionu, ekološku, socijalnu, pa i kulturnu.

 

Naredni meseci, počev od idućeg skupštinskog četvrtka, prolaziće u naporu ovih ljudi da spreče Srbiju da postane država kao i svaka druga. Boriće se da se pitanje Kosova, žrtava, granica i istorije ne preseli u školske udžbenike i komemoracije, gde im je odavno mesto. Tražiće da sve to ostanu politički programi oko kojih će se voditi sav politički život, baš kao što se vodio u  poslednje 33 godine.

 

Pred penzijom u koju ne žele da odu nalazi se armija političara, ali i njihovih uticajnih podržavalaca iz dublje ili pliće senke, jer se njihova jedina tema skida sa dnevnog reda. Oni jednostavno nisu sposobni da se “prekvalifikuju” i da o Kosovu, o kosovskim Srbima, a kamoli o Albancima, pod stare političke dane nauče da se odnose drugačije nego do sada.

 

I zato će njihov otpor narednih meseci ići pod zastavom na kojoj piše “Status quo”, ali ne onaj iz 2023, već “status quo” iz 1998, ili 1912, a najbolje iz 1389. To je i do sada bio njihov jedini politički program, ne samo oko Kosova, već uopšte, a od sledeće nedelje braniće ga žešće nego ikada.

 

U njihovim kosovskim programima, odnosno u celoj njihovoj politici, nema ničega o Kosovu i Srbiji za drugu polovinu ove godine, ili za sledeću, kamoli za deset godina unapred.

 

U njihovom programu zamrzavanja Kosova nema ideja o ljudima, njihovim poslovima i životnim planovima. Nema prognoze šta će biti sa Srbima na Kosovu i sa Srbima i ostalima u centralnoj Srbiji ako se ne napravi dogovor. To ih se ne tiče, niti o tome žele da razmišljaju, zato što to traži gledanje u budućnost. Prošlost prestaje da bude politika na kojoj se dobijaju glasovi i uticaj i zato je zavladao ogroman strah od budućnosti o kojoj nikada nisu mislili.

 

Ovaj strah je realan, srazmerno tome koliko je bila nerealna i gubitnička politika Srbije dok su je kreirali i zastupali, a danas se plaše njenog nestanka. Svojim otporom dogovoru Srba i Albanaca pružiće otpor samo svojoj zemlji i svom narodu. Dok to budu radili, misliće, ustvari, jedino na sebe i na svoje karijere koje se gase.

 

Veliki Borislav Pekić je ovo već opisao rečima: “Budućnost će ili biti kao sadašnjost, pa nas neće trebati, ili će se od nje razlikovati, pa nas neće razumeti.” A danas je važnije nego ikad da se setimo jedne druge misli istog Pekića, koji je rekao: “Treba gledati pravo. Jer da se htelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku. Treba ljubiti zemlju dece svoje, a ne dedova svojih. Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo nego kuda idemo.”

Edited by Milenko Puzigaca
  • Ha-ha 1

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...