Pita me lekar "Da niste, gospodjo, malcice depresivni, da ukljucimo u terapiju i neki antidepresiv"?
Ne, doktore, nisam depresivna, ja sam vec 30 godina besna od jutra do veceri, imam grc u vilici, ne lajem, rezim po ceo dan. Osecam se bedno i jadno, kao pas na kratkom lancu uteran u kucicu. Sta mi se dogodilo? Implozija gradjaske svesti, to mi se dogodilo. U meni cuci taj jadni i bedni gradjanin sveta, ponos i dika evropejstva osudjen na zivot u javnoj kuci, suzanj nalik Prometeju okovan ne za stenu vec za potonulu Nojevu barku. Ova teme mi je jedino pribeziste, sve druge na forumu mi se cine besmislenim, godinama na nima kevcem, urlicem i sve sto sam postigla je - nista. Gde si bio - nigde, sta si uradio - nista. Kako je govorila moja baka iz Zmaj Jovine, ko se mesa sa pomijama, pojedu ga svinje? Lepo, ostaje mi da nadjem odgovor na pitanje - od kud ja u pomijama?
I tako, doktore, nisam depresivna, ne trebaju mi vase pilule za lilule, hocu da me boli dok mi srce ne prepukne, sama sam kriva.