Bilo je i normalno i logicno i prihvatljivo dok se odnosilo na ljude kojima je zaista trebao azil zbog politickih progona i slicnih razloga. Kasnije je postajalo sve teze razluciti takve od prevaranata i lovaca u mutnom, pa je neko vreme azil davan gotovo svima koji bi se nekako dokopali Svedske. Tu se pojavila realna potreba da se nesto menja, ali mi je jako zao sto se to nije dogodilo na drugi nacin vec pod pritiskom i uz uslovljavanje od strane Sverigedemokraterna. Ceo sporazum izmedju vlade i njih jos nije sproveden, ali najveca je promena u tome sto azil vise ne znaci automatski stalnu boravisnu dozvolu i pravo na spajanje porodice vec se dobija privremena dozvola, a kasnije valja ispuniti uslove u pogledu stalnog posla, visine primanja, resenog stambenog pitanja i svega onoga sto vazi i za druge, drzavljane ili one koji su dosli po osnovu posla.
Nije samo spajanje porodice otezano vec su poostreni i uslovi za dobijanje prve boravisne dozvole po osnovu azila. Rezultat je da svega polovina zahteva biva odobrena, ali jos uvek nema resenja za one koji budu odbijeni, a ne zele dobrovoljno da napuste zemlju.
Kao sto rekoh, zao mi je sto ono sto je moralo da se uradi nije uradjeno na zdravim osnovama i bez upliva ekstremnih desnicara. Ovako bivaju pogodjeni i oni koji ne bi trebalo, ima tu puno nepravde. Ali s druge strane, nije ni odrzivo da jedini kriterijum za azil bude to sto je neko bio dovoljno drcan da gazi preko leseva da bi dosao ovde. Kao da je svima onima koji ostaju u tim zemljama dobro. Kad vidim nekoga da je stavio malo dete u onaj camac, a ne bezi od bombi i izvesne smrti vec od siromastva koje pogadja i milione drugih… e pa ne mislim da je vise ocajan od tih drugih, vec da je neodgovoran. Koliki bi dosli da zive bolje, ali ne zele da rizikuju zivote dece na opasnom putu do obecane zemlje. Taj stav nije dobra osnova ni za kasniju integraciju jer ispada da najdrcniji, najbezobrazniji i najneodgovorniji uspevaju sa dodju do cilja, dok oni koji to nisu ostaju da trunu po zabitima Afrike i Bliskog istoka. Od nekoga ko je na ovaj nacin dosao tesko se moze ocekivati da posle svega sto je prosao sedne u skolsku klupu, uci jezik, obrazuje se, radi. Problem siromastva u svetu je mnogo dublji nego sto je to pitanje azila za one koji su na sve spremni da bi mu umakli.
I jos jednom, zao mi je sto resenja nisu trazena na drugi nacin, a ne pod pritiskom i uz uslovljavanje od strane onih koji imaju neku sasvim drugu agendu. Ali to je sto je. Ja svakako necu likovati nad time sto je Svedska postala sampion u odbijanju azila, jer to ne resava nagomilane probleme koje vec imamo u zemlji. Samo ih gura pod tepih i stvara lazni utisak da je nesto dobro uradjeno.