de Raaf ( der Rabe)❤️
Lepo je da si pesmu postavila na engleskom, na svim je drugim jezicima malo "onako".
Poeziju, i ne samo nju, ali narocito nju, jako je tesko prevoditi.
Moj ( pokojni) profesor Branimir Zivojinovic i sam je pisao poeziju pa je onda valjda jer je i sam pesnik prevodio
poeziju i sa jezika koji nije predavao ( germanistika). Prevodio je i Sekspira, Ahmatovu, Bodlera, Celina, a spomenik je sebi
podigao prevodjenjem Fausta, Moj je doprinos ovom finom kutku Getova pesma ( ciji mi se ni jedan prevod nikako ne svidja,
a prevodio ga je prvo Santic, a onda i Danilo Kish, ali nije to ono pravo), ali je pesma kao i Gavran pa zato na srpskom:
Johan Volfgang fon Gete - Bauk
Ko to jezdi tako pozno kroz noć i vetar taj?
To otac sa čedom svojim kroz pusti jaše kraj
Dok vije vihor besni i strašna seče stud,
On dete svoje grli, o toplu greje grud.
"Što sine skrivaš tako lice i pogled svoj?"
Bauka zar ne vidiš, oče, u noći toj?
Bauka, krunu onu i njegov dugi skut?
"To sine, noćne magle prelaze neba put..."
" O drago čedo, hodi i pođi samnom ti!
Prekrasne igre mnoge zajedno ćemo igrati,
Po obalama cveće šareno ćemo brat'
Majka ce moja tebi zlaćeno ruho dat."
O oče, zar ne čuješ šta zbori bauk taj,
Kako me tiho zove i mami u svoj kraj?
"Smiri se, čedo moje, to nije bio glas
Iz suhog lišća vetar pozdravlja šumom nas..."
"Hoćeš li, slatko cedo, hoćeš li kraju mom?
Tebe će moje kćeri paziti ljubavlju svom
One će noću igrat' lagani tanac svoj
I ljuljaće te brižno i pevat' slatki poj"
O oče, zar ne vidiš otud u onaj mrak
Da baukove kćeri rukom mi daju znak?
"Da čedo moje, vidim, al' tebe vara gled
To noćni vetar starih povija vrba red..."
"Ja volim čedo tebe i lice što ti sja,
Nećeš li milom - silom odneću tebe ja!"
O oče, on me hvata, bauk me grabi sad,
Bauk mi, oče, evo zadade bol i jad!
Dubokom prožet jezom otac uspori gred
U naručju mu sinak od bola bled,
A kad je pred dom stig'o s mukom i jadom svim,
Mrtvo čedo je bilo na grud'ma njegovim.
Branimir Živojinović smatrao je da prevođenje zahteva zanatsko umeće, ali da je ono pre svega umetnost, konkretno reproduktivna umetnost, poput glume ili izvođenja muzike. U skladu s tim, nije verovao da se prevodilačkom veštinom može ovladati pomoću teorije i pravila: „U onoj meri u kojoj je prevođenje zanat, teorija o njemu bi mogla biti korisna i poželjna; u onoj meri u kojoj je umetnost, teorija ne samo što je bespredmetna nego i štetna. Davati nekome savete o prevođenju isto je što i nekome savetovati kako da piše pesme. [...] Što plitkija glava, to sklonija da prevođenje podvrgava birokratskim kriterijumima i da se uz to služi krupnim i lepim rečima12”. Uvek je isticao da dobar prevodilac pre svega mora izvrsno vladati maternjim jezikom, i to njegovim različitim varijetetima, da bi stranu književnost istinski mogao približiti svojim sunarodnicima. I sam je, naravno, bio upravo takav jezički znalac. Iako književni prevod