Jump to content

Zablude o zivotu u inostranstvu


vilhelmina

Recommended Posts

45 minutes ago, Bilo je to vrijeme ruza said:

Nauciti djecu srpski nije nikakav napor, samo sa njima tako pricas, a engleski pokupe naravno bez problema, jos bolje. Samo mi je krivo sto ih nisam  upisao u neke francuske skole da nauce i francuski. Kada to ide od malena, nije nikakav napor za dijete. 

 

Nije napor ni ako su stariji, samo ako hoće da uče. Treba nastojati na kontantnoj konverzaciji i nikako ne prevoditi u glavi, ili odgovarati recimo na engleskom. Ako postoji neka računica zbog učenja francuskog, toplo preporučujem slanje dece u neku frankofonsku zemlju na godinu dana.

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Bilo je to vrijeme ruza said:

Ne bih mogao da zamislim zivot da moram da se druzim sa kanadjinama, mi smo dva svijeta, totalno razliciti interesi. 

 

Moja integracija se svodi na posao, kupovanje nekretnina i taj ekonomski aspekt. 

Kada sam tek dosao interneta jos nije bilo i sjecam se da sam kupio mali tranzistor koji imao kratke talase i slusao sam radio Beograd, poslije su dosle satelitske antene, a sada je super, moze sve da se gleda, prate serije, tako da mogu da uzivam u tome.

Life is beautiful 😎

 

 

Verovali ili ne ..... Ova ista osoba je napisala "Proud to be Canadian".

 

Ko to "shvati" taj ce preziveti i treci svetski rat i udar ogromnog meteora.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Radoye said:

E vidis ja sam bas kontra, od nasih druzim se redovno sa par ljudi sa kojima sam se znao i od pre nego sto sam dosao ovamo (e sad, tu su i ono prijatelji prijatelja pa se kao znamo, ali ne posecujemo se po kucama ili da se nesto organizovano druzimo), i imam otprilike isti broj ne-nasih (sto imigranti od kojekude, sto rodjeni Kanadjani) sa kojima se posecujemo i tako to. Nesto su bivse kolege s posla, nesto su komsije bivse i sadasnje, nesto su random likovi sa kojima smo se skontali u raznim socijalnim situacijama pa poceli da se druzimo. U principu nista drugacije nego kod nas - e sad, druga stvar je kad se s nekim druzis od osnovne skole pa se znate 35+ godina, to naravno da neces naci ovde ali to ne bi nasao ni da se u ex-YU preselis iz jednog grada u drugi.

Postoje mentalitetske razlike, drugaciji smisao za humor, drugacija shvatanja sta je za zajebanciju a sta nije, ali to su uglavnom sitnice i moje iskustvo je da su ljudi vecinom svuda jako slicni, i da veci znacaj imaju razlike u obrazovanju / struci / interesovanjima nego razlike zbog nekih urodjenih mentalitetskih ili kulturoloskih razlika. Ja ni u Srbiji nemam bas previse tema za razgovor sa nekim poljoprivrednikom ili stajaznam ako nemamo slicne hobije ili nesto tako, dok sa druge strane sasvim se dobro kontam sa Koreancem sa kojim delimo interesovanja.

XAXA.

Ja se druzim sa istim ljudima sa kojima sam se druzio u BG. Sve oni koji imaju ista shvatanja, kojima ne smeta sto je neko Srbin, Hrvat, Indus, Indijanac, ili crnac. :)

Nekako vremenom uvek izfiltriramo one koji su nam prijatniji od onih drugih. :)

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

22 minutes ago, Radoye said:

E vidis ja sam bas kontra, od nasih druzim se redovno sa par ljudi sa kojima sam se znao i od pre nego sto sam dosao ovamo (e sad, tu su i ono prijatelji prijatelja pa se kao znamo, ali ne posecujemo se po kucama ili da se nesto organizovano druzimo), i imam otprilike isti broj ne-nasih (sto imigranti od kojekude, sto rodjeni Kanadjani) sa kojima se posecujemo i tako to. Nesto su bivse kolege s posla, nesto su komsije bivse i sadasnje, nesto su random likovi sa kojima smo se skontali u raznim socijalnim situacijama pa poceli da se druzimo. U principu nista drugacije nego kod nas - e sad, druga stvar je kad se s nekim druzis od osnovne skole pa se znate 35+ godina, to naravno da neces naci ovde ali to ne bi nasao ni da se u ex-YU preselis iz jednog grada u drugi.
 

Ja iskreno nemam "nasih" s kojima se druzim, mislim ako ne racunam burazera :classic_smile:, on ima neke koji su emigrirali pre ili posle njega, cak neke koje je znao dugo vremena u BG. Ja jednostavno nemam ni prilike ni inklinacije da ih nadjem, imam imigranata drugih porekla i rodjene Amere. Ali kad pogledam, najvise mojih privatnih prijatelja su dosli preko posla - valjda po prirodi posla tu nailazim na slicne ljude.

Interesatno je da mi je klinac u skoli imao mini-YU grupu sa kojom se druzio.

 

16 minutes ago, Barracuda said:

 

Nije napor ni ako su stariji, samo ako hoće da uče. Treba nastojati na kontantnoj konverzaciji i nikako ne prevoditi u glavi, ili odgovarati recimo na engleskom. Ako postoji neka računica zbog učenja francuskog, toplo preporučujem slanje dece u neku frankofonsku zemlju na godinu dana.

Ja sam pokusavala klincu da odrzim jezik, ali posto je bio mali kad smo otisli, cim progovori srpski ocigledno je da mu to nije "prvi" jezik. I uopste nismo imali problem sto mesamo dva jezika, ono pocnes recenicu na jednom pa predjes na drugi. Cak je i moj srpski postao slabiji, gramatika uglavnom, 

Link to comment
Share on other sites

40 minutes ago, Barracuda said:

 

Nije ni to tačno, ako smem da primetim. Jedina cena koja se plaća je ostanak na večitoj margini, ali nosi sa sobom i slobodu. Ne ume to svako.

 

Slazem se ali delimicno. 

- ne mora se ostati na vecnoj margini pod obavezno

- ne mora da nosu slobodu pod obavezno. 

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

31 minutes ago, Baby said:

 

Slazem se ali delimicno. 

- ne mora se ostati na vecnoj margini pod obavezno

- ne mora da nosu slobodu pod obavezno. 

 

I ja se slažem, u potpunosti. :classic_biggrin:

 

35 minutes ago, Angelia said:

Ja sam pokusavala klincu da odrzim jezik, ali posto je bio mali kad smo otisli, cim progovori srpski ocigledno je da mu to nije "prvi" jezik. I uopste nismo imali problem sto mesamo dva jezika, ono pocnes recenicu na jednom pa predjes na drugi. Cak je i moj srpski postao slabiji, gramatika uglavnom, 

 

Primetio sam da se i meni to dešavalo ali posebno u razgovoru, kad odjednom ne mogu da se setim neke reči pa zastanem na trenutak. Dosta tu pomaže i pisanje na forumu, uopšte nije za zanemariti. Slučaj je komplikovaniji kad se u zemlji u kojoj se živi govori neki "četvrti" jezik, recimo Finskoj  Može i arapska zemlja, što je bio moj slučaj, kad se francuski čuje i apsolutno je prisutan, ali nije prvi. Morao sam biti fokusiran jer drugog izbora nije bilo i to se ispostavilo kao dobro. Da sam se poštapao s engleskim kad nešto ne bih znao, pitanje je dokle bih dogurao s francuskim...

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Radoye said:

E vidis ja sam bas kontra, od nasih druzim se redovno sa par ljudi sa kojima sam se znao i od pre nego sto sam dosao ovamo (e sad, tu su i ono prijatelji prijatelja pa se kao znamo, ali ne posecujemo se po kucama ili da se nesto organizovano druzimo), i imam otprilike isti broj ne-nasih (sto imigranti od kojekude, sto rodjeni Kanadjani) sa kojima se posecujemo i tako to. Nesto su bivse kolege s posla, nesto su komsije bivse i sadasnje, nesto su random likovi sa kojima smo se skontali u raznim socijalnim situacijama pa poceli da se druzimo. U principu nista drugacije nego kod nas - e sad, druga stvar je kad se s nekim druzis od osnovne skole pa se znate 35+ godina, to naravno da neces naci ovde ali to ne bi nasao ni da se u ex-YU preselis iz jednog grada u drugi.

Da budem malo precizniji pod Kanadjani sam mislio prvenstveno na anglosaksonce starosjedioce, protiv kojih nemam zaista nista, da neko pogresno ne shvati, stvorili su drzavu za primjer, ali mi je tesko da se sa njima druzim.

Sa ostalim imigrantima sam imao mnogo bolju komunikaciju, jer valjda dijelimo neke zajednicke probleme, a i po pitanju jezika smo ravnopravni, medjutim bas se druziti sa njima na kucni nivo, nisam isto imao nikakvog interese, jer me mrzi da pricam engleski, a i imao sam taj luksuz da zaista imam mnogo drustva ovde iz starog kraja, neki su cak i dosli tu zbog mene.

Nekoliko godina vozario sa jednim pravim Englezom i jedno vrijeme smo se i druzili po kucnim sjedeljkama, medjutim neke zivotne okolnosti su to prekinule.

Link to comment
Share on other sites

6 minutes ago, Barracuda said:

 

I ja se slažem, u potpunosti. :classic_biggrin:

 

 

Primetio sam da se i meni to dešavalo ali posebno u razgovoru, kad odjednom ne mogu da se setim neke reči pa zastanem na trenutak. Dosta tu pomaže i pisanje na forumu, uopšte nije za zanemariti. Slučaj je komplikovaniji kad se u zemlji u kojoj se živi govori neki "četvrti" jezik, recimo Finskoj  Može i arapska zemlja, što je bio moj slučaj, kad se francuski čuje i apsolutno je prisutan, ali nije prvi. Morao sam biti fokusiran jer drugog izbora nije bilo i to se ispostavilo kao dobro. Da sam se poštapao s engleskim kad nešto ne bih znao, pitanje je dokle bih dogurao s francuskim...

Ja sam jos uvek u fazi, da Srpski prevodim na Engleski, a kad sam  u Srbiji sam sebe vise puta uhvatio da prevodim Engleski u nas.

Klinci su super pricaju i Srpski, Hrvatski , Engleski i Spanski su im kao dva maternja, a Francsuki su morali da nauce zbog mojih kompleksa, da covek mora da zna sto vise jezika, a Francuski je meni strasno falio u FR.

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, mrd said:

Ja sam jos uvek u fazi, da Srpski prevodim na Engleski, a kad sam  u Srbiji sam sebe vise puta uhvatio da prevodim Engleski u nas.

Klinci su super pricaju i Srpski, Hrvatski , Engleski i Spanski su im kao dva maternja, a Francsuki su morali da nauce zbog mojih kompleksa, da covek mora da zna sto vise jezika, a Francuski je meni strasno falio u FR.

 

Isto, hvatao sam sebe da razmišljam na francuskom dok mi pričaju na srpskom. Dešavalo mi se i da kažem "Bonžur" kad uđem negde. :classic_laugh:

Link to comment
Share on other sites

Faza prevodjenja u glavi je iza mene, mislim na jeziku na kojem komuniciram.

Sjecam se u JNA bio neki Madjar koji je tecno pricao srpski i naravno madjarski i mene je kopkalo na kom jeziku misli, on nije znao da mi objasni, a sada mi je jasno 🙂

Mislim da covjek u stvari ni ne misli na odredjenom jeziku, nego vise pojmovno.

Link to comment
Share on other sites

Moja dva jezika, srpski i svedski, su se dobro dogovorila i uopste se ne mesaju. Postoje situacije za srpski, kao i one za svedski. Bilo bi mi strasno cudno da kuci pricamo svedski, a s druge strane, na srpskom uopste ne bih mogla da radim ovaj posao. Kad imamo klijenta kojem je materinji neki od ex-yu jezika, a koji ne govori svedski, obicno ga proslede meni, da bi izbegli prevodioca. Ti razgovori su mi bas naporni, jer sve vreme "klizim" u svedski, prosto se sam namece. Isto i ako kuci pokusam da ispricam nesto vezano za posao, opet mi se "javlja" na svedskom. Ali tu i nije problem, jer se razumemo i kad mesamo jezike.

Ranije sam bila protiv mesanja jezika, zvucalo mi nekako gastarbajterski, ali sada vise ne. Prosto za neke svedske reci i pojmove ne postoji odgovarajuci prevod, tj nije to - to, kad po svaku cenu hoces da upotrebis srpsku rec. Moze da bude blizu, ali nije isto. Najbanalniji primer je da mi je skroz glupo da kazem da sam negle isla metroom. Mislim, metro moze da bude u Londonu ili u Moskvi, a ovde je tunnelbana i to svi znaju, drugacije ne moze da bude :classic_biggrin:.

  • Like 1
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

Kad su bili mali, nisam cak ni umeo da vicem na njih, ili da budem nezan. Jednostavno taj deo jezika nisam naucio. Jos uvek masa povrca nema englesko ime, posto ga kupujem po vidjenju.

Klinci do drugacije dozivaljavaju, posto su naucili i taj deo jezika.

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Barracuda said:

 

Primetio sam da se i meni to dešavalo ali posebno u razgovoru, kad odjednom ne mogu da se setim neke reči pa zastanem na trenutak. Dosta tu pomaže i pisanje na forumu, uopšte nije za zanemariti. Slučaj je komplikovaniji kad se u zemlji u kojoj se živi govori neki "četvrti" jezik, recimo Finskoj  Može i arapska zemlja, što je bio moj slučaj, kad se francuski čuje i apsolutno je prisutan, ali nije prvi. Morao sam biti fokusiran jer drugog izbora nije bilo i to se ispostavilo kao dobro. Da sam se poštapao s engleskim kad nešto ne bih znao, pitanje je dokle bih dogurao s francuskim...

Ljudi misle da se foliram, a meni su odredjeni izrazi i konstrukcije nekako blize na engleskom. Inace mi je forum bio jako koristan za odrzavanje jezika.

Prosli put kad sam se prvi dan probudila kod mojih u SR, radi TV i ja onako umorna i sanjiva gledam u njega i pitam se kakav je ovo gibberish, dok mi se mozak nije probudio aaaa TV na srpskom :classic_biggrin: 

 

 

11 minutes ago, mrd said:

Kad su bili mali, nisam cak ni umeo da vicem na njih, ili da budem nezan. Jednostavno taj deo jezika nisam naucio. Jos uvek masa povrca nema englesko ime, posto ga kupujem po vidjenju.

Klinci do drugacije dozivaljavaju, posto su naucili i taj deo jezika.

Razgovor:

Sine kad ti je matura

On: A?

Koji dan ti je matura?

On: sta je to matura 

Prom sine

Pa sto ne kazes tako :classic_biggrin:

 

Jbga nikad pre toga nije bilo razloga da cuje taj izraz.

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

8 hours ago, Eddard said:

Što se empatije tiče - ne bih se složio. Nemci su drugačije vaspitani, drugačije reaguju na stvari, suzdržaniji su i rezervisaniji. To nema veze sa poslom, jednostavno su takvi. I to ne znači da su hladni i bezosećajni. Najveća podrška mojoj supruzi kad je prolazila pre par meseci kroz težak period u životu su bili prijateljica i prijatelj - Nemci. Koji nisu zajedno sa njom kukali i plakali, već su joj bili tu, pri ruci, kad god šta zatreba, razgovor, ćutanje u društvu, šta god - a ta njihova odmerenost i "hladnoća" su još bolje došli nego zajednička empatija uobičajena kod Srba da kukamo i kumimo sudbinu. Elem, samo različit način reagovanja. Osećanja su ista. 

 

 

Amin!

Nije tacno da nisu empaticni, jesu. Nisu pateticni, zapravo, u nas se patos i empatija pogresno izjednacavaju..

 

8 hours ago, Eddard said:

Postoji nešto što Nemci u bolnicama kolokvijalno nazivaju Morbus Mediterranus iliti mediteranska bolest - sreće se kod pripadnika južnoevropskih i mediteranskih naroda kad dođu ovde u bolnicu - po pravilu im nije ništa ili je neka minorna povreda u pitanju - to se kuka, umire, prenemaže, bliža i dalja porodica oplakuje... a u stvari - ništa. S druge strane, većina (odraslih) Nemaca će i sa polomljenom potkolenicom manje više da leži i ćuti (dobro, i planira kako će što pre da se vrati poslu :D), a i ako kukaju, brzo će biti poklopljeni od strane najbližih kao Weicheier ili Warmduscher. To je ta razlika u mentalitetu koju ti percipiraš kao apatiju, sterilnost i odsustvo empatije.

 

:thumbsup:

 

Sad bar znamo  i sifru oboljenja.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Barracuda said:

 

Isto, hvatao sam sebe da razmišljam na francuskom dok mi pričaju na srpskom. Dešavalo mi se i da kažem "Bonžur" kad uđem negde. :classic_laugh:

Kao i obicno, umor je najcesci razlog za takve greske - trebao si da vidis izraz lica tete na naplatnoj rampi u SR kad sam joj rekla Thank You :classic_biggrin:

Link to comment
Share on other sites

34 minutes ago, Angelia said:

Kao i obicno, umor je najcesci razlog za takve greske - trebao si da vidis izraz lica tete na naplatnoj rampi u SR kad sam joj rekla Thank You :classic_biggrin:

 

Nije samo umor, ima tu i rutine. Nesto izgovaras svaki dan, a o tome uopste ne razmisljas, onda dodjes u istu situaciju na nekom drugom govornom pordrucju i samo izlece. 

Link to comment
Share on other sites

8 hours ago, Eddard said:

Socijalna situacija - ovo je argument koji čujem često, a najčešće kao krajnji argument, kad sve ostalo ne ide u prilog, onda se izvuče iz rukava - ali provod nije kao u Srbiji... 

Tačno je, Nemci nisu hladni, samo su drugačiji. Ostatak pasusa je po mom iskustvu poptuno netačan. To što mi zovemo sterilan život je samo jako dobro organizovan. Radno vreme uopšte nije nehumano, imaju dosta vremena za, što bi ti rekao, kojekakve hobije, što možemo da tumačimo kao individualizam, ali ja u tome ne vidim ništa loše. Preposvećeni radu - pa šta ja znam, nisam siguran. Ono što jesam primetio je da svi jako poštuju svoje radno vreme, ili bolje da kažem kraj radnog vremena - banke, prodavnice, pošte, sve te uslužne delatnosti se zatvaraju u minut i retko ko će ostati duže da bi mušteriji nešto udovoljili posle radnog vremena, time trošeći svoje slobodno vreme koje jako poštuju. Kod mene odlaze instrumentarke sa stola ako operacija nije završena do kraja radnog vremena (verovali ili ne, ali to je neka druga priča, malo komplikovanija, kao vid sindikalnog protesta za poboljšanje uslova rada, između ostalog i poštovanje tog radnog vremena). 

 

Da, svoje slobodno vreme ne koriste da bi džabalebarili u kafiću na Obilićevom Vencu, već se posvećuju porodici, deci i svojim i njihovim aktivnostima. Da, nema poseta u smislu, e bio sam u kraju pa da svrnem na kafu, kolač, večeru i prenoćište kao u Srbiji, već se svaka poseta planira i najavljuje - amen to that! Zovi me asocijalnim, ali mene je uvek izluđivalo kad mi neko nenajavljen upadne na gajbu, pogotovo kad smo živeli na Vračaru. Zajednički odlasci u bioskop, na utakmice, večere, grill party kod nekoga, sportske aktivnosti i sl. sve je to uobičajeno i često. Jedina razlika je što se planira i dogovara. Izlasci vikendom - kao i u Srbiji. Mi imamo nekoliko prijatelja Nemaca, bili smo i kod njih u kući, oni kod nas, družimo se na potpuno isti način kao i sa prijateljima nekada u Srbiji. 

 

Što se empatije tiče - ne bih se složio. Nemci su drugačije vaspitani, drugačije reaguju na stvari, suzdržaniji su i rezervisaniji. To nema veze sa poslom, jednostavno su takvi. I to ne znači da su hladni i bezosećajni. Najveća podrška mojoj supruzi kad je prolazila pre par meseci kroz težak period u životu su bili prijateljica i prijatelj - Nemci. Koji nisu zajedno sa njom kukali i plakali, već su joj bili tu, pri ruci, kad god šta zatreba, razgovor, ćutanje u društvu, šta god - a ta njihova odmerenost i "hladnoća" su još bolje došli nego zajednička empatija uobičajena kod Srba da kukamo i kumimo sudbinu. Elem, samo različit način reagovanja. Osećanja su ista. 

 

Kad me neko u Srbiji pita - i kakvi su Nemci - jedini odgovor koji ja mogu da dam je - ljudi ko ljudi, malo drugačiji, ali i dalje - ljudi. Znaju i da se šale, plaču, smeju, tuguju, naljute, ispizde - samo to možda rade malo manje na sva zvona.

 

Svaka druga percepcija socijalnog života u Nemačkoj je po meni - zabluda. No, to je samo moj pogled na svet oko sebe. Poštujem pravo na drugačiji.

 

PS. da dodam jednu zabludu koja me je u više navrata koštala vremena i para - Deutsche Bahn uopšte nije nemački precizan i tačan :D.

 

Stvar lične percepcije i pogleda - vidi boldovano. Drugačije doživljavamo Nemce i Nemačku očigledno, ali to ne znači ni da si ti u pravu niti da sam ja u pravu. Bilo kakva argumentacija sa moje ili tvoje strane je bezvredna jer nastupamo sa isključivo subjektivnih pozicija. Zbog toga nema potreba da koristiš reči "zabluda" jer je zabluda apsolutna tj. objektivna kategorija. Zabluda, ali možda za tebe.

Tema je uostalom 'zablude o životu u inostranstvu' i stoga je dobro čuti različita iskustva različitih ljudi.

Meni je recimo baš zanimljivo da skoro svaku tačku koju sam ja ocenio kao pozitivno za Nemačku, ti si video kao nešto što nije baš idealno i obratno!

100 ljudi sto ćudi.

Evo čak i tvoja poslednja rečenica meni nije bliska - najveće kašnjenje koje sam ja imao sa DB je 5 minuta!

 

Lep pozdrav

 

P.S. Da je radno vreme humano, nikad se neću složiti! Bulji ti 8 sati dnevno u komp. pa da te pitam!

Link to comment
Share on other sites

32 minutes ago, mrd said:

Ja mislio Underground. 😛

 

To je za turiste :classic_smile:

 

20 minutes ago, Baby said:

 

Nije samo umor, ima tu i rutine. Nesto izgovaras svaki dan, a o tome uopste ne razmisljas, onda dodjes u istu situaciju na nekom drugom govornom pordrucju i samo izlece. 

Neznam, znam samo da se meni desava samo kad sam extremno umorna. To da pomesam kome pricam na kom jeziku, a ono sto mesam sa klincem je normalno.

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, LjubavPremaMolu said:

....

 

P.S. Da je radno vreme humano, nikad se neću složiti! Bulji ti 8 sati dnevno u komp. pa da te pitam!

XAXA.

Zamisli da buljis 20 sati dok razvijas svoju startup application i kukas kako ti je zivot tezak i nehuman.

Mala degresija, ali iskjucivost nista ne donosi, osim nerazumevanja. :)

Link to comment
Share on other sites

Just now, mrd said:

XAXA.

Zamisli da buljis 20 sati dok razvijas svoju startup application i kukas kako ti je zivot tezak i nehuman.

Mala degresija, ali iskjucivost nista ne donosi, osim nerazumevanja. 🙂

 

Bilo je naravno i toga, kad sam bio mlad programiranje po vascijeli dan mi nije smetalo, ali sad posle 15 godina buljenja u monitor mi je dozlogrdilo.

Sad se kliberi i naslađuj koliko hoćeš, nadoći će to i tebi kad tad, pa će tebi drugi da se smeju.

Link to comment
Share on other sites

11 minutes ago, LjubavPremaMolu said:

 

Bilo je naravno i toga, kad sam bio mlad programiranje po vascijeli dan mi nije smetalo, ali sad posle 15 godina buljenja u monitor mi je dozlogrdilo.

Sad se kliberi i naslađuj koliko hoćeš, nadoći će to i tebi kad tad, pa će tebi drugi da se smeju.

Mozda za 15 god. Za sada ovih 25 god su izgledada bile to vreme kad se postaje mlad strucnjak. Pokusavam na nezan nacin tu tvoju iskljucivost da anuliram, ali sam verovatno neiskusan sa iskusnim tipovima. Vidi, sigurno si cuo onaj vic gde je poenta:"NIje da nema kurvi, vec nema kapitala." Ti bi sigurno zbog neke odredjenje motivacije i pored svog tvog seniroitia prihvatio da sedis i da radis i 20 sati, samo ti se sada cini da moraju da te plate bar duplo. 

Ne, ja se ne kliberim, samo sam se nezno nasmejao na izjavu da neces da buljis 8 sati u monitor, bez trunke nipodastavanja. 

Pozz i samo napred.

Link to comment
Share on other sites

Sto se tice jezika... Ma i nekad smo ucili jezike u skoli pa je neko naucio bolje, neko losije. To je sve OK, snadjes se u nekoj novoj okolini.

Problem je, barem za mnoge struke, profesionalni jezik i tehnologija naprednija od balkanske. Za mnoge stvari sam sam saznao da uopste postoje i kako se zovu na engleskom. E, jbg, sad ti prevedi ekipi kod kuce...To vredi i za bilo sta relativno "usko". Za hobi, neki specijalizovani alat postoji i zove se nekako, a kako da objasnim prijatelju u domaji? Pa objasnjavam i onda shvatimo da toga vec ima i tamo, ali nazivi nemaju veze.

Ne mora ni da bude specijalizovano. U USA, "cell phone" = "mobitel" u 'rvackoj.\

 

Za popizdit'.

 

Link to comment
Share on other sites

53 minutes ago, LjubavPremaMolu said:

 

P.S. Da je radno vreme humano, nikad se neću složiti! Bulji ti 8 sati dnevno u komp. pa da te pitam!

Ko danas ne bulji po 8 sati u komp? Ako nije buljio za posao 8 sati onda je dosao i seo da bulji u forum :classic_smile:

btw nemoj to da pitas na forumu, sigurno ima barem 20-tak profesionalnih buljaca.

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...