Jump to content

Koliko godina imate & da li su vam godine važne?


Džudi

Starosna struktura forumaša foruma vox92  

158 members have voted

  1. 1. Koliko godina imate?



Recommended Posts

2 minutes ago, srbija do tokija said:

 

Mislio sam više na to da i Kralja zaboli zub ili mu treba operacija slepog creva, u 19-om veku,  samo da na minorne i danas rutinske stvari krenemo.

 

U tom smislu, danas bih radije bio poštar nego Kralj u 19-om veku.

u pravu si, nisam o tome ni razmisljao, ali svakako postar sa bubregom, ili bez.

Link to comment
Share on other sites

11 minutes ago, mrd said:

Da me pitas koje godine zivota bih voleo da prozivim ponovo, odgovor bi bio srednja skola. Medjutim kad bih mogao da biram da sada idem u srednju skolu, ili 80-ih izabrao bih sada.

Sto se kralja tice, verovatno bih pre bio postar, mnogo dinamicniji zivot, ali to sam verovatno samo ja posto sam putnik i mesto me ne drzi. Kao kralj, moras da sedis i lemas wannabe tipove. 🙂

... dok, kao postar, imas pristup ocajnim domacicama.:s_w:

  • Like 1
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

Ja kada sam dosao u Kanadi (rekli su mi Bina, samo centrisi na Piksi)

imao sam pomalo ludu srecu da nadjem posao u firmi sa jos tri lika,

koji su svi 70+.

Jim je bio apsolutni kralj, koji je furao crne naocare, vozio Volvo 

I slusao do daske 'poslednji album Jeff Back-a'

Gledao sam ih ujutru, dok pusim pljugu I pijem kafu kako uzurbano

unose I iznose iz kola ogromne torbe za hokej I golf.

Oni su mi rasclanili sve kanadske drustvene stereotipe,

iako je za mene najveci sok bio njihova odlucnost da sede u

kancelariji satima I ugovaraju dilove  I zive zivot

u sedamdesetim, kad nekakav srpski deda iz moje glave 

u gunju sedi na nekoj klupici, stap pored.

 

Zato mi je ovo 60+ pomalo komicno, ima tu isto slojeva,

samo se mozda na vide jasno zbog vece dioptrije.

 

 

 

 

 

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Nije ni ovde baš pravilo da se u poznim godinama prestane sa radom i drugim aktivnostima, pre će biti da su zdravstveni i drugi uslovi različiti, uostalom i prosečna dužina života je veće u USA i CA, da ne tražim podatke, ljudi rde dok mogu, svejedno da li u nekoj firmi, u kući ili negde na njivi. Ali, ako stigne reuma ili šta drugo, pa se ne može, šta će onda nego štap u ruke, sedi uz šporet, eventualno nahrani kokoške.

Naravno, sve to vremenom postaje i deo kulture, pa se i očekuje od starijih ljudi u zapadnim zemljema da putuju, da rade, da žive što puniji život, ovde su manje šanse za to, a i očekivanja okoline su drugačija. Sa našim penzijama se ne može provoditi po nekoliko meseci na egzotičnim mestima, toplim morima, može eventualno da se desetak dana u banji priušti, da ne pričamo o tome da nekada penzija izdržava i mlađe, decu unučiće, ako su deca nezaposlena ili rade za 200 evra mesečno.

 

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

Nije ni ovde baš pravilo da se u poznim godinama prestane sa radom i drugim aktivnostima, pre će biti da su zdravstveni i drugi uslovi različiti, uostalom i prosečna dužina života je veće u USA i CA, da ne tražim podatke, ljudi rde dok mogu, svejedno da li u nekoj firmi, u kući ili negde na njivi. Ali, ako stigne reuma ili šta drugo, pa se ne može, šta će onda nego štap u ruke, sedi uz šporet, eventualno nahrani kokoške.
Naravno, sve to vremenom postaje i deo kulture, pa se i očekuje od starijih ljudi u zapadnim zemljema da putuju, da rade, da žive što puniji život, ovde su manje šanse za to, a i očekivanja okoline su drugačija. Sa našim penzijama se ne može provoditi po nekoliko meseci na egzotičnim mestima, toplim morima, može eventualno da se desetak dana u banji priušti, da ne pričamo o tome da nekada penzija izdržava i mlađe, decu unučiće, ako su deca nezaposlena ili rade za 200 evra mesečno.
 
Ono što sam ja iskusio sa penzionerima u exYu je da te pod starost poslovno malo ko zarezuje, a u US te koriste kao izvor znalja i često te zovu zbog iskustva. To u exYu nisam iskusio, više je bilosta ovi koji suizgubili moć znaju. Druga stvar, recimo primer mog starog, koji jebio izrazito bistar, samo je digao ruke i odjednom ništa više nije znao. Šteta, samo re ugasio u penziji.

Sent from my LM-G710VM using Tapatalk

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

24 minutes ago, mrd said:

Ono što sam ja iskusio sa penzionerima u exYu je da te pod starost poslovno malo ko zarezuje, a u US te koriste kao izvor znalja i često te zovu zbog iskustva. To u exYu nisam iskusio, više je bilosta ovi koji suizgubili moć znaju. Druga stvar, recimo primer mog starog, koji jebio izrazito bistar, samo je digao ruke i odjednom ništa više nije znao. Šteta, samo re ugasio u penziji.

Sent from my LM-G710VM using Tapatalk
 

 

Da, dugo zakon nije dozvoljavao rad prenzionera, smatralo se da uzimaju radna mesta mladima, što delom i jeste tačno, ali je to značilo olako odricanje od nagomilanog znanja i iskustva. Promenilo se to, znam mnogo ljudi koji rade i posle penzionisanja, bilo da se radi o vrhunskim stručnjacima ili o radu portira, čuvara, bez obzira na kvalifikaciju. Neke delatnosti imaju problem da nađu radnike, ugostiteljstvo, građevinarstvo, saobraćaj, pa rado angažuju penzionere, imaju čak i malo stimulansa, nešto manji doprinosi, do skoro nekoliko %, satda neznatno, možda oko 1%.

Naravno, nije dobro što su uzroci, ne puna zaposlenost nego masovni odlazak mladih u pečalbu, a i nespremnost nekih mladih da rade, čekaju bolje prilike, državnu službu.

Šteta je kad ljudi sami odustanu od skoro svake aktivnosti kad odu u penziju, najčešće je to loš znak, osećaj beskorisnosti, suvišnosti, apatije, veliki stres zbog nagle promene ritma.

Ja, zasad, kao još uvek mlad penzioner, pre mogu da govorim o manjku vremena nego o nekom praznom hodu, još uvek pomalo radim u firmi, aktivirao sam hobi, dovoljno mi je redovno košenje trave, a tek bašta, voće, a tu je i mala radonica, majstorluk opšte prakse, bušilice, brusilice, testere, cirkulari.... Šta više bi poželeo bilo koji dečak, igračaka koliko hoćeš, niko ti ne brani da se igraš.

  • Like 8
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Div said:

Nije ni ovde baš pravilo da se u poznim godinama prestane sa radom i drugim aktivnostima, pre će biti da su zdravstveni i drugi uslovi različiti, uostalom i prosečna dužina života je veće u USA i CA, da ne tražim podatke, ljudi rde dok mogu, svejedno da li u nekoj firmi, u kući ili negde na njivi. Ali, ako stigne reuma ili šta drugo, pa se ne može, šta će onda nego štap u ruke, sedi uz šporet, eventualno nahrani kokoške.

Sto bi se reklo svako prema mogucnostima. Kod nas penzioneri jos uvek izdrzavaju decu od 40 godina , a po pravilu podizu i unuke, sto im neminovno skracuje zivotni vek. Problem je kod nas neodgovornost prema sopstvenom zdravlju. Mi smo medju rekorderima po koriscenju duvana, a onda nam je uranijum kriv zbog kancerogenih oboljenja. Brinemo o GMO hrani, dok je sasvim normalno da se sa 60 umace u pecenje i krka praseca kozura. Tu uvek postoji i argumentacija kako je Pera jeo , pio i pusio do 90te , samo se gubi iz vida da je Pera jedan od 90, dok su ostali otisli sa 60.

1 hour ago, Div said:

Naravno, sve to vremenom postaje i deo kulture, pa se i očekuje od starijih ljudi u zapadnim zemljema da putuju, da rade, da žive što puniji život, ovde su manje šanse za to, a i očekivanja okoline su drugačija. Sa našim penzijama se ne može provoditi po nekoliko meseci na egzotičnim mestima, toplim morima, može eventualno da se desetak dana u banji priušti, da ne pričamo o tome da nekada penzija izdržava i mlađe, decu unučiće, ako su deca nezaposlena ili rade za 200 evra mesečno.

 

Ni na Zapadu najveci broj penzionera ne radi zato sto im je dosadno, vec zato sto moraju. Topla mora, julsko skijanje u Argentini, i krstarenja na Foklandima su stvari koje mozda 5% penzionera moze da priusti. Veliki broj radi da bi mogao da priusti lekove, klima uredjaj ili grejanje. Pusti ti Wallstreet  i razne institute. Tip koji sa 70 godina stoji u Walmartu da bi ti rekao "dobar dan" to sigurno ne radi iz zadovoljstva vec nuzde.

'

Edited by DJORDJE
  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Ni danas ne mogu da verujem da nam se to dogodilo: 2007 godine, u jednoj (i tada jedinoj) prosperitetnoj fabrici lekova u Srbiji, napravljen je spisak zaposlenih starijih od 50 godina, 320 nas na svim pozicijama. Ponudjen nam je sporazuman raskid radnog odnosa i otpremnina. Pre toga su nam 3 meseca umanjivali varijabilni deo plate navodeći bezobrazne i besmislene razloge i tražeči naš potpis na toj odluci. Dogadjalo se da odem na posao u 8 h jednog dana a vratim se kući sledećeg dana u 2 h. Zato što menadžer sedi u centrali u Bg i nikako da javi parametre za neki plan, analizu i onda ceo tim sedi i čeka......do 20 h kada nam konačno kaže šta mu treba....Zakon protiv mobinga nije bio ni na vidiku. Otišla sam iz fabrike koju sam jako volela, na vrhuncu svoje profesionalne snage i znanja. 

Taj osećaj da ste, zapravo, ljudski rashod, da više niste potrebni u zemlji u kojoj nemate šansu da nadjete drugi posao jer nema drugih firmi sa takvom tehnologijom ili čujete "Gospodjo, mi ne možemo da vas platimo koliko vi vredite"....."Znate, ne odlučujemo mi o zapošjavanju nego u NS, BG......" to je strašno. Nisam jedina koja se razbolela nakon odlaska. Problem nije bio naći bilo kakav posao do penzije,  radila sam sa 10% svojih resursa još 5 godina, mizerno plaćena.  Problem je bio u osećaju da vam je učinjena nepravda, da ste sankcionisani bez ispravnog razloga. Zapravo, iz nemoralnog, glupog hira jednog sumanutog tatinog sina, sina direktora fabrike i najvećeg akcionara. Pravo sa tek završenog školovanja u inostranstvu, bez elementarnog znanja o poslu, menjao je sudbine zaposlenih medju kojima je bilo i doajena te branše. 

Zato danas Srbija izgleda ovako kako izgleda.

Zato mi danas majstor traži 4000 dinara da mi popravi ringlu na šporetu, čovek ima monopol u gradu i naplaćuje toliko pa izvolte. I nije on kriv, ima ovlaščeni servis a država udarila namete.  Dnevnica veća od dnevnice lekara specijaliste.

Dočekala sam penziju, prilagodila se tom društvenom statusu a onda su mi 4 godine svakog meseca upadali na lični račun i uzimali 10% od penzije bez ikakvog pravno validnog repšenja poslatog na moju adresu. Doduše, stiglo mi je Njegovo Pismo. Nisam ga otvorila. Nisam ga bacila. Odloženo je u porodičnoj arhivi kao dokaz bezčašća. 

Kad bolje razmislim, ovo i nije lična priča, ovo je jedna od najmanje 320 priča. Toliko o 50+ u ovoj državi.

 

 

 

 

 

 

Edited by Pletilja
  • Like 4
  • Tuzno 4
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Div said:

 redovno košenje trave, a tek bašta, voće, a tu je i mala radonica, majstorluk opšte prakse, bušilice, brusilice, testere, cirkulari.... Šta više bi poželeo bilo koji dečak, igračaka koliko hoćeš, niko ti ne brani da se igraš.

Ja verujem da je plac van grada održao babu i dedu u životu posle odlaska u penziju, i evo i dalje guraju sa 85 godina. Mislim da bi klonuli duhom da su bili samo u stanu na Nbgd-u, ovako preko leta skoro svaki dan plac, a preko zime stan. 

Edited by Green23
Link to comment
Share on other sites

10 hours ago, DJORDJE said:

 

Ni na Zapadu najveci broj penzionera ne radi zato sto im je dosadno, vec zato sto moraju.

Moje iskustvo je drugacije, one koje znam uglavnom traze da nesto rade, da se osecaju korisno, a tome sluzi i dobijanje neke plate. Cesto daleko ispod onog sto su zradjivali van penzije.

taj u Walmartu verovatno si u pravu, nemaju svi luksuz da u penziji odu na Floridu.

Link to comment
Share on other sites

11 hours ago, Angelia said:

Moje iskustvo je drugacije, one koje znam uglavnom traze da nesto rade, da se osecaju korisno, a tome sluzi i dobijanje neke plate. Cesto daleko ispod onog sto su zradjivali van penzije.

 

 

Meni ovo ne zvuci dobro. Implicira da se ti ljudi po odlasku u penziju osecaju beskorisno i manje vredno, cim pristaju na manju platu za isti posao. Penzioneri koje ja srecem uskacu povremeno, kad ih pozovu danas za sutra, ili na krace zamene od par dana. Uglavnom spasavaju situaciju kad je kriza i za to su placeni znatno vise od ostalih. To mi je sasvim u redu, i tako treba da bude. Pristajanje na manju platu mi je ejdzizam na koji ja ne bih pristala. Radije bih u tom slucaju radila nesto volonterski.

Link to comment
Share on other sites

 

Meni ovo ne zvuci dobro. Implicira da se ti ljudi po odlasku u penziju osecaju beskorisno i manje vredno, cim pristaju na manju platu za isti posao. Penzioneri koje ja srecem uskacu povremeno, kad ih pozovu danas za sutra, ili na krace zamene od par dana. Uglavnom spasavaju situaciju kad je kriza i za to su placeni znatno vise od ostalih. To mi je sasvim u redu, i tako treba da bude. Pristajanje na manju platu mi je ejdzizam na koji ja ne bih pristala. Radije bih u tom slucaju radila nesto volonterski.

Poznajem osobu koja je proslavila ove godine 50 godina staža i ne pada joj na oamet da ide u penziju. Kaže da ne zna da ne radi. Tako ti je i sa ovim penzionerima i oni rade volonterski. Ovo je ipak semantika. I sam često leti radim volonterski da mi ne bude dosadno. To je ipak lično. Sve dok ne moraš, meni je to ok.

 

Sent from my LM-G710VM using Tapatalk

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

31 minutes ago, mrd said:

Poznajem osobu koja je proslavila ove godine 50 godina staža i ne pada joj na oamet da ide u penziju. Kaže da ne zna da ne radi. Tako ti je i sa ovim penzionerima i oni rade volonterski. Ovo je ipak semantika. I sam često leti radim volonterski da mi ne bude dosadno. To je ipak lično. Sve dok ne moraš, meni je to ok.

 

Sent from my LM-G710VM using Tapatalk

 

 

 

 

Ima uticaja i to koliko ti penzioneri o kojima pricamo imaju godina. Drugim recima, o kom penzionom sistemu govorimo. Ja cu moci u penziju tek s punih 67, a mogu (u mom slucaju i moram) da nastavim do 69. Nisam sigurna koliko ce poslodavci biti spremni da zaposljavaju penzionere kad moja generacija dodje na red. Danas ih zaposljavaju vrlo rado, ali se tu uglavnom ipak radi o ljudima ispod 70. Licno ne nameravam da se pasivizujem, osim ako me neka bolescina na to ne natera. Ali sebe u buducnosti vise vidim u nekom sitnom privatnom biznisu ili volontiranju, nego u svojoj struci i redovnom poslu. Negde ipak treba povuci crtu i znati kad je dosta. I naravno, ne shvatati to tragicno, nego kao jos jedan deo zivota u kojem se moze na svoj nacin uzivati.

Edited by vilhelmina
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...