Feminizam & renesansa: Žene će roditi revoluciju

[DameTime]

Da, 17 femicida od početka ove godine baš govori da smo bolje zaštićene od muškaraca. Takođe, veliki broj neosuđenih nasilnika i silovatelja govori u prilog tome da se ženama veruje, a muškarcima ne.

[didžej hel]

47 minutes ago, Jamesdin said:

Zene treba da imaju ista prava kao muskarci. Na zalost, zloupotrbljavaju ih, jer su bolje zasticene od nas. Njima se veruje, nama ne. Doziveo, pa znam.

 

au jebemtizivot.

nekada je najbolje ne kliktati nigde i ne znati previse.

 

 

[Smrtokapa]

Ili možda upravo suprotno.

 

Jer eto, čovek ima neka svoja iskustva koja su takva kakva jesu.

 

To ne treba da bude dovoljno za izvlačenje opštih zaključaka, nego se mora i kliknuti na nešto. I razgovarati sa ljudima (u ovu grupu spadaju i žene, a razgovor sa njima je poprilično relevantan za ovu temu).

[DameTime]

Niko nije rekao da je njegovo iskustvo irelevantno. Međutim, upao je na temu koja bi trebalo da se bavi ženama i njihovim pravima, iskustvom, sa generalizacijom da mi: zloupotrebljavamo svoja prava, više smo zaštićene od muškaraca i više nam se veruje.

 

Pri čemu nema baš uporište u realnosti za takve tvrdnje, s obzirom na to da ga demantuje veliki broj femicida i nasilja nad ženama samo od početka ove godine. Samo poslednji slučaj, koji eto nisam okačila ovde, gde je lik zlostavljao partnerku i "usput" pretukao njihovu šestomesečnu bebu. 

 

Naravno da postoji mogućnost da u nekom odnosu osoba ženskog pola i roda bude nasilna i manipulativna nad osobom muškog pola i roda, mislim da to niko nikad i ne poriče.

[Smrtokapa]

5 minutes ago, DameTime said:

Pri čemu nema baš uporište u realnosti za takve tvrdnje, s obzirom na to da ga demantuje veliki broj femicida i nasilja nad ženama samo od početka ove godine.

Pa na ovo sam i mislio. On je na osnovu svog iskustva (što je jedan slučaj) izvukao nekakav opšti zaključak, što nije validno.

[DameTime]

8 minutes ago, Smrtokapa said:

Pa na ovo sam i mislio. On je na osnovu svog iskustva (što je jedan slučaj) izvukao nekakav opšti zaključak, što nije validno.

 

Razumela sam ja tebe, ovo je bio više neki opšti komentar na temu. 

[DameTime]

Na ovaj slučaj sam takođe zaboravila. Poznati TikToker arsaovde, uhapšen je i osuđen na uslovnu kaznu i zabranu prilaska bivšoj partnerki, koju je odgurnuo u njihovom stanu, nakon čega je pala, i držao joj je ruku na ustima kako se ne bi čulo da zove u pomoć. U svom poslednjem TikTok videu, Nika navodi da je imala telesne povrede o kojima je obavešteno tužilaštvo. 

 

 

 

Nakon što je izašao iz pritvora, ovaj mamlaz joj sad preti fotografijama i snimcima koje poseduje (pretpostavljate da je na njima naga), kao i materijalom na kom je zabeleženo da konzumira određene supstance. Znači na psiho-fizičko nasilje imamo i pokušaj osvetničke pornografije...

 

Ono što je, može se reći, zanimljivo u ovom slučaju jeste da je pre ove devojke Arsa bio u emotivnoj vezi sa drugom TikTokerkom, koja ga je negativno komentarisala nakon raskida (samo nije navodila kontekst). Retko ko joj je verovao, komentari su bili u stilu da se on spasio, kako je ona kriva za raskid itd. Sada vidimo da je ipak ona ta koja se spasila, dok ova devojka nažalost nije. Toliko i o tome da se ženama više veruje, pogotovo kad je muškarac poznat u javnosti i na neki način idealizovan.

[Jamesdin]

10 hours ago, Smrtokapa said:

Pa na ovo sam i mislio. On je na osnovu svog iskustva (što je jedan slučaj) izvukao nekakav opšti zaključak, što nije validno.

Nije generalizacija ni opsti zakljucak. Samo iskustvo. 

Zena kad prijavi naselje, da li ga je bilo ili ne, muskarac odma bude priveden. Ka muskarac hoce da prijavi fizicko nasilje, dobije odgovor tipa, "daj bre ne glupiraj se, ko ce da ti poveruje?" i tako vise puta. Mozda zato sto je musko 2x veci i jaci? 

[bohumilo]

Naravno da su žene zaštićenije od muškaraca, to je trivijalna činjenica. Muškarci rade većinu teških, prljavih i opasnih poslova, poslova koji se rade napolju, noću i koji zahtevaju odsustvo od kuće, rade vremenski više itd. Mnogo češće ginu na poslu. Muškarci su daleko češće žrtve nasilja, uključujući nasilje sa smrtnim ishodom (ubistvo). Muškarci daleko više umiru (i bivaju ranjeni, osakaćeni itd) u borbama i ratovima, u takvim uslovima oni u bukvalnom smislu postaju robovi države, koja ih prisilno hapsi i šalje na front (to smo imali u ovoj zemlji pre 30 godina, to imamo sad u Ukrajini i u Rusiji). Daleko su više zastupljeni u najnižim društvenim slojevima, u zatvoru, među beskućnicima. Žene su mnogo više favorizovane na sudovima kada se radi o dobijanju starateljstva nad decom itd, isl...

 

To su, međutim, potpuno očekivane evolutivne posledice asimetričnosti reproduktivnih ulaganja i obaveza među polovima. One se mogu potpuno apstraktno predvideti/dedukovati, uz poznavanje bazičnih principa biološke i kulturne evolucije, znajući o nekoj vrsti samo činjenicu da je za proizvodnju jedne osobe potrebno da pripadnik jednog pola bude zauzet 9 meseci a drugog 10 minuta, tj. da kažemo ugrubo, da pripadnik prve grupe za godinu dana može da proizvede jednu a pripadnuk druge 1000 novih osoba - i da je za taj posao potrebna tačno po jedna osoba iz obe grupe. Prosto, društvo koje u ovom smislu nije štitilo žene više od muškaraca - gde, recimo, žene idu u rat a muškarci sede kući - nije bilo u stanju da se reprodukuje i preživi (izgubiti trećinu ženske populacije i trećinu muške populacije nije isto). Muškarci će biti veći, jači, agresivniji i skloniji nasilju. Muškarci će biti skloniji riziku, i u nekom smislu evolutivni alat za istraživanje opcija, imaće veću standardnu devijaciju različitih osobina (npr, i u gornjem i u donjem decilu po inteligenciji biće više muškaraca nego žena), itd, isl. 

 

Rečju, ova prosta biološka dinamika indukuje čitav niz predvidljivih činjenica koje na dubok način oblikuju ljudsku kulturu - uključujući i ove koje sam naveo u prvom pasusu. A flip strana toga (u čvrstoj uzročno posledičnoj vezi) da su muškarci i izvršioci najvećeg broja nasilja i kriminala (zato i dominiraju zatvorskom populacijom), ali i da, kao što dominiraju među među propalicama, dominiraju i među vrhunskim matematičarima, fizičarima, inženjerima ili osnivačima i vodećim menadžerima velikih kompanija, da imaju u proseku veće plate (teži poslovi, više sati rada, manja mogućnost da se napravi višegodišnja pauza u karijeri itd, isl - ceteris paribus plaćaju više), da obavljaju manje posla oko kuće i male dece itd, isl...

 

 

  

On 6/3/2023 at 1:02 PM, Dragan said:

Spain passes law allowing women to take paid menstrual leave — first in Europe

 

  Reveal hidden contents

Španjolska je odobrila zakon kojim se ženama s bolnim mjesečnicama omogućuje plaćeni menstrualni dopust s posla.

Novo pravilo pod nazivom "Zakon o ravnopravnosti spolova" stupilo je na snagu u četvrtak i reformiralo je zakon iz 2010. koji jamči seksualna i reproduktivna prava žena.

Tim je razvojem također Španjolska postala prva europska država koja je donijela takav zakon.

Prema zakonu, ženama će biti dopušteno ostati kod kuće nekoliko sati tijekom radnog dana ili uzeti bolnički dopust ako ih bolovi sprječavaju u radu.

 

Trajanje dopusta ovisi o tome koliko su jaki menstrualni bolovi i koliko dugo traju.

Osim toga, zakon dopušta 16-godišnjacima i 17-godišnjakinjama da pobačaju bez pristanka roditelja i proširuje javno financiranje kontracepcije.

Irene Montero, ministrica za ravnopravnost, rekla je da zakon jamči menstrualno zdravlje kao dio prava zemlje na ravnopravnost spolova, dodajući da su zdravlje i tijelo žena važni.

 

"Sada je važno imati vremena za brigu o sebi", dodala je.

Montero je istaknuo kako će vlada pokriti troškove dopusta.

“Od danas već imate pravo na odsustvo s posla zbog bolne menstruacije, dobrovoljnog prekida trudnoće i zadnjih tjedana trudnoće što smo odobrili novim zakonom o pobačaju, spolnom i reproduktivnom zdravlju i spolnom odgoju”, tvitala je ministrica.

 

“Ako trebate zatražiti bilo koje od ovih otkazivanja, samo se morate što prije javiti svom liječniku ili liječniku opće prakse.

Oglas

“Žensko zdravlje, tijelo i vrijeme su važni. Nema više nevidljivog pravila, rada s tabletama, umiranja od boli pretvarajući se da ništa nije u redu.”

Diljem svijeta, menstrualni dopust trenutno se nudi samo u malom broju zemalja, uključujući Japan, Tajvan, Indoneziju, Južnu Koreju i Zambiju.

 

 

Ali taj zakon će samo doprineti da se žene teže zapošljavaju i da imaju manje plate.

 

Ako imate 2 po svemu jednaka kandidata za posao, osim što za jednog postoji šansa da nekoliko puta mesečno izostane sa posla (nebitno iz kojeg razloga), tada je potpuno jasno koji kandidat će dobiti posao. Jedina opcija za kandidata koji ima zakonsku mogućnost dopusta - hteo on ili ne hteo da je koristi - je da ponudi/prihvati da radi za nižu platu od svog parnjaka koji nema takvu mogućnost. Dovoljno nižu da prevaziđe ekonomsku vrednost tog dopusta.

 

Žene koje zaista imaju potrebu za takvim odsustvom su već na neki način optimizovale karijeru da to zaračunaju (kroz dogovor sa poslodavcima, kolegama, kroz izbor posla, karijere, visinu plate itd, isl) i za njih ovo neće doneti veliku promenu. Štetu će pretrpeti one žene koje NEMAJU potrebu za takvim izostankom, ali će morati da rade za manju platu jer nemaju način da unapred signaliziraju ili dokažu da im takvi izostanci ne trebaju.

Ovakvi zakoni se uvek neminovno manifestuju na taj način (nedavno je u SAD bila dobra studija o relativnom smanjenju ženskih plata usled federalnih zakona o roditeljskom dopustu), tako će biti i ovde. Tako mu je to, da opet citiramo Vonegata i Klanicu 5...

[𝓑𝓪𝓫𝔂]

 

E skoro suzu pustih... 

 

Najvise me pogodila briga za zenine plate koje se narusavaju trazenjem prava, a tu je i siroti jadni momci koji vise zauzimaju zatvorskog prostora. Mozda da trazite proporcionalnost... 

[Smrtokapa]

@bohumilo

Dodao bih svojih pet para na ovaj tvoj post. Najpre:

Quote

Naravno da su žene zaštićenije od muškaraca, to je trivijalna činjenica.

Da je ovo trivijalna činjenica svaka razumna osoba bi se složila sa tobom, rekli bismo bravo bohumilo, lupili lajk i zatvorili raspravu. Samim tim što evo ja pišem ovaj post, očito je da to nije tek tako trivijalna činjenica. Prema tome taj deo smo razrešili.🙃

 

Pošto si rešio da podigneš raspravu na retorički viši nivo, valjalo bi da vidimo šta podrazumevamo pod time da je neka grupa ljudi zaštićena. Ako govorimo o primitivnoj zajednici i nekom prirodnom stanju bez ikakvih zakona, gde od svih prava postoji samo pravo jačeg i gde svako štiti samo sebe, onda bi se moglo reći da je muškarac, kao fizički jači, zaštićeniji od žene.

 

Pošto ipak ne govorimo o tome već o nekom civilizovanom društvu, onda da vidimo šta u njemu znači zaštićenost. Da bi neko bio zaštićen, on najpre mora imati neka prava koja treba štititi, bilo da su to prava te osobe lično ili grupe kojoj pripada. Ta prava mogu poticati i iz pisanih zakona i iz običaja. Zatim je potrebno da se ta prava poštuju, odnosno da ne budu mrtvo slovo na papiru.

 

(Ako imaš neku alternativnu definiciju zaštićenosti, voleo bih da je čujem.)

 

Uzmimo za primer Srbiju od pre nekih 200 godina. Apsurdno je reći da su u njoj žene bile zaštićenije od muškaraca. Nisu imale prava da poseduju/nasleđuju imovinu, nisu imala autoritet u smislu donošenja odluka na nivou društva i države (kada je formalno uvedeno pravo glasa uvedeno je samo za muškarce). Što kaže onaj profesor matematike iz Nušićeve autobiografije kad objašnjava nulu i kako nema vrednost osim uz neku drugu cifru "moja žena, sama za sebe, nije ništa, a kad je staviš uz mene ona je gospođa učiteljica".

 

Šta od tvojih argumenata važi u takvoj Srbiji:

Muškarci više rade van kuće - check

Muškarci rade opasnije poslove - check

Muškarci češće ginu, na poslu i u ratu - check.

 

Rekao bih da ovo nisu argumenti za zaštićenost žena, jer važe i u društvima gde žene nemaju nikakva prava.

 

Argument gde se žene preferiraju pri dodeli starateljstva je danas, bar koliko ja znam, validan. Njegovo postojanje je posledica tradicionalne podele rodnih uloga, koja u ovom konkretnom slučaju ide na štetu muškarca.

 

Ono na šta često mislimo kada se postavlja pitanje o zaštićenosti jeste kako se pravila i propisi primenjuju i postoji li pristrasnost na račun jedne ili druge grupe. Ovde treba razmatrati tvrdnje poput ovih koje Jamesdin iznosi, a ne pitanja evolutivne biologije. 🙂

 

Što se drugog dela tvog posta tiče, ti uzimaš zdravo za gotovo da je primarni (jedini?) cilj osobe koja učestvuje u ekonomiji da maksimizira svoju kompetitivnost, kao da je to jedini aspekt njenog bitisanja, a ne samo jedan od mnogobrojnih faktora.

[DameTime]

Naravno da su muškarci češće žrtve nasilja, jer su muškarci češći vršioci nasilja. Statistički gledano, najčešće je nasilje na relaciji muškarac-muškarac. Što sve nema nikakve veze sa zaštitom žena u ovom društvu. 

 

Sve ovo što je bohumilo ispisao nema nikakve veze sa našom temom. Da bi se govorilo o zaštiti žena i njihovoj borbi za prava i jednakost, treba skinuti naočare kapitalističkog robovlasništva. Jer s tim naočarima ispada kako smo mi žene zaštićenije od muškaraca samo zato što nas manje radi u rudniku i manje nas je na frontu ??? Ne, o zaštiti žena se govori na relaciji muškarac-žena, gde je još uvek jasna disproporcija moći, koja vrlo malo veze ima s tim što ja mogu da uzmem dopust u firmi zbog PMS-a. 

 

Broj femicida, silovanja, slučajeva nasilja u porodici nema nikakve veze s tim da li bi moja firma pre zaposlila mog kolegu ili mene. 

[didžej hel]

9 hours ago, bohumilo said:

Naravno da su žene zaštićenije od muškaraca, to je trivijalna činjenica. Muškarci rade većinu teških, prljavih i opasnih poslova, poslova koji se rade napolju, noću i koji zahtevaju odsustvo od kuće, rade vremenski više itd. Mnogo češće ginu na poslu. Muškarci su daleko češće žrtve nasilja, uključujući nasilje sa smrtnim ishodom (ubistvo). Muškarci daleko više umiru (i bivaju ranjeni, osakaćeni itd) u borbama i ratovima, u takvim uslovima oni u bukvalnom smislu postaju robovi države, koja ih prisilno hapsi i šalje na front (to smo imali u ovoj zemlji pre 30 godina, to imamo sad u Ukrajini i u Rusiji). Daleko su više zastupljeni u najnižim društvenim slojevima, u zatvoru, među beskućnicima. Žene su mnogo više favorizovane na sudovima kada se radi o dobijanju starateljstva nad decom itd, isl...

 

 

to što si uspeo rutinski u drugoj & trećoj rečenici da ubaciš A/ teške fizičke poslove (jer su muškarci, gle čuda, fizički jači) & B/ ratno stanje (jer, muškarci, gle čuda, jesu vojni obveznici), ne čini tvoju tvrdnju trivijalnom činjenicom, već lenjim spinom.

 

sve to začiniš sa "žene su favorizovane na sudu oko dobijanja starateljstva nad decom", što je pandan, da se vratim na fizičku nadmoć muškaraca, kao da kažem, "muškarci su favorizovani u trci na sto metara kod boga vremena".

 

ako je ovo način da se diskutuje, odnosno, ako Ti kao osoba koja izgleda po pisanju prilično obrazovano, nudi ovakav hot-tejk intro, da bi podržala rutinsku podelu obaveza među polovima s'kraja 19og i početka 20og veka, onda možemo samo da se zavitlavamo, pošto odbijam da prihvatim kako treba sad tu nešto da te prostom argumentacijom razuveravam, pošto vidim da ovo sve služi da se furaju neki tvrdi konzerva stavovi, sa handmaid's tail, kao nažalost, nedostižnim idealom.

[bohumilo]

8 hours ago, Smrtokapa said:

@bohumilo

Dodao bih svojih pet para na ovaj tvoj post. Najpre:

Da je ovo trivijalna činjenica svaka razumna osoba bi se složila sa tobom, rekli bismo bravo bohumilo, lupili lajk i zatvorili raspravu. Samim tim što evo ja pišem ovaj post, očito je da to nije tek tako trivijalna činjenica. Prema tome taj deo smo razrešili.🙃

 

Pošto si rešio da podigneš raspravu na retorički viši nivo, valjalo bi da vidimo šta podrazumevamo pod time da je neka grupa ljudi zaštićena. Ako govorimo o primitivnoj zajednici i nekom prirodnom stanju bez ikakvih zakona, gde od svih prava postoji samo pravo jačeg i gde svako štiti samo sebe, onda bi se moglo reći da je muškarac, kao fizički jači, zaštićeniji od žene.

 

Pošto ipak ne govorimo o tome već o nekom civilizovanom društvu, onda da vidimo šta u njemu znači zaštićenost. Da bi neko bio zaštićen, on najpre mora imati neka prava koja treba štititi, bilo da su to prava te osobe lično ili grupe kojoj pripada. Ta prava mogu poticati i iz pisanih zakona i iz običaja. Zatim je potrebno da se ta prava poštuju, odnosno da ne budu mrtvo slovo na papiru.

 

(Ako imaš neku alternativnu definiciju zaštićenosti, voleo bih da je čujem.)

 

Uzmimo za primer Srbiju od pre nekih 200 godina. Apsurdno je reći da su u njoj žene bile zaštićenije od muškaraca. Nisu imale prava da poseduju/nasleđuju imovinu, nisu imala autoritet u smislu donošenja odluka na nivou društva i države (kada je formalno uvedeno pravo glasa uvedeno je samo za muškarce). Što kaže onaj profesor matematike iz Nušićeve autobiografije kad objašnjava nulu i kako nema vrednost osim uz neku drugu cifru "moja žena, sama za sebe, nije ništa, a kad je staviš uz mene ona je gospođa učiteljica".

 

Šta od tvojih argumenata važi u takvoj Srbiji:

Muškarci više rade van kuće - check

Muškarci rade opasnije poslove - check

Muškarci češće ginu, na poslu i u ratu - check.

 

Rekao bih da ovo nisu argumenti za zaštićenost žena, jer važe i u društvima gde žene nemaju nikakva prava.

 

Argument gde se žene preferiraju pri dodeli starateljstva je danas, bar koliko ja znam, validan. Njegovo postojanje je posledica tradicionalne podele rodnih uloga, koja u ovom konkretnom slučaju ide na štetu muškarca.

 

Ono na šta često mislimo kada se postavlja pitanje o zaštićenosti jeste kako se pravila i propisi primenjuju i postoji li pristrasnost na račun jedne ili druge grupe. Ovde treba razmatrati tvrdnje poput ovih koje Jamesdin iznosi, a ne pitanja evolutivne biologije. 🙂

Tako je, tako je. "Zaštićenost" i "zaštićenost prava" nisu iste stvari, a pošto nije baš jasno u kom kontekstu je kolega govorio, ja sam hteo da naglasim OVAJ aspekat koji se redovno zanemaruje kada se kuka kako je društvo u nekom smislu tobože nepravednije prema ženama. Govorim, dakle, o ovom bazičnom značenju te reči, da žene manje kisnu, manje se smrzavaju napolju, manje i lakše rade, manje nasilno ginu itd - što je u direktnoj suprotnosti sa ekstremnim feminističkim narativom (nešto više o tome ispod).

 

Kada se radi usko o pravima, žene danas u Srbiji (i u zapadnom svetu generalno) i formalno i suštinski užuvaju sva individualna ljudska prava u jednakoj meri (pa možda u više ako se uzme u obzir zakon o abortusu ili dodeli starateljstva) kao i muškarci, to jeste ključna stvar, i to tako treba da bude i na tome uvek treba insistirati (ne treba se vracati 200 godina unazad, mi smo ovde do pre 20 godina imali pola veka na vlasti totalitarni režim koji je ljudima ukinuo skoro sva ljudska prava, i muškarcima i ženama podjednako).

 

8 hours ago, Smrtokapa said:

Što se drugog dela tvog posta tiče, ti uzimaš zdravo za gotovo da je primarni (jedini?) cilj osobe koja učestvuje u ekonomiji da maksimizira svoju kompetitivnost, kao da je to jedini aspekt njenog bitisanja, a ne samo jedan od mnogobrojnih faktora.

Ne znam na koji tačno deo mog posta se ovo odnosi (ni šta podrazumevaš pod "kompetitivnošću", da li prodiktivnost/novčanu visinu plate?), ali sasvim sigurno ne mislim ništa takvo, niti sam to napisao, niti je to tačno. Napisao sam nešto upravo suprotno, da ljudi OPTIMIZUJU svoje ekonomske aktivnosti prema sopstvenim potrebama i preferencama, da često rade za manju platu da bi radili lakši ili zanimljiviji posao, da bi radili kraće sate i u vreme koje im odgovara, da bi mogli da naprave pauzu u karijeri i onda se lako vratili na posao nakon toga, itd.

 

 

---------------------------------------------------------------------------------

7 hours ago, uini said:

B/ ratno stanje (jer, muškarci, gle čuda, jesu vojni obveznici)

E onda u redu, pošto je to ko će biti vojni obveznik upisano u početnim uslovima unuverzuma.

 

7 hours ago, uini said:

 

to što si uspeo rutinski u drugoj & trećoj rečenici da ubaciš A/ teške fizičke poslove (jer su muškarci, gle čuda, fizički jači)...

Aha, a to ko ima više posla oko beba i  domaćinstva NIJE stvar biologije (kao upravo flip strana ovoga, jer je malo neizvodljivo istovremeno biti u rudnku i kod kuće) nego "patrijarhalne represije"?
 

Moja poenta upravo jeste da su, u današnjim liberalnim društvima gde postoji zaštita individualnih ljudskih prava (gde donekle spada i Srbija), statističke razlike između muškaraca i žena posledica bioloških razlika i (njima, naravno, uslovljenih) slobodnih izbora pojedinačnih ljudi - o tome je bio kompletan post. Što je u direktnoj suprotnosti sa glavnim štihom današnjeg feminizma koji tvrdi da je svaka statistička razlika koja je u korist muškaraca posledica nekakve (nemušto i šibicarski opisane) "opresije" dok ove u korist žena odbacuju - jer kako bi to bilo sada da "opresori" sebe hapse i šalju u pogibiju i u rudnik?

 

A to je, naravno, potpuno intelektualno bankrotirana ideologija/teorija zavere bez ikakvog korisnog uvida, bez razumevanja suštinski partnerskog i komplementarnog a ne suparničkog odnosa između muškaraca i žena (svako sa onima u svom okruženju). Ona najviše šteti upravo ženama, devojkama i devojčicama koje umesto pozitivnim vrednostima (koje bi im pomogle da budu uspešni, ostvareni i sreći ljudi, koji slede svoja interesovanja i imaju pozitivan input u ljudskoj civilizaciji) uče ulozi žrtve i resentimanu prema sopstvenom ocu ili bratu ili mužu, osobama koje ih u realnosti najviše vole i koje su im najveća podrška i pomoć, a koje su tobože u nekakvoj zaveri sa svim drugim muškarcima da ih drže "potlačenim" zarad nekakvih sopstvenih drugih interesa (koji su, je li tako, ortogonalni na uspeh i sreću njihovih kćerki, majki, sestara, prijateljica itd). Pogledajte samo koliko su ljuti i agresivni gde god se pojave, npr. na nekoj tribini ili predavannu koje im se ne sviđa - i sve će vam se samo kasti. Svaka devojčica će dobro postupiti kada im kaže "ne".

 

 

 

7 hours ago, uini said:

ako je ovo način da se diskutuje, odnosno, ako Ti kao osoba koja izgleda po pisanju prilično obrazovano, nudi ovakav hot-tejk intro, da bi podržala rutinsku podelu obaveza među polovima s'kraja 19og i početka 20og veka, onda možemo samo da se zavitlavamo, pošto odbijam da prihvatim kako treba sad tu nešto da te prostom argumentacijom razuveravam, pošto vidim da ovo sve služi da se furaju neki tvrdi konzerva stavovi, sa handmaid's tail, kao nažalost, nedostižnim idealom.

Nope. Stvari o kojima govorim su posledica slobodnih izbora slobodnih ljudi/žena uz puno poštovanje svačijeg individualnog prava da sa svojim životom radi šta želi - samo što većina žena neće da radi ono što feministi od njih zahtevaju. U HT-u je prikazan totalitarni sistem gde su žene silom primorane da rade/zabranjeno im da ne rade neki stvari. To je daleko bliže ekstremnom feminizmu nego meni, oni upravo često podržavaju slične totalitarne sisteme, poput socijalizma (recimo Anđela Dejvis) ili islamske teokratije (recimo Džudit Batler), to su NJIHOVI saveznici i saborci i ciljevi, a ne moji.

 

Pa njima su nedavno, u jednom modernom sokalovskom eksperimentu, bili podmetnuli* u časopis da objave našminkano poglavlje iz Hitlerove Moje Borbe kao feministički manifest - i naravno da su objavili:

 

...trio of academic tricksters participating in an elaborate hoax submitted portions of Adolf Hitler’s “Mein Kampf” rewritten through a feminist lens to a leading peer-reviewed feminist journal. The satirical paper was accepted this past academic year for publication by Affilia: Journal of Women and Social Work.

 

One of the papers, “Our Struggle is My Struggle: Solidarity Feminism as an Intersectional Reply to Neoliberal and Choice,” was written under the alias Maria Gonzalez, PhD, who claimed to be based out of the fictitious Feminist Activist Collective for Truth (FACT).

 

 

Tako mu je to.

 

 

* btw, da pohvalimo i jednu dobru knjigu i retkog domaćeg izdavača koji se bavi ovakvim stvarima - knjiga (2 od 3) autora ovog eksperimenta je prevedena i na srpski jezik, objavljena i spremno-dostupna:

 

https://www.heliks.rs/cinicne_teorije.php

[𝓑𝓪𝓫𝔂]

 

Kakva iskrivljena percepcija majko mila

 

Ili jednostavno spinovanje zarad propagande (sto radis konstantno) koristece raznorazne knjige kao kredibilitet tvojim postovima. 

 

 

 

 

[DameTime]

Quote

#StopFemicidu
Pančevo, 5.06.2023: muškarac je ubio suprugu i maloletno dete, a nakon toga izvršio samoubistvo. Mediji prenose da su u pitanju ruski državljani koji žive u Srbiji i da nije bilo prethodnih prijava nasilja. Ovo je 18. femicid u Srbiji u 2023. godini.

 

Source: FemPlatz

[didžej hel]

 

https://polja.rs/proizvod/femicid-i-druge-pesme/

[DameTime]

1 hour ago, uini said:

 

https://polja.rs/proizvod/femicid-i-druge-pesme/

 

Poručena

[DameTime]

Quote

#stopfemicidu Juče je u selu u okolini Novog Bečeja ubijena još jedna žena. Ubica je njen suprug, koji je već bio nasilan prema njoj, prema pisanju medija. Ovo je 20. otkriveni femicid u Srbiji ove godine.

I dalje nije uspostavljen #FemicideWatch
Institucije i dalje ćute!

 

via FemPlatz

[Dragan]

Nigdje drugdje ne možete tako dobro upoznati Meksiko kao u njegovom metrou.

Pet milijuna ljudi svaki dan tutnji glavnim gradom. Neki su sretni kad tamo dođu živi.

 

Spoiler

Stanica Pantitlán, malo poslije 7 ujutro: četiri linije podzemne željeznice Mexico Cityja spajaju se ovdje, plus tri autobusne linije, a ispred, na ulici, zajednički taksiji neprestano izbacuju putnike. Pantitlán je sivi blok betona i čelika na istoku Mexico Cityja, splet hodnika i podvožnjaka, mostova i rampi, tunela i stubišta.

Putnici jure po sivo-crnim pločicama ovog četvrtka ujutro, muškarci u kombinezonima, zaposlenici u odijelima, medicinske sestre na putu na posao. Zvone mobilnih telefona, umorni pogledi, užurbani koraci, beskrajni tok, trčanje, naguravanje, guranje, naguravanje, i tako, kaže Maria Morales Gonzalez, to je svako jutro.

Morales ima 54 godine. Ona čeka kćer na izlazu iz tunela. Zajedno rade u tvornici keramike, dobar posao, kaže Morales, ali putovanje do posla je dugo, tvornica je južno od centra, ali Morales živi u Valle del Chalco, na samom sjeveroistoku Mexico Cityja. "Kada sam jutros izašao iz kuće, još je bio mrak", kaže Morales.

Sjedila je u minibusu više od sat vremena, shrvana i potresena. U posljednjih nekoliko godina napadnuta je tri puta. Svaki put kad je nestala kreditna kartica za metro. "Sada kupujem samo pojedinačne karte", kaže Morales. Najteži dio njezina puta tek slijedi. Jer ovdje, u Pantitlánu, ona presjeda na metro.

Postoje gradovi na ovom svijetu koji su poznati po svom javnom prijevozu: London i njegovi crveni dvokatnici. Lisabon i tramvaj. San Francisco i žičare. Podzemne željeznice Moskve, Pekinga, Tokija ili Šangaja. S druge strane, podzemna željeznica Mexico Cityja je iznad svega jedna stvar: zloglasna. Prenapučen, preglasan, prestar, preopasan, premisteriozan, preavanturistički.

 

Nekad ponos cijele zemlje

Više od pedeset godina njihovi svijetlonarančasti vlakovi tutnjaju kroz tunele i preko uzdignutih autocesta, pokraj svjetlucavih nebodera i kuća s krovovima od valovitog željeza i golim ciglama. Mreža podzemne željeznice duga je oko 220 kilometara, druga je najduža na cijelom kontinentu nakon New Yorka, a podzemna željeznica u Mexico Cityju druga je najstarija u Latinskoj Americi nakon podzemne u Buenos Airesu.

Kada je 1969. godine svečano otvoren, bio je ponos cijele zemlje. Mexico City se odjednom našao na istoj razini sa svjetskim metropolama poput New Yorka, Pariza, Londona ili Tokija. Metro stanice su osamdesetih bile toliko moderne da je Hollywood ovdje dao snimati "Total Recall", znanstvenofantastični film u kojem je Arnold Schwarzenegger upleten u zavjeru na Marsu.

Ali sve je to prošlo. Vlakovi podzemne željeznice danas su često toliko zastarjeli da su premašili radni vijek koji je prije desetljeća zamislio francuski proizvođač Alstom. Na stanicama kablovi vise sa stropa, a pokretne stepenice ne rade.

 

Izbijaju požari, sudaraju se vlakovi

Stalni su kvarovi, požari, nestanci struje. I opet i opet ima teških nesreća s ozlijeđenima i poginulima. U Berlinu ili Münchenu putnici se živciraju kada podzemna ili S-Bahn ponovno kasne. U Mexico Cityju, s više od 21 milijuna stanovnika, mnogi su sretni ako na kraju putovanja stignu živi.

Od 2015. godine u metrou se dogodilo više od 600 nesreća, većina njih u posljednje četiri godine: izbijaju požari, ruše se tračnice, sudaraju se vlakovi. Samo od 2019. bilo je gotovo 200 ozlijeđenih, a 30 ljudi je umrlo. Maria Morales Gonzalez penje se samo u jedan od srednjih vagona: "Veće su šanse da preživite sudar."

Ali prvo mora ući u jedan od vlakova koji kreću u 7 ujutro u Pantitlánu. Stanica je jedna od najprometnijih u cijelom Mexico Cityju, u sustavu metroa koji koristi do pet milijuna ljudi dnevno, a više od milijardu ljudi godišnje. Kako se afirmirate? Laktovima, kaže Maria Morales i uzdiše.

 

Ogledalo Meksika

Nekoliko metara dalje počinje kolona koja se proteže rampom do perona, ljudi su zbijeni, guraju se, a u vlaku, kaže Morales, ponekad postane toliko uzak da na kraju putovanja mogu t držati njihove ruke više osjećati, bile su tako čvrsto pritisnute uz njezino tijelo. Ali što je ostalo? "Naravno: metro je užasan", kaže ona. “Ali ona je također ono što imamo.”

Svatko tko se ukrca, čuje priče o velikim obećanjima i srušenim snovima, o zločinu i katastrofama, ali i o ljubavi i nastavljanju unatoč svemu. Susrećemo beznađe i svece, frustraciju i slobodu, patnju i ljubav. Metro je ogledalo za Meksiko, za uspon te sjevernoameričke zemlje, ali i za njen pad. A ako i škripi i tutnji, na kraju ipak ide. Samo jednu stvar ne smijete zaboraviti: Molimo vas da se uvijek čvrsto držite.

Proljeće je u Mexico Cityju, a gore, na izlazu iz stanice Insurgentes, jacarandá drveće cvate ljubičasto. Ovdje je 1969. godine svečano otvoren metro. "Sve to davno", kaže Bernardo Navarro Benítez, 67 godina, bijele košulje, mršavog lica.

Radi na Sveučilištu Xochimilco, na jugu Mexico Cityja. I zapravo je predložio sastanak tamo u njegovu uredu. Ali sada je sveučilište zatvoreno, feministički štrajk. Navarro sjedne za stol u malom restoranu, naruči vodu i počne pričati o metrou.

Dolazi iz Mexico Cityja, otac mu je bio poduzetnik, dio male, bogate elite. "U tim krugovima, imati šofera bilo je nešto normalno", kaže Navarro. Kad su on i njegova braća ujutro morali ići u školu, vozili su ih. A kad je popodne završila nastava, auto je već čekao.

U to je vrijeme zemlja već neko vrijeme prolazila kroz proces opsežne transformacije. Od 1930-ih, "Stranka institucionalizirane revolucije" (PRI) je određivala politiku gotovo sama. Ona je, grubo rečeno, zastupala socijaldemokratsku politiku, staru oligarhiju trebalo je zbaciti, a Meksiko iz agrarne države transformirati u industrijsku naciju. I doista: politika je bila uspješna. Ubrzo se počelo govoriti o “meksičkom čudu”, ekonomija je rasla i rasla, ali s njom i gradovi.

Godine 1900. Mexico City je imao samo pola milijuna stanovnika, pedeset godina kasnije više od tri milijuna. Do 1970. godine broj stanovnika ponovno se udvostručio. Što je veći Mexico City rastao, veći je bio problem lokalnog javnog prijevoza. „Tada su jedino javno prijevozno sredstvo bili 'camiones', kaže Bernardo Navarro. Na njemačkom to znači nešto poput kamiona, a zapravo nisu bili ništa više od toga, kaže Navarro: "Svinje i magarci su se nekad prevozili u 'camionesu', sada su to bili samo putnici."

Početkom 1950-ih bilo je početnih prijedloga za izgradnju podzemne željeznice u Mexico Cityju, kaže Navarro, ali bezuspješno. Preskupo i previše nesigurno zbog brojnih potresa. Ali tada, 1963., Meksiko je dobio ugovor za Ljetne olimpijske igre 1968., a nedugo nakon toga i obvezu za Svjetsko prvenstvo 1970.

Htjeli su se svijetu predstaviti u svom najboljem svjetlu, a metro u Mexico Cityju bio je bitan dio tog pothvata. "Za ljude je metro u početku bio simbol napretka", kaže Navarro.

Nakon samo dvije godine izgradnje, linija 1 je svečano otvorena 1969. godine , od stanice Chapultepec do stanice Zaragoza . Kovali su se čak i prigodni novčići, toliko se taj dan mnogima činio povijesnim. Od tada su obitelji išle na vikend izlete novim vlakovima: "Tada su otac, majka, baka i djeca sjedili u metrou u čudu", kaže Navarro. Vozači su nosili uniforme, sive i zlatne kape, bijele košulje, kravate, prsluke i jakne, s logotipom Metroa ugraviranim na gumbima. “Izgledali su poput pilota”, kaže Navarro. "Da je jedan od ovih momaka ranije ušao u ovakav restoran, svi bi se okrenuli od straha."

 

Svaka karta je karta za slobodu - tada

Do ranih 1970-ih, mreža je narasla na tri linije, a sada je postojala postaja u blizini Navarrove kuće iz djetinjstva. "Odmah sam se zaljubio!", uzvikuje Navarro. Kako je metro glatko kliznuo ispod grada! Kako su čisti bili kolodvori i vlakovi! "I konačno više nisam morao trpjeti hirove našeg šofera i moje dosadne braće i sestara", kaže Navarro. Ako je htio ići u školu, jednostavno je išao podzemnom, svaka karta bila je karta za slobodu. Putovanje metroom i danas je jeftino: karta košta pet pezosa, što je ekvivalent 25 centima. To si može priuštiti čak i radnik s minimalnom plaćom od oko 250 franaka mjesečno.

No, koliko god ljudi bili sretni na početku, prvi problemi su se pojavili jednako brzo. Na kraju studija, kada ga je Navarrov profesor pitao koju temu želi obraditi za svoj doktorski rad, Navarro je predložio studiju o metrou. "Bio je to potpuno novi teritorij", kaže. Nije bilo nikakvih istraživanja, nikakvih studija, ničega.

Navarro je počeo istraživati, voditi intervjue, satima stajati na metro stanicama i brojati putnike. Na kraju je bilo jasno: "Metro se guši u vlastitom uspjehu", kaže Navarro. Više nije bila u stanju nositi se sa svakodnevnim nasrtajima masa. I nakon početne rekordne brzine tijekom izgradnje, širenje je teklo sporo.

Najkasnije do sredine 1970-ih, “meksičko čudo” je bilo gotovo. Loše upravljanje državom i korupcija uništili su gospodarstvo, a vlada se sve više zaduživala u inozemstvu. Inflacija je porasla, valuta je morala biti devalvirana, 1982. došlo je do konačnog sloma, Meksiko je proglasio svoju nesolventnost, plaće su se srušile, nezaposlenost i siromaštvo su porasli, mnogi su se ljudi osjećali prevarenima i izigranima.

Naravno, posljedice svega toga ubrzo su se vidjele i u metrou. Odjednom su se na zidovima željezničkih stanica pojavili grafiti, kaže Navarro. Nekada bi očevi svoju djecu lupili po ušima ako bi samo stajala cipelama na sjedalima podzemne željeznice, "sada su prozori toliko izgrebani da se više ne vidi".

Ako je podzemna željeznica bila blagoslov za mnoge ljude i čudo inženjerstva kada je otvorena, sada je postala smetnja, pretrpana i neudobna, više nije simbol napretka, već simbol polaganog propadanja Meksika.

U nekom trenutku 1990-ih, Navarro kaže da je sve više počeo uzimati automobil jer je bilo udobnije nego stajati u prepunom vagonu s torbom na prsima zbog straha od lopova. "Ono što se dogodilo s metroom", kaže Navarro na rastanku, "slama mi srce."

Linija 3, stanica Copilco, oko 15 sati: "Stoj", kaže policajac koji iz dosade stoji ispred narančaste plastične barikade. "Ulaz samo za žene." Svi vagoni u metrou, kao i nogostupi, sada imaju prostor u koji muškarci ne smiju ulaziti. Nije luksuz, već gorka potreba, kaže Valeria: "U Meksiku morate stalno očekivati da će vas frajer zgrabiti za guzu, da će vas netko nazvati nepristojnim, buljiti u vas."

Valeria ima 21 godinu, tamno našminkana, dugih noktiju, jarko plava i šiljata poput kandži. Još se sjeća kada se prvi put sama vozila podzemnom željeznicom u dobi od 12 godina. “To nije bila avantura, to je više bio horor izlet”, kaže Valeria.

Meksiko je zemlja mačosa. Do danas, u telenovelama, sapunicama, obično delikatne ženske protagonistice tonu u gotovo uvijek snažne ruke muških junaka koji im hitaju u pomoć. Čovjek se može nasmiješiti koliko je osjećaj muške superiornosti duboko ukorijenjen u društvu. Koliko je problem seksualnog uznemiravanja velik govori podatak da su nedugo nakon puštanja u rad podzemne željeznice pritužbe putnica na brojne napade bile toliko masovne da su prvi vagoni isporučeni već 1970., godinu dana nakon toga. krenuo u rad uveden samo za žene.

Prema Metrou, Mexico City je bio uzor za svijet, a gradovi poput Tokija kasnije su poduzeli slične mjere. To zvuči kao uspjeh, ali zapravo je šteta.

Dok su ženski automobili u Mexico Cityju u početku bili ograničeni na prigradski promet, sada vrijede 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, što je također naznačeno na obavijestima na terenu.

Jer u svakodnevnom mačizmu proteklih se desetljeća ništa nije promijenilo, naprotiv. U Meksiku je 2022. u prosjeku nestalo sedam žena, ne godišnje ili mjesečno, nego dnevno. Najviše ih je između 15 i 19 godina. Neke se kasnije ponovno pojavljuju kao prisilne prostitutke u bordelu ili mrtve u jarku. Ali neki ostaju zauvijek nestali, au jednom će trenutku njihovi posteri za potragu biti uklonjeni u podzemnoj željeznici kako bi se napravilo mjesta za nove.

Svakodnevni užas, sveprisutni pokolji: Sve je to postalo toliko normalno u Meksiku da malo ljudi više mari za to. Ubijene žene, teror narko bandi, sve se to prihvaća kao da je prirodna sila, kao da čovjek nije u stanju učiniti ništa da joj se suprotstavi.

Prema riječima stručnjaka, stanje metroa je katastrofalno i zahtijeva ulaganja i popravke velikih razmjera. Umjesto toga, vlada i gradsko vijeće poslali su više od 6000 časnika Nacionalne garde. Oni bi trebali zaštititi podzemnu željeznicu Mexico Cityja od navodnih sabotera koji planiraju poremetiti rad i odgovorni su za nesreće. Bilo je nekoliko uhićenja, uključujući ženu koja je ispustila limenku soda na tračnice. U međuvremenu su se dužnosnici tiho i nečujno povukli. Problemi su ostali.

Život ide dalje unatoč svemu. Podzemna i dalje vozi istim putem, tutnji i škripi, ali ide. Neki su automobili toliko stari da više nema rezervnih dijelova. Stoga ih zaposlenici jednostavno sami izrađuju u radionicama. A ako radio u vozačevoj kabini opet ne radi, strojovođe komuniciraju putem Whatsappa.

Iako je podzemna željeznica u Mexico Cityju pretrpana, automobili stari, a mreža zagušena, istraživanja pokazuju da mnogi ljudi u Mexico Cityju pješače do stanica kada se osjećaju nesigurno. Isto tako, satovi koji se nalaze na mnogim kolodvorima i dalje su popularna sastajališta - iako kazaljke odavno više ne pokazuju vrijeme.

 

Ništa ne radi nakon 24 sata

Stanica Tacubuya, 22:00: Violinist stoji kraj pokretnih stepenica i grebe po instrumentu. U prošlosti je, kaže, studirao na konzervatoriju. – Ali onda su mi prijatelji rekli da se ovdje može dobro zaraditi kao ulični svirač.

Zato od 2009. svira u Metrou, ali ne smijete dopustiti policiji da vas uhvati. Ne treba se petljati s mafijom koja je odavno kontrolirala najbolja mjesta. “Ovo je dobro mjesto”, kaže violinist, nitko mu ne smeta. Glazba ima moć za koju mnogi ljudi ne znaju, kaže, zatim počinje govoriti o jerihonskim trubama, o zvučnim valovima i fizici.

Gudalo grebe po žicama, samoskladna pjesma, tonovi odjekuju tunelom, ljudi, noćne ptice i iscrpljeni zaposlenici žure sve brže i brže želeći stići na svoje spojne vlakove prije nego što se podzemna željeznica u Mexico Cityju zatvori. A onda, u ponoć, zaposlenici istjeraju posljednje putnike iz prolaza. Spuštena kapija na ulazu, metro zatvoren, ništa više ne radi, barem do 5 ujutro sljedećeg dana.

Onda sve ludilo počinje iznova.

 

Linija 3, stanica Copilco, oko 15 sati: "Stoj", kaže policajac koji iz dosade stoji ispred narančaste plastične barikade. "Ulaz samo za žene." Svi vagoni u metrou, kao i nogostupi, sada imaju prostor u koji muškarci ne smiju ulaziti. Nije luksuz, već gorka potreba, kaže Valeria: "U Meksiku morate stalno očekivati da će vas frajer zgrabiti za guzu, da će vas netko nazvati nepristojnim, buljiti u vas."

Valeria ima 21 godinu, tamno našminkana, dugih noktiju, jarko plava i šiljata poput kandži. Još se sjeća kada se prvi put sama vozila podzemnom željeznicom u dobi od 12 godina. “To nije bila avantura, to je više bio horor izlet”, kaže Valeria.

 

Meksiko je zemlja mačosa. Do danas, u telenovelama, sapunicama, obično delikatne ženske protagonistice tonu u gotovo uvijek snažne ruke muških junaka koji im hitaju u pomoć. Čovjek se može nasmiješiti koliko je osjećaj muške superiornosti duboko ukorijenjen u društvu. Koliko je problem seksualnog uznemiravanja velik govori podatak da su nedugo nakon puštanja u rad podzemne željeznice pritužbe putnica na brojne napade bile toliko masovne da su prvi vagoni isporučeni već 1970., godinu dana nakon toga. krenuo u rad uveden samo za žene.

Prema Metrou, Mexico City je bio uzor za svijet, a gradovi poput Tokija kasnije su poduzeli slične mjere. To zvuči kao uspjeh, ali zapravo je šteta.

Dok su ženski automobili u Mexico Cityju u početku bili ograničeni na prigradski promet, sada vrijede 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, što je također naznačeno na obavijestima na terenu.

Jer u svakodnevnom mačizmu proteklih se desetljeća ništa nije promijenilo, naprotiv. U Meksiku je 2022. u prosjeku nestalo sedam žena, ne godišnje ili mjesečno, nego dnevno. Najviše ih je između 15 i 19 godina. Neke se kasnije ponovno pojavljuju kao prisilne prostitutke u bordelu ili mrtve u jarku. Ali neki ostaju zauvijek nestali, au jednom će trenutku njihovi posteri za potragu biti uklonjeni u podzemnoj željeznici kako bi se napravilo mjesta za nove.

[DameTime]

 

 

 

 

Ovo poslednje sigurno može da potvrdi svaka devojka/žena, meni se desilo bar desetinu puta.

[Kronostime]

Ovo poslednje je zenka, koliko se secam filma. 

[RatzenStadt]

Jel ovo "pu pu muskarci" tema?

[DameTime]

1 minute ago, RatzenStadt said:

Jel ovo "pu pu muskarci" tema?

 

Ne 

[didžej hel]

11 hours ago, RatzenStadt said:

Jel ovo "pu pu muskarci" tema?

 

ne sme čovek više ni telefon značajno da pokazuje u vozu

 

 

 

Spoiler