Sarmice od vinovog lista su cista perverzija ako je list tretiran kako treba i ako je mlad bran (+- u maju). Svako je svoj majstor, ali dva nacina piju vodu, po mom ukusu:
1. Bolji nacin - po 10-15 listova se pakuje i rola zajedno, smesti u teglu, bez blansiranja. Tegla se puni do vrha, sve se zalije belim vinom i pusti da zri.
2. Nesto losiji - tretiranje prvo u soli, a posle 10tak dana pakovanje u tegle, zacinjeno mirodjijom.
Tu je i treci, najlosiji, ali dovoljno dobar nacin, narocito u studentskim danima - rola se na isti nacin kao u 1, ali se smesti u zamrzivac.
Nikakve pizdarije sa blansiranim, krtim ili jos gore zakiseljenim listom nemaju prodju, mogu samo da vas dovedu u zabludu da ovo nije savrseno jelo. U idealnim uslovima, sarmice se jedu sa staroplaninskim ovcim kiselim mlekom, al tu sam spreman za kompromis.
Sarmice od blitve su isto kul, a ok mi je i lenja (nezavijena) verzija koju supruga sprema sa spanacem. Kod nje to zovu kapama, veze nemaju sta je kapama... Uh, kapama.... Uh!
Sogam dolmu nikad nisam probao, a velika mi je zelja. Ako imate neku preporuku gde - bio bih zahvalan. Prvo bih probao kafansku, pa da se odvazim (i nerviram) ja u pripremi :) .