Jump to content

Dobra klopa kod nas i u svetu


dali_man

Recommended Posts

7 hours ago, ironside said:

 

Za mene isključivo rare; nema većeg užitka za vizuelno-olfaktorni sistem, nego kad prerežeš steak, a krv poteče kao suze.

 

To je upravi razlog zasto ne mogu da jedem rare, ja kad vidim kako curi crveno odmah pomislim na krv. A ja moje meso volim mrtvo.

Osim sushija :classic_biggrin: ok dobro imam dupli standard, ne sme da "krvari".

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

priprema famozno odlezanog steaka me u zivotu zanima koliko i priprema famozno odlezanih cevapa. nit jedem, nit pripremam.

nije mi jasno kako uopce mozete o tome razmisljati po ovim sparinama?

ponadao se nekom laganom receptu za +40, kad ono...

 

 

Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Kako se moja prijestolonasljednica pred par tjedana vratila s prvog dijela vakanci, iz nacionalnog parka Cévennes (gdje je uglavnom uživala u prirodi, čistom zraku, ali i u kozjim sirevima, salami od magaretine

salame-magare.jpg

svježim salatama  i svoj toj seoskoj kuhinji koju nudi Provansa), red je da za trenutak napravim  déviation od njemačke maršrute (vratit ću se još u Allemagne, po Hasenpfeffer) i svratim u Aveyron, koji je sjevernije od Provanse, ali još uvijek na relativnom jugu l'Hexagone. Koju stotinu kilometara od  Cévennes, gdje u Vialasu stoluje mitski chef Patrick Pagès, duboko u dolini stiješnjenoj među brdima, u jednom od najljepših mjesta ruralne Francuske, svoj restaurant, a poslije i hotel otvorile su sestre Nicole i Michèle Fagegaltier.

Jednostavni café, naslijeđen od oca, bauštelca koji se tamo oženio, pa skrasio kao kafedžija, pretvorile su u jedan od najutjecajnijih restorana na svijetu.

 

U svom caféu, stari je od hrane posluživao svježe isfriganu riblju mlađ** iz obližnje rijeke, uglavnom lokalnim rudarima, cestarima, vlasniku obližnje benzinske pumpe i ostalim pripadnicima la classe ouvrière. Prisjeća se kako mu je jednoga dana u birtiju nenajavljeno banulo desetak ljudi i "za 15 minuta ulovili smo dosta ribe da ih sve nahranimo", što mu je priskrbilo naziv 'Kralj mlađi'. Dakle, stari se mislio odseliti, ali svidjelo mu se tamo, još blagoslovljen dvjema kćerima - eto, ostade.

Kćeri, koje je školovao u Parizu, gdje su stekle brojne kontakte u visokim krugovima celebrity chefova, također su se mislile odseliti, pa su regrutirane u Tokyo, no tamo je bio problem jet-lag i nedostatak domaćih svježih (aveyronskih) namirnica.

 

Nicole*, kuharica (Michèle je manager) tvrdi da je njihova kuhinja nezamisliva odvoji li ih se od lokalnih korijena (da se razumijemo, one nisu nikakve hillbilly redneck pastirice, nego talentirane i sofisticirane uspješne žene koje su prošle cijeli svijet). Hrana im je toliko dobra, da ih je Gault-Millau proglasio best-value restaurantom u cijeloj Francuskoj! Vidjet ćemo i zašto.

Hrana u Le restaurant du Vieux Pont à Belcastel se temelji na lokalnoj kuhinji, ali s puno utjecaja iz ostalih dijelova Francuske i, naravno, grande cuisine.

Jela su seljačkog porijekla: pita od vrganja, soljeni bakalar, teletina i janjetina u travama i sosu od šumskog voća, punjeni kupus (ali kakav!), brizle s kremom od slanine, sve uz vino iz Marcillaca.

 

Nudile su, zadnji put dva velika jelovnika:

 

Grand menu 1

- artičoke i šparoge, s tartufima i dimljenom šunkom

- barbun (trlja) s confitom od slatkog luka i inčuna

- pačja jetra s mladom rotkvom i umakom od lokalnog likera,

- brizle

- plata lokalnih sireva i četiri deserta;

 

Grand menu 2

- hrskava pita od krumpira, kozica i vrganja

- brancin s pjenicom od poriluka i ulja od šumskih gljiva

- grilana pačja jetra/džigerica s mahunama i likerom iz Marcillaca

- panirana prsa divljeg goluba s uljem od ruzmarina i češnjaka

- lokalni sirevi i četiri deserta

 

Lokalne obitelji vikendom redovito dolaze tamo i naručuju ručkove od šest slijedova. Ako nema mjesta, u najbližoj okolici se isto može naći restorana gdje obitelj za prihvatljivu cijenu može pojesti nevjerojatan ručak od sedam slijedova. Naravno, rezervirajte si minimum 4-5 sati za takav gušt. I uopće nije skupo.

Ne samo lokalne obitelji, ministri i predsjednici dolaze blagovati u Pays, gdje se nalazi puno više dobrih restorana nego u razvikanom Parizu (nije da tamo nedostaje finih hranilišta, niti da ja reklamiram ruralnu kulturu - u Francuskoj očito jedni bez drugih ne bi mogli egzistirati). Uostalom, jedan član L’Académie française je napisao i publicirao traktat/studiju od 152 strane o samo jednoj, posebnoj sorti sira iz Auvergne.

Kakav narod!

 

* Nicole Fagegaltier je na lokalnom, seoskom natjecanju za najbolju kuhinju bila nagrađena suhim šljivama u njezinoj vlastitoj težini; rekla je da joj je to bila veća počast nego one dvije Michellineove rozete (pretjeruje, naravno, mais, c'est la France).

 

** Riblja mlađ

riblja-mlad.jpg

Edited by ironside
  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Ne, to nije meso, to je raj ovozemaljski. Mercado del Puerto. Ubio sam se od mesine do te mere da mi je Ex stalno gundjala kako ce morati da mi radi bajpas kada se vratimo kuci.:classic_smile:

Mi smo neki ubedjeni mesozderi, ali smo za Urugvajce vegetarijanci. Mislim da nema ulice gde se nesto ne okrece na grilu  i to uglavnom junece. Jbg, nisu oni culi za cajnu kobasicu . Govedja rebra koja spadaju sa koske kada ih samo dotaknes viljuskom, da ne spominjem jagnjece krmenadle...

Kao prilog obicno ide krompir pire nafilovan kackavaljem, neka vrsta lokalne proje i przene banane.

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

Još jedna crtica iz Francuske (njoj ću se vratiti kad iz Baden-Württemberga predjem u Elsàss), pa zurück nach Deutschland.

U teškim vremenima, posebno za vrijeme rata, notorna je činjenica da u okupiranim gradovima vlada ljuta oskudica, a stanovništvo je često na rubu gladi. Takva je bila i situacija u Parizu za vrijeme nacističke okupacije. Namirnice su se sa sela, uz veliki rizik krijumčarile u grad.

Međutim, u isto vrijeme na selu je svadbeni ručak izgledao ovako:

- macédoine de légumes

- šunka s maslacem

- domaća foie gras

- rolice od šunke sa svježim sirom

- biserka u umaku

- piletina s tartufima

- razno povrće

- purica s potočarkom

- plata sa sirevima

- pita od jabuka

- torta od badema

- voće

- crno i bijelo vino, šampanjac i likeri

 

Normalno, nije se tako jelo svaki dan već za svetkovine i praznike (a toga bar u douce France nikad ne nedostaje), ali nije poznato da je itko na selu gladovao.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

...

 

 

 

PS.

Nevezano za francuske seoske djakonije, gledao sam neke kolor-fotke iz Pariza tokom WWII, sa lokalnim pomodarkama i nevidjenim sandalicama - dole neko drvo umetnicki oblikovano, skoro kao skulptura, gore neka 'ersatz' tkanina, no sarena i prijatna. Takvu sam otkacenu obucu video samo na nekim slikama sa savremenih modernih revija - normalno, sve je to bio 'rivajval'.

 

https://www.dailymail.co.uk/news/article-2417335/Paris-Nazi-lens-Propaganda-images-occupied-French-capital-citizens-thriving-German-rule.html

 

Normalno, francuzi se stide svog kolaboracionizma, mnogi kazu da je to 'propaganda', no nije citav grad bio pretvoren u filmski paviljon. Ima gomila snimaka nemackih vojnika / oficira kako razgledaju, fotkaju, slikaju (dok prolaznici zainteresovano kibicuju), sede po 'Café chantant'-ima i sl.

Ima i drugih slika, no to je vec naknadno posipanje pepelom prevarenih likova, uticaj leftista etc, etc.  

 

...

Edited by Kinik
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

21 minutes ago, Beonegro said:

Kako biti siguran da si u Francuskoj? Platićeš skuplje lošiju hranu nego u Italiji i mnooogo skuplje podjednako dobru hranu kao u Španiji 😉 

 

Može biti, ali je francuska kuhinja (već sam pisao o tome da ne postoji nešto takvo kao što je 'nacionalna kuhinja') superiorna talijanskoj, a pogotovu španjolskoj. Zapravo, ne volim previše mediteransko kulinarstvo, kao ni Mediteran en général.

Od Italije cijenim sjever (Veneto i Alto Adige), a od španjolske samo Baskiju. Prošle godine sam bio u Španjolskoj i dok se nisam dokoturao do Bilbaoa, patio sam. A onda sam jedva čekao da se domognem Normandije.

Kad su Francuzi zaista dobri, nitko im se ne može primaknuti na puškomet; zatim dolaze Belgijanci, pa dugo nitko.

Link to comment
Share on other sites

Naravno da ne. Kad govorim o kuhinji, ne govorim o 5% elitnih restorana, nego o onome što možeš da nađeš u lokalnoj kafani. I o kvalitetu namirnica, koji je u Francuskoj prilično jadan u odnosu na Španiju i Italiju.

Link to comment
Share on other sites

12 minutes ago, Beonegro said:

Naravno da ne. Kad govorim o kuhinji, ne govorim o 5% elitnih restorana, nego o onome što možeš da nađeš u lokalnoj kafani. I o kvalitetu namirnica, koji je u Francuskoj prilično jadan u odnosu na Španiju i Italiju.

 

Ni ja ne govorim o tzv elitnim restoranima (a jeo sam u nekima proviđenim s dvije, pa i tri Michelinove rozete); pravi elitni restorani su počeli kao seoske kavane, ali su se kuhari školovali na tradiciji grande cuisine, pa izdigli birtije na puno viši nivo, uvijek se oslanjajući na lokalnu gastronomsku tradiciju. I, da, najbolji restorani se pravilu nalaze u provinciji.

Za razliku od Italije i Španjolske, upravo u Francuskoj kvaliteta namirnica nije upitna.

U Francuskoj barem ne riskiraš koleru kao na Mediteranu.

 

10 minutes ago, Honey Badger said:

 

The rise and fall of French cuisine

 

Malo podugacak tekst ali i interesantan, pa kad imadnes vremena pogledaj. :classic_smile:

 

TNX. Hoću, vrlo brzo

Link to comment
Share on other sites

10 hours ago, ironside said:

Za razliku od Italije i Španjolske, upravo u Francuskoj kvaliteta namirnica nije upitna.

U Francuskoj barem ne riskiraš koleru kao na Mediteranu.

Ne znam sta ti je Mediteran uradio u zivotu ;) ali bas imas problem sa njim. Sami Francuzi kazu da se Francuska dijeli na jedan predivan dio koji je juzno od rijeke Loire, i jedan merde dio, koji je sjeverno od Loire. Hocu da kazem da i u Francuskoj veliki dio toga sto valja potice sa juga, bilo sa Mediterana (ukljucujuci tu i Alpe), Midi-ja, Gascogne i Occitanie.

Link to comment
Share on other sites

On 7/19/2019 at 9:47 AM, Beonegro said:

Ne znam sta ti je Mediteran uradio u zivotu 😉 ali bas imas problem sa njim. Sami Francuzi kazu da se Francuska dijeli na jedan predivan dio koji je juzno od rijeke Loire, i jedan merde dio, koji je sjeverno od Loire. Hocu da kazem da i u Francuskoj veliki dio toga sto valja potice sa juga, bilo sa Mediterana (ukljucujuci tu i Alpe), Midi-ja, Gascogne i Occitanie.

 

Ništa meni Mediteran nije uradio u životu; moji dalji korijeni su upravo otamo, međutim, to je kao i s voćem: 1965, kad mi je bilo 8 godina, postao sam alergičan na jagode. Danas sam alergičan na gotovo sve voće.

Naravno, s Mediteranom je situacija malo kompleksnija: jednostavno ne volim toplu klimu (meni tijelo oglašava narančastu uzbunu kad temperatura pređe 15°C, a crvenu iznad 20°C), buku, mentalitet, muziku, kuhinju, ljude... ništa.

Na cijelom rubu Mediterana jedini ljudi s kojima bih mogao kohabitirati su Treštini (Mlečane dobro poznam), Fjumani i.., skoro pa nitko više. To su povučeni, distancirani ljudi, za razliku od previše srdačnih Belgijanaca, od čije pretjerane ljubaznosti bih se volio ograditi nekakvim energetskim poljem. Doduše, Sjeverno more je OK; možeš do u beskraj hodati, gledati tuljane, nešto pojesti, a da ti nitko ne priđe i ne davi te.

Zaboravljaš da se u Francuskoj, sve što valja od kuhinje nalazi sjeverno od Loire: Lyon, Dijon, Normadija i Bretagne, Alsace i Lorraine, svi najbolji sirevi...

Midi možda ima relativno dobre sirovine, ali i neelaborirana jela u odnosu na sjever, što ukazuje na lijenost ruku i tromost duha.

Ford Madox Ford, čovjek koji je život i dijelo posvetio Provence, pisao je da se jedva čeka riješiti terora maslinovog ulja i doći u krajeve gdje na profinjen način u kuhanju rabe pačju i gusju mast.

Amen.

Link to comment
Share on other sites

...

 

Hm, i mesista bih se odrekao - samo ne ribe, maslinovog ulja, mediteranskih zacina i svezeg povrca.

Moze se sve to spremati i u rashladjenoj prostoriji.

 

Jasno je ne volim vrucinu, no sta da se radi - jedno prati drugo.

 

Uvek se setim lika koji je obozavao paradajz i njegove molitve: boze, daj da umrem na kraju sezone paradajza!

Normalno, to su rane 70-e, kad je jos uvek bilo aktuelno - 'sezonsko' ovo_ono, i kad su samo trudnice izvoljevale.

 

Sada bi taj lik ziveo u raju od rajcica!

:classic_biggrin:

 

...

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...