Jump to content
Vox92.net Forum

Vjekoslav

Members
  • Content Count

    718
  • Joined

Community Reputation

588 Excellent

Recent Profile Visitors

The recent visitors block is disabled and is not being shown to other users.

  1. ako smijem u nasu, ili barem u vlastitu obranu nesto napisat - za nekoga ko se generalno bavi politikom samo u casovima dokolice, a konkretno evropskom politikom jednom ili dvaput godisnje, nije za zamjerit povremeno brkanje naziva politickih institucija Starog kontinenta. to je kao sa postavljenjem ovih novih multifunkcionalnih satora. taman savladas proceduru / postavis ga kako spada (iz nekoliko pokusaja), i onda sljedece ljeto sve jovo nanovo, jer zaboravis kako si sastavio prosli put. pa i to samo ako imas srecu, i postavljas identicni sator. u pravilu se postavlja ganc novi, jos multifunkcionalniji.
  2. Savjet Evrope, Evropski Savjet, Savjet Evropske Unije, Parlamentarna skupstina Savjeta Evrope, Evropski Parlament, itd. itd. i mene ta imena cesto bune.
  3. hmm... bio sam mali kad sam gledao taj hororac, pa ostavljam mogucnost da sam mozda nesto zaboravio / pobrkao u (tradicionalnoj) proceduri. morat cu provjerit. meni je logicno da ako se ide na kvalitet, a ne na kvantitet, da se peteljke moraju maknuti prije bilo kakvog mehanickog mljevenja.
  4. tek sad vidim, pa da ispravim. Savjet (ili na hrvatskom Vijece) Evrope nije institucija Evropske Unije. https://sh.wikipedia.org/wiki/Savjet_Evrope
  5. pa mora se valjda i ocistiti, ne meljes ju sa peteljkama i sjemenkama. eto, kao sto vidimo, i u tom tvom selu samo zene rintaju.
  6. nije u tome problem kod posla o kojem ja pricam, jer se ciscenje prosusenih paprika radi vani, u dvoristu. problem je u rukama / dlanovima, koji jos danima poslije budu crveni (udje vrag u svaku poru), problem je u misicima i satima i satima sjedenja (zamisli traktorsku prikolicu krcatu paprikama koju treba ocistiti), i na koncu, radi se o isplativosti takvog mukotrpnog spravljanja baranjske aleve paprike (cijena finalnog proizvoda nije ni blizu ulozenom trudu). i jeste zenski posao, nikad nisam vidio nekog muskog da je to radio.
  7. ne gledam ga. kad me zanima politika u USofA, i neka diskusija na tu temu, odem na jedan od brojnih americkih diskusionih foruma. zasto bi itko danas, u 21. stoljecu, dakle u doba globalizacije, satelita i interneta, o dogadjajima u Americi saznavao, ili diskutirao na nekom, primjera radi, bugarskom forumu? ili slovenskom? ili madjarskom? ili litvanskom? ili bjeloruskom? ili mongolskom? ili kambodzanskom? ili, sta znam, namibijskom? po kojoj logici? pa eventualno u slucaju da me zanima bugarsko, ili slovensko, ili madjarsko, ili litvansko, ili bjelorusko, ili mongolsko, ili kambodzansko, ili namibijsko misljenje o USofA. ali ne zanima me.
  8. ima, naravno da ima. recimo, kod pravljenja aleve paprike, cistiti paprike rukama od peteljki i kostica cijeli dan. isto zenski posao. to sam jednom gledao, i nikad vise. horor.
  9. hmmm, ne vjerujem da gdja Marija uopce zna za ovaj board, ja bih probao na ovoj adresi: https://www.coe.int/en/web/secretary-general/private-office p.s. reci joj usput da radimo njen posao bespla vec 20 godina
  10. mokre, naravno, oma iz masine, zato i nema jebene pauze. ... to je, vjerovao ti meni sport. psiholozima ili ne, mozda cak i greska. rituali su mocna stvar za sportske uspjehe. pa sam trening je uglavnom repetitivnog karaktera, i da bi uopce mogao izmjeriti bilo kakav napredak moras uporno ponavljati iste sekvence, vjecito balansirajuci na granici tzv. comfort zone, tako da ona stara engleska o tupastim sportasima jeste mozda uvredljiva, ali nije pala s Marsa. zato su situacioni treninzi bitni za natjecanja. o tome mozemo na onom drugom topicu. rituals are dead, long live kurkuma!
  11. kurkuma za muskulfiber? vidis, to nisam znao. ako fercera kao kvalitetan izvor minerala i vitamina, ili makar kao placebo, sto je vjerojatnije, to je supika. ja sam nekada davno, u tinejdzerskim i studentskim godinama (nakon veslackih treninga) redovito pio andol, a onda mi je poceo smetati (izgleda acetilsalicilna kiselina ne ide bas najbolje uz moj kronicni bronhitis). kasnije sam naucio da je pojava mlijecne kiseline kod jacih upala prirodan proces zacijeljivanja misicnih mikrotrauma / fraktura, i da taj proces ne treba sprjecavati medikamentima. redoviti (fluktuacijsko-progresivni) treninzi opterecenja + obavezne vjezbe zagrijavanja na pocetku i vjezbe rastezanja i opustanja misica pri kraju svakog treninga u pravilu efektivno sprjecavaju bolne upale misica. osim ako nisu u pitanju ekstremna naprezanja, tipa nizanja 7 000 000 jebenih kvacica firange na garnisnu balansirajuci na tabureu 2.5m iznad zemlje, ili pak visesatnog sivanja malenom iglom poderane odjece, tipa carapa, a da ne spominjem uopce bolne upale ledjnih misica uzrokovane pranjem nagomilanog sudja ili rifljanjem kade, dakle naprezanja specificnih grupa misica za koja ne mozemo uobicajenim trenaznim (pa cak ni olimpijskim) ciklusima pripremiti nase mocno musko telo, jer takve aktivnosti, dakako, ne spadaju u frajerske poslove. ... cek, imam nekoliko bastovanskih fotki. ... ako jesen bude duga i topla, bit ce i (prvih ovosezonskih) bamija ... ovo naselje u osjeckoj cetvrti Jug II nema sluzbeno ime, predlazem da se zove Bundevino naselje
  12. zasto bih ja imao odgovor? kaj sem ja u ADZ-u? ... uporno se bavis sitnim, nebitnim detaljima, izbjegavajuci siru sliku. ulazak BiH u EU neminovno bi znacio i zavrsetak koridora Vc. ovako, dok je sve otvoreno, dok je BiH cardak ni na nebu ni na zemlji, ostaje prostor za muljanje, i jebavanje BiH uzduz i popreko. pa i s tim toalet koridorom. podrska Hrvatske BiH za euroatlantske integracije je sve samo ne iskrena, sto je i posve logicno, zato sto je etnicka. i u tome ja vidim problem, za razliku od vas dvojice, kojima je troglava ethno azdaja prihvatljiva za prvog susjeda, ali ne i za vlastito dvoriste.
  13. ne bih ja rekao da se radi o manjini. uostalom, nista tu fascinantnoga nema, stvari su vrlo proste. seljacki proste. nacija koja svoju suverenost (stovise, cak i svoj raison d'être) ne moze artikulirati u sadasnjosti, a svakako ni u buducnosti, izmislja svoju vaznost u proslosti. to (opce) K.u.K. ludilo krenulo je koncem osamdesetih / pocetkom devedesetih, s mitteleuropejskim programom HDZ-a. mada je, manje vise, ono prisutno na hrvatskom ozemlju konstantno, dakle od konca 1918. naovamo. tu je recimo korisno prouciti otuznu povijest Starceviceve stranke (koja od najvatrenijeg protivnika Habsburskoj monarhiji, dolaskom frankovaca, postaje njen najvatreniji obozavatelj). i onda takvo nacionalno, historicisticko ludilo u Hrvata ide / lavira od tragikomicnog trazenja navodnih aristokratskih / plemenitaskih korijena, preko forsiranja palanacke, bidermajerske malogradjanstine, do manje ugodnih stvari, kao sto su latentni rasizam, sovinizam, i ustaski neonacizam. i u tom kontekstu treba promatrati i danasnju jugonostalgiju. jer radi se, manje vise, o identicnom, virtualnom obrascu "kolektivnog sjecanja". s tim sto ipak treba napomenuti da danas vise nema zivih ljudi koji bi se mogli sjecati politickog, ili ekonomskog, ili kulturnog zivota Hrvata u Austrougarskoj, tako da je taj francjozefinski paunov rep uistinu jedna gadna patologija. sta se onda, u biti dogodilo, tih devedesetih na ovim prostorima? pa dogodio se pokusaj restauracije jednog potonulog (ekonomskog) suvereniteta jugoslavenske, socijalisticke raje, i dakako, njenih politickih elita (koje su samim tim pocele gubiti vlastiti legitimitet). kako je ta restauracija izgledala? zvanicno, formirane su manje, navodno kapitalisticke i formalno parlamentarne republike, s tzv. drzavotvornim, ethno-nacijama na celu. medjutim nezvanicno, a stvarno, samo u drugom ruhu, pokusalo se prolongirati / odgoditi propast proleterskih suvereniteta. neminovna propast zapecacena jos tamo koncem sedamdesetih / pocetkom osamdesetih, stupanjem multinacionalnih kompanija / kapitala, globalizacije i tzv. konzervativnog liberalizma (M. Thatcher, R. Reagan) na svjetsku pozornicu. tu je pukla svaka ideja o tzv. drzavama blagostanja u Evropi, a svakako, puklo je onda i proletersko cudo na istoku i jugoistoku Evrope, koje se ionako odrzavalo na aparatima. ono sto su Hrvati tada u biti pokusali, ma koliko to politicki nekorektno zvucalo, je zaustaviti pad Berlinskog zida. i zaustaviti vlastitu, nacionalnu propast. nota bene, oni to pokusavaju i dan danas. stvari su, dakle, vrlo proste. bezobrazno proste.
×
×
  • Create New...