ironside

Po mome, dopustite mi subjektivni pristup, najbolja hrana je ona koja se može naći u Europi, a pod pravom Europom smatram prije svega zemlje bivšeg Svetog Rimskog Carstva. To je srce i duša prave Europe, jezgra onog što će se 1200 godina kasnije zvati Europskom unijom. Sve druge europske regije: Iberija, Britansko otočje, Skandinavija, najveći dio istočne Europe, Balkan i mediteranske zemlje su samo privjesci - da, europski, ali kulturalno, fizički i, naročito kulinarski, odvojeni od Europe Karla Velikog. Ovaj kratki serijal sam zamislio kao kulinarsko putovanje kroz Austriju, Njemačku, Elsass-Lothringen i Belgiju. Za sad izostavljam Istru, Kranjsku, Češku ( omluvte mě, vážený pane Ascari) i Moravsku te Šleziju i Švicarsku (također zemlje Heiliges Römisches Reich-a), ali obećajem uskoro pravu gastronomsku avanturu kroz te krajeve. Na put krećem iz Štajerske, iz Graza, grada s interesantnom modernom arhitekturom, najboljom Jazz akademijom, gradom Arnolda Schwarzeneggera. Graz ima jako živu restoransku scenu, od tradicionalne do suvremene, ali u njemu se zaustavljam radi onog po čemu je Graz i Štajerska planetarno poznat: bučino (bundevino) ulje, jednako obožavano u Sloveniji i sjevernoj Hrvatskoj. Vrhunsko hladno cijeđeno bučino ulje je jedno od najskupljih ulja i cijenom nadilazi najbolja maslinova ili sezamovo. Štajersko bučino ulje je 1996. EK proglasila proizvodom sa zaštićenim geografskim porijeklom. Dalje prema Niederösterreich i Beču. Kartoffelgulasch iliti krumpir-gulaš. Švejk prolazeći kroz Zagreb (kako su to oni putovali iz Českih Budějovica do Galicije preko Slavonije, misterija je samo onima koji nisu sudjelovali u vojnim ekspedicijama) na periferiji vide cijela brda krumpir-gulaša, na koja bacaju ostatke iz svojih porcija ili čak mokre po istima, čega će se bolno sjetiti kasnije u blatnjavim rovovima. Dakle, pravi Kartoffelgulasch se dobija pirjanjem dosta luka na svinjskoj masti i dodavanjem na ploške izrezanog bijelog krumpira. U originalni krumpir-gulaš nikad ne ide meso (kobasice, debrecinke i sl), već eventualno na kockice narezana bijela slanina. Začini: lovorov list, biber u zrnu, slatka mljevena crvena paprika i kim (kumin). Podlijeva se vodom ili povrtnim temeljcem. U Beču je neizostavan mitski Tafelspitz. To jelo je puno više karakteristično za Austriju i Beč od razvikanih Wienerschnitzel-a (uz koje se kao prilog obavezno servira restani krumpir, a ne nekakve pržotine). Tafelspitz je kuhana govedina, poslužena uz povrće s kojim se kuhala - luk, poriluk/praziluk, mrkvu, celer i pastrnak. Začini: samo lovorov list i nekoliko zrna crnog papra. Uz Tafelspitz je vezan čuveni urbani mit: Za ručkova koje je priređivao Kaiser Franz Josef strogo se poštivala hijerarhija, pa je uz ćelavog ćesara sjedila njegova obitelj, pa ministri i biskupi, pa generali, dok je sitna riba sjedila na dnu (vrhu) stola. Kako je protokol nalagao da je s jelom gotovo kad monarh pojede svoje, svima su se odnosili tanjuri, a stari je jeo brzo kao galeb. Budući da su bili najbliži vratima, odmah bi pohitali van u obližnje Keller, gdje bi ih birtaši dočekivali sa: "Ach! dolazi nam Tafelspitz", pa im servirali lešo govedinu s obaveznim umakom od hrena i jabuka. Istina je puno prozaičnija: Tafelspitz je u bečkom mesarskom dijalektu jednostavno naziv za dio između goveđeg bubrežnjaka i repa. --------------------------------------------------------- Slijedeći put: tri velika njemačka jela ---------------------------------------------------------

White City - Tel Aviv Bauhaus lebn!

Moj narativ je nefer, jer se povodi ličnim ukusom i preferencama, a dodatno ga 'začinim' pokojom kontroverzom i provokacijom, ne bih li malo razdrmao diskusiju (zapravo više monolog), kad postane učmala. Kvalifikacija o ekstremno gorkim craft pivama kao majmunarijama, nipošto ne znači da su uživaoci u istima majmuni - štoviše, riječ je o izuzetno dobrim poznavaocima, koji, eto, imaju nešto drugačiji ukus. Osim toga, ja sam u godinama i više nisam toliko sklon eksperimentiranju. Uostalom, daleko od toga da sam isprobao 10 % najboljih belgijskih piva, kao ni 10 % najpoznatijih francuskih sireva - jednostavno i jednih i drugih ima previše za običan ljudski vijek. Za ilustraciju, poštovani kolega Honey Badger koji je PDF Gastronomija oplemenio temama o baštovanstvu (o njegovim manirističkim ekshibicijama na 'Hljebu' ne treba trošiti riječi - slike su dovoljne), navukao me na uzgoj chili papričica i to opako ljutih, onih koje imaju po 300 K + Scovillea. Već je i to pretjerano, ali uzgajati Trinidad moruga scorpion ili Carolina Reaper sa milion i pol Scovillea je sasvim ludikrozno. Tako da i ove opservacije treba gledati ne kao na konfrontaciju ad hominem, već više kao dodavanje mirodije u ukusno jelo; koji put se pretjera, koji put se ni ne osjeti

Hvala na pojašnjenju, zbilja nisam znao da u Švedskoj ne postoji jedinstveni PDV od 25%. To još uvijek ne znači da o državama koje nameću tolike poreze mislim drugačije nego kao o lopovskim hajdučijama.

Kušao sam ga dosta davno i jako mi se svidjelo. Gauloise Bruin. Vari ga ista pivovara koja pravi poznati Corsendonk, namely Brasserie Du Bocq, stara samo 160 godina, što se po belgijskim standardima (a u tom poslu priznajem isključivo belgijske, češke i njemačke/austrijske standarde) smatra novajlijama u branši. Igrom slučaja, nabasao sam na Gauloise u veleprodajnom lancu Colruyt, što mi malo predstavlja problem, jer mi zdravlje dopušta tek deci-dva s vremena na vrijeme, a ovi to prodaju u paketima od 12 bočica od 33 cl. Dakle: krasna boja, nešto između vrlo tamnog jantara/ćilibara i meda od kestena, okus pun - čokolada, karamel, suhe šljive, ali nažalost s malo začina, prepoznajem tek genévrier. Visoka fermentacija, pa refermentirano po buteljiranju. Alkohol dobro balansiranih 8.1 %; IBU - pojma nemam, ali uvijek vjerujem belgijskoj pivarskoj tradiciji koja ne trpi gorčinu višu od 12 -18, a ja ne podnosim hipsterske majmunarije od suludih 60, 80 i više IBU. Sjajno ide uz crvena mesa, divljač (srna i jelen, manje divlja svinja) i jake, aromatične sireve poput Herve, Roquefort, Pont-l'Évêque, Époisses de Bourgogne ili zrelog Stiltona. Servira se na 8 °C. Iako ima svoju čašu, poslužit će i ikonički Duvelov tulipan. Možda jedina zamjerka što se pjena ne drži previše dugo, ali tako valjda nalaže tradicija.

Jaan Pehchan Ho (hindi: Upoznajmo se, što je neprevodivo, jer sadrži i neke manje suptlne konotacije). Pjesma je popularizirana u bollywoodskom megahitu iz 1965 Gumnaam (Tajna), a dodatno još u nezavisnoj underground crnoj komediji Ghost World sa (tada) mlađahnim Thorom Birch i Scarlett Johansson. Za kraj, upotrebljena je i u Heinekenovoj reklami.

Terrence Malick - The Thin Red Line Hans Zimmer - Jisas Yu Holem Hand Blong Me

Tadao Ando - čisti Zen Dobitnik Pritzkera za 1995 nikad nije studirao arhitekturu - samouk je. Popis njegovih realiziranih projekata (spomenimo Church of the Light) je ogroman i impresivan

Možda neprimjerena, ali se prije svega odnosi na spregu države i populizma (onaj naci se ne referira na nekakav nacizam) koja koristi glupost i zatucanost plebsa da instalira gulikožačke namete. Prije svega sam mislio na pljačkaške PDV u Mađarskoj i Hrvatskoj (i Danskoj i Švedskoj) od 25%, a opasno im se približava i Finska sa 24%. Iako je u Belgiji PDV relativno podnošljivih 21%, najljepše se osjećam za finim ručkom od divljači u Luksemburgu, s utješnom pomisli na njihovih 17% PDV-a.

Kako se to tebi, od svih ljudi zalomilo?! Dobro, razumijem, puno posla, godine...

Tako je - to je Castro na Chiloé. Nisam znao da je već bio, teško je to već pratiti. Molim te preuzmi.

I zato ja volim Ameriku, ali ostajem u Evropi. Bio je neki poll svojevremeno na starom forumu; kamo ćete kad vam dođe vrijeme za peMziju. Svi ovi hiperborejci se pale na neke Thailande, Cambodie, Vietname, Karibe, ne znam što... vruće krajeve kamo ne bih išao ni da me tjeraju puškom. Samo smo, mislim AA i ja odabrali sjevernu Italiju (ja Trst ili Treviso, s rezervnom opcijom Punta Arenas). Uostalom, već mi je HB spočitnuo da sam snob, jerbo ne volim roštilj. So what.

Iako bi ovo možda trebalo splitovali na Evropsku uniju, statusni simbol sigurno nisu veliki, već stylish, lijepi automobili. A i porijeklo, ime. I Nizozemska i Belgija su monarhije, imaju one sulude glitzy magazine o plemstvu koje čitaš u čekaonici kod zubara. Kad je moja prva dama zaposlila jednog finog, starijeg gospodina kao asistenta u uredu, ispostavilo se da je iz jedne od najstarijih njemačko-belgijskih plemićkih obitelji. Gospodin, u sedamdesetima, je dostojanstveno primio činjenicu da se moja obitelj u Almanach de Gotha vodi 80 godina prije njegove. Do toga se u Belgiji i danas dosta drži, a ne do idiotskih SUV-ova.

Staiffi et ses Moustafa's: Chérie je t'aime chérie je t'adore Staiffi je Pied noir (francuski kolon u Sj. Africi), još k tome židovskog porijekla; FLN je čak htio 'Ya Moustafa' proglasiti himnom oslobodilačkog antifrancuskog pokreta, čemu se Alberto Staiffi usprotivio. Navukao je bijes, kako francuskog guvernera, tako i brojnih pobunjeničkih skupina. Ya Moustafa ostaje do danas jedna od najpopularnijih pjesama u Alžiru i Tunisu. Ostao je prijatelj sa Blond-Blond i Trenetom.

Zašto volim Europu? Ako je kod vas, u Amerike 117 K low income, ondak tu nešto nije u redu. Kao sumanute kave od 60$ u Džapanu ili vreća novaca potrebna da kupiš pizzu u Skandinavskim zemljama. U normalnoj Europi je 117 000 $ - 8750 € before tax, odnosno oko 7100 € (ovisno od zemlje do zemlje - može biti 7900 u liberalnom Luksemburgu, manje u naci despotijama poput Mađarske ili Hrvatske sa 25% VAT-a) mjesečno sasvim lijepi prihod, što je dovoljno za dobar stan u centru, dva auta (jedan u rangu BMW-a) i redovne posjete restaurantima, kazalištima i obavljanju shoppinga. Dobro, ovdje kupiti / voziti SUV se smatra ultimativnom nepristojnošću, koja se, eventualno tolerira kokošima poznatima kao soccer moms. Ja sam se ratosiljao BMW-a, jer mi to u EU više ne treba; imam sjajan javni prevoz, jeftine avionske i autobusne linije, iako preferiram vlak/voz - spavaća kola. I najbolju kuhinju na svijetu. Stoga; zašto ne bih obožavao Europu, najbolje mjesto na planetu?

Ništa ne bih volio više od toga. Čim mi zdravlje dopusti, dogovorit ćemo se.. Uzgred, pravim neku kompilaciju Loosa. Prije toga bih postao mlađu gardu.

Drop dead Nigel

Inače, obožavam Bollywood, pa tako i ovaj Boyle-ov lažnjak. Slumdog Milionaire: Jai Ho.

Swetshop Boys. Vrlo politički nekorektan, ali jako duhovit hip hop. Uopće, trebali bismo malo više pisati o muzici, o arhitekturi i književnosti, umjesto da samo davimo server kačeći clipove. Uvijek je korisnije saznati nešto iz prve/druge/treće ruke; za ostalo, tu je uvijek YT.

Zapravo, našao sam ga po stadionu (postavljači bi trebali izbjegavati ovakve očite landmarks). Ako se ne varam, po starim regulama je bilo da pogađač postavi novi problem; ako je tako, krenimo!

Ovo je zaista fantastičan rendition Kashmira. Puno hvala.

Kako Strauss može ikad kome dosaditi? Die Fledermaus u maestralnoj izvedbi Toma i Jerryja. https://www.youtube.com/watch?v=xpAjbaNBPqA

Pitam se, da li je ovome mjesto ovdje, ali nisam mogao odoliti, koliko god cheesy to izgledalo. Zapravo, prije nego što sam se i fizički odvažio na putovanja po Orijentu, neku maglovitu i mističnu (naravno pogrešnu) sliku su stvarali BrandX i Led Zeppelin. Mille pardons.

Eh, kad si već stavio neponovljivu, prekrasnu Villu Tugendhat, treba podsjetiti da je u Brnu rođen još jedan velikan Moderne, Adolf Loos. U Pragu stoji njegova prekrasna Villa Müller koja je nastavak onoga što je najavio sa Haus Scheu u Beču. Ali o tome više kad Loos dođe na red.

Ne mogu govoriti za Norvešku, ipak Belgiju daleko bolje poznajem. Dakle, opet na alkohol i cigarete jer je to (uz illicit drugs i nezdrave prehrambene navike) glavni uzrok loše zdravstvene slike populacije. Prvo, država se ne petlja u radno vrijeme trgovina*; kad se zatvore glavni maloprodajni lanci tipa Delhaize ili Carrefour (rade od 8-20) uz svu silu manjih, obiteljskih dućana, koji rade kako im se svidi i prodaju šta žele i za čime postoji poražnja, na scenu u svakom kvartu (uključujući i najstroži, turistički centar) stupaju baterije Night shopova, koji rade do 3 - 4 ujutro, koji put kraće, koji put dulje, ovisno o zahtjevima kupaca. Cigarete se, naravno, unatoč svim preporukama kojekakvih tijela Europske komisije i dalje prodaju u originalnim pakovanjima. Nije ništa neobično vidjeti srednjoškolce kako sjede za pivom u estaminetima, ili bauštelce kako oko sebe imaju limenke Stelle ili Jupilera. Puši se posvuda. Sjećam se da je na osnovnoškolskim zabavama (doduše samo roditeljima) prodavano ne samo pivo već i žestice i kokteli, od kojih je Caipirinha bila uvjerljivo najpopularnija. Pa svejedno, unatoč restrikcijama i državnom guranju nosa u sve i svašta, public drunkenness je daleko prisutniji, ili bar vidljiviji u Skandinaviji nego u Belgiji ili Luksemburgu (koji je još liberalniji i puno jeftiniji od Belgije). P.S. Zabrana ili ograničavanje prodaje frites pečenih u goveđem loju rezultirala bi revolucijom. * Radno vrijeme je u nadležnosti općinskih trgovačkih komora, koje su u stvari klubovi uglednijih dućandžija