Three Minutes: A Lengthening (2021)
Kako „Three Minutes: A Lengthening“ počne, vidimo 3 minuta filma koji je snimljen 1938. godine u malom mestu severno od Varšave, Poljska. Glas Helene Bonham Carter koja je narator, govori nam da je snimak 2009. godine na Floridi na svom tavanu otkrio unuk čoveka koji ga je snimio, ali nema nikakva saznanja ni gde je tačno snimljeno kao i nijedne osobe sa tog kratkog 16mm filma. Film daje jevrejskom institutu u Njujorku koji ga predaju stručnjacima na digitalizaciju kako bi ga sačuvali od propadanja, da su zakasnili nekoliko nedelja film ne bi više bilo moguće preneti u digitalnu formu i sačuvati. Nakon digitalizacije film je postavljen na internetu i polako su počeli da se javljaju ljudi koji su prepoznali svoje pretke na njemu a koji su bili deca na snimku.
Film je režirala holandska filmska rediteljka Bianca Stigter. Glenn Kurtz unuk Davida Kurtza koji je amaterski kratki film snimio dok je bio na turističkom putovanju po Evropi, zaintrigiran je i želi da sazna više: gde je ovo snimljeno pre 70 godina, tokom kojih je većina, kasnije saznajemo - osim njih nekoliko, ovih ljudi već sledeće godine stradala. Sloj po sloj saznajemo polako ko su neki ljudi sa snimka i opis i okolnosti tog amaterskom filmskom kamerom zabeleženog dana. Režiserka je uradila odličan posao za istoriju i odajući počast nekadašnjem stanovništvu malog poljskog mesta Nasielska čije je jevrejsko stanovništvo desetkovano u Holokaustu. Izjave očevidaca su potresne o onome što se dogodilo u tom Nasielsku samo godinu dana kasnije od postanka ovog filma kada su Nemci ušli da pokupe sve Jevreje uz tuču, bičevanje, šišanje, skidanje do gole kože, maltretiranje, ponižavanje, ismejavanje, do trpanja u vozove bez povratka.
Danas, u Poljskoj, u tom malom mestu Nasielsku koje je te 1938 godine imalo 7000 stanovnika od kojih je 3000 bilo jevrejsko, ne postoji nikakav trag o ovim ljudima, ovim ulicama, kućama, o svemu što vidimo na ovom filmu.
https://www.imdb.com/title/tt12017738/