Leaderboard

Supermiš https://www.mozzartsport.com/košarka/vesti/intervju---bo-mekejleb-au-čoveče-sećam-se-svakog-trenutka-u-partizanu-nikada-neću-zaboraviti/356720

Kakva lazovcina! Ubacuje Drostena i izmislja da je ovaj rekao da ce covid-19 letos da nestane. (mislim, nije da ne laze i u ostalom sto lupeta, ali ovo je takvo podmetanje i laganje ) sad procitah. Narode, sta god ovaj pajac izjavi i preporuci, racunajte da je suprotno istina i radite upravo suprotno!

Veoma dobar timski napad Fener-a gdje se vidi sav majstorluk Obradovica, i veoma inteligentna igra citave postave na parketu. Uz to akcenat na genijalnost Vincent Collet-a, koji je inovator jedne odlicne kretnje, koju je patentirao sa De Colo-om: Majstor Obradovic 🏆 - nacin kako da se natjera odbrana da igra po tvojim notama. - Napad zapocinje bumerangom gdje Slukas dobija loptu nazad, i istovremeno dobija blok na lopti od Melija. Tu je vec dobijena odredjena prednost, jer je odbrana ispala odma na pocetku, zbog veoma brzog i preciznog napada. Ovo je samo po sebi veoma ubitacno, i tesko se brani, ali prava magija tek nastaje. - Meli se odmotava prema kosu, ali Slukas prebacuje teziste napada na drugu stranu i dodaje loptu Mehmetoglu-u. Meli iskoristava svoju fintu odmotavanja prema kosu, i istrcava na blok na lopti na drugoj strani. (Ova mala simultanka je proizvod Francuske reprezentacije i saradnje De Colo & Vincent Collet.) Ova akcija ostavlja odbranu da kasni za jedan korak i ne moze da postigne odgovarajucu kontrolu. Domino efekat je postignut i lopta je proslijedjena do Kaline, koji brzo razmislja pri prijemu lopte, i pravi pametnu odluku da napada close out odbrambenog igraca. 🏀 - Bumerang - kada se igrac oslobodi lopte i primi je odma nazad za napad 1na1 ili da primi blok na lopti. Koristi se da opusti odbrambenog igraca, i da pomjeri teziste strane pomoci. Kada igrac primi loptu nazad, pozicija odbrambenih igraca nije bas u idealnom polozaju. 🏀 - De Colo & Collet Cut - kada se igrac koji pravi blok, odmotava prema kosu i to koristi kao fintu, da bi otisao i postavio drugi blok na drugoj strani terena. Ovo je dobar nacin da se onemoguci adekvatno pokrivanje terena. Forsira se odbrambeni igrac da bude izmedju lopte i igraca na obe strane terena, sto je veoma tesko izvesti u tako brzom vremenu. Normalno se desi da poslije prvog bloka na lopti, drugi blok dodje u sredinu, ali kada se pravi drugi put sa vanjske strane, onda je vec odbrana u teskoj poziciji. Ovo se pogotovo forsira kada igras small ball postavu, a protivnik je teski centar, onda su ove kretnje za odbranu pravo mucenje.

Vase postove treba sabrati u knjigu o dobu korone u Srba. Slagao se covek sa svim ili ne, napisani su bas dobro sa dozom zdrave ironije. Da se zna da sam se nasmejala, a ne podsmevala.

Klasican klikbejt naslov kojih ce biti samo tako cim opadne broj pregleda na portalima. Pre podne ce biti srpski geni, Teslin toranj, jedini u regionu nesto super, a posle podne groblja puna, povratk virusa, povratak virusa with a vengeance, virus end game...

https://arstechnica.com/science/2020/05/a-lot-of-covid-19-papers-havent-been-peer-reviewed-reader-beware/ But another major factor has been the rise of what we call a preprint—an academic research paper that's posted to a publicly accessible server in advance of it having gone through the traditional process of peer review. When unvetted science that makes bold claims goes straight to the public, that can cause problems Ovo je deo problema sa naukom koji pratim vec dosta dugo. Iako bi se ocekivalo da su nauke postedjene proizvoljnosti, nazalost nije tako. Utvrdilo se pre neko vreme da preko 50% rezultata objavljenih u medicinskim casopisima u prethodnih 40 godina ne moze biti ponovljeno. U psihologiji postoje ogromni problemi sa manipulacijama p-faktorom, tj. prikazivanje slabih korelacija kao lakih. U eri koja mnogo polaze na big data i statistiku, izgubi se iz vida cinjenica da nijedan podatak sam po sebi ne govori nista. Uvek postoji zahtev da se podaci interpretiraju na odredjen nacin i toga nisu postedjene ni soft nauke ni ove koje se tradicionalno uzimaju kao metodoloski cvrste, kao fizika. Pored toga sto intuitivno lako potpadamo pod niz problema u rasudjivanju, uslovljenih raznim greskama zasnovanim na cognitive bias-u, javlja se jos jedan problem, a to je finansiranje nauke. Ovde ne mislim na ono glupo 'ko te placa', vec na proces pisanja i dobijanja novca za projekte. Tu postoji jedno usko grlo koje se nedovoljno problematizuje, a to je da po komisijama za dodelu cesto sede ljudi koji nisu direktno iz oblasti za koju se pise predlog. Na primer, nece uvek za projekat iz mikrobiologije sedeti u komisiji mikrobiolog. U uslovima konkurencije, pored kvaliteta, da bi se istakli, naucnici cesto precenjuju snagu doprinosa, preambiciozno postavljaju ciljeve, i potom kada se rezultati ne poklapaju sa time pokusavaju, cak ne ni namerno, da naknadno uklope interpretaciju sa ciljevima. U ovakvoj situaciji, cinjenica da mozes da postavis bilo kakav rad u preprint, i da ce to da dodje do novinara i sire javnosti, spojeno sa cinjenicom da takve radove oni ne znaju kako da citaju suptilno, javice se bombasticni naslovi koji od jedne sugestije, najave ili nedovoljno obrazlozenog zakljucka prave gotovu cinjenicu. Onda ce publika da klikce, sajtovi dobijaju novac od adwordsa i svima lepo. Naucnici, sto je poseban problem, znaju to, pa i sami, radi publiciteta, koji moze doneti kasnije beneficije, imaju tendenciju da isticu svoje radove u prvi plan. Kao sto rekoh, to cesto i ne mora biti plod sracunate zelje da se neko obmane, vec prirodne zelje da u uslovima ostre konkurencije izbijes u prvi plan. Zato danas imamo mnostvo naslova o tome kako se sve leci ova bolest, sta je sve misteriozno u vezi sa njom, i uopste poplavu 'informacija' koje ce verovatno vec za par meseci, ako ne nedelja ili cak dana, biti opovrgnute. Problem je i u tome sto smo odrastali citajuci informacije u udzbenicima i knjigama. Ono sto smo citali bili su konacni rezultati istih ovakvih procesa istrazivanja i navikli smo da kada citamo nesto o nauci citamo to kao konacne rezultate. S druge strane, ono sto zapravo imamo prilike da vidimo, je proces naucnog istrazivanja kako se odvija gotovo uzivo. Svaki preliminarni uvid koji se objavi je samo to, hipoteza (koju i dalje 90% javnosti ne razlikuje o teorije) koja jos nema dovoljno potvrda, niti znamo kakvu ima prediktivnu snagu. Pa ipak, zbog te stecene navike da tretiramo informacije iz naucnog sveta kao nesto gotovo, sada smo skloni da kad cujemo lekara da kaze 'ovo smo pronasli i ovo nam se cini' pomislimo da je to nesto sto je gotova stvar, isto kao sto je bilo i kad smo ucili u skoli. Zato mora da postoji neki buffer izmedju javnosti i naucnika, novinari koji imaju zaledje u nauci, znaju kako naucni proces funkcionise i mogu da to priblize na pitak i zanimljiv nacin publici. Da skole necemu sluze, o tome bi se govorilo u kasnoj osnovnoj skoli i u srednjim skolama, a ucenci bi sticali naucnu pismenost i mogli bi da sami procene sta je bombastican naslov a sta je realno postignuce. Umeli bi da prepoznaju senzacionalizam i prosto bi zaobilazili takve vesti. Bez klikova, one bi se sasule i uvenule i ne bismo imali ovaj problem. Umesto toga, imamo ambroziju koja raste na sve strane. To nije nista novo, ali je tokom pandemije posebno naraslo tako sto su preprintovi ukljucili naucno nepismenu javnost i, nazalost novinare, u taj proces, i dodatno ga izvrnuli neopravdanom bombasticnoscu.

Partizan i dalje ostaje bez titule u košarci

Dobro je, hvala na pitanju. 🙂 I njemu i bratu su ponovo rađeni testovi. Njemu, jer je brat negativan pa je doktor pristao da mu se ponovo radi pre predviđenog roka, za slučaj da je možda test greškom pokazao da je pozitivan, ali rađen je i ponovni test bratu jer ovo je već šesti dan praktično kako ima temperaturu, a pije antibiotik, pa im je to bilo čudno da je negativan. Čudna situacija, čekamo rezultate.

Danas kafić br. 2 u nizu, ovog puta ne u Knezu, jer nije mogao da se nađe parking, već Panta Rei na 25. maju. Postavka stolova sve pet. Realnih dva metra razmaka od sedišta jednog stola do sedišta drugog stola (a ne od sredine stola do sredine stola kao kod drugih). Stolovi uglavnom sa po dva mesta (ostavili samo dve stolice) i dva veća, gde su za 4 osobe spojili 4 stola u veliki kvadrat 2x2 metra, tako da četiri osobe mogu da sede u solidnoj distanci. Na stolicama promenjive presvlake (jedino ne znam, koliko često ih menjaju). Na ulazu u baštu sunđer za cipele sa nekim dezificijensom, na jednom velikom stolu videh i flašu sa dezinficijensom. Kelneri uglavnom O.K., svi sa maskama i rukavicama, trude se da spuste pića i hranu na sto bez da se naginju što onim višim i nije baš lako. Međutim, jedan od njih je očigledno imao problema sa maskom, svako malo je povlačio na bradu pa dizao i to tačno hvatao za poziciju nosa. Stalno se i preko maske a i bez maske češao oko nosa pa tim istim rukama/rukavicama otvarao flaše gostima i nosio tanjire, koji je morao i po gornjoj površini da zahvati. Tanjire su tako svi nosili (drugačije nije ni moguće), a nešto ipak sumnjam da su rukavice menjali ili prali ruke sa rukavicama pred svako serviranje. Možda i jesu, ali ipak definitivno neću skoro naručivati hranu u ugostiteljskim objektima, koliko god mi duša plakala za tim. Ovi još imaju i šnenokle, za kojima mi tek duša plače. Ako izuzmemo jednog kelnera, znači sve pet. To, međutim, ne važi i za goste. Uglavnom svi relativno pristojni (za srpske okvire), ali na jednom od stolova za četiri osobe je sedelo njih pet, koji su uspeli, umesto da se rasporede na tom velikom kvadratu 2x2, da se svi nabiju na što užem prostoru i toliko su se, uz uobičajeno urlanje i unošenje u nos posle druge flaše vina, da grlili i balavili (to više ne može ni ljubljenjem da se zove, jedino niko nikom nije jezik uvalio, što se ostalog tiče, zaljubljeni parovi su uzdržaniji od ovih veselih drugara) i svo vreme tokom razgovora (urlanja) pipkali, da ih apsolutno ništa ne bi poštedelo da je kojim slučajem neko asimptomatični nosilac. Kućno pozorište, da nisu bili tako glasni, ne bi ih ni primetili, ali ovako su baš privlačili pažnju pa se i sve ostalo videlo. Na kraju je jedini malo uzdržaniji među njima krenuo i hteo da izbegne ponovno balavljenje, vređali su ga i vršili pritisak do te mere, da je na kraju popustio socijalnom pritisku i dopustio nevoljno da ga za pozdrav potpuno izbalave po celoj glavi i licu. Bukvalno su ga olizali. Na sto između njih i nas (hvala bogu, mi smo bili dovoljno daleko od njih) su sele dve sponzoruše i posle dva minuta pobegle što dalje od njih. Moja supruga je tu veselu družinu prokomentarisala da su većina muškaraca, u stvari, latentni gejevi. Čak i navijačke pivopije sa Košutnjaka su bili ipak nešto makar malo uzdržaniji u prisnosti druženja. Imamo mi Srbi stvarno ozbiljan problem sa distancom i tu leka nema. Da je Kon ovo video, ili bi ga strefio infarkt ili bi ih sve hladno pobio i odrobijao.

zoe, ovo cak ni tebi nisam poverovala - morala sam proveriti!! I onda se neko cudi sto mi neki raspravljamo o policijskom casu (ne smes zakasniti u kucu 1 minut, trcis k'o lud), a sutradan otvore skoro sve kao da apsolutno nista nije bilo..... Kao sto drobim vec danima, samo se sam o sebi mozes pobrinuti, slabo ce te drzava zastiti.... ikad, u bilo cemu!

Pa i nije bas... Treba samo da se krsti dok traje emisija...

Pesic & Barca Umjetnost i efikasnost jednostavne postavke napada. Centralni slip-screen, re-screen da bi se timska odbrana izbacila iz tezista, uhvatili u losem polozaju na ispomaganju kod centralnog odmotavanja. - Kada te cuva teski centar kao Tavares, znas da on nema brzine, niti volje da te moze ispratiti u korak. U ovom trenutku Tomic sam dolazi u postavku bloka, pravi dovoljno rastojanja izmedju sebe i Tavaresa, ima svo vrijeme svijeta da izabere stranu, namjesti se, uspostavi eye contact sa Pangosom, i krenu u eksploatisanje odbrambenih slabosti. - Prvi blok je u stvari finta tzv. slip screen. Inicijalna reakcija je mlohavi Tomic ne zna ni blok da postavi, boji se kontakta, ali u stvari iza ove finte ima citav proces razmisljanja. Prva stvar koja se mora primjetiti sa koje strane Tomic postavlja blok. U hipotetickoj situaciji, kada bi se poslije prvog bloka odmotavao tu bi bila dvojica igraca Real-a koja bi mogla da ispomognu. Igrac koji stoji vislje, on je high tag, i igrac koji stoji u reketu on je low tag. - Druga veoma vazna stvar koju prave Tomic&Pangos, odlicno se pozicioniraju. Tomic pravi face screen i primorava Campazza da ide ispod bloka i tacno se namjesta za idealni drugi blok iz kog nema laganog izlaska, cak Tomic ne mora ni da ostvari kontakt na bloku, da bi Pangos ostao sam kao duh. Tomic se otvara brzo iz bloka i utrcava iza ledja Tavaresu. - Posto se sve odvija veoma brzo, Carroll koji je bio na strani pomoci, primoran je da cuva veoma blizu Kuric-a zbog odlicnog suta. Ne shvata dovoljno brzo da je on sada postao take two odbrambeni, ne stize da koriguje svoje poziconiranje da ispomogne na odmotavanju Tomica. - Tomic pravi dobar vertikalni spacing, gdje je u stanju da uhvati loptu cak i preko Tavaresa, a Carroll je premali da bi imao ikakav uticaj. Iskoristava izvanredan lob pas Pangosa za lagano poentiranje. 🏀 - Slip Screen & Re-screen - postavljanje finte bloka, i odma postavljanje drugog bloka sa druge strane. 🏀 - Take two odbrambeni - igrac koji je na strani pomoci, koji dobije kratku odgovornost na cuvanju svog igraca, ali i ispomaganju suigracu kod pnr-a. On mora da ispomogne u slucaju prvog dodavanja bilo kom od ovih igraca, dovoljno dugo da bi mu se suigrac vratio na svog igraca 🏀 - Face screen - postavljanje bloka u lice odbrambenom, unoseci se u njegov privatni prostor. Cim se to desi, mahinalna psihicka reakcija odbrambenog je samo da se izvuce iz te situacije, Najlaksi put izlaska je ici ispod bloka, sto je bio i primarni cilj kod postavljanja ovog bloka. ⭐️ - Hint: Najuvjezbanija akcija/napadacka opcija se desi u prvim posjedima na pocetku utakmice. To je ujedno i jasan plan kako ce se napadati protivnik. U tih par posjeda staje par treninga pripreme za tu utakmicu i tog protivnika.

^ Evo originalnog rada, pa ko želi, može da pročita: https://annals.org/aim/fullarticle/2765934/autopsy-findings-venous-thromboembolism-patients-covid-19-prospective-cohort-study Btw, radi se o “samo” 12 uzastopnih pacijenata koji su (od tih 170 obdukovanih) uključeni u studiju. Što se profilakse tromboze tiče, kod nas se bukvalno svakom ko malo više leži u bolnici rutinski daju heparini.

na kraju ga premažeš esencijom belog luka. neophodan je taj fine touch i ne znam za tu vodku, ako baš mora. znaš kako bajaga kaže "nije vodka rakija.."

Kosovo 1389- pobeda Nato pakt- pobeda Nolo-sve pobedio Corona-pobeda Ajmo dalje, ima li ko jaci?

Najveći problem, po meni, što se tiče informisanja građana jeste to što novinari koji prate ovu pandemiju (primećujem) nisu upućeni u temu nego samo pasivno prenose informacije stručnjaka (bolji slučaj) ili kopiraju vesti sa drugih info- portala. Njima kao da je svejedno da li će izveštavati sa sednica skupšine, korupcionaških afera ili o pandemiji. To je jedan prevaziđen način informisanja javnosti gde novinar samo sedne pred računar i pretražuje vesti ili šalje mejlove institucijama. Neće se taj / ta baš ubiti da otvori neku knjigu iz epidemilogije i virusologije, pročita nešto na sajtu CDC- a ili WHO (u najboljem slučaju će pratiti statistiku na worldometersu). Zato tu nastupaju razni “stručnjaci” i stručnjaci koji sve dovode u pitanje i balansiraju između nadrilekarstva i oficijelne nauke. Čak i u idealnim uslovima, uvek će biti mnogo onih koji će sve dovoditi u pitanje. Evo u ovom konkretnom slučaju, s razlogom se može dovesti u pitanje način uzorkovanja, kompetentnost zdravstvenih radnika, ali i kredibilnost rezultata sprovedenih mera.

Misljenja sam da se sve moze istrenirati i poboljsati. Manjak talenta se kompenzuje sa vise rada i vice versa. Ako se ubaci Jordan/Pipen-ov talenat, radna etika i zelja za uspjehom u jednacinu, ne bih se kladio i za jedan segment da ne bi unaprijedili i donijeli na prilicno visok nivo. Neko sa toliko osjecaja za sut sa poludistance, balansa, kontrole ima sve predispozicije da bude rasni dalekometni suter. Kada bi se studioznije pristupilo poboljsanju suta, izvukla specificna statistika da bi se pronasli sweet spots (% suta poslije miss-matcha, iz driblinga lijeve/desne ruke iz naskoka/iz koraka, sa koje pozicije, u kojoj cetvrtini, poslije TO, u zadnjih 2mins itd.) pa se oni forsirali tokom utakmica, samo po sebi bi trebalo da unaprijedi %suta za 3. Treniranje, usavrsavanje tih suteva poslije odredjenog slijeda dogadjaja i sa odredjene pozicije, rad sa specijaliziranim suterskim trenerima, sa dizajniranim drill-ovima sa odredjen segment suta koja treba da se usavrsi itd. U danasnje doba se dosta vise i studioznije pristupa ovim stvarima nego 90-ih. Vise novca je u igri, vise ljudi moze profesionalno da se bavi ovim stvarima, tehnologija je vise prisutnija, i mogu reci da je lakse unaprijediti/raditi individualno sa igracima. Recimo Pierce je unaprijedio procenat slobodnih bacanja u jednoj off-sezoni, za skoro 10%, korigovajuci neke sitnice u pristupu. Znam nekoliko odbrambenih centara koji su pred nadolazece nove ugovore specificno radili na sutu da bi poboljsali sanse za masnije ugovore i imali su dosta uspjeha. Po meni, najvazniji je ozbiljan rad, a za to je potrebna stimulacija i motivacija, a te superzvijezde iz bilo koje ere su to imali. Po meni je samo pitanje na kom segmentu bi trebali vise vremena da posvete paznje, i to bi usavrsili da bi bili jedni od najboljih.

Tebra, ti si bas ispratio sve ove mere😄

Moram zaista da kazem da sam fasciniran kako je vlast uspela da okrene pricu od toga da je pre par nedelja ovo bila najveca katastrofa koja nas moze strefiti, gde su se ljudi plasili da izadju kao da ce virus sa zidova da skace sa njih, a evo sada vec u zgradi ispod se cuje muzika u kaficu, malo ko ista postuje, skoro sve pootvarano, zovemo Evroligu da bude zavrsnica ovde itd. Stravicna moc manipulacije, koja se primila i kod stanovnistva koje ne podrzava Vucica.

Posle svih njenih javnih nastupa u poslednjih par godina, taj broj bi bio danas ca. 10 puta veći, ušla je u srce svakog srpskog patriJote, pa još doktorka, profesor jebote. troll off

Kupuje meso za vikend rostilj na Kosmaju.

U BEOGRADU SUTRA SVI MOGU U GRADSKI PREVOZ Ukidaju se ograničenja, neće biti ni redara, a VAŽIĆE SVE KARTE

57/5521/3

@mare80 Ima logike, a kod tezih slucajeva treba da kombinujes sa vec dokazanom metodom 2 pakle cigareta dnevno. A ako je stanje za respirator onda samo dodas pola kolograma belog luka neopranog i neocicsenog ali iskljucivo rektalno uzimanje.

A pred spavanje stavite lavor pored kreveta da ne povracate po tepihu...

a ispod brdovite panorame, tunel! http://www.prachensky.com/michael/projekte/talpino/talpino-adria-port.php ... https://en.wikipedia.org/wiki/Jiří_Menzel ... Česi su još 1967. imali projekt izgradnje 410 kilometara dugog tunela do Jadrana AUTOR Marijan Lipovac Željeznički tunel trebao je profunkcionirati baš ove, 2020. godine. Turisti bi se ukrcavali u Češkim Budějovicama u brze vlakove koji bi ih vozili tunelom kroz Austriju i već za dva sata iskrcavali bi se na češkom otoku Adriaport. Tu bi provodili odmor na svom komadiću sjevernog Jadrana. Ljeto je 2020. U Českim Budějovicama turisti se ukrcavaju u brze vlakove koji ih voze tunelom kroz Austriju i za dva sata iskrcavaju pokraj Kopra na češkom otoku Adriaport gdje će provesti odmor na svom komadiću sjevernog Jadrana. Ovaj futuristički scenarij zamišljen prije pola stoljeća ovog se ljeta dakako neće ostvariti: ne postoji ni Adriaport ni podzemni koridor od Češke do Jadrana, već će Česi u najboljem slučaju na svoje najdraže more putovati zračnim ili strogo kontroliranim cestovnim koridorima uz mjere zdravstvene zaštite zbog koronavirusa. Hrvatskom se proteklih desetak dana proširila vijest da će Česi ponovno spasiti hrvatsku turističku sezonu, kao i u vrijeme Domovinskog rata, a predstavnici dviju država doista su počeli razgovarati o mogućim modelima kojima bi se Česima omogućilo ljetovanje na Jadranu kao što je zatražilo gotovo 200 čeških turističkih agencija. Mnogi sumnjaju u realizaciju ove ideje i gotovo da je tretiraju poput spomenutog plana o gradnji 410 kilometara dugog željezničkog tunela koji je trebao profunkcionirati upravo 2020. Projekt s ciljem pretvaranja Čehoslovačke u pomorsku zemlju još je 1967. osmislio ekonomist Karel Žlábek i dobio je potporu državnog vrha. Bili su izrađene i potrebne studije, no tunel ipak nije krenuo u realizaciju. Neposredni izlaz na more trajno će ostati utopija, no ljubav Čeha prema Jadranu, naročito hrvatskom, doista je dirljiva pa ne čudi što rezultira i „morskim“ idejama ili avanturističkim pothvatima. Češke investicije u turizam Još su živa sjećanja na turiste iz nekadašnje Čehoslovačke koji su cijelu godinu štedjeli da bi si mogli priuštiti ljetni odmor te su unatoč brojnim restrikcijama komunističkog režima svojim slabašnim škodama kretali na naporan put prema jugu. Česi su ostali vjerni Hrvatskoj i dolaskom slobode koja im je širom otvorila granice i znatno podigla standard te su danas, s oko 800.000 posjetitelja godišnje, šesti po broju stranih turista u Hrvatskoj koju mnogi doživljavaju drugom domovinom, poput oskarovca Jiříja Menzela, a osobito oni koji u Hrvatskoj imaju svoje nekretnine, ali i jahte. „Vaše more – naše more”, naslov je Menzelova dokumentarca iz 2010. posvećenog posebnom odnosu Čeha prema Jadranu koji se razvija još od kraja 19. stoljeća kada i stanovnici industrijski i društveno razvijene Češke prihvaćaju trend putovanja radi fizičkog i duševnog odmora, a posebno na more. Interes Čeha usmjerio se na Jadran s kojim su dijelili pripadnost istoj državi, Austro-Ugarskoj, a dodatan motiv bio je i osjećaj slavenske uzajamnosti. U Češkoj je 1888. osnovan Klub čeških turista s ciljem njegovanja i promicanja turizma. Klub je počeo organizirati i putovanja u okolne zemlje, a veliki pothvat bilo je 14-dnevno putovanje u Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru od 13. do 30. travnja 1897., prvo organizirano putovanje Čeha na Jadran. Skupina koju je činila 71 osoba putovala je vlakom sa sedam vagona, a domaćini su ih oduševljeno dočekivali. Vodiči su im bili lokalni uglednici: u Solinu i Splitu arheolog Frane Bulić, u Dubrovniku književnik Ivo Vojnović, u Cetinju vojvoda i pjesnik Marko Miljanov, a u Mostaru pjesnik Aleksa Šantić. Takav doček nije imala nijedna strana skupina turista. Drugi izlet organiziran je od 2. do 24. svibnja 1899., itinerar je bio otprilike isti kao i 1897., a isto tako i srdačna dobrodošlica. Cilj ovih posjeta bio je upoznavanje slavenskih zemalja na jugu, a drugi razlog bio je odmor uz more. Česi su bili među pionirima hrvatskog turizma ne samo kao gosti, već i kao organizatori. Kao poduzetnici ulagali su i u Opatiji kao središtu turizma na Jadranu, a hotele i pansione otvaraju i u Poreču, Lovranu i Puli. Jedna od najpoznatijih i najvažnijih priča o zaslugama Čeha za razvoj turizma dogodila se u Baški gdje zahvaljujući naporima lokalnog Kupališnog društva prvi turisti dolaze 1908. godine. Među njima bile su dvije češke obitelji, 1909. čeških je gostiju bilo 38, a 1910. gotovo 1000. Bila je to zasluga praškog izdavača Emila Geistlicha koji je u češkim novinama promicao Bašku i opisivao njezine ljepote. Obećao je da će pomoći Kupališnom društvu pa je u Češkoj prodavao njegove dionice te je 1910. osnovana Kupališna zadruga Hrvatsko-češko morsko i klimatično kupalište Baška čime počinje uspon tog turističkog odredišta, posebno među češkim turistima. Geistlich se i sam uključio u turistički biznis te dao sagraditi hotel Baška. Hotel smješten odmah na plaži građen je kao prizemnica iz koje se moglo „iz sobe ravno u more“, kako je glasio reklamni slogan. Geistlich je otvorio i Češki restauracijski paviljon s češkom kuhinjom i budějovičkim pivom, a kao kuharice angažirao je tri Pražanke. Češke kuharice doveo je i u restorane svojih konkurenata. Mjesni pekar naučio je peći češko pecivo, a brijač je kao pomoćnika uzeo Čeha da od njega nauči „češke manire“. Broj turista u Baškoj rastao je iz godine u godinu, sve do 1914. kada je zbog rata sezona završila ranije. Povratak turista uslijedit će tek 1921. nakon povlačenja talijanske okupacijske vojske. Razvoju turizma u Baški pridonijela je i liječnica Zdeňka Čermáková koja je došla kao apsolventica medicine na Geistlichov poziv kako bi se češkim turistima osigurala i liječnička skrb. Ondje je, međutim, uz kraći prekid ostala do smrti 1968. Ambulanta u Baški nosi njezino ime, dok je Geistlichu podignuto poprsje. U gradu Krku za razvoj turizma zaslužan je Čeh Jaromír Macháček koji je 1910. osnovao Dioničko društvo primorskih kupališta u gradu Krku. Česi su zaslužni i za razvoj turizma na Rabu, o kojem je brošuru objavio novinar i slavist Adolf Černý s porukom da treba sačuvati slavenski karakter otoka. Temeljem toga 1909. Središnjica učiteljskih društava u Moravskoj odlučila je otvoriti svoje odmaralište i poslala onamo Marie Steyskalovu, ravnateljicu ženskog internata u Brnu, koja je unajmila jednu kuću i nekoliko stanova. Černy i Steyskalová nastojali su da se na Rabu osnuje češko kupalište, no plan se tada ipak nije ostvario. Steyskalová je međutim trajno zadužila Crikvenicu gdje je 1910. osnovala prvu češku dječju koloniju na Jadranu i stekla zasluge za početak lječilišnog turizma u tom gradu. Prva sredstva prikupila je prodajući školjke s Raba u Brnu. Nakon prvih boravaka češke djece u unajmljenim sobama, 17 je godina postupno građeno lječilište koje su svi zvali Češka kolonija. Sastojalo se od pet zgrada u neposrednoj blizini mora, okruženih šumom i vrtovima ružmarina. Imala je vlastiti mol, plažu, bazene, rendgen i sav komfor i opremu koju je za to vrijeme moderno lječilište moglo imati, pa čak i češku školu. U Kaštel Lukšiću je 1909. liječnik Jindřich Šoulavý kupio ljetnikovac obitelji Cambi i otvorio pansion s plažom koji je reklamirao kao cjelogodišnju klimatsku stanicu. Česi su se na Jadranu osjećali kao doma i nisu ih smatrali strancima kao druge turiste. No domaćinima je ipak bilo neobično da stranci dolaze u njihovo mjesto, kupaju se, sunčaju, ljenčare i uživaju pa su takav bezbrižan stil života u Dalmaciji prozvali „češki život“. Nisu znali da njihovi gosti ostatak godine marljivo rade da bi si priuštili ljetni odmor. Negativni napisi U to vrijeme bilježe se i negativni napisi o češkim turistima pa Franjo Horvat Kiš u knjizi Istarski puti 1919. bilježi: „U Medulinu ima mnogo Čeha na kupanju i svi žive od konzerve svake ruke. Ovaj ima gusku, onaj patku – u konzervi. Danas se slože pa jedu za ručak gusku kod ovoga, sjutra patku kod onoga. Jedna ovakva konzerva stane jedan forint i dvadeset novčića. Najedu se četiri osobe i još ostane za večeru...“ U nastavku Kiš citira lokalnog gostioničara: „Ima ih preko dvjesta ovdje ovih Čeha, ali svima nama od njih malo hasne. Ispije pivo to je sve. Objeduje pod smokvom u tratini. Ako dođe u gostionicu, još je na teret. Od ručka mu moraš ostatke čuvati za večeru, za njim čistiti i to zato da popije politru piva.“ Slično se pisalo i u Obzoru 1921: „Dosad su Česi, koji su dolazili na ljetni boravak, to prakticirali tako da su si u hotel nosili jelo i dali servirati samo vodu.“ Fama o Česima kao vjernim gostima, ali lošim potrošačima postoji i danas, no u Češkoj je jednako tako bilo antireklama za hrvatski Jadran, a najpoznatije su bile priče o češkoj učiteljici koju je pojeo morski pas. U jednim češkim novinama 1907. prenesena je vijest da je kraj Sućurja na Hvaru morski pas pojeo mjesnu učiteljicu i to je bilo dovoljno za nastanak legende, koja živi do danas, da turistima na Jadranu prijete opasne ribe koje posebno vole češke učiteljice. Bilo kako bilo, Česi su posjećivali sva ljetovališta na Jadranu, sve do Dubrovnika. O tome 1912. piše u časopisu Kluba čeških turista: „Svuda se srećeš ne samo s pojedincima, nego i s cijelim društvima zemljaka, zapinje ti za uho češki govor, negdje nalaziš cijele kolonije, a o porastu češke plime možeš se uvjeriti i na vlastite oči i uši. Svi koji su uočili ljepote slavenskog juga toliko su zadovoljni da postaju oduševljeni pioniri pokreta na jug.“ U Dalmaciju se iz Češke uglavnom putovalo preko Trsta do kojeg se dolazilo vlakom, a zatim se do pojedinih odredišta odlazilo parobrodima. Putovanje cestama nije se preporučivalo jer su bile loše. Izbijanjem Prvog svjetskog rata zaustavljen je i turizam, a nakon rata oporavak je išao polako, uz očekivanje da se vrate nekadašnji gosti, iako se Češka i Jadran više nisu nalazili u istoj državi, već u Čehoslovačkoj i Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji. U početku su Česi odlazili na Baltik jer su odnosi čehoslovačke i njemačke valute bili povoljniji, a tek 1922. opet se vraćaju na Jadran. Te ih je godine bilo 25.000. Iz godine u godinu broj se povećavao poboljšanjem turističke ponude i usluga te boljom prometnom povezanošću. Turisti iz Čehoslovačke bili su na trećem mjestu, nakon Nijemaca i Austrijanaca, pa ih je 1936. bilo oko 68.000. U nekim mjestima bili su prvi, poput Crikvenice koja im je bila najbliža. Među turistima su prevladavali pripadnici više srednje klase, kao i poznate osobe poput premijera Antonina Švehle i Františeka Udržala koji su ljetovali u Kuparima, dok su primjerice književnica Růžena Svobodová i književnici František Xaver Šalda i Jiří Wolker odlazili u Bašku. Dolazili su i skromniji ljudi, poput učitelja, studenata i izviđača. Tridesetih godina počinju dolasci autobusom u organizaciji putničke agencije Čedok, ali i osobnim automobilima. Uvedene su i zrakoplovne veze: prva zračna linija između Čehoslovačke i Jugoslavije bila je 1930. Prag – Zagreb, 1935. Prag – Brno – Bratislava – Zagreb – Sušak, i to amfibijskim zrakoplovom koji je u Sušak pristajao direktno u luku, a 1938. uvedena je i linija Prag – Dubrovnik, preko Brna, Zagreba i Sarajeva. Od 1936. Čedok organizira i posebne „jadranske vlakove“, iz Praga preko Brna i Bratislave kroz Mađarsku. Osim Jadrana, čehoslovački turisti obilazili su i Dinaru, Biokovo, Velebit, Plitvička jezera, slapove Krke, kao i Zagreb, Samobor i Daruvar. Crikvenica na dobru glasu Najviše Čeha dolazilo je u Primorje, gdje je bilo najviše čeških hotela, pansiona i sanatorija, gotovo trećina poduzeća. U Kraljevici su postojali pansion i hotel Praha. Crikvenica je bila na glasu i zbog lijepih plaža, dobrih hotela, sadržaja. Osim dječjeg sanatorija postojali su i pansioni Slavia i Morava koje je držao Albín Starešina, a František Koudelka hotel Bellevue. Marie Škodová je bila suvlasnica pansiona Vila Mir. Oni željni mira odlazili su u Selce gdje je Alois Beránek otvorio hotel Rokan. U Baškoj je turizam obnovljen 1921. jer su do 1920. ondje bili talijanski vojnici koji su bili okupirali Krk. Geistlich je brzo obnovio hotel. Godine 1921. od 1069 gostiju iz Čehoslovačke ih je bilo 1010. Geistlich je 1922. umro pa je posao nastavila njegova supruga Anna. U Malinskoj je smještaj Česima nudio liječnik Ivan Majnarić čija je žena Libuše Zentelová bila Čehinja. Bračni par Kuchař vodio je pansion i restoran Paradis, a Josef Strnad pansion Praha. Na Rabu se u novim političkim prilikama situacija promijenila u korist češkog kapitala. Predratne učiteljske pansione na Rabu kupio je Albert Machař koji je sagradio i dva nova luksuzna hotela, Palace hotel Praha i Bristol koji su gostima nudili odmor u vrtovima sa suptropkskom vegetacijom, igralište za tenis, češku kuhinju i vina iz vlastitih vinograda. Česi su bili prvi turisti na Pagu gdje je 1925. ljetovala studentska kolonija smještena u jednoj školi jer nije bilo nikakvih smještajnih kapaciteta. U Kaštel Lukšiću se pansion Jindřicha Šoulavog proširio, kao i pansion Františeka Šilera kod Splita koji je sagradio zgradu u stilu rimskih palača. U Sutivanu na Braču Jindřich Šorm imao je hotel Praha, a Bohumil Šlachta hotel Vesna. Hotel Praha bio je i u Dubrovniku gdje je bilo mnogo čeških poduzeća. U Gružu je Dragutin Poláček imao Grand hotel Petka, u gradu je u hotelu Central Bohuslav Hejda vodio češki restoran, a František Doubrava češku kavanu Sport. U većini hotela nudili su se češka kuhinja, časopisi i novine, a bila je i češka posluga. Najveće ljetovalište bili su Kupari koje je 1921. Jaroslav Fencl pretvorio u prvi turistički resort na Jadranu nakon što je prethodno zakupio uvale Kupari i Srebreno. Ondje su bila dva hotela s dvije depandanse, vlastitim vodovodom i elektranom. Osim iz Čehoslovačke, dolazili i turisti iz drugih zemalja, a održavali su se i kongresi i konferencije. Česi su otvarali pansione i u Mlinima i Cavtatu. Povratak Čeha nakon rata Drugi svjetski rat ponovno je zaustavio turizam. Početkom 1939. još su se slali turistički prospekti, Čedok je planirao turističke vlakove, no njemačkom okupacijom Češke sve je stalo jer je za putovanje osim viza trebala i dozvola Gestapa. Turisti iz Čehoslovačke na Jadran se vraćaju tek nakon normalizacije odnosa s Jugoslavijom 1955., u potpuno drukčijim društvenim, političkim i gospodarskim okolnostima. Zbog Željezne zavjese najčešće su putovali preko Mađarske pa im je umjesto sjevernog Jadrana novo omiljeno odredište postalo šire područje Makarske, a slabiji imovinski status mnoge je prisilio na ljetovanje u kampovima. S nešto manje od milijun noćenja 1966. turisti iz Čehoslovačke činili su manje od deset posto turističkog prometa, a zanimljivo je da se već 1969. dogodio nagli porast, na čak 2,2 milijuna noćenja. Zbog jačanja komunističke represije uslijedio je pad, da bi vrhunac bio 1985. s više od tri milijuna noćenja. Srpska agresija 1991. ponovno je zaustavila hrvatski turizam, ali već iduće godine Česi su se vratili i ostvarili oko 800.000 noćenja, a 1993. dvostruko više. Znatno se pojačao udio Čeha u ukupnim brojevima pa su tih ratnih godina ostvarivali čak 22 posto svih noćenja u Hrvatskoj. Krajem rata i povratkom drugih turista udio je ponovno pao, ali povećale su se realne brojke. U ratnim godinama Česi su, kao i u prvoj polovici 20. stoljeća, uglavnom ljetovali u Istri i na Kvarneru koji su bili relativno udaljeni od okupiranih područja. Posljednjih dvadesetak godina Čeha ponovno ima posvuda te kao i nekada na „svom“ moru nisu samo gosti, nego i investiraju u nove kapacitete zahvaljujući kojima Hrvatska ostaje privlačna strancima čak i u ovo vrijeme dok je većina čovječanstva prisiljena na kućnu izolaciju. ... http://www.iztzg.hr/UserFiles/file/institut/Jasenka-Kranjcevic-i-Mirjana-Kos-Ceski-arhitekti-i-pocetci-turizma-na-hrvatskom-jadranu.pdf ...

U prevodu, i pored činjenice da su opozicioni političari nekompetentni, nacosi, ili korumpirana govna, sve polazi od the naroda koji ima vlast po svojoj meri. Dolazimo do toga da moraš da ih prevaris za njihovo dobro, ali to ne možeš dok ne kompromitujes Vučića, a to ne možeš jer nemaš medija ili ne tabanas Srbijom nego te mrzi i do Borče sa Vračara da odeš. Začarani krug iz kog nema izlaska.

Pisala sam o DS u vreme kada je rushen Milosevicev rezim, o potencijalu koji je ta stranka imala . Znam koliko je bilo rada na terenu da se artikulise i mobilishe biracko telo, koliko je to trajalo i po koju cenu je cinjeno. Ovo sto danas opozicij radI je prosto - tragikomedija. Zbog tog protracenog potencijala, DS nikada nece dobiti moj glas. Ovo sto danas SNS radi je zakivanje poslednjeg eksera u mrtvacki kovceg srpske demokratije. Tu nema nevinih, racunajuci i shiroke narodne mase, najmanje krive jer se ideoloska (samo) svest ne dobija u genima, to je zadatak elite, da je artikulise i razvija, to nije posao jedne generacije. Drzava, to su institucije, demokratija, to su nezavisna zakonodavna, sudska i izvrsna vlast. Nista od toga ne vidim ni u Srbiji juce ni u Srbiji danas. Dok je tako - bice nam ovako. I potrajace.

Šojka... lijepa i iritantna ptica sa vokalnim mogućnostima u rangu Josipe Lisac 😁 Već danima 'mjauče' sa okolnih drveća, trebalo je meni i mačku par dana da skontamo da to nije neiskusno, bespomoćno mače koje se zaglavilo u krošnji nekog drveta već ova kreštaluca/rugalica.

Kako to mislis da ne obraca paznju na kritike, pa cemu onda sluzi ova tema? Sto se tice ostalih delova, zakljucavanje teme od strane moderatora je, po mom misljenju, znak da oni ne mogu da se izbore sa problemom koji vlada na temi, pa se odlucju za najlakse resenje i zatvaraju tj. kaznjavaju prakticno sve (mozes povuci paralelu sa ovim karantinom kod nas za vreme epidemije). Ukoliko si rekao da je neko budala iz razloga sto vredja druge ljude, onda takvi forumasi treba da budu kaznjeni ili izbaceni sa foruma, nevezano za temu gde to pisu. Ukoliko mislis da je neko budala jer pise stvari koje su suprotne nekom vecinskom misljenju, izuzetno je lose da moderator zbog toga banuje druge ljude. Dokle god je diskusija takva da nema licnih prepirki, vredjanja, trolovanja, moderator nema sta da odlucuje koji je argument glup ili ne. U slucaju da ljudi uzastopno krse pravilnik i izazivaju tenzije, treba da se kaznjavaju sve vecom i vecom kaznom i, na kraju, ako to ne prestane, da se trajno uklone sa foruma. To sto se tema malo zakljuca i neko sporadicno kazni nece nista promeniti, za 15ak dana ce opet krenuti sve po starom. Vrtite se oko te usa teme mesecima, sto ovde, sto na b92, gde se jasno vidi da postoji problem koji toliko vremena nije resen. Za to svakako nisu krivi forumasi.

One-family barbecue i nikad nije bio problem. Tu si kolateralna šteta ovih drugih. A njih uopšte nije tako malo. Da su im dopušteni vikendi i 1. maj, svačega bi bilo. A druženje više od jedne porodice (odnosno domaćinstva) nosi svoje rizike, koliko god ti bio ubeđen da su ovi drugi "čisti". BTW, druženje dve porodice na Košutnjaku, recimo, izgleda često tako da se roditelji fino ispričaju ili čiluju, a decu puste da rade šta hoće, ukljulujući da jurcaju okolo (bilo za loptom bilo bez nje) i sudaraju se sa drugim ljudima ili trče tik oko njih. Možda ti drugi i ne žele baš blizinu sa tom decom, koja u trčanju izbacuju iz grla sve i svašta. Lep odmor od dece za roditelje i ne baš lep rizik za druge. Nisam još nijedan slučaj video da ih roditelji pozivaju da se ne približavaju drugima. Zbog toga smo uglavnom i nabavili kamperske stolice i sedeli u mravinjacima umesto na lepšim mestima. Ove pivopije čak predstavljaju manji rizik. Oni su makar samo "stacionarni" i ne jurcaju okolo. BTW, još pre uvođenja lockdown-a, dok smo još mogli da sedimo u kafićima, su me nervirali oni, koji sednu u kafić mirno da uživaju, a svojoj deci dopuštaju da skaču preko drugih i oko njih, da im se u žmurkama zavlače pod stolove i slično. I bez vanrednog stanja je bila epidemija. I to nije bila manjina, nego, nasuprot, većina. I na prvi pogled izgleda da "pristojna" većina plaća ceh zbog manjine. Najmanji problem bi bio da nije ni bio policijski čas i da su komunalci mesto da jure pojedine penzose jurili grupnjake i opalili im masne kazne. To je i sa postojećim kadrom policije i komunalaca bilo izvodljivo. Ali na to dodajmo "pristojne" šetače, koji ne poštuju nikakvu distancu i mere profilakse, isključuju glavu ili se bahate na stazi, a na to dodajmo i roditelje, koji bi malo da skinu pritisak svoje dece sa svoje glave pa ih puste da se sudaraju sa bilo kime i na mestima, koja su prigodna i na mestima, koja to nisu, i odjednom dobijemo da u stvari većina ovog naroda ne poznaje i ne primenjuje one makar najmanje osnovice pristojnosti, koje se u nekim civilizovanijim okruženjima podrazumevaju po defaultu i bez ikakve epidemije. Da tu krivu Drinu ispraviš nema dovoljno policije i komunalaca. Mission impossible. E, zbog toga Nemci jesu u dvojcu uživali u parkovima i u šetnji po gradu a mi smo imali rigoroznije mere. Jer smo kao narod necivilizovana stoka. I zbog toga je onom manjinskom (a ne većinskom) delu stanovništva, koje jeste stvarno pristojno, uskraćivano pravo na sve. Ostaje samo nada da su u pravu oni, koji tvrde da je snaga virusa popustila u x-toj generaciji prenosa i da postaje sve manje opasan. Inače, neka nam je bog na pomoći.

pitaju mene penzioneri kojima nosim namirnice "jel potpisano primirje?"

Što se tiče smokava, to su (pretpostavljam) tkz. Petrovače koje dozrijevaju nešto prije blagdana sv. Petra(29.06.) po katoličkom kalendaru. To je prvi, proljetni rod, koji daje krupnije i sočnije plodove od drugog, ljetnog roda čiji plodovi dozrijevaju nakon blagdana Velike Gospe(15.08.) i koriste se uglavnom za sušenje.

Ljudi genijalna ideja mi je pala na pamet. A šta ako bi smo džoint umočili u vodku...Em je marihuana dobra za pluća, em vodka ubija virus.

@Kronostime snimljen ovih dana u povratku sa pijace

Po meni, ubedljivo najbolja serija je Holmes sa Brettom. Mada je i Poirot sa David Suchetom fenomenalna. Sećam se kako sam svake nedelje željno iščekivao svaku epizodu. Nekada to nije bilo kao danas sa Netflixom da ti grunu 10 epizoda odjednom nego čekaš lepo jednu epizodu nedeljno pa kriziraš tokom letnje pauze a onda na jesen opet, sve nadajući se da nije poslednja sezona. Eh, bila su to lepa vremena...

određeni, "opšti" segmenti teksta koji se ne tiču ekskluzivno pojave definisane kao "američki idiot", su, smatram, primereni za diskusiju ovde https://eand.co/how-freedom-became-free-dumb-in-america-baee33dc6476 How Freedom Became Free-dumb in America

Najveći problem kod izbora kandidata za predsedničke izbore kod nas je da je u pitanju osoba iz naroda. Ili osoba koja se predstavlja kao osoba iz naroda. Tadićeva dva mandata su praktično izuzeci od ovog pravila, jer je pobede ostvario na strahu od radikalske bagre. Kako je taj strah prestao, tako je i puko. Dok Mile iz Donje Bele Reke ne kaže e ovaj/ova je za nas ili se to Miletu utuvi u glavu, bilo koji kandidat nema šanse. A Miletu to nikada nije moglo niti će ikada moći da se utuvi u glavu. Ova šizoidna budaletina radi savršen posao kada je svaki Mile u pitanju. Od jede pasulj sa vojnicima preko jadan ja jer ____________ do drugi lopovi a ja nemam ništa. I Mile to guta jer uspeva da se identifikuje sa maltene svakim njegovim potezom. To što nosi Moncler džemper u kežual varijanti, za koji Mile mora da radi 3 meseca, jbg, Mile to ne zna i nikada neće znati. Saša Janković je pre 3 godine dobio svega 200k glasova u centralnoj Srbiji. I još 400 u BG i Vojvodini. Čovek koji je bio maltene savršen kandidat. Elokventan, pismen, obrazovan. A opet ni blizu dovoljan da Mile skapira da je to to. Čisto da imamo u vidu kad ređamo kandidate koji nam odgovaraju. Da je to, nažalost, realnost u kojoj živimo. Da kandidate koje bismo hteli, uglavnom, većina Srbije ne može da identifikuje kao svoje.

Kraftwerk moje mladosti... Trans Europa Express ...station to station, last station for Florian.. :( Sent from 127.0.0.1

RIP Florian😥