Bravo momcima, cestitke na odlicnom drugom mjestu i osvojenom srebru. Borili su se kao lavovi, i neki od njih i pregorili u toj velikoj zelji. Srce mi je ponosno na njihov trud, fantastican uspjeh, hemiju i stil kosarke koju su pruzali citavo prvenstvo. Totalna kosarka, bravo!
Sto se tice finala, bas nas je poremetila povreda Dobrica, citavu koncepciju u odbrani, rotaciji igraca, cak i postavkom napada. Njemci su igrali sa bas visokom postavom, i zao mi sto se nismo adaptirali najbolje na njihovu igru. Oni su u jednom trenutku imali Srudera kao jedinog ball handler-a, i kad smo postavili malo visociji presing, napravili su 8sec TO. Da smo nastavili sa visokim presingom, i pokusali tako da ubrzamo igru, poremetimo njihov pozicioni napad, imalo bi mi smisla igrati sa standardnom/ili niskom postavom. Zao mi kao plan B, sto nismo probali i mi sa visokom postavom npr. Davidovac, Petrusev i Milutinov, gdje bi iskontrolisali reket, a uz to imali takodje dvojicu potentnih sutera koji bi prosirili reket za Milutinova. Ovako su nam skroz unistili unutrasnju igru. Sve to na stranu, opet je jedna trojka rijesavala utakmicu, nas suter promasi iz coska, njihov centar pogodi i to je to.
Sve u svemu, i vise nego sto sam ocekivao, ali ostaje mala zal, da osim Avrama (i malo Petruseva) nismo imali igraca koji je pokazao zube i pobjednicki mentaitet.