Stiletto Posted Tuesday at 08:55 PM Posted Tuesday at 08:55 PM 11 minutes ago, BattleBender said: Mislim da bi FM bio najuniverzalnini i najultimativniji recommend za bilo koga. Da sretnem osobu koja mi kaze "Preporucio mi neku muziku, ja nista nisam slušao", rekao bih joj "Slušaj Fleetwood Mac." Flitvud Mek Pitera Grina i Deni Kirvana ili Flitvud Mek Stivi Niks i Lindzi Bakingema?
BattleBender Posted Tuesday at 09:03 PM Posted Tuesday at 09:03 PM Inače moj menadžer je britanski gen X, London, sezonska karta za Arsenal pola života, proputao svet i sa Arsenalom i bez njega, izgubio se po brazilskim favelama na par dana. Niko nije znao gde je. Živeo u Juznoj Americi god i po dana... Britanski festivali, jako flamboyant i svestrana osoba koja pored svega ima i taj uk street xp. I baš sam ga pitao kako se oseća povodoom Oasis reunion-a (on je tad bio kasni teen, early 20s). On je u fazonu da nema iluziju da su oni nekakav sjajan bend muzički, ali kaze "you had to be there". Tesko je da se objasni ceo kontekst za njihovu generaciju i sta im je znacio Oasis. Za klince, za ulicu... Liam Gallagher u umbro trenerci, sa kojom se igra fudbal, koji peva Live Forever u ovom svom polozaju, sa glasom i pevanjem koje je van svakog smisla i pravila, je jedna od najbizarnije kultnih stvari pop kulture. 8 minutes ago, Stiletto said: Flitvud Mek Pitera Grina i Deni Kirvana ili Flitvud Mek Stivi Niks i Lindzi Bakingema? Oba 3
Nicklord Posted Tuesday at 09:08 PM Posted Tuesday at 09:08 PM Ja sam gledao pre neki dan Nine Inch Nails. Najbolji live bend kog svi zaborave kad pričaju o 90im i tom alternative (a mainstream) fazonu 😄
Chaos Is Me Posted Wednesday at 08:27 AM Posted Wednesday at 08:27 AM Devedesete su bile pre svega potpuna revolucija što se tiče muzičke produkcije. Sve je bilo različito i varijabilno. U osamdesetima ima mnogo dodirnih tačaka kod pop i kod rock, pa čak i metal produkcije. Devedesete su definitivno vrhunac kreativnosti, izrodile su mnogo sranja, ali makar unikatnih i originalnih sranja, a svi žanrovi koji su do tad postojali su neverovatno unapređeni u svakom smislu. 2
Luchifer89 Posted Wednesday at 09:49 AM Posted Wednesday at 09:49 AM Nisam bio nikada na koncertima u donjem gradu Kalemegdana, a znam šta je bilo prošle godine na Rammsteinu posle kiše na Ušću, pa bih da pitam: Da obuvam čizme do kolena večeras?
Gudura Posted Wednesday at 10:00 AM Posted Wednesday at 10:00 AM (edited) 18 hours ago, Ta'veren said: Sto se tice muzike, idem u kontra smeru. Voleo bih da sam u poslednjih deset godina tinejdzer. Nisam bio lik koji gleda u tom smeru ''a da su mi tvoje godine'', ali evo koliko brze pratim sta se desava u aktuelnoj godini, zao mi je sto takvih bendova nije bilo pre 15-20 godina + naravno sto bi mi koncerti iz komsiluka postali dostupniji pa bih nesto video i sto bih razbijao glavu koji festival da odem i sa kojom zemljom da rizikujem jer idem u nepoznato. Lepse je kad si za takve stvari mladji i poletniji. Ne treba mi ni mejnstrim ni velicina benda, samo istrazivacki duh da dodjem do zanimljivijih bendova koji daju vecu varijabilnost muzickoj ponudi. Uzivam u diskusiji poslednjih par strana, i cenim misljenja svih vas, ali sa jednim stavom ovde se, sto bi rekli danasnji klinci, " strongly disagree"😆 Dvadesete u mnogim aspektima jesu najbolje godine koje cemo vecina nas doziveti, ali ono sto u njima nemas je iskustvo, prefinjenost, pa ni izgradjen ukus i stavovi. Da ne pominjem sto vecini tada fali preduslov za uzivanje u zivotnim radostima - kinta. Ja pripadam Gen X generaciji, i imao sam nesrecu da svoje rane dvadesete provedem u zemlji koja se bukvalno raspadala. Necu kukati, ziveo sam tada bolje od vecine svojih ortaka, putovalo se, nije da nije, ali ono sto mi fali su te neke generacijske uspomene, jer vecina najboljih drugara nije mogla da me prati, a i sam sam bio sputan, ratovima, sankcijama, bombardovanjima, viznim rezimima i ostalim mracnim zaostavstinama devedesetih. Ali, nikad nije kasno za rock 'n' roll😆 Sada kada se vrtim oko pola veka, uzivam u nekim stvarima u kojima tada nisam mogao, onako na max. Imam tu neku ekipicu Gen X-ra, koji su odrasli na dobroj muzici, i losim spoljasnjim okolnostima, koji su sada svi porodicni, uspesni i ostvareni ljudi, ali u kojima jos uvek ima vatre. Svi smo u rasponu od 45-55, i vec par godina nadoknadjujemo propusteno, tako sto jednom godisnje overimo neki dobar festival i obidjemo neki grad ili zemlju kako dolikuje (Lisabon pre dve, Madrid prosle, Werchter u Belgiji ove godine, a vec se prave planovi i za iduce leto. I ne mogu da opisem koliko uzivamo u tome. Jer muzika i dalje predstavlja centar moga sveta, ali sad imamo i dovoljno znanja i iskustva, a u krajnjem slucaju i dovoljno kinte, da uzivamo maksimalno u svim pratecim sadrzajima i zivotnim zadovoljstvima, koja podrazumevaju odlazak u drugi grad ili zemlju, a da to nije puko blejanje na koncertima, i ishrana po supermarketima i jeftino pivo iz limenke. Drugim recima, festival i muzika su povod, ali ne i iskljucivi razlog takvog jednog putovanja. To u dvadesetim ne bih razumeo, sve i da sam bio u prilici. A u dobroj svirci uzivam vise nego ikada, tako da je sve savrseno, i ni u jednom trenutku se ne osecam matoro za tako nesto. Osim kad krenem peske sa festivala u 3 ujutru, a krsta se bune od 6,7 sati stajanja😆 Nista sto diklofen forte, i jos par prepodnevnih tocenih ne mogu da rese😆 Izvinjavam se na ovom mozda previse licnom postu, ali sam osetio da je ovo ekipa sa kojom mogu da podelim ovakva razmisljanja. I jos jedna digresija za kraj posta: Po mom skromnom misljenju, prva polovina devedesetih je najuzbudljiviji muzicki period u istoriji muzike, kada se pojavilo ili kulminiralo toliko dobrih bendova i muzickih pravaca, da ce se to tesko ponoviti, i uopste njje tacno da je elektronika tada preuzela primat. Neki od najboljih albuma u istoriji su objavljeni u tih 5, 6 godina, a vecina tih bendova i dan danas cine osnovu mojih muzickih interesovanja. Uzmimo samo u obzir cinjenicu da su u 44 dana 1991., objavljeni Pearl Jam-Ten, Soundgarden - Badmotorfinger, Nirvana- Nevermind, RHCP -Blood sugar sex magic, G'n'R - Use you illusion 1 & 2 i Metallica -Black album (njih nikad nisam mirisao, ali je album nesumnjivo legendaran). Pa kad se setim da su toj poludekadi izasli i Oasis -Definitly Maybe, Blur-Parklife, Radiohead-The bends, R.EM. - Out of time i Automatic for the people, U2 - Achtung baby, i sta sve vec ne....uh,uh, nije mi dobro😎 Edited Wednesday at 01:17 PM by Gudura 1 1
Gudura Posted Wednesday at 10:10 AM Posted Wednesday at 10:10 AM 13 hours ago, BattleBender said: Nema balkanskog bumera koji ne pomene deep purple ili rainbow. :(((( I promil promila balkanskih bumera je slusalo stvarno najbolji bend tog doba a to je Fleetwood Mac. Juce sam u teretani slušao neki njihov stari album. Kidali su ljudi. Njima je pesma ili melodicno sanjarska, ili atmosfericna ili instrumentalno fenomenalna bez predrkavanja. Ljudi su jednostavno kidali na svaki nacin. Ja obozavam Dire Straits, mogu da se rasplacem uvek dok slušam Tunnel Of Love. Odvede mu neko stanje kao da prozivljavam uspomene koje i jesu i nisu ni moje, kao da su mi kapci savršeno labavo i savrseno cvrsto sklopljeni, da ulazi i preliva se spektar boja dok si na kasno popodnevnom suncu. Kao da pesma ima svoj svet, svoju lokaciju, gde imas savrseno od UK, Kalifornije, i Australije. Pesma ima tempo, kulminaciju, twist, nostalgiju i melanholiju, a to sve nekako se stapa u optimizam. Pesma mi nekako oživljava one spontane, najživije trenutke iz mladosti i detinjstva... Letnje avanture, žute majice uprljane trešnjama...sanjarenja, prva maštanja o devojčicama i devojkama... Saying this, nmg svaku pesmu Dire Straitsa da slusam, sa druge strane Fleetwood skoro svaku. Mislim da bi FM bio najuniverzalnini i najultimativniji recommend za bilo koga. Da sretnem osobu koja mi kaze "Preporucio mi neku muziku, ja nista nisam slušao", rekao bih joj "Slušaj Fleetwood Mac." J'bse bre, rasplaka matorog konja😆 1
Kenozoik Posted Wednesday at 03:36 PM Posted Wednesday at 03:36 PM 18 hours ago, BattleBender said: promil promila balkanskih bumera je slusalo stvarno najbolji bend tog doba a to je Fleetwood Mac. I Little Feat, ako mogu da dodam 😉
uncletima Posted Thursday at 01:19 PM Posted Thursday at 01:19 PM Gde je, milicija, sad, da po'apsi ove djavle?!
Janne240 Posted Thursday at 01:28 PM Posted Thursday at 01:28 PM Lynyrd Skynyrd, CCR...bez premca, tu su i GrandFunk, Rare Earth. Fleetwood da se pitam, obisao bih...kao i Velvet Underground, nepomenuti. PS. Deep Purple, Rainbow, Whitesnake... LZeppelin ulitmativno. 1
Kenozoik Posted Thursday at 03:10 PM Posted Thursday at 03:10 PM Skynyrd.. eh. Verovstno najtragicniji sastav u istoriji roka. Postovao sam davno, mislim bas na ovoj temi o njima
uncletima Posted Friday at 02:18 PM Posted Friday at 02:18 PM Zaspao sam u dvoristu, kao Don Vito medj' paradajzima i, da nije bilo, ubice, da zalaje, a potom krene da me ljubi, ne verujem da bih se probudio. Neko odvratno gutanje dubine, osecaj da ti neko iz tela kosti cupa... fuj!
Ta'veren Posted Friday at 08:26 PM Posted Friday at 08:26 PM On 7/9/2025 at 12:00 PM, Gudura said: Malo cu da izmesam zanrove i mladje predstavnike iz poslednjih desetak godina: Ghost, Igorrr, Blood Incantation, Electric Callboy, Power Trip, Cattle Decapitation, Spiritbox, Zeal and Ardor, Wind Rose itd, ima tu i nemali broj bendova koji su se probili u pretprosloj deceniji i ostavili veci trag u prosloj, pa i u trenutnoj deceniji. Bilo bi efektnije da sam jedno desetak godina mladji u odnosu na period kad sam dosao do njih, ali to ne znaci da je to muzika za mladje generacije. Pre bih se na taj rang iscimao, jer mi nisu nedostupni i da nastupaju u zapadnom delu Evrope, to je nesto sto je delimicno i ovde zazivelo. Samo mozda nema svoju publiku da bi bilo finansijski isplativo, neka od susednih trzista mogu to da isprate pre svega Madjarska. Ono sto je bitna stvar, mogu da preslusam novu muziku i da u narednih godinu i po dana spojim novi album sa promocijom istog ili da cujem bend na festivalu. Lepo je kad se to oseti od benda koji je u punom naponu snage. Koristim ono sto mi se pruza, ne moram za vecinu stvari da se iscimam 400 i vise km. Vecina tih bendova ce da svrati negde u komsiluku posto su svi promoteri napravili veci finansijski uspon u odnosu na 2019 godinu i sto su znatno prosirili tu ponudu da je doslo do prelivanja trzista i da se ne prave dogadjaji samo za lokalnu publiku. Jedini tu faktor koji moze da koci je koliko finansijski i produkciji mogu da isprate zahteve benda i da li publika moze da prihvati takve uslove, pre svega da plate. Mogu do neke mere da rizikuju sa imenima sa kojima nisu mogli pre i da im to ne bude koban potez koji ce im suziti prostor za delovanje, jer imaju toliko dogadjaja gde su u manjem plusu. Prelazak na vece prostore od 3000-4000 posetilaca im je dao tu mogucnost. Za nase sam siguran da nije tako zbog toga sto znamo da nemaju jace izvore finansiranja, nisu zapostavljeni od moje strane i odem na vise dogadjaja godisnje. Cak i na stvari gde znam svega par pesama, mnogo promoteri iskrvare na putu do manjih prihoda. Nisam isao na vise domacih koncerta u prosloj deceniji samo zato sto sam imao los nacin razmisljanja i los ugao gledanja, a bilo je stvari koje bi mi se svidele. Imam drugaciji pristup koji je nastao kao reakcija na cekanje nekih bendova i ne bas dobro provedeno vreme, nista da se pomucim vise ili da razmislim o potencijalnim alternativama. Nisam dosao do zakljucka ''ovi deluju zanimljivo, mogao bih da se iscimam van zemlje, ne moram sada da se vodim doci ce oni nekada kod nas''. Ne teraju me skoro svi veliki bendovi da ih toliko pomnije pratim i da dodjem u situaciju da izadjem iz zone komfora i da se iscimam za njih, a i malo ne bih voleo da mi takva muzika i sporiji tempo postane svakodnevica. Nije mi to da kazem jak hook i dovoljno zarazno da mi bude deo repertoara, ali volim da se vracam prethodnim decenijama. Za novije bendove gledam sta i kada bih mogao da vidim u susednim zemljama i koliko je to moguce, ako imam prostora da se upustam u takve ekskurzije. Uzimam u obzir i one koje manje slusam, jer imam vremena do koncerta da udjem u materiju. Neki put zaredjam, neki put kuliram po 9-10 meseci. Zahvalan sam sto sam u periodu kada je svet otvoreniji i kada imam vise opcija na raspolaganju i sto mogu da posetim mesta o kojima nisam razmisljao pre 10 godina. Nemam klasicnu bucket listu, imam samo listu bendova koji nemaju cesto turneje cisto da se ne zalecem sa kupovinama, a verovatno mi uskoro ni to nece trebati nego cu se skroz prepustiti.
Poenter Posted yesterday at 06:36 PM Posted yesterday at 06:36 PM On 7/8/2025 at 11:03 PM, BattleBender said: Inače moj menadžer je britanski gen X, London, sezonska karta za Arsenal pola života, proputao svet i sa Arsenalom i bez njega, izgubio se po brazilskim favelama na par dana. Niko nije znao gde je. Živeo u Juznoj Americi god i po dana... Britanski festivali, jako flamboyant i svestrana osoba koja pored svega ima i taj uk street xp. I baš sam ga pitao kako se oseća povodoom Oasis reunion-a (on je tad bio kasni teen, early 20s). On je u fazonu da nema iluziju da su oni nekakav sjajan bend muzički, ali kaze "you had to be there". Tesko je da se objasni ceo kontekst za njihovu generaciju i sta im je znacio Oasis. Za klince, za ulicu... Liam Gallagher u umbro trenerci, sa kojom se igra fudbal, koji peva Live Forever u ovom svom polozaju, sa glasom i pevanjem koje je van svakog smisla i pravila, je jedna od najbizarnije kultnih stvari pop kulture. Oba Počeo sam da ih slušam kad su se već raspali, isto smo se naložili i bili smo u kasnim tinejdžerskim godinama, a nismo bili u Engleskoj 90ih. Tako da, mislim da jeste stvar okruženja, a i godina, ali ne moraš nužno biti u Engleskoj 1994. godine. Danas rade sve kako treba, jesu se okupili zbog novca, ali vidi se i da su srcem ušli u celu priču. Braća se grle na bini, bend zvuči odlično, Lijam peva odlično (za njegove uslove i godine), Noel ponovo svira solo gitaru, sastav benda je idiličan za sve Oasis fanove (osim bubnjara), setlista je perfektna, samo pljušte 5/5 zvezdica na svakoj recenziji koncerata, rade sve male stvari koji fanovi obožavaju poput ,,what for" na kraju Slide Away, nema svađi, nema otkazivanja koncerata (za sad), nema Lijamovih odlazaka sa bine u sred pesme... sve je vrlo profesionalno i idilično za Oasis fanove trenutno. Međutim, to je sve tako na papiru, ali mene to ništa više ne pali i ne radi. Možda je sad trenutak za ,,you have to be there". I mi smo postali snobovi i slušamo sve štreberski po stanovima sa kvalitetnim slušalicama na ušima. Oasis ploče se slušaju u pabu ili u stanu sa ortacima ili u krevetu, ali ne sam, a koncerti se gledaju uživo, a ne na jutjubu. Zanima me da li bi me onda ponovo radilo kada bih držao kartu u rukama, a koncert bi se bližio. Evropu su preskočili za sad, za Britaniju nema karata plus vize i kurci i palci, Amerika i Azija su daleko... Pitam se da najave evropsku turneju i zabodem kartu, da li bih postao opet ,,mad fer it". Ili me je jednostavno prošlo.
Kenozoik Posted 20 hours ago Posted 20 hours ago Danas se navrsava 40 godina od najveceg dobrotvornog rok koncerta u istoriji LIVE AID. Cilj je bio prikupljanje srrdstava za pomoc gladnima u Etiopiji. Glavne bine su bile u Londonu, Fliladelfjji, Sidneju i Moskvi, a procenjuje se da je sto uzivo, sto preko satelitskog prenosa, program pratilo oko jedna ipo milijardi ljudi sirom sveta. Moj licni favorit sa tog performansa, jedan od najvecih standionskih sastava svih vremena: 1
Stiletto Posted 4 hours ago Posted 4 hours ago 15 hours ago, Kenozoik said: Danas se navrsava 40 godina od najveceg dobrotvornog rok koncerta u istoriji LIVE AID. Cilj je bio prikupljanje srrdstava za pomoc gladnima u Etiopiji. Glavne bine su bile u Londonu, Fliladelfjji, Sidneju i Moskvi, a procenjuje se da je sto uzivo, sto preko satelitskog prenosa, program pratilo oko jedna ipo milijardi ljudi sirom sveta. Moj licni favorit sa tog performansa, jedan od najvecih standionskih sastava svih vremena: Gledao na TV-u tada, RTV Beograd je prenosio ceo koncert od početka do kraja. Snimao na audio kasete preko kabla od TV-a do kasetaša sve što mi se sviđa, tad još nisam imao Video rekorder. Bog dragi zna gde su mi sada te kasete... A u jednom trenutku na velikim ekranima Vemblija uključenje iz Jugoslavije. I dan danji se sećam koliko mi je srce bilo puno. Ej, mi smo deo ovog sveta. Ej, gde je Beograd bio pre četrdeset godina, barabar sa svetom, a gde je sad. A možda sam samo bio četrdeset godina mlađi... 1
Kenozoik Posted 1 hour ago Posted 1 hour ago Bogami, svaka cast! Svaka cast i sto si postavio ovu predivnu pesmu - Za milion godina . I hvala 🙂 Pevao sam je kao skolarac ( kasnije) Skoro ceo krem tadasnje pop rok scene je ucestvovao. Ja sam bio previse mlad tad da shvatim znacaj i velicinu sto tog dogadjaja sto ove kompozicije. Alal vera !
Recommended Posts
Create an account or sign in to comment
You need to be a member in order to leave a comment
Create an account
Sign up for a new account in our community. It's easy!
Register a new accountSign in
Already have an account? Sign in here.
Sign In Now