Angelia Posted December 9, 2019 Share Posted December 9, 2019 1 hour ago, melankolic said: Čekaj, u kojoj zemlji su završavali fakultete (a kasnije se zahvaljujući tim diplomama i zapošljavali na Zapadu) ovi što su ‘83. kupovali osnovne prehrambene proizvode na tačkice, ovi balkanski Ameri što se ne sećaju da je OPEC uveo embargo na izvoz nafte u USA ( https://www.thebalance.com/opec-oil-embargo-causes-and-effects-of-the-crisis-3305806 ) pa su morali i Amerikanci da se stisnu oko goriva? Aha uveo i embargo na deterdzent @#&!?$ Ili je nestasica 80tih ipak bila zato sto je SFRJ bankrotirala pa nije bilo zajmova? 3 hours ago, Constantin said: Koje niko ne spori....to što je radio Goli otok ne znači da je Niško pivo loše. Sto opet nema veze sa standardom, mislim nisko pivo, a Goli Otok ipak ima veze sa kvalitetom zivota. Link to comment Share on other sites More sharing options...
Džudi Posted December 9, 2019 Share Posted December 9, 2019 2 hours ago, Amigo said: Nije mi bilo tesko da nazovem malo starije od mene i da ih pitam u vezi toga i dobio sam odgovor da nikakvih bonova za kafu nije sigurno bilo tamo gdje sam ja zivio. Amigo, izvini što ponovo idem u offtopic..Niko ovde nije spomenuo bonove za kafu. Link to comment Share on other sites More sharing options...
mrd Posted December 9, 2019 Share Posted December 9, 2019 Sasvim je moguce da su ovi navodni bonovi iz osamdesetih bili za neke ugrozene slojeve stanovnistva, nesto sto postoji cak i u Americi i zove se food stamps, mada ne vjerujem da je to bilo nesto znacajno, jer u SFRJ je socijalna pomoc bila na zalost nikakva. Nije mi bilo tesko da nazovem malo starije od mene i da ih pitam u vezi toga i dobio sam odgovor da nikakvih bonova za kafu nije sigurno bilo tamo gdje sam ja zivio. U pravu si u SFRJ su svi bili siromašni, ali su neki bili više drugovi!Sent from my LM-G710VM using Tapatalk 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Amigo Posted December 9, 2019 Author Share Posted December 9, 2019 6 hours ago, Stiletto said: Bonovi za raznu robu iz 1983. Jedan kupon mesečno za kupovinu određene količine. Količina se menjala periodično. Kuponi "rezerva" su služili za robu koja se tek naći na restrikcijama. Prvo je na tu listu dospeo šećer. Sledeće edicije bonova su imale kupone za šećer i dva reda rezervnih kupona. Popularno se ova kartica sa kuponima zvala DUŠKO (deterdžent, ulje, šećer, kafa, ostalo). Izvini @Stilettona ponovnom qvotovanju. 3 minutes ago, Devojka Luke Razića said: Amigo, izvini što ponovo idem u offtopic..Niko ovde nije spomenuo bonove za kafu. Ma nije off topic nikako, Evo pogledaj gore iznad bon za kafu. Neko je dopisao 1983, pa sepodrazumeva da je to bilo 1983 godine, medjutim ja se toga uopste ne sjecam, a ni niko drugo u nekom privatnom raspitavanju, ne sjeca se niko. 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Constantin Posted December 9, 2019 Share Posted December 9, 2019 20 minutes ago, Angelia said: Aha uveo i embargo na deterdzent @#&!?$ Ili je nestasica 80tih ipak bila zato sto je SFRJ bankrotirala pa nije bilo zajmova? Sto opet nema veze sa standardom, mislim nisko pivo, a Goli Otok ipak ima veze sa kvalitetom zivota. Statistički gledano, više je bilo korisnika Niške pivare nego Golog otoka....nije baš sve u statistici, zar ne ? 2 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Amigo Posted December 9, 2019 Author Share Posted December 9, 2019 2 minutes ago, mrd said: U pravu si u SFRJ su svi bili siromašni, ali su neki bili više drugovi! @mrd, druze stari, ja se nisam bavio nikada politikom, niti iko iz moje porodice, cak sta vise, jedan dio je po americki bio selfemployed, ugostitelji, kamiondzije, trgovci, nisam bio ni clan partije, niti me je to interesovalo. To sto sam bio zadovoljan svojim zivotom i pored svih tih mana drustva, koje je trebalo reforme, kao suva zemlja kisu, nije valjda neki grijeh. 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
melankolic Posted December 9, 2019 Share Posted December 9, 2019 Ne da su bankrotirali nego su imali para za Jezdu i Dafinu a i još koji rat pride.Tih antijugoslovenskih priča smo se naslušali na svim stranama. Čudi me da je neko i preživeo u tom sfrj kazamatu. 3 Link to comment Share on other sites More sharing options...
mrd Posted December 9, 2019 Share Posted December 9, 2019 Statistički gledano, više je bilo korisnika Niške pivare nego Golog otoka....nije baš sve u statistici, zar ne ? Zašto su ljudi pili pivo, a zašto išli na goli otok?[emoji14]Sent from my LM-G710VM using Tapatalk 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Constantin Posted December 9, 2019 Share Posted December 9, 2019 1 minute ago, mrd said: Zašto su ljudi pili pivo, a zašto išli na goli otok? Sent from my LM-G710VM using Tapatalk Sad mogu da se pravim nevešt, kao pojedinci, pa da kažem da je u oba slučaja bilo do osveženja, međutim, kao što rekoh, nije sve u brojkama. Kako ono kažu, postoje male laži, velike laži i statistika Link to comment Share on other sites More sharing options...
Darth Bane Posted December 9, 2019 Share Posted December 9, 2019 Pa kaze : " ...Imovina je oduzimana posle Drugog svetskog rata na nekoliko načina. Najčešće konfiskacijom kao kaznenom merom. Tako je oteto 80 odsto državnog industrijskog kapitala u ono vreme, tvrdi Cvetković. "Najefikasnije optužbe bile su po osnovu kolaboracije. Kasnije se prešlo na optužbe za špijunažu, opiranje otkupnim obavezama itd. Potom je kapital uziman Prvom nacionalizacijom 1946, Drugom nacionalizacijom 1948, kada su oduzeta sitna i srednja preduzeća pa čak neke zanatske radnje. To je bila najoštrija mera nacionalizacije u Istočnoj Evropi (verovatno da bi se opovrgle Staljinove optužbe o toleranciji na buržoaziju). Konačno, stanovi i građevinsko zemljište uzeti su Trećom nacionalizacijom 1958. godine..." 3 Link to comment Share on other sites More sharing options...
GlennGould Posted December 9, 2019 Share Posted December 9, 2019 Tema je zaključana usled mnogobrojnih reporta i degradiranja svake smislene diskusije. Imamo dve ekipe, navijače koji se prepucavaju i vuku sudiju za pištaljku. Hvala na razumevanju i strpljenju. Link to comment Share on other sites More sharing options...
GlennGould Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 OK idemo redom. Prvo sto bi ModTim F Vox zeleo da se razume u vezi ove teme je da se ona, s'razlogom, nalazi na PDF Drustvo, a ne na Politici. U skladu sa pokazanim nerazumevanjem njene sustine, smatramo za potrebnim da preciziramo da se ona ne zove "da li mi/nam je bilo dobro u SFRJ", "ko nas bre to zavadi" itd. niti da se ona treba baviti razlozima za raspad Jugoslavije. Dakle, pisite o vasim licnim iskustvima, podjebavajte se lepim/losim uspomenama i anekdotama, iznosite sud o kvalitetu tog zivota i drustva i uvazite da niste merodavni da drugima zabranjujete potpuno suprotna zivotna iskustva koja su dovela do oprecnog stava spram tog razdoblja. Drugo sto bi ModTim F Vox zeleo da se razume generalno je da je referiranje na forum B92 i iznosenje osobnih podataka sa istog, te spekulacija o ubedjenjima na osnovu tih konjektura i posledicno podmetanje strogo kaznjivo. Trece sto bi ModTim F Vox zeleo da se razume je da navlacenje na ban, urgiranje kod Moderacije multiplikacijom istovetnih reporta, ili flejmovanje spekulacijom odnosno sve one radnje koje nisu u svrsi razvoja diskusije, vec iskljucivo namenjene licnom obracunu, kopanju jama i miniranju potencijalnih sagovornika - nisu metodi/sredstva koje ovaj forum zeli negovati. U skladu sa gorenavedenim principima, mnogobrojni upisi su obrisani ili editovani, a sledecim pojedincima su odredjene i kaznene mere: @Denis Jasharevic 7 dana @Amigo 48h @I, Ja Sam Laki 24h Link to comment Share on other sites More sharing options...
Don Juan Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 18 hours ago, Amigo said: Sasvim je moguce da su ovi navodni bonovi iz osamdesetih bili za neke ugrozene slojeve stanovnistva, nesto sto postoji cak i u Americi i zove se food stamps, mada ne vjerujem da je to bilo nesto znacajno, jer u SFRJ je socijalna pomoc bila na zalost nikakva. Nije mi bilo tesko da nazovem malo starije od mene i da ih pitam u vezi toga i dobio sam odgovor da nikakvih bonova za kafu nije sigurno bilo tamo gdje sam ja zivio. Bonovi su deljeni, koliko se ja sećam (a bio sam mnogo mali, tako da nešto možda i pogrešim), za deficitarnu robu - ulje, brašno, šećer, benzin....Koliko znam delili su se preko sindikata, kako i kome, ne znam. Link to comment Share on other sites More sharing options...
Stiletto Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 Ovde u Beogradu su deljeni svim porodicama, preko mesnih zajednica. Baš onakvi žuti kao što sam već okačio. Tad sam imao 13-14 godina i odlično se sećam. Za ostale gradove, ne znam. 2 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
GlennGould Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 Mnogi ne znaju da je bivša država doživjela bankrot. Iako službeno to nikada nije objavljeno, po svemu smo 80-e godine proživjeli u propaloj ekonomiji. ... "Jugoslaviji se to dogodilo 1982. iako to nikada nije službeno objavljeno. Činjenično je stanje bilo takvo da je bivša država zaista bankrotirala. Teško je zamisliti nekoga tko bi o tome kvalificiranije progovorio od samog pokojnog Stipe Šuvara. On je u jednom intervjuu Radiju Slobodna Evropa o toj kobnoj godini rekao sljedeće: - To je bilo veliko posttitovsko vrijeme, doba velikih previranja u Jugoslaviji i ekonomske krize. Naftna kriza je strašno pogodila Jugoslaviju. Već se tada trošilo 12 do 13 milijuna tona godišnje nafte, a Jugoslavija je htjela sve zasnivati, svu svoju industriju na do tada jeftinoj nafti. Cijena nafta je onda strašno skočila na svjetskom tržištu, slijedila je oskudica deviza i nafte, a to je prouzročilo i sekundarnu krizu nekih elementarnih proizvoda, a ne samo da se neko vrijeme vozilo automobile po pravilu par - nepar. Bila je oskudica deterdženata, toalet-papira i nekih trivijalnih artikala - govorio je tada Šuvar. jugoslavija | Autor : Povjesničar i predavač hrvatske i europske povijesti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli Igor Duda u svojoj knjizi "Pronađeno blagostanje" na vrlo razumljiv način objašnjava kako je do krize uopće došlo. Video Player is loading. Prema njemu, začetak potrošačkoga društva u Jugoslaviji započeo je još 1958. godine Kardeljevim Programom Saveza komunista Jugoslavije. Navodi kako se više analitičara tijekom osamdesetih složilo kako je do kretanja nizbrdo došlo zbog neusklađenosti gospodarskog i političkog sustava, kontradikcije koju je izazvalo spajanje dvaju načela: gospodarski sustav temeljio se na samoupravljanju, a politički na vertikalnoj subordinaciji i monopolu. Tržišni socijalizam doveo je do jačanja skupine nazvane tehnomenadžeri pa poslije 1972. dolazi do zaokreta uslijed kojega dogovorna ekonomija potiskuje načelo tržišta, piše Duda. U svjetskim su razmjerima sedamdesete godine obilježile dvije naftne krize, a ponašanje jugoslavenskog gospodarstva u međukriznom razdoblju umnogome je odredilo sudbinu zemlje u osamdesetima. Prvu krizu iz 1973.-1974. Jugoslavija nije osjetila jer je stigla jeftina nafta iz Libije, ali problemi su nastali tijekom druge krize 1979.-1980. Duda objašnjava kako su te prijelomne 1980. na naplatu stigli troškovi burnog razvoja jer dugotrajan kvantitativan rast nije uspijevao postići zadovoljavajuću kvalitetu. Brzu deagrarizaciju, ekstenzivan rast investicija i zaposlenosti pratili su spor rast proizvodnosti te nedostatak intenzivnoga rasta s djelotvornom upotrebom resursa i novih tehnologija, što je dovelo do smanjene konkurentnosti u inozemstvu i deficita u bilanci plaćanja koja se pokrivala sve većim vanjskim zaduživanjem. Krediti i nove emisije novca pokrivali su investicije koje su nastojale ostvariti dugoročnim planovima predviđenu nerealno visoku stopu rasta, objašnjava Duda. Od polovice sedamdesetih (dakle od novog Ustava 1974., op.a.) samostalno su se mogle zaduživati i republike, što je ubrzavalo njihov razvoj, no svaka se republika ponašala kao da će dug u ime federacije vraćati netko drugi. Proizvodnja i potrošnja bile su iznad realnih mogućnosti, a njihov rast bio je utemeljen na sredstvima iz inozemstva koja su prelazila kreditnu sposobnost zemlje, gospodarstva i stanovništva, objašnjava Igor Duda. Poznati su podaci i priča o rastu zaduženja kojem nije bio krivac samo porast cijena nafte. Brojni javni izvori jasno navode porazne brojke koje se vječito citiraju u bilo kojoj analizi. Na početku zaduživanja Jugoslavije cijena kapitala bila je veoma povoljna. Na svjetskom tržištu novca kamatna se stopa kretala 1975. 5,8%, 1976. 5,1%, 1977. 5,5%. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na devet i pol milijardi dolara. Kapital se nudio u neslućenim razmjerima koji su i iskorišteni. Potkraj 1978. zbio se radikalni preokret na tržištu novca i kapitala. Vlada SAD-a promijenila je monetarnu politiku zadržavši i dalje kontrolu nad emisijom novca, a ispustivši kontrolu nad kamatama koje su u 1978. skočile na 8,8%, u 1979. na 12,1%, u 1980. na 14,2%, a u 1981. na 16,8%. Cijena se kapitala povećala gotovo trostruko. Bio je to znak za uzbunu, znak da se prekine daljnje uzimanje kredita. Rukovodstva su postupila suprotno. Dugovi su rasli: 1977. 9,540 milijardi dolara, 1978. 11,833 milijardi, 1979. 14,952 milijardi, 1980. 18,395 milijardi, 1981. 20,804 milijardi dolara. U godinama vrtoglavoga skoka kamata dug se povećavao za više nego dvostruko. Trgovinski deficit ubrzano je rastao: 1977. iznosio je 4.376 milijuna dolara, 1978. 4.315 milijuna, 1979. 7.225 milijuna, pokrivenost pak uvoza izvozom padala je: sa 66,2% u 1976. na 54,6% u 1977. i na 48,5% u 1979. Zaduživanje i ulaganje osjetilo se u povećanju životnog standarda pa je i realna vrijednost plaće u drugoj polovici sedamdesetih dosegnula najviše vrijednosti u povijesti Jugoslavije. Kardelj je upozoravao na opasnosti vanjskog zaduživanja, no Tito se odupirao restriktivnim mjerama. Građani su dobro zarađivali i živjeli, no dugoročno je to bila samoubilačka politika zbog koje se Jugoslavija s kraja sedamdesetih činila Potemkinovim selom. Investicijski val sedamdesetih događao se dok su sve razvijenije zemlje poslije prve ratne krize usporavale proizvodnju i zapošljavanje te smanjivale investicije i potrošnju. Potkraj 1979., uoči izbijanja krize, savezna vlada je odlučila devalvirati dinar za oko 30% kako bi stimulirala izvoz, a poskupila uvoz kao odgovor na katastrofalni trgovinski deficit i goleme otplate dugova. Tito uoči smrtne bolesti nije odobrio devalvaciju jer nije podnosio da pada međunarodni ugled zemlje, rekavši delegaciji savezne vlade i: "... lako je vama devalvirati. To se može i s pola mozga, a gdje vam je bila pamet da ste dopustili da do toga uopće dođe." Bankrot Jugoslavije: Ekonomski krah 1982. koji nikad nije službeno objavljen "Mjesec dana nakon Titove smrti, savezna vlada je devalvirala dinar za 30%, a zatim će se devalvacije redati jedna za drugom sve do raspada Jugoslavije. Izlaz je trebala pronaći savezna komisija koja je 1981. do 1983. pripremala dugoročni program ekonomske stabilizacije. Baveći se budućim razvojem, DPES je otkrio i uzroke gospodarskoga stanja u kojem se Jugoslavija našla na početku osamdesetih: Sagledavanje opasnosti od takvog ekstenzivnog razvoja i njegovih ograničenih mogućnosti moglo je biti odlagano sve dok nisu presušili predimenzionirani izvori potrošnje i dok korištenje inozemnih zajmova nije dostiglo i premašilo naše mogućnosti. Početkom 1980. Jugoslavija je postala član MMF-a, a 1981. je dobila najveći kredit ikad dan od te organizacije. Neki, poput stručnjaka srbijanskog ekonomskog magazina Biznis i financije, smatraju kako postoji konkretan trenutak u povijesti kada se dogodio konačan slom. Tijekom dvije godine (1980. do 1982.) ondašnja Narodna banka Jugoslavije i ovlaštene banke razvile su metode obnavljanja stranog zaduženja – kratkoročnim kreditima financiranje dospjelih otplata po dugoročnim kreditima. To je bio objektivno rizičan mehanizam kojem je mogao naškoditi i mali poremećaj. On se dogodio u ožujku 1982. godine – otplata po jednom većem kreditu od konzorcija stranih banaka bila je manja za neki jednocifreni postotak, ali to je bilo dovoljno da na prenapetom financijskom tržištu izazove ulazak SFRJ u dužničku krizu. Svjetski financijski faktori do tada su već imali dovoljno iskustva s dužnicima u kašnjenju širom svijeta. Poslije priprema u preostalom dijelu 1982. godine, tijekom 1983. godine na djelu je bila ’’petonoga životinja’’ (Five legged animal) – Svjetska banka, MMF, Banka za međunarodna plaćanja, Pariški klub i Londonski klub, čijim su aranžmanima reprogramirani postojeći dugovi ili odobreni novi namjenski krediti za podršku proizvodnje za izvoz. Bez obzira na to što je strani dug postao uredan, SFRJ je kao dužnik na međunarodnom novčarskom tržištu doživjela znatan pad ugleda i nova zaduženja izvan navedenih aranžmana bila su opterećena višim troškovima. Vlada je vodila politiku stabilizacije i smanjenja vanjskog duga, koja se u praksi sastojala od teških mjera štednje – tzv. šok tretmana. Uvoz je ograničavan stvarajući nestašice potrošnih dobara, koje se pamte kao uvođenje ograničenja goriva (40 litara po vozilu mjesečno – bonovi), ograničenje korištenja automobila do šest dana u tjednu na osnovu zadnjeg broja na registracijskoj pločici (par-nepar sustav), teška ograničenja na uvoz robe i plaćanje depozita po izlasku iz zemlje. Bilo je nestašice kave, čokolade (koju je zamijenila šećerna tabla) i deterdženta za pranje. Tijekom nekoliko suhih ljeta, Vlada, nesposobna za uvoz električne energije, bila je prisiljena uvesti restrikcije. Zatim, 1983. i 1984. Jugoslavija je nastavila s pregovorima o kreditiranju sa 600 zapadnih banaka kao i s MMF-om. MMF je zahtijevao od Vlade Jugoslavije da nametne smanjenje plaća nerentabilnim poslovima, da ukine kontrolu cijena, da povisi kamatne stope i da devalvira dinar za 25%. Veće banke bile su potpomognute stranim kreditima i dana im je uloga da zatvaraju manje nesolventne banke koje su davale zajmove neprofitabilnim poslovima. To je bio pokušaj da se nosi s većim strukturalnim problemima jugoslavenske ekonomije – njezine financijske institucije bile su potpuno povezane s industrijom tako da su mnoga poduzeća, posebno ona s politički moćnim gazdama, mogla sama štampati novac osiguravajući si bezgranične kredite. Od Jugoslavije se očekivalo da izvede istočnoeuropsku varijantu "anti-inflacijskih" mjera provedenih u SAD-u i zapadnoj Europi. Vratimo se opet Stipi Šuvaru i njegovu govoru u sarajevskom Domu omladine 1989. – Gradilo se u ovoj zemlji previše i mnogo, bez sigurnog tržišta, napamet, na ledinama; glavno je bilo da se ugleda dimnjak i da se dobije bilo kakvo radno mjesto, a nije propadalo ništa osim sitnih pogona, sva tzv. velika industrija i privreda je spašavana, socijalizacijom gubitaka, štampanjem novca i svim oblicima fiktivnog poslovanja. […] Dakako, tu je onda i veliki vanjski dug. Kao što znate, uspjeli smo reprogramirati značajan dio naših dugova. Mnogo veći problem od njihovog vraćanja je taj što Jugoslavija nema što izvoziti na svjetsko tržište a da bi pri tom zarađivala, a ne gubila. […] Nismo još ''likvidirali'' višak agrarne radne snage klasičnog tipa, a pristigle su nove generacije koje su dobro obrazovane i neće da idu u rutinske i teške poslove po svaku cijenu, posebno za ono za što su se obrazovale – rekao je u tom govoru Šuvar." ... Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/bankrot-jugoslavije-ekonomski-krah-1982-koji-nikad-sluzbeno-nije-bio-objavljen-958472 - www.vecernji.hr 3 Link to comment Share on other sites More sharing options...
FrediB Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 (edited) CIA estimates in 1990 GDP (Nominal) per Capita data in 1990, with some countries only GNP (Nominal) was provided by the CIA World Factbook.[1] No. Country (or dependent territory) GDP per capita 1990 1 Bermuda $23,000 2 United States $21,082 3 Canada $19,600 4 Norway $17,900 5 Switzerland $17,800 6 Luxembourg $17,200 7 Qatar $17,070 8 Iceland $16,200 9 Sweden $15,700 10 Japan $15,600 11 Germany $15,300 12 Finland $15,000 13 France $14,600 14 Denmark $14,300 14 United Kingdom $14,300 14 Australia $14,300 15 Italy $14,000 15 Faroe Islands $14,000 16 Netherlands $13,900 17 Belgium $13,700 18 Austria $13,600 19 United Arab Emirates $11,680 20 New Zealand $11,600 21 Kuwait $10,500 22 Singapore $10,300 23 Spain $10,100 24 Aruba $10,000 24 Hong Kong $10,000 24 Nauru $10,000 24 Cayman Islands $10,000 25 The Bahamas $9,875 26 German Democratic Republic $9,679 27 Brunei $9,600 28 Soviet Union $9,211 29 Northern Mariana Islands $9,170 30 United States Virgin Islands $9,030 31 Greenland $9,000 32 British Virgin Islands $8,900 32 Ireland $8,900 33 Israel $8,700 34 Czechoslovakia $7,878 35 Guam $7,675 36 Isle of Man $7,573 37 Bahrain $7,550 38 Portugal $6,900 39 French Polynesia $6,400 40 Macau $6,300 41 Hungarian People's Republic $6,108 42 Cyprus $6,100 43 Oman $6,006 44 Taiwan $6,000 45 New Caledonia $5,810 46 People's Republic of Bulgaria $5,710 47 Greece $5,605 48 Puerto Rico $5,574 49 Antigua and Barbuda $5,550 50 Netherlands Antilles $5,500 51 Yugoslavia $5,464 52 Libya $5,410 53 Barbados $5,250 54 American Samoa $5,210 55 Malta $5,100 56 Turks and Caicos Islands $5,000 57 Saudi Arabia $4,720 58 South Korea $4,600 59 Polish People's Republic $4,565 60 Gibraltar $4,450 61 Reunion $4,290 62 Montserrat $3,780 63 Seychelles $3,720 64 Martinique $3,650 65 Socialist Republic of Romania $3,445 66 Anguilla $3,350 67 Guadeloupe $3,300 68 St. Kitts and Nevis $3,240 69 French Guiana $3,230 70 Suriname $3,215 71 Gabon $3,200 72 Trinidad and Tobago $3,070 73 Uruguay $2,950 74 Venezuela $2,700 75 Brazil $2,500 76 South Africa $2,380 77 Malaysia $2,270 78 Trust Territory of the Pacific Islands $2,260 79 Algeria $2,235 80 Argentina $2,217 81 Cook Islands $2,200 82 Mexico $2,165 83 Cuba $2,000 84 Chile $1,970 84 Paraguay $1,970 85 Iraq $1,940 86 Mauritius $1,910 87 Iran $1,800 88 Jordan $1,760 89 Fiji $1,750 90 Panama $1,648 91 Costa Rica $1,630 92 Botswana $1,600 93 Syria $1,540 94 Grenada $1,535 95 Jamaica $1,529 96 Federated States of Micronesia $1,500 96 Marshall Islands $1,500 97 Dominica $1,408 98 Turkey $1,350 99 St. Vincent and the Grenadines $1,305 100 Belize $1,285 101 St. Lucia $1,258 102 Namibia $1,245 103 North Korea $1,240 104 People's Socialist Republic of Albania $1,200 105 Guatemala $1,185 106 Thailand $1,160 107 Colombia $1,110 108 Tunisia $1,105 109 Djibouti $1,070 110 El Salvador $1,020 111 People's Republic of the Congo $1,000 111 Niue $1,000 111 West Bank $1,000 112 Cameroon $955 113 Ecuador $935 114 Ivory Coast $900 115 Papua New Guinea $890 115 Honduras $890 116 Morocco $880 116 Mongolian People's Republic $880 116 Peru $880 117 Tonga $850 118 Vanuatu $820 118 Yemen Arab Republic $820 119 Tokelau $800 120 Dominican Republic $790 121 Swaziland $750 122 Egypt $700 122 Lebanon $700 123 Senegal $680 124 Maldives $670 125 Bolivia $660 126 Gaza Strip $650 127 Philippines $625 128 Western Samoa $615 129 People's Republic of Angola $600 130 Tuvalu $530 130 Zambia $530 131 Mauritania $520 132 Kiribati $500 132 Solomon Islands $500 133 South Yemen $495 134 Cape Verde $494 135 Wallis and Futuna $484 136 Comoros $475 137 Nicaragua $470 137 Zimbabwe $470 138 Central African Republic $453 139 Indonesia $430 140 Guyana $420 141 Pakistan $409 142 Togo $405 143 India $400 143 Ghana $400 144 Liberia $395 145 Haiti $380 146 People's Republic of China $370 147 Sri Lanka $370 148 Kenya $360 149 Guinea $350 150 Sao Tome and Principe $340 151 Sudan $340 152 People's Republic of Benin $335 153 Niger $330 154 Rwanda $325 155 Uganda $300 156 Equatorial Guinea $293 157 Burma $280 158 Nigeria $270 159 Burundi $255 160 The Gambia $250 161 Sierra Leone $250 162 Lesotho $245 163 Tanzania $235 164 Mali $220 165 Socialist Republic of Vietnam $215 166 Somali Democratic Republic $210 167 Democratic Republic of Afghanistan $200 168 Bhutan $199 169 Zaire $195 170 Chad $190 171 Malawi $180 172 Bangladesh $180 173 Burkina Faso $170 174 Guinea-Bissau $160 175 Nepal $158 176 Madagascar $155 177 Lao People's Democratic Republic $150 178 People's Republic of Kampuchea $130 179 People's Democratic Republic of Ethiopia $130 180 People's Republic of Mozambique $110 Edited December 10, 2019 by FrediB Link to comment Share on other sites More sharing options...
mrd Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 Sad mogu da se pravim nevešt, kao pojedinci, pa da kažem da je u oba slučaja bilo do osveženja, međutim, kao što rekoh, nije sve u brojkama. Kako ono kažu, postoje male laži, velike laži i statistika Nema potrebe, ali jejasno da to nisu iste stvari.@GlennGould U slčajo SFRJ je skoro nemoguće odvojiti ekonomiju i politiku, pošto su ljudi iz ekonomskih razloga išli u politički bajbok.Sent from my LM-G710VM using Tapatalk 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Foster Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 Zasto se dozvoljava zahebancija i sprdanje oko golog otoka Link to comment Share on other sites More sharing options...
mrd Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 1 hour ago, Foster said: Zasto se dozvoljava zahebancija i sprdanje oko golog otoka NIje to bila zajebancija, vec su se, kako sam ja razumeo @Constantin i pivo i goli otok desavali svakodnevno. To je ziva istina. Normalnom coveku dansa to nema smisla, ali je to bilo kazes drugu da ima klempave usi i tokom noci, kao 90-ih sto su Seseljevi radili, pojede te mrak. :) Link to comment Share on other sites More sharing options...
Constantin Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 2 minutes ago, mrd said: NIje to bila zajebancija, vec su se, kako sam ja razumeo @Constantin i pivo i goli otok desavali svakodnevno. To je ziva istina. Normalnom coveku dansa to nema smisla, ali je to bilo kazes drugu da ima klempave usi i tokom noci, kao 90-ih sto su Seseljevi radili, pojede te mrak. 🙂 Ostvro Sv. Grgur, kojeg niko ne pominje, a trebalo bi. P.S. Pročitah u jednom članku, na nekom portalu, da je Goli otok najsličniji po svojoj specifičnosti, Gvantanamu. Link to comment Share on other sites More sharing options...
vilhelmina Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 (edited) 6 hours ago, Don Laki Juan said: Bonovi su deljeni, koliko se ja sećam (a bio sam mnogo mali, tako da nešto možda i pogrešim), za deficitarnu robu - ulje, brašno, šećer, benzin....Koliko znam delili su se preko sindikata, kako i kome, ne znam. Uzimam ovaj post samo kao slagvort, inace ne vidim u njemu nista sporno. Osamdesetih je bonove mogao deliti bilo koji drzavni organ, ukljucujuci i sindikate, ako je tako odluceno na lokalnom nivou. Trziste svakako nije bilo slobodno i vlast na razlicitim nivoima je mogla da kontrolise robu koja je bila poveravana drustvenim trgovackim preduzecima na dalju prodaju. Ocigledno je toga bilo u Beogradu, mozda i u ostalim gradovima Srbije, ali ne u ostatku Jugoslavije. Ja definitivno nikad nisam videla bonove za bilo sta osim za gorivo, a bila sam tada vec odrasla i pamtila bih da je bilo. Verovatno ni u Srbiji nije bilo neophodno to s bonovima za sve i svasta, osim ako ne verujemo u price o tome kako je bas Srbija tu bila potlacena, a svi ostali povlasceni na njen racun. Mozemo i da spekulisemo da li je to nekom bas odgovaralo, recimo da lokalni baja bude glavni u selu i deli bonove, pa svi drugi moraju da mu vracaju usluge. Ja se iz tog vremena secam medjusobnog optuzivanja, gde su potrosaci krivili proizvodjace i trgovce da namerno izazivaju nestasice da bi povecali cene, i obrnuto, da su drugopomenuti krivili potrosace da bez potrebe prave kucne zalihe, zbog cega oni ne mogu da isporuce onoliko koliko ovi mogu da pokupuju. Licno mislim da su obe strane bile u pravu, i da su obe pojave u prilicnoj meri povecavale, ako ne bas direktno porizvodile, redove i nestasice. Kako god, te bonove koje su osamdesetih izdavale neke opstine u Srbiji, ali ne i u ostatku Jugoslavije, nikako ne treba mesati s onim cuvenim "tackicama" za snabdevanje, bez kojih se gotovo nista nije moglo kupiti u prvim godinama nakon WWII. Te "tackice" su u to vreme funkcionisale u celoj zemlji, ali i drugde u Evropi. Za Svedsku znam da su se bonovi za hranu, odecu, obucu i jos ponesto koristili od 1940 do 1951. Kasnije je bilo restrikcija struje 1970 i ogranicene prodaje goriva 1973 i 1974. Sve u svemu, ako izuzmemo prve poratne godine, u Jugoslaviji robe siroke potrosnje od pedesetih godina pa nadalje, nije falilo. Ono cega je uvek bilo u manjku su firmirani, uglavnom luksuzni proizvodi, i naravno pare. Toga koliko god da se ima, uvek bi bilo dobro jos malo. Ali u Jugoslaviji srednja klasa definitivno nije bila siromasna, a ona je merilo standarda jednog drustva. To sto je bilo vrlo siromasnih, i sto zemlja nije bila ravnomerno razvijena, ne menja tu cinjenicu. Edited December 10, 2019 by vilhelmina slova 6 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Janne240 Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 Naravno tackice pripadaju periodu konfiskacije, nacionalizacije, dakle etatizacije nove postratovske vlasti 45-48. Bonovi (za gorivo i robu) pripadaju periodu stabilizacije i restrikcija 80tih 3-4. ...to o potlacenosti Srbije, ili eksploataciji je bila najplodnija tezza za budjenje nacionalnog sovinizma pred godine raspleta, destrukcije. @Angelia, nije relativizacija pojma siromastva, vec je siromastvo ili rezidualna kategorija ili konstantna (rezervoar radne snage) zavisno od tipa drustvenog sistema kapitalizma i socijalizma. Nema se sta mnogo diskutovati o rasprostranjenosti i uocljivosti siromastva, danas ponaosob. Klasni model SFRJ je bio troklasni ili cak cetvoroklasni (politokratija,(vojni i visoki funkcioneri), direktori javnih preduzeca , srednja klasa (birokratija, inzenjeri, lekari itd, pa tzv radnicka aristokratija i naposletku radni narod), dok je strukturni model Srbije umnogome blizi nepravilnom dvoklasnom...dakle zjapeci jaz izmedju tzv elita i svih ispod 500-1000 evrica. 4 hours ago, Constantin said: Ostvro Sv. Grgur, kojeg niko ne pominje, a trebalo bi. P.S. Pročitah u jednom članku, na nekom portalu, da je Goli otok najsličniji po svojoj specifičnosti, Gvantanamu. Godinama pojma nisam imao geografske gde je locirano ostrvo sve dok 2014. nisam imao prilike da u obilasku Gorskog Kotara i Rijeckog zaliva da je G.O. smesten zapravo tu ispod Kvarnera. Stalno sam zamisljao ranije da je negde na Srednjem ili Juznom Jadranu poput Visa, duboko u zaledju brojnih ostrvskih arhipelaga. 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Darth Bane Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 3 hours ago, vilhelmina said: Uzimam ovaj post samo kao slagvort, inace ne vidim u njemu nista sporno. Osamdesetih je bonove mogao deliti bilo koji drzavni organ, ukljucujuci i sindikate, ako je tako odluceno na lokalnom nivou. Trziste svakako nije bilo slobodno i vlast na razlicitim nivoima je mogla da kontrolise robu koja je bila poveravana drustvenim trgovackim preduzecima na dalju prodaju. Ocigledno je toga bilo u Beogradu, mozda i u ostalim gradovima Srbije, ali ne u ostatku Jugoslavije. Ja definitivno nikad nisam videla bonove za bilo sta osim za gorivo, a bila sam tada vec odrasla i pamtila bih da je bilo. Verovatno ni u Srbiji nije bilo neophodno to s bonovima za sve i svasta, osim ako ne verujemo u price o tome kako je bas Srbija tu bila potlacena, a svi ostali povlasceni na njen racun. Mozemo i da spekulisemo da li je to nekom bas odgovaralo, recimo da lokalni baja bude glavni u selu i deli bonove, pa svi drugi moraju da mu vracaju usluge. Ja se iz tog vremena secam medjusobnog optuzivanja, gde su potrosaci krivili proizvodjace i trgovce da namerno izazivaju nestasice da bi povecali cene, i obrnuto, da su drugopomenuti krivili potrosace da bez potrebe prave kucne zalihe, zbog cega oni ne mogu da isporuce onoliko koliko ovi mogu da pokupuju. Licno mislim da su obe strane bile u pravu, i da su obe pojave u prilicnoj meri povecavale, ako ne bas direktno porizvodile, redove i nestasice. Kako god, te bonove koje su osamdesetih izdavale neke opstine u Srbiji, ali ne i u ostatku Jugoslavije, nikako ne treba mesati s onim cuvenim "tackicama" za snabdevanje, bez kojih se gotovo nista nije moglo kupiti u prvim godinama nakon WWII. Te "tackice" su u to vreme funkcionisale u celoj zemlji, ali i drugde u Evropi. Za Svedsku znam da su se bonovi za hranu, odecu, obucu i jos ponesto koristili od 1940 do 1951. Kasnije je bilo restrikcija struje 1970 i ogranicene prodaje goriva 1973 i 1974. Sve u svemu, ako izuzmemo prve poratne godine, u Jugoslaviji robe siroke potrosnje od pedesetih godina pa nadalje, nije falilo. Ono cega je uvek bilo u manjku su firmirani, uglavnom luksuzni proizvodi, i naravno pare. Toga koliko god da se ima, uvek bi bilo dobro jos malo. Ali u Jugoslaviji srednja klasa definitivno nije bila siromasna, a ona je merilo standarda jednog drustva. To sto je bilo vrlo siromasnih, i sto zemlja nije bila ravnomerno razvijena, ne menja tu cinjenicu. Ne iskljucujem da je u ostatku Jugoslavije bilo drugacije. U Srbiji je definitivno bilo perioda kada su vazila ogranicenja za izvesne namirnice i robu. Uglavnom su to bili : kafa, ulje, secer, brasno i ts. Niko nam nije recimo ogranicavao kupovinu cokolade, ali je to ipak - zbog opste bede i nemastine bilo luksuz! Secam se da su me slali za brasno, secer itd u prodavnicu - jer je ogranicenje bilo 1 kg po osobi. Tako nesto. I to se nije prodavalo svakog dana, vec su radnje dobijale tu robu u odredjenim intervalima - te je to bila recimo opsta grabez kada se procuje da se negde recimo, danas prodaje brasno! Ili secer, ili ulje! Covece, te robe uobicajeno nije bilo na tezgama - tezge bile prazne! Mogao si imati milion dolara nisi mogao kupiti jer ih nije bilo - dok ne dodje odredjeni kontigent te u tom trenutku deficitarne robe! Nije to bilo tako bas non-non stop, vec su nailazilli takvi periodi. Ali uglavnom , uvek je bila neka nestasica, uvek je nesto nedostajalo. Link to comment Share on other sites More sharing options...
Janne240 Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 (edited) Neko vreme nije ni bilo čokolada, samo šećernih tabli...u to vreme Milku nisam ni poznavao kao čokoladu, sem Milke Planinc 😉 Euro krem blokova je bilo i to mi je i vojsci bio jedini izbor pre svih čokolada. Secam se reklama o čokoladi s ljesnjacima...nisam baš bio ljubitelj istih...ali su bile kvalitetne. Medolino, Fruktolino i ostale bebi pape. Edited December 10, 2019 by Janne240 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Constantin Posted December 10, 2019 Share Posted December 10, 2019 Quote U SFRJ život je bio bolji? Istraživanje portala Moje vrijeme.hr pokazuje da čak 82 odsto hrvatskih ispitanika s velikim iskustvom života u SFRJ misli da se tada živelo bolje, 74 da bi se moglo pod određenim uslovima ponovo živeti u jednopartijskom sistemu, a 40 odsto smatra Josipa Broza Tita pozitivnom osobom. Hrvatska: bilo je bolje 82% ........ bilo je lošije 4 % ...... "ne daj bože da se ponovi" 6 % Da se u bivšoj državi živelo bolje ili mnogo bolje misli 82 odsto ispitanika iz Hrvatske, da je bilo lošije tvrdi četiri odsto njih, dok je "ne daj bože da se ponovi" bio odgovor šest odsto. Pri tome 14 odsto anketiranih za sebe otvoreno kažu da su jugonostalgičari, dok ih 62 odsto misli da nisu. Povremenih jugonostalgičara je 22 odsto. BIH: 87 odsto ispitanika iz BiH smatra da ne bi bio loš povratak u jednopartijski sistem, njih 92 odsto ocenjuje da se nekad živelo bolje, čak 66 odsto ispitanika misli da je život u Jugoslaviji bio mnogo bolji, dok Tita pozitivnom osobom smatra visokih 65 odsto ispitanika, a diktatorom svega tri odsto. Da u SFRJ nije bilo diskriminacije na osnovu nacionalnosti smatra 83 odsto anketiranih, dok 13 odsto smatra da su bili diskriminisani. https://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2015&mm=04&dd=07&nav_id=978155 Istraživanje 2015... 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Recommended Posts
Create an account or sign in to comment
You need to be a member in order to leave a comment
Create an account
Sign up for a new account in our community. It's easy!
Register a new accountSign in
Already have an account? Sign in here.
Sign In Now