Jump to content

Totalna preporuka


dali_man

Recommended Posts

3 hours ago, melankolic said:

 


Film koji je u rangu ako ne i iznad njegovog (po meni) najboljeg filma “Prisoners”. Vrlo retko me neka priča držala tako dugo kao o ovo dvoje. Režija majstorska.
Jesi gledao njegove ranije radove (“Polytechnique” npr.)? Preporuka.

 

Odgledao sve osim 'kratkih' koje je radio. Gotivan je skroz kao reziser, ja nemam vecih zamjerki ni za jedan film.

 

 

Ranije sam bolje rezisere sebi zadavo kao lektire, trudio se da odgledam sto vise filmova iako je to tada bio malo tezi zadatak nego danas ... uglavnom, ostala mi je ta navika da 'upratim' rezisera kad mi se neki film bas svidi.

Link to comment
Share on other sites

Meni je Vilnev omiljeni režiser u zadnje vreme. Prosto mi leži kompletna koncepcija, taj ritam mi tačno odgovara, čak i kad je sporiji. Ako nekim njegovim filmovima imam zamerki to je uglavnom do manjkavosti u scenariju, inače na režiju nemam primedbi. Doduše filmove kao Incendies i Prisoners ne bih mogla ponovo da gledam, ali to je već do tematike.

Link to comment
Share on other sites

Predpostavljam da ga je malo ljudi do sada pogledalo, predpostavljajući kao i ja da je to još jedna jurnjava i trebljenje negativaca od strane Lijama Nisona, ali me je " Cold Pursuit " vrlo prijatno iznenadio. Zbog pretpostavke od pre nisam ga ni gledao u bioskopu i sad mi je žao. Režiser Norvežanin Hans Petter Moland me je oduševio kako je vodio celu priču, kako je i kamerom i montažom ukazivao na detalje. Na nekim mestima sam se zaista od srca smejao, možda i zato što sam očekivao " Taken" a dobio Koenovski "Fargo", ne samo zbog snežnog ambijenta. Čudno je i to da je po meni barem, ova američko-domorodačka verzija bolja od norveško-skandinavsko-srpsko-albanske verzije znane kao "Kraftidioten".

 

Od srca preporučujem, jer će se ljudi bar dobro nasmejati i zabaviti, i jedino što mi je zasmetalo je Laura Dern, mislim da joj ni likom ni glasom ni stasom nije mesto u ovakvoj postavci.

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

The Professor And The Madman (2019)

 

https://www.imdb.com/title/tt5932728/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

 

Odličan film, zasnovan na stvarnim događajima koji prikazuju rad na prvom izdanju Oksfordskog rečnika engleskog jezika. Na čelu projekta se nalazio Džejms Marej (igra ga Mel Gibson), koji je tokom rada na projektu, imao nesebičnu pomoć mentalno obolelog ubice, hospitalizovanog u sanatorijumu Brodmor, doktora Vilijama Majnora (Šon Pen). Film vredi pogledati, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog maestralne uloge Šon Pena.

 

spacer.png

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

 

viseslojevit i interesantan film, jedan od boljih prethodne godine, u kategoriji onih koji te nateraju na razmisljanje.

 

da ne prepricavam sad teme koje obradjuje. a za one koji vole da vide i recenziju pre ili posle gledanja.

 

Spoiler
Na početku, posle prvih pola sata, nije izgledalo da će novi film Nurija Blige Ceylana, da mi postane drugi njegov najomiljeniji, odmah nakon fenomenalnog Uzak.
 
Wild Pear Tree, praktično satkan iz par dugih dijaloga, od kojih su neki možda onirični, nije ništa drugo do dramatizacija intelektualne debate koju Ceylan želi da povede sa svojim gledaocima. To je vrsta filma koja je u ozbiljnom zamiranju, najviše iz razloga što interesantnih intelektualaca među filmskim rediteljima ima sve manje. Ima pametnih, ima kurčevitih, ima onih koji se prave pametnim, ali u pravom smislu reči- "intelektualaca"- ima sve manje.
 
Ceylanov film, možda kao i svi njegovi, samo u različitoj meri i na nov način, opet promišlja život, njegove ciljeve, opravdanost istih i šta činiti kada (sve) deluje da su oni neostvareni, i da će tako ostati, barem za života onih koji su nameravali da ih ostvare. U isto vreme, ovo je film o tradiciji, o stvarima koje se, poput roditeljske ljubavi, olako podrazumevaju i još lakše gube. O tome šta u životu treba ili može da nam obezbedi sigurnost- poput pomenute roditeljske ljubavi. I najviše od svega- o sebičnom, samoživom, iskrenom, budalastom, od života i pravde prevarenom, intelektualcu. Baš kakvi su, možda, neki od nas.
 
Sinan Karasu je student koji bi želeo da bude pisac. Koji je čak i napisao kraći roman o svom kraju, "pod drvećem divljih krušaka", koji prečesto biva sortiran u znamenito-turističke atrakcije zbog svoje blizine lokalitetu gde se odigrala čuvena Bitka na Galipolju. Taj roman, međutim, niko ne želi da objavi. Ni lokalna vlast, ni lokalni tajkuni. Ali svi mu žele sve najbolje.
 
Sirotog Sinana ni kod kuće ne čekaju idealne stvari. Njegov otac, učitelj, dobrano je zastranio u klađenje na konje i prezadužen je kod svih mogućih komšija i rođaka. Njegova majka zajmi i snalazi se na sve strane, ali je i dalje verna svom čoveku, ubeđena u njegovu dobru i časnu prirodu. Sinan i ne toliko.
 
Kao što rekoh, ovaj predložak za još jednu "festivalsku" socijalnu dramu, a treba vremena da toga lagano postanete svesni, prošaran je Sinanovim susretima sa raznim ljudima, od lokalnog uspešnog pisca, preko seoskog imama, pomenutih preduzetnika i opštinara, sa kojima Sinan vodi vešto napisane dijaloge, ispod kojih tinjaju užarene prirode njihovih junaka i vrlo zapaljive insinuacije o pravom stanju stvari. Svaki od ovih razgovora dodatno nam profiliše Sinana ka atributima koje sam mu već naređao. Sinan možda ima pravo, ali nije najbolja osoba da ga realizuje. On je u isto vreme žrtva i sopstvenih i tuđih postupaka. On misli da mu život duguje nešto, i da su svi ti ljudi tu da mu to nešto daju, i ne shvata da nije tako. I da nikada neće biti.
 
Ispod svega toga, Ceylan tiho i vešto bavi se roditeljstvom, lojalnošću, šta je i koji je najbolji način da se voli i podrži svoje dete. Kao i koliko sete ima, i na strani roditelja, i na strani dece. Kao i okrutnosti. Odnos oca i sina sve ubedljivije se kristališe kao jedna od glavnih tema ovog filma, i promišljanje na temu ko je tu koga i koliko, stvarno, izneverio traje sve do samog kraja filma. Biti otac, kao što sam rekao toliko puta, nije lako koliko ni biti sin. Jer nijedan ni drugi nikada ne odrastu, rekao bih.
 
Ponekad neke scene (poput susreta sa starom školskom ljubavi Hatidžom, ili njenim bivšim momkom) deluju kao da preuzimaju estetiku "turskih serija", ali zato u nastavku, ovog preko tri sata drugog filma, ima neverovatnih momenata, koje zbunjuju svojom postavkom (poput dela susreta s piscem na mostu ili kada Sinan pomisli da mu se otac obesio). Ceylan je autor čija kompleksnost traži i zaslužuje strpljenje i nije uvek lako izaći joj u susret. Možda je ovde nešto moglo brže i kraće, ali na kraju shvatate da možda i ne. "Osećaj trajanja" esencijalni je, rekao bih "turski", doprinos Ceylana filmskoj umetnosti (svakako ne jedini te vrste, ali među modernijim autorima, jedan od unikatnijih). 
 
Ceylan priča priču kao da piše. On prikazuje, slika, ali i zastajkuje i promišlja, kroz usta svojih junaka, kroz njihove zapričanosti, u postupcima sličnim Thomasu Mannu ili Chekhovu. Njegovi junaci su intelektualno raspoloženi za diskusije. Oni znaju da svet nije samo ono što može da se pojede i pojebe. 
 
Ambivalentni kraj filma bukvalno osciluje od stravične tragedije do uzaludnog optimizma, zavisi kako ga sebi objasnite. Ceylan ne bez razloga niže jedan za drugim, da osetimo gorčinu, i slast koju takvo dramsko finale pruža (a pruža), pre nego što nas gurne u nešto sasvim drugo, i pokaže da i to ima smisla. Iako bi izgledalo sasvim bedno i neuverljivo da nam pre toga nije prikazano sasvim suprotno. Neverovatan i magičan postupak.
 
Film kome se, kao i dobrom romanu, ima smisla vraćati, u različitim dobima svoga života.

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

10/10 

 

Totalno nepretenciozan film, a sjajan. Slucajno ga uhvatih na tv pre neki dan. Tek posle vidim da je osvojio 3 oskara 😐 

 

Sher briljira a Deni Ajelo je mastor ovakvih filmova. Jedino Nikolas Kejdz ne zna da glumi pa to ti je. 

MV5BMjIwMDY0NzYyMF5BMl5BanBnXkFtZTcwOTE5NDk0NA@@._V1_SY1000_CR0,0,666,1000_AL_.jpg

Link to comment
Share on other sites

Imao je Nikola Skejdž baš dobrih uloga, npr Vampire's kiss, Face off, Matchstick men, City of angels, 8mm,...Imao je više loših ali je i navukao predrasude na sebe lošim izborom uloga. Dosta ljudi ga ne gotivi, znam jer je na jednom filmskom forumu bila čak i tema posvećena njemu gde je diskusija potrajala prilično dugo ali nije on baš toliko tragičan. Verujem da mu nimalo nije pomoglo to što mu je Kopola stric. Sad ga ima svuda, glumi šta stigne i gde stigne, zbog "pametnih" poteza kojima je izgubio skoro sve što je stekao.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, Knipex said:

Imao je Nikola Skejdž baš dobrih uloga, npr Vampire's kiss, Face off, Matchstick men, City of angels, 8mm,...Imao je više loših ali je i navukao predrasude na sebe lošim izborom uloga. Dosta ljudi ga ne gotivi, znam jer je na jednom filmskom forumu bila čak i tema posvećena njemu gde je diskusija potrajala prilično dugo ali nije on baš toliko tragičan. Verujem da mu nimalo nije pomoglo to što mu je Kopola stric. Sad ga ima svuda, glumi šta stigne i gde stigne, zbog "pametnih" poteza kojima je izgubio skoro sve što je stekao.

 

Dobar glumac je dobar glumac, bez obzira kakve su mu uloge ili projekti u kojima igra, nema to veze jedno sa drugim. Skejdž je jednostavno loš, facijalne ekspresije su mu grozne, ne možeš da ga shvatiš ozbiljno nikako...iako ima dobrih filmova u kojima glumi, ti filmovi su dobri zahvaljujući scenariju a ne njegovim glumačkim sposobnostima.

Link to comment
Share on other sites

Face-off je teško smeće. Scenario, gluma, režija, itd. Smešan pokušaj da se od klasične akcije napravi adrenalinski film pun preokreta u priči.

 

Kad sam već na topiku, da ne odem bez preporuke: Spring, summer, fall, winter... and spring

 

Link to comment
Share on other sites

Nicolas Cage je jedan od najboljih savremenih glumaca. Broj losih uloga i filmova koje je birao ne moze nikako da pokvari one sjajne. To se ne bi promenilo ni da je snimio samo Wild at Heart, Raising Arizona i Adaptation, pa posle do kraja zivota glumio u projektima Radosa Bajica. A da ne pominjemo da je ovim genijalnim performansama dodao i one u Bringing Out the Dead, Leaving Las Vegas, Lord of War, Joe i Bad Liutenant.

Glumcina!

  • Like 11
Link to comment
Share on other sites

Prenosim ovo sa druge teme, iz razloga što je za mene lično ovo jedno od najmoćnijih (ne samo filmskih) umetničkih dela koje sam video/iskusio.

 

Daren mi leži kao režiser, jednostavno pogađa moju žicu. Na ovoj temi predstaviću i Fountaine, po meni najlepši ljubavni film ikada snimljen.

 

Što se Majke tiče, u pitanju je metaforično, slojevito delo koje nikog neće ostaviti ravnodušnim. Takođe, to je jedan od retkih filmova gde praktično skoro da ne postoji neka sredina - ili se prihvata kao nešto izuzetno, ili kao potpuna katastrofa, pre svega zbog toga što ga površniji gledaoci (na žalost, ovo je tačno ono što se naziva "bioskopskim filmom") smatraju pretencioznim (naravno po svom sudu).

 

Dakle:

 

Mother!

 

Nikada me ništa u životu nije smlavilo što se multimedijalne umetnosti tiče kao ovo životno iskustvo. Pažljivo sam birao reči, jer je to bio bukvalno jedan događaj koji prevazilazi okvire samog filma. Prvi puta gledao u bioskopu, po završetku shvatih da sam sav u suzama. Možda ne najbolji film ikada, ali svakako nešto najsnažnije što sam imao zadovoljstvo i čast da iskusim.

Link to comment
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Oldeuboi (2003)

image.png

https://www.imdb.com/title/tt0364569/

 

Mnogo dinamičnih scena, nepredvidivih događaja i rasplet kakav teško možete da zamislite čine ovaj film još interesantnijim i boljim.

Priča filma „Oldboj” sigurno će vas navesti da postavite sebi neka pitanja, a da li su ona vredna razmišljanja – procenite sami.

Da napomenem još da postoji i američka verzija filma koja je u odnosu na korejsku prilično mlaka.

Edited by Gagisha
  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Setih se da ste komentarisali Incendies ovde, konačno ga odgledah. Da ostavimo da li je film ideološki obojen, film je dobar ali meni je iskreno bio preteran onaj završni plot twist. Išlo je u tom pravcu ali baš sam se nadao da neće biti tako. Mélissa Désormeaux-Poulin (Jeanne Marwan) baš zrači, ima to nešto.

 

Inače, mogli su da izguglaju malo kako se krste pravoslavci :classic_tongue:

Link to comment
Share on other sites

6 minutes ago, djole said:
5 hours ago, A sad said:
 
Nisu oni pravoslavci. 

Pa Souha Bechara je iz pravoslavne porodice. Naravno, moguće da su u filmu to promenili, ali i krst na zidu koji je u toj sceni (ono kad ručaju) je pravoslavni.

 

Ona jeste, mislio sam da mislis na generala i hriscansku ekipu koja se pojavljuje kasnije, oni nisu pravoslavci. Davno sam gledao film, izgubio sam te detalje. 

 

Edit.

 

Mada njena porodica, a i ona, je bila komunisticka tako da opet nisu pravoslavci. 😛

Edited by A sad
Link to comment
Share on other sites

davno sam ih gledao, al onima koji nisu, preporucam

the invisible guest(2016), jaka spanska misterija-triler..

in bruges(2008), crna komedija sa farelom

the lobster(2015), jos jedna drama sa farelom

:default_coffee:

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...