Jump to content

Kako se danas osecate.


mrd

Recommended Posts

Gde ste braco moja napacena. Long time no see.

 

Elem, uspeo sam da upropastim zivot na mnogo nacina. Doziveo sam potpuni poraz jer sam izgubio osobu koja mi je bila sve zbog nekoliko mojih gluposti.

 

Da me sada covek pita kako se to sve desilo ne bih znao sta da kazem.

 

Toliko sam prazan da ne znam uopste kako sam ziv. Sve radim po automatizmu, potpuna odsutnost duha.

 

Investirao sam u nesto deset godina zivota i onda to prosuo kao da je nista, kao da je bezvredno.

 

Imao sam nekoliko zena nakon nje ali sve je to sivi besmisao. Lose je traziti katarzu i smisleni oprost samom sebi kroz beznacajno.

 

Glumim da sam dobro a zapravo se raspadam i trulim iznutra.

 

Skoro da sam zavrsio svoju drugu knjigu, ima toliko srca i duse u njoj da mi se gadi svaka recenica jer u realnosti nema nicega.

 

A ono sto sada radim je jos gadnije, gnusnije i za svaku osudu ali cu ja opet to uraditi jer ocigledno u meni preovladava fatalisticko govedo koje ne zna za racionalno i samosvesno.

 

Svaka normalnost u meni je potpuno abnormalna. 

 

Veritas amara est.

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

15 hours ago, Indig0 said:

Imao sam nekoliko zena nakon nje ali sve je to sivi besmisao.

 

Očigledno nisi dovoljno.

 

Load of bullshit je celo gornje kukanje, uz ogradu - ako si stariji od 17 god. Prestani sa samosažaljevanjem, baci se u promet, jače i bolje.

 

Ode jedna, dođu drugih nekoliko, to je normalan životni ciklus.

 

Ako si ti zajebo stvar - jbg, nauči da prihvatiš svoju prirodu i na kraju krajeva, zavoli je. Sâmi sebe ubacujemo u rizike, nadam se da si bar uživao u adrenalinu. Ja sam prošao par puta kroz takve stvari, rizikovao, dobijao - rizikovao, gubio, pravio budalu od sebe posle i onda shvatio da sam želeo da uradim to što sam uradio, znao sam rizike, i onda samo treba sportski prihvatiti posledice.

Uvek mi ostaju trenuci adrenalina i uzbuđenja za sećanje, a gluplranja posle sam, s iskrenim sramotom, - zaboravio. Niko - apsolutno niko nije vredan da padaš u takve bedake.

 

Jesi zasrao? Jesi. Cool. Zasraćeš opet. Mačke imaju 9 života, mi muškarci skloni ljubavnim ekscesima imamo i više :s_d:

Ne kaže se džabe "Hoće ga ko budalu ona stvar...".

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

22 hours ago, fancy said:

Očigledno nisi dovoljno.

 

Load of bullshit je celo gornje kukanje, uz ogradu - ako si stariji od 17 god. Prestani sa samosažaljevanjem, baci se u promet, jače i bolje.

 

Ode jedna, dođu drugih nekoliko, to je normalan životni ciklus.

 

Ako si ti zajebo stvar - jbg, nauči da prihvatiš svoju prirodu i na kraju krajeva, zavoli je. Sâmi sebe ubacujemo u rizike, nadam se da si bar uživao u adrenalinu. Ja sam prošao par puta kroz takve stvari, rizikovao, dobijao - rizikovao, gubio, pravio budalu od sebe posle i onda shvatio da sam želeo da uradim to što sam uradio, znao sam rizike, i onda samo treba sportski prihvatiti posledice.

Uvek mi ostaju trenuci adrenalina i uzbuđenja za sećanje, a gluplranja posle sam, s iskrenim sramotom, - zaboravio. Niko - apsolutno niko nije vredan da padaš u takve bedake.

 

Jesi zasrao? Jesi. Cool. Zasraćeš opet. Mačke imaju 9 života, mi muškarci skloni ljubavnim ekscesima imamo i više :s_d:

Ne kaže se džabe "Hoće ga ko budalu ona stvar...".

 

Mislim da je malo bzvz da čoveku koji očigledno pati pišeš ovakve racionalizacije. Svi mi u nekom delu svesti u kom dominira racio znamo sve to (osim toga, sam kaže da je bio sa drugim ženama nakon nje), ali emocije su sve osim racionalne. 

 

Tako da je nekome ko se oseća jako loše na poslednjem mestu potreba gomila ovakvih "saveta".

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Nije savet, kažem kako jeste. 

Svako sebi bira dalji put.

 

Od valjanja u blatu samosažaljenja nema ni gore stvari niti ikakvog boljitka, zato se to mora seći u korenu.

 

Bilo kakve reči razumevanja i utehe za tako nešto ne bi smele da postoje, a onaj ko ih izgovara je 1 na 1 je ili težak licemer ili u full "da te što pre skinem sqrca" modu. Bez greške.

 

Druga stvar je kad daš sve od sebe, uložiš u nešto i bivaš odjeban bez najave i vidljivog razloga osim onog krajnje licemernog "it's not you, it's me" (naravno da je it's you u 104% slučajeva :lol_2:)...

Tu je već teže sastaviti se neko vreme, ali i za to, na kraju krajeva, važi ono što je umetnik jednom rekao: "Thank you for your thoughts and prayers, and fuck you too"

 

 

Link to comment
Share on other sites

19 minutes ago, fancy said:

Nije savet, kažem kako jeste. 

Svako sebi bira dalji put.

 

...po tvom mišljenju. Tvoja istina nije tuđa istina. 

 

19 minutes ago, fancy said:

Od valjanja u blatu samosažaljenja nema ni gore stvari niti ikakvog boljitka, zato se to mora seći u korenu.

 

Po ovome čoveku nikad nije dozvoljeno da naglas izgovori da se oseća loše. Ovakve rečenice su bukvalno razlog zašto npr. postoji stigma nad odlaskom kod psihoterapeuta. U fazonu, neko ti kaže brt mnogo sam loše, jako sam depresivan, ne znam šta ću sa sobom, ti mu onako šmekerski zvekneš nemoj da se samosažaljevaš, nego saseci to u korenu, idi okopavaj baštu 🤪

 

19 minutes ago, fancy said:

Bilo kakve reči razumevanja i utehe za tako nešto ne bi smele da postoje, a onaj ko ih izgovara je 1 na 1 je ili težak licemer ili u full "da te što pre skinem sqrca" modu. Bez greške.

 

Važi. 

 

19 minutes ago, fancy said:

Druga stvar je kad daš sve od sebe, uložiš u nešto i bivaš odjeban bez najave i vidljivog razloga osim onog krajnje licemernog "it's not you, it's me" (naravno da je it's you u 104% slučajeva :lol_2:)...

Tu je već teže sastaviti se neko vreme, ali i za to, na kraju krajeva, važi ono što je umetnik jednom rekao: "Thank you for your thoughts and prayers, and fuck you too"

 

Cela poenta je da svakom od nas treba različito vreme da se "sastavi", o čemu god da se radi.

Link to comment
Share on other sites

18 minutes ago, DameTime said:

saseci to u korenu, idi okopavaj baštu

 

Ne.

Više sam bio u fazonu da ide i zaliva baštu.

Neku drugu.

Više njih po mogućstvu. :thumbsup:

Link to comment
Share on other sites

On 4/7/2024 at 2:44 PM, Dragan said:

"Ako smo pali, bili smo padu skloni."

 

Branko Miljković

Oboje smo strasno verovali tada

Da se besmo našli. I mi nismo znali

Koliko smo bili umorni i pali

Od sumnji i davno preživljenih jada…

Link to comment
Share on other sites

Hvala na pitanju, grozno se osecam: pricam juce sa cerkom, tema je njen i zetov godisnji odmor, nadala sam se da ce doci ovog leta, napravila sam i vrlo detaljan plan sta treba pokazati zetu od lepota nase zemlje sa naglaskom na male vinarije u jednom uspavanom, magicnom delu nase zemlje, htela sam da ortodoksnog Amerikanca  upoznam sa "obicnim" narodom, normalnom Srbijom. Kad, dobijem ovo kao odgovor: "Mama, ne mogu u Srbiju, ne zelim da dodjem. pricam sa prijateljima, lose su, ne ide im dobro, necu da me gledaju kao nekog ko se izvukao, kao nekog kome je zivot med i mleko jer nije tako. U ponedeljak ti saljemo garantno pismo, dolazis ti kod nas". 

I tako, osecam se kao da je pupcana vrpca po drugi put presecena, ovaj put - konacno. Moje dete nema domovinu. Pa cu ja, koja u poslednje 2 godine samo skupljam dijagnoze, da se lomatam avionima preko pola sveta da vidim svoje dete. Ako, domovina je tamo gde ti je dobro, mozda se i ne vratim. 

 

 

  • Like 1
  • Love 2
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Pletilja said:

mozda se i ne vratim. 

 

Odličan izbor, radi na tome, ako možeš da odeš i ostaneš tamo

 :thumbsup:

 

Šta si se kog đavola i ložila da pokazuješ nekome nešto što nije Srbija. 

 

A to da ćera neće da dođe ovde je razumljivo. I sigurno bi je sa zavišću gledali oni koji su ostali tj. oni koji nisu mogli da odu. Ne treba joj to.

 

Citiraću Rundeka za kraj:

 

Quote

 

Ne okreći se sine

Nema razloga

Šteta je, gubiš vrijeme

Sve što si mogao učiniti, učinio si dobro

Zato me poslušaj sinko

Uzmi novce i bježi...

 

 

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, fancy said:

 

Odličan izbor, radi na tome, ako možeš da odeš i ostaneš tamo

 :thumbsup:

 

Šta si se kog đavola i ložila da pokazuješ nekome nešto što nije Srbija. 

 

A to da ćera neće da dođe ovde je razumljivo. I sigurno bi je sa zavišću gledali oni koji su ostali tj. oni koji nisu mogli da odu. Ne treba joj to.

 

Citiraću Rundeka za kraj:

 

 

Imam ideju: ovo putovanje moze da me ubije, tamo me lepo kremiraju i pepeo prospu u jezerce ispred svoje kuce? Puno je divljih gusaka, ima i trske, ima da uzivam samo tako...i motrim na zeta.....😀

PS Nisam morbidna, ja zivim u Srbiji....

Edited by Pletilja
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, Pletilja said:

Hvala na pitanju, grozno se osecam: pricam juce sa cerkom, tema je njen i zetov godisnji odmor, nadala sam se da ce doci ovog leta, napravila sam i vrlo detaljan plan sta treba pokazati zetu od lepota nase zemlje sa naglaskom na male vinarije u jednom uspavanom, magicnom delu nase zemlje, htela sam da ortodoksnog Amerikanca  upoznam sa "obicnim" narodom, normalnom Srbijom. Kad, dobijem ovo kao odgovor: "Mama, ne mogu u Srbiju, ne zelim da dodjem. pricam sa prijateljima, lose su, ne ide im dobro, necu da me gledaju kao nekog ko se izvukao, kao nekog kome je zivot med i mleko jer nije tako. U ponedeljak ti saljemo garantno pismo, dolazis ti kod nas". 

I tako, osecam se kao da je pupcana vrpca po drugi put presecena, ovaj put - konacno. Moje dete nema domovinu. Pa cu ja, koja u poslednje 2 godine samo skupljam dijagnoze, da se lomatam avionima preko pola sveta da vidim svoje dete. Ako, domovina je tamo gde ti je dobro, mozda se i ne vratim. 

 

 

Pridruzicu se @fancy-u samo naprijed za Ameriku. Kako si i sama napisala "domovina je tamo gde ti je dobro". Jos si ti u dobrim godinama za putovanja. Bas na tim putovanjima ces vidjeti mnogo starijih od tebe koji putuju negdje.😉

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, Pletilja said:

Hvala na pitanju, grozno se osecam: pricam juce sa cerkom, tema je njen i zetov godisnji odmor, nadala sam se da ce doci ovog leta, napravila sam i vrlo detaljan plan sta treba pokazati zetu od lepota nase zemlje sa naglaskom na male vinarije u jednom uspavanom, magicnom delu nase zemlje, htela sam da ortodoksnog Amerikanca  upoznam sa "obicnim" narodom, normalnom Srbijom. Kad, dobijem ovo kao odgovor: "Mama, ne mogu u Srbiju, ne zelim da dodjem. pricam sa prijateljima, lose su, ne ide im dobro, necu da me gledaju kao nekog ko se izvukao, kao nekog kome je zivot med i mleko jer nije tako. U ponedeljak ti saljemo garantno pismo, dolazis ti kod nas". 

I tako, osecam se kao da je pupcana vrpca po drugi put presecena, ovaj put - konacno. Moje dete nema domovinu. Pa cu ja, koja u poslednje 2 godine samo skupljam dijagnoze, da se lomatam avionima preko pola sveta da vidim svoje dete. Ako, domovina je tamo gde ti je dobro, mozda se i ne vratim. 

 

 

Nije to nikakvo specijalno lomatanje, a pod obavezno da ti odes tamo, ostani mesec, dva, tri, ali vratices se naravno. Nemoj da masiras

ljude da im pokazujes lepote Srbije, imaju ih i u svojoj zemlji.😉

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...

Opet sam mentalno loše.

 

Opet zbog posla. Zanimljivo, ne zbog previše posla. Loše sam zbog premalo posla, premalo inventivnosti, ambicije, želje, premalo inicijative. Ponekad ne mogu ni da verujem kako ova moja firma uopše opstaje. Sve što se radi, radi se kao da nam neko drži pušku, kao pod pretnjom.

 

Trenutno se bavim pripremom resertifikacije integirsanog menadžmenta kvalitetom. Oni koji znaju šta je to, skapiraće, ali nije to ni važno.

 

Poenta je sledeća. Ovo što radim deluje potpuno nepotrebno, firma to gleda kao najveću glupost, kao kamen okačen o vrat, i sve je na meni da završim. I to čak ne bi ni bio problem, da ponekad neko pokaže da to oko čega se trudim neko ceni. Sam sebi delujem kao budala.

 

Potpuno nemotivisano, mrtvo. Čekam da prođe vreme. Da me makar neko upozori da ne radim dovoljno...ono ni to.

 

Jel ste se suočili nekada sa ovakvom problematikom, apsolutnom apatijom na poslu. Prazninom?

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

2 minutes ago, Juan Pablo Montoya said:

Opet sam mentalno loše.

 

Opet zbog posla. Zanimljivo, ne zbog previše posla. Loše sam zbog premalo posla, premalo inventivnosti, ambicije, želje, premalo inicijative. Ponekad ne mogu ni da verujem kako ova moja firma uopše opstaje. Sve što se radi, radi se kao da nam neko drži pušku, kao pod pretnjom.

 

Trenutno se bavim pripremom resertifikacije integirsanog menadžmenta kvalitetom. Oni koji znaju šta je to, skapiraće, ali nije to ni važno.

 

Poenta je sledeća. Ovo što radim deluje potpuno nepotrebno, firma to gleda kao najveću glupost, kao kamen okačen o vrat, i sve je na meni da završim. I to čak ne bi ni bio problem, da ponekad neko pokaže da to oko čega se trudim neko ceni. Sam sebi delujem kao budala.

 

Potpuno nemotivisano, mrtvo. Čekam da prođe vreme. Da me makar neko upozori da ne radim dovoljno...ono ni to.

 

Jel ste se suočili nekada sa ovakvom problematikom, apsolutnom apatijom na poslu. Prazninom?

Ako zelis da se menjamo - moze!

Samo kod mene je 1500+ zaposlenih i radi se resertifikacija ISO standarda i primene istih - gomila tupavih pitanja komisije, odgovornih za sprovodjenje standarda i nesposobnosti shvatanja  istih.

:default_coffee:

Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, Kronostime said:

Ako zelis da se menjamo - moze!

Samo kod mene je 1500+ zaposlenih i radi se resertifikacija ISO standarda i primene istih - gomila tupavih pitanja komisije, odgovornih za sprovodjenje standarda i nesposobnosti shvatanja  istih.

:default_coffee:

 

Neću se menjam. Oću da radim nešto smisleno.

Link to comment
Share on other sites

Jeste li nekada doneli odluku da budete prijatni i prijateljski raspoloženi prema svima oko sebe čak i kad su zadrti, čak i kad su potpuno u krivu a vi u pravu. Čisto eto, odluka.

Link to comment
Share on other sites

On 6/13/2024 at 10:54 AM, Juan Pablo Montoya said:

Potpuno nemotivisano, mrtvo. Čekam da prođe vreme. Da me makar neko upozori da ne radim dovoljno...ono ni to.

 

Jel ste se suočili nekada sa ovakvom problematikom, apsolutnom apatijom na poslu. Prazninom?

Ih, nije bilo samo tu i tamo, to je u principu i svakodnevnica, retki su svetli trenuci kada si u nekom pozitivno stresu, kada

adrenalin od srece i uspeha i zadovojljstva u prvoj liniji zbog sebe samog, ide nebu pod oblake. Ali, ima i takvih trenutaka💕

Link to comment
Share on other sites

23 hours ago, Juan Pablo Montoya said:

Jeste li nekada doneli odluku da budete prijatni i prijateljski raspoloženi prema svima oko sebe čak i kad su zadrti, čak i kad su potpuno u krivu a vi u pravu. Čisto eto, odluka.

 

Sve i da jesam, nisam u stanju da to sprovedem. So there's that 😄 

Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, Selina said:

Ih, nije bilo samo tu i tamo, to je u principu i svakodnevnica, retki su svetli trenuci kada si u nekom pozitivno stresu, kada

adrenalin od srece i uspeha i zadovojljstva u prvoj liniji zbog sebe samog, ide nebu pod oblake. Ali, ima i takvih trenutaka💕

 

Ja sam sad u nekoj fazi u kojoj se "motikom" teram da nesto uradim. Nekad uspem, nekad ne. Ali emotivno potpuno mrtvilo i nezainteresovanost. Bukvalno nula entuzijazma.

 

Ubili su mi bukvalno svaku pomisao na timski rad, komunikaciju, bilo kakvo stremljenje, profesionalizam...ma na bilo sta. O inovacijama i idejama na poslu da i ne pricamo. 

 

Ja kapiram da je posao 90% repetitivna stvar, ali kod mene je 102%.

 

2 minutes ago, DameTime said:

 

Sve i da jesam, nisam u stanju da to sprovedem. So there's that 😄 

 

Naravno.

 

12 hours ago, fancy said:

Ne.

 

Jasno.

Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Juan Pablo Montoya said:

 

Ja sam sad u nekoj fazi u kojoj se "motikom" teram da nesto uradim. Nekad uspem, nekad ne. Ali emotivno potpuno mrtvilo i nezainteresovanost. Bukvalno nula entuzijazma.

 

Svako od nas je bio u tim fazama, a znale su i da traju dugo, ali ako vidis da to trpno stanje nece nikada ni prestati onda razmisljaj

da ga menjas, svejedno da li ce biti bolje. Ja sam u jednom trenuitku svoje radne karijere tako uradila, ali su okolnisti bile takve

da sam se posle godinu dana vratila u staru kaljugu. Pod "okolnistima" mislim da mi je to novo bilo jos i dosadnije i nekraitivnije

od onog sta sam imala pa onda covek nekako prelomi u svom mozgu, iskristalise se  sve nekako. Ima ljudi, i to ne malo koji to sve

prelome, sve bace niz rijeku i odu u neki novi zivot. Ja nisam iz te price, verovatno sam kukakvica.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

On 6/13/2024 at 10:54 AM, Juan Pablo Montoya said:

Opet sam mentalno loše.

 

Opet zbog posla. Zanimljivo, ne zbog previše posla. Loše sam zbog premalo posla, premalo inventivnosti, ambicije, želje, premalo inicijative. Ponekad ne mogu ni da verujem kako ova moja firma uopše opstaje. Sve što se radi, radi se kao da nam neko drži pušku, kao pod pretnjom.

 

Trenutno se bavim pripremom resertifikacije integirsanog menadžmenta kvalitetom. Oni koji znaju šta je to, skapiraće, ali nije to ni važno.

 

Poenta je sledeća. Ovo što radim deluje potpuno nepotrebno, firma to gleda kao najveću glupost, kao kamen okačen o vrat, i sve je na meni da završim. I to čak ne bi ni bio problem, da ponekad neko pokaže da to oko čega se trudim neko ceni. Sam sebi delujem kao budala.

 

Potpuno nemotivisano, mrtvo. Čekam da prođe vreme. Da me makar neko upozori da ne radim dovoljno...ono ni to.

 

Jel ste se suočili nekada sa ovakvom problematikom, apsolutnom apatijom na poslu. Prazninom?

Meni ovo lici na mobing. 2005, kada se sincic direktora fabrike vratio sa skolovanja iz inostrnstva (o trosku fabrike, takvi su ugovori menadzera bili tada), poceo je da nas deli u klanove, miljenike i one druge. Dopala sam u one druge jer sam komentarisala glupe i neprofesionalne odluke pomenutog balavca, ne od hominem, vec sa pozicije nekoga ko te odluke treba da sprovodi. I tako, nakon par meseci, osvanem jednog dana bez i jednog radnog zadatka, neprimento, bila sam potpuno izolovana, moj deo posla je mic po mic, prebacivan na druge. U razgovoru sa starijim kolegama, saznajem da se i njima to radi, bukvalno, kao da ne postojimo. Epilog: napravljen je spisak starijih od 50 godina i ponudjena otpremnina, ja sam otisla. 

Dakle, osvrnite se oko sebe, da li ste jedini koji radi nesto besmisleno ili se takva praksa sprovodi u celoj firmi? Mobing nije samo maltretiranje zaposlenog, mobing je i ovo sto smo mi prosli, potpuno ignorisanje i oduzimanje referade. 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...