Jump to content

Proizvodnja u SFRJ


Amigo

Recommended Posts

1 hour ago, vilhelmina said:

Pa ipak neces od tih mladih Svedjana cuti nikakve optuzbe na ranija vremena i generacije koje su imale vise srece, nego se to prihvata kao neminovnost

 

Ne znam za mlade Svedjane ali ja ne propustim priliku da mojim starijima nadrobim svaki put kad imam priliku. Upravo te generacije baby boomera su uzivali sve blagodeti koje su im se pruzile, a unistili sve sto se dalo unistiti za sve buduce generacije. Tako da nerad i javasluk i krediti pojedeni ili sprckani u dupe tokom SFRJ su i doveli do onako krvavog raspada zemlje i nemilosrdnog razaranja i sva kritika naspram SFRJ je vise nego opravdana. 

 

Nije uopste morala biti neminovnost i zao mi je sto su mladi Svedjani tako pasivni. 

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

...

 

Oko SDK.

To je bila svesno smisljena drzavna hobotnica, paralelna institucija za kontrolu svih novcanih tokova.

Ne znam gde je jos u svetu tako nesto postojalo / postoji?

 

To ne treba brkati sa americkom IRS, koja posluje u sasvim drugom zakonskom okruzenju, gde je porez osnova postojanja drzave, dok se ovde kod nas mulja kako se stigne.

 

...

Link to comment
Share on other sites

Pa i to je jedan od mitova- da se u bivsoj Jugi zivelo Bog zna kako dobro! Evo ja cu u par reci to da demantujem.

Znaci ostavimo po strani politiku, diktaturu, ideolosku indoktrinaciju itd. Cisto zivotni srandard.

A bez obzira na sve probleme koje imaju i Srbija, i Hrvatska i Bosna .... danas se ipak zivi bolje.

Odlazak na godisnji odmor na more: islo se i tada i sada. Samo sto se tada islo uglavnom na Jadran i tu i tamo u Grckoj. Danas ljudi odlaze i u nekim daljim destinacijama tipa : Tunis, Spanija , Turska!  

Zatim, tada je bilo puno domacinstava bez auta. Mnogi nisu mogli da priuste ni ficu ili stojadina. Danas svaka susa vozi auto.

Dalje, ljudi se danas bolje hrane jer imaju vec izbor. Ima hrane kako domace tako i iz uvoza. Nema nestasica - i pored ekonomske krize. A tada ih je bilo!

Dalje: odeca i obuca. Tada se neko ko je npr nosio Levis farmerke smatrao burzujem. Danas svaka dzudza nosi Levis. 

Itd. 

Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, vilhelmina said:

 

Mislim da citas tendenciozno. Ni u jednom trenutku nisam poredila sveukupan  zivot mladih Svedjana sa zivotom mladih na ex-yu prostoru. Poredila sam njihov odnos prema ranijim vremenima i starijim generacijama, u smislu da bi i oni mogli da krive lagodan zivot prethodnih generacija za sve izazove s kojima se oni danas suocavaju, ukljucujuci sve zivo, od razgradnje nekadasnjeg welfare sistema do ekoloskih problema. Ali oni to ne cine, nego gledaju sta ce i kako ce s ovim polaznim osnovama koje sami imaju.

Ukazala sam na ono sto se u ex-yu zemljama vrlo cesto previdja, a to je da je i bez ratova, i pored interneta i drugih prednosti koje danasnje vreme nudi svima, ne samo mladima, fakat da je zivot u vreme postojanja SFRJ i na zapadu bio laksi, predvidljiviji, sigurniji u svakom pogledu, nego sto je to danas. A mladi kao ranjiva kategorija to sigurno osecaju vise nego drugi. Samo kukanje i trazenje krivaca u drugima ovima za Zapadu nije svojstveno, a ljudima na ex-yu prostoru jeste. Da li je i za to nekako kriva SFRJ, ne bih znala.

 

Sa boldovanim se skroz slazem i mislim da je to mentalitetska i kulturoloska stvar koja nema nuzno veze sa SFRJ. Vise je SFRJ posledica, nego uzrok.

Link to comment
Share on other sites

Opet sirotinja, da li se zaboravilo da je u Nemačkoj 501 bio 100dem, što je bilo pojam za SFRJ budžet. Danas je slična ceana $30.
Gluposti su bile izdatak. Gde je to dobro?

Sent from my LM-G710VM using Tapatalk

Link to comment
Share on other sites

43 minutes ago, Darth Bane said:

Pa i to je jedan od mitova- da se u bivsoj Jugi zivelo Bog zna kako dobro! Evo ja cu u par reci to da demantujem.

Znaci ostavimo po strani politiku, diktaturu, ideolosku indoktrinaciju itd. Cisto zivotni srandard.

A bez obzira na sve probleme koje imaju i Srbija, i Hrvatska i Bosna .... danas se ipak zivi bolje.

Odlazak na godisnji odmor na more: islo se i tada i sada. Samo sto se tada islo uglavnom na Jadran i tu i tamo u Grckoj. Danas ljudi odlaze i u nekim daljim destinacijama tipa : Tunis, Spanija , Turska!  

Zatim, tada je bilo puno domacinstava bez auta. Mnogi nisu mogli da priuste ni ficu ili stojadina. Danas svaka susa vozi auto.

Dalje, ljudi se danas bolje hrane jer imaju vec izbor. Ima hrane kako domace tako i iz uvoza. Nema nestasica - i pored ekonomske krize. A tada ih je bilo!

Dalje: odeca i obuca. Tada se neko ko je npr nosio Levis farmerke smatrao burzujem. Danas svaka dzudza nosi Levis. 

Itd. 

 

A nije bilo ni interneta 🤪

 

35 minutes ago, James Delaney said:

 

Pretera ga sad i ti ... Levis iz Kine ili Novog Pazara mozda,original tesko .

 

Navodno da postoji Levis 501 Made in USA koji ja nisam jos nikada vidio po prodavnicama, ali moze da se naruci online

cijena je duplo skuplja i vjerovatno bacanje para, koga vise interesuje Levi's, mada je to kod nas jos uvijek neki simbol.

Kada je dolazila moja rodica u posjeti, kupimo mi te 501 za njenog sina i kada smo dosli kuci vidimo da na markici ne pise nista, neka greska, te brzo vracaj za drugi par, jer bi bila katastrofa da nosi takve farmerke.:classic_biggrin:

 

https://www.amazon.ca/s?k=levis+made+in+usa&gclid=CjwKCAjwscDpBRBnEiwAnQ0HQBwjNVfHGnWaiTO7CGuYlY43bYgdPczwATu1t8Bz3ihssVillJ9rHxoCjnIQAvD_BwE&hvadid=232470668112&hvdev=c&hvlocphy=9001067&hvnetw=g&hvpos=1t2&hvqmt=e&hvrand=13821337137724349966&hvtargid=kwd-329014503283&hydadcr=23338_9622018&tag=googcana-20&ref=pd_sl_4xs80r5r3b_e

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

 
Navodno da postoji Levis 501 Made in USA koji ja nisam jos nikada vidio po prodavnicama, ali moze da se naruci online
cijena je duplo skuplja i vjerovatno bacanje para, koga vise interesuje Levi's, mada je to kod nas jos uvijek neki simbol.
Kada je dolazila moja rodica u posjeti, kupimo mi te 501 za njenog sina i kada smo dosli kuci vidimo da na markici ne pise nista, neka greska, te brzo vracaj za drugi par, jer bi bila katastrofa da nosi takve farmerke.:classic_biggrin:
 
https://www.amazon.ca/s?k=levis+made+in+usa&gclid=CjwKCAjwscDpBRBnEiwAnQ0HQBwjNVfHGnWaiTO7CGuYlY43bYgdPczwATu1t8Bz3ihssVillJ9rHxoCjnIQAvD_BwE&hvadid=232470668112&hvdev=c&hvlocphy=9001067&hvnetw=g&hvpos=1t2&hvqmt=e&hvrand=13821337137724349966&hvtargid=kwd-329014503283&hydadcr=23338_9622018&tag=googcana-20&ref=pd_sl_4xs80r5r3b_e
 
 
 
Lepo si rekao, bio statusni simbol. Da se pokaže da imaš $100 dem da potrošiš. [emoji14]

Sent from my LM-G710VM using Tapatalk

Link to comment
Share on other sites

Zadnji puta sam kupio Levi's nekada krajem decembra 1994, pred Bozic, u Madhouse na Oxford Street-u. Nisu bile 501 ali su bile crvene. Pamtim taj dogadjaj jer sam tad na podu nasao i novcanicu od £10, taj dan se sve fino poslozilo. :classic_smile: 

Link to comment
Share on other sites

18 hours ago, vilhelmina said:

Stvarno je zanimljiva ta fascinacija SFRJ. Ona je u nekom obliku postojala jedva 45 godina, a vec je 30 proslo od njenog nestanka. I gde god po njoj da krenes, i dalje se svi u raznoraznim razgovorima stalno vracaju na nju, ukljucujuci i one koji su toliko mladi da je se jedva ili uopste ne secaju.

 

uključujući svakako i stare hrvatske i stare srpske ultranacionaliste. shizofreniju opsesiju od njihove shizofrene (mrzim/ volim) opsesije Titovom Jugoslavijom teško je pronaći. zašto? objasnio Boris Buden u jednom starom Peščaniku (12/05/2006).

 

Onda kad svi misle da se nacija upravo sad iz pepela ponovo podiže, oslobađa se lažnih internacionalizama, ideologije i ponovo dolazi do svoje biti, do svog identiteta - ja sam promatrao upravo suprotan proces, ja sam vidio rasulo onoga što ljudi misle da je nacija, da je identitet, da je budućnost, da je suverena nacionalna država, što je također jedna činjenica globalne realnosti, da takozvana suverena nacionalna država kakva je bila prija 25-30 godina, takozvana država blagostanja, danas više nigdje ne postoji nego se raspada. 
 

Spoiler

Boris Buden: Otišao sam neposredno prije rata, dobio sam slučajno jednu stipendiju u Beču zato što sam prije prevodio Frojda, bavio sam se psihoanalizom i to je bio taj conection, pa se onda sve to pretvorilo u klasičnu priču – trbuhom za kruhom. E, onda sam našao posao, u međuvremenu se zaratilo, u međuvremenu je motivacija za povratak bila sve manja. Inače, nisam ja mislio naravno ostati tamo, tako da taj prvi dio moje emigracije prilično vezan uz rat. Kasnije, kako se stišava ta situacija, ja se prešaltavam sve više na druga dva jezika, to je dakle njemački i engleski, i počinjem živjeti i preživljavati na jednom potpuno drugom intelektualnom, kulturnom, umjetničkom, medijskom tržištu, koje više nije niti nacionalno definirano, čak nije niti evropsko, nego jedna vrsta globalnog tržišta na kojem ja još uvjek preživljavam. Međutim, zašto se neću vratiti u Hrvatsku – zato što, prvo, niko me ne zove, drugo, nemam šta raditi tamo, treće, nemam motivacije da nešto radim. Mislim da sam previše svjestan novih hegemonija u kojima živimo. I to nema veze sa mnom, ljudi koji su ostali su na jednaki način dislocirani. Ukoliko žele recipirati o čemu se govori i šta se danas radi u teoriji, u umjetnosti, u kulturi, oni će sav taj input dobiti na stranim jezicima, gotovo ništa se više ne proizvodi na našem jeziku, srpskom, hrvatskom, bosanskom i tako dalje. Također, ukoliko imaju nešto za reći, to će također morati raditi, taj output, na nekom drugom jeziku, u prvom redu na engleskom jeziku, zato da ih uopće netko čuje, zato da uopće taj njihov glas bude relevantan.

 

Dakle, rekao bih da stvar nije toliko u staroj onoj priči o pečalbi, o ljudima koji odlaze, pa onda domovina ostaje negdje iza nas, pa hoće li se, neće li se vratiti. Nema više domovine u onom smislu u kojem je ona nekad postojala. Nema više te iluzije da se čovek može intelektualno izreproducirati i realizirati u takvim malim jezicima kao što su naši, malim, zatvorenim kulturama. Ja bih to jednostavno tako rekao, nisam se samo ja pokrenuo, zemlja na kojoj svi mi skupa stojimo se tako brzo kreće. To se tako brzo kreće, ako ja danas dođem u Zagreb, onda u tom Zagrebu ako se želim obući kupujem iste svari koje su u Štokholmu, u Berlinu i bilo gdje drugdje, sve te stvari rade se negde na Dalekom Istoku, uglavnom jefina radna snaga to proizvodi. Dakle, to su slične okolnosti u kojima mi živimo, tako da to nije toliko dramatično kao što je to nekad bilo, pa – sunce tuđeg neba neće te grijati k’o što te grije tvoje vlastito sunce. Ja mislim da su te priče zastarjele, ali se još nešto u ideološkom smislu u meni prelomilo.

 

Ja više ne vjerujem u postojanje nacije, da budem sasvim, sasvim otvoren, ja mislim da je ta iluzija također skončala. Ona je za mene skončavala u nekoj vrsti agonije devedesetih koju sam ja, ne samo promatrao nego i zapisivao, različite fenomene te po mom sudu agonije. Onda kad svi misle da se nacija upravo sad iz pepela ponovo podiže, oslobađa se lažnih internacionalizama, ideologije i ponovo dolazi do svoje biti, do svog identiteta – ja sam promatrao upravo suprotan proces, ja sam vidio rasulo onoga što ljudi misle da je nacija, da je identitet, da je budućnost, da je suverena nacionalna država, što je također jedna činjenica globalne realnosti, da takozvana suverena nacionalna država kakva je bila prija 25-30 godina, takozvana država blagostanja, danas više nigdje ne postoji nego se raspada.

 

Kod nas je to na neki način tragikomično u tome da se lingvistički jedan jezik koji govore, djele Srbi i Hrvati, Bosanci, Crnogorci, da se od tog jednog jezika grade više jezika. To je jedan nacionalni projekt, on će uspjeti, u smislu da za 15, 20, 30 godina mi ćemo vjerojatno govoriti različite jezike. Već je danas moj hrvatski iz 70-ih i 80-ih za današnju generaciju u Zagrebu vjerojatno arhaičan. S tim jezikom više ništa nećete moći napraviti, doslovno, nećete moći ništa pametno pročitati. Ta banalnost da sam ja Hrvat, prije sam jako banalno to upisivao gdje god se tražila nacionalnost – jednostavno je za mene danas svedena na to što ona zapravo i jeste – banalnost i ništa više. U vezi sa mojim hrvatstvom gotovo da ne osjećam više ništa, to je otprilike jednako kao što osjećam u vezi sa mojim austrijanstvom, jer ja više nemam hrvatsko državljanstvo, uzeo sam austrijsko državljanstvo, pa sam ja sad Austrijanac na privremenom radu u Njemačkoj, odnosno u Švedskoj, odnosno bilo gdje drugdje. Priča o korjenima, o tome da postoji negdje neka domovina koje se ja sjećam. Postoji djetinjstvo, postoje reminiscencije, postoji sreća i raj ljepog djetinjstva, što je to slučajno na hrvatskom jeziku i u Hrvatskoj uglavnom, manje-više, ili uglavnom na moru, to je jedan drugi, intimni dio priče koja nije danas u tom smislu relevantna. Ja sam potpuno zadovoljan s time da sam Austrijanac, tko si, što si, otkuda dolaziš, to ima sve manju relevantnost.

 

O Srbiji na svu sreću znam sve manje, da sam Srbin nekim slučajem bio bih puno manje Srbin nego što sam Hrvat. Zašto – zato što mislim da je Srbima uspjelo nešto fantastično u zadnjih 20 godina, a to je da pogaze do kraja svaki svoj nacionalni interes koji su imali, da ga unište i zatru za sljedećih 5, 10 ili ne znam koliko više generacija. Upravo kažem, to je tragično, ali ima tu i jednu smješnu crtu – oni koji su krenuli u ratove s parolom – Svi Srbi u jednoj državi, u trenutku kad su već bili u jednoj državi, da bi taj rat završili tako da više nisu u toj jednoj državi. Uzmite Kosovo u kojem se ne može upravo ta suverenost ni na vlastitom teritoriju potvrditi, koja je potpuno apstraktna, potpuno irlevantna. Ono što ja vidim je ta golema diskrepancija između realnosti, rasula, svega onoga što se kondenziralo oko takozvanog nacionalnog interesa srpskog, tako da s jedne strane imamo realitet tog rasula i s druge strane imamo taj fantastični svjet koji je svjet nekakve potpuno irealne kompenzacije za stvarnost koju živimo.

 

To sam ja doživeo na hrvatskom primjeru. Nije rječ o zločincima koje treba ili ne treba isporučiti Hagu. U Hrvatskoj se pokazalo zapravo da nacija kao takva to ne želi, nacija kao takva vjeruje da ona može bez poblema živjeti sa vlastitim zločincima, da ti vlastiti zločini nisu za tu naciju nikakav problem. Dobro, ali onda je nacija problem, to je moj odgovor otpriike. Slično nešto je sa Srbima, vi možete živjeti sa Ratkom Mladićem, vi ne date Ratka Mladića, ali problem ste vi, nije Ratko Mladić. U normativnom smislu ta nacija gubi svoje oporavdanje, jer me koči. I s kojim me pravom prisiljavati da ja živim u miroljubivoj koegzistenciji sa zločincima, tko ima to pravo, u ime čega. Onog trenutka kad ja kažem – nitko nema to pravo, ja dovodim u pitanje tu fantaziju od nacionalne samobitnosti, suverenosti i svega ostaloga. Ako nacija želi živjeti sa svojim zločincima, ja ne želim živjeti s nacijom i to je otprilike moj odgovor na to pitanje.

 

A kažem, za srpsku naciju danas ja ne vidim kakva bi se budućnost trebala ili mogla predstaviti ili predočiti na temelju ovoga što danas postoji, na temelju tih ostataka nekadašnjeg racionalnog, nacionalnog prostora, prostora ne u geografskom smislu nego i u političkom smislu. Jugoslavija je bila vitalni interes srpske nacije, Jugoslavija je propala, neću sad ulaziti u to ko je više doprineo svemu tome, po mome sudu Srbi nisu srušili Jugoslaviju, ali su je mogli spasiti. Ali ostavimo sad to, rječ je o tome da ponovno rođenje te nacije iz svog pepela po mome sudu nije moguće, ne zbog toga što su Srbi nesposobni, nego suverenost nema više onu vrijednost koju je imala prije 50 godina. Mi imamo identitetsku zajednicu, to je identitetska zajednica, to nije nacija, i ta nacija više ne kontrolira temeljne uvjete svoje vlastite materijalne reprodukcije.

 

Ne postoje materijalni preduvjeti da srpska nacija ponovo ustane na vlastite noge, materijalni, politički, u globalnom smislu uvjeti više ne postoje, po mome sudu. E, a ono što nacionalna elita, koja više nije nacionalna elita nego je kompradorska elita – to je elita koja je na raspolaganju pravim izvorima moći na našim prostorima, koji uopće nisu kod nas locirani. To nije niti Amerika, niti bilo koja zemlja na svjetu, to je ta mreža, taj network ne samo u ekonomskom smislu velikih kompanija, nego velikih medija. Pa svi mi znamo da Wac, jedna kompanija, raspolaže sa 50 najvažnijih medija na Balkanu, to su monopoli kakve ne pamtimo iz komunističkih vremena. Našoj, kako se to ljepo kaže, kompradorskoj eliti, njena funkcija je transmisija interesa tih centara moći koji nisu kod nas.

 

Hrvatska je sticajem okolnosti, zato što je zapadnije, što nije imala to bombardiranje i taj kasnije rat, jednostavno prije progutana, tako da su hrvatski političari manje suvereni nego srpski. To nije toliko bitno šta Sanader želi, bitno je šta Sanader mora učiniti, jer njegova legitimacijska baza više nije njegov vlastiti narod, on je to samo u prenesenom smislu. U osnovi on mora Hrvatsku dovjesti u Evropu, jer ne vidi, niti on ima neku drugu ideju, niti je druga ideja uopće realna, niti on ima sredstava da neku drugu viziju realizira. On ne kontrolira osnovne parametre života u Hrvatskoj.

 

Sanader je manje važan nego Tadić u političkom smislu Hrvatske, odnosno Srbije, pa je zato bolji, a ne zato što on ima nekakve posebne karakterne sposobnosti, što je vjerniji nekakvim principima i slično. U Srbiji još traje ta tromost raspada i rasula, još ta vjera u nešto drugo što se uopće ne može artikulirati, a što ne bi bilo ovo potpuno predavanje hegemonijalnim političkim konceptima, što je Evropska unija i NATO. Naravno da je drugačiji svjet moguć, ali vjerojati da je to moguće napraviti, ne znam, kao Srbin u Srbiji i u ime srpske nacije, odnosno u ime hrvatske nacije, to je zadnja glupost danas.

A što se tiče te promjene mišljenja, mene je to doslovno fasciniralo 89-e, kada sam radio intervju sa Ljubomirom Tadićem u Beogradu. Ja sam studirao filozofiju u Zagrebu i zapravo sam prema tim praksisovcima imao neku vrstu u najmanju ruku intelektualnog poštovanja. Mi smo u tadašnjem Startu koji me je poslao da napravim intervju, sve to radili veoma profesionalno, ja sam tri mjeseca prije iščitao sve knjige Ljubomira Tadića i sa mojom urednicom Vesnom Kesić svako pitanje provjerio. I ja sam onda došao sa svim tim pitanjima i preda mnom je bio jedan potpuno poludjeli Srbin, koji je vjerovao u Slobodana Miloševića, koji je vjerovao da su oni vojvođanski četnici koji su imali naravno brade, jedna hipi kategorija, da su oni zapravo posthipici ili tako nešto. Ja sam rekao – ali oni se pozivaju na četništvo. Ne, vi kolega to ne razumjete. Danas mi je to sve skupa jako smješno, međutim, uopće nije smješno jer podrška tih intelektualaca, imate i u Hrvatskoj takvih primjera koliko volite, to je u tolikoj mjeri omogućilo nacionalističku hegemoniju, pridonjelo toj hegemoniji u kojoj je onda sve postalo normalno – i etničko čišćenje i ratovi i onda te divlje privatizacije.

 

Ono što je fantastično i srpski specijalitet, to je poistovjećenje Slobodana Miloševića sa ljevičarskim socijalističkim projektima. To su stvarno fantastični rariteti. S druge strane, ima nešto, ja bih rekao neki catch 22 srpske postsocijalističke liberalne elite koja zapravo vjeruje u pragmatizam. To je bio Đinđić, Đinđić je iz svoje filozofske pozadine taj pragmatical turndoslovno shvatio, to što je pobrao od Habermasa, koji je isto napravio taj jedan pragmatski obrat od tih starih klasičnih, dogmatskih, marksističkih principa. Tako da je Đinđić zapravo bio vjernik pragmatizma, on je mislio da on može to sve shendlati, da će uspjeti proizvesti socijalno dobro, politički demokratski napredak, ekonomski prosperitet i tako dalje. On je žrtva tog pragmatizma, jer upravo oni s kojima je to radio su ga došli glave.

 

Nitko nije tako radikalno upropastio nacionalne interese kao nacionalizmi, i to ne jedanput u XX stoljeću. Klasični primjer je ustaštvo u Hrvatskoj koje je naravno potpuno upropastilo sve temeljne hrvatske interese, da bi se ponovo 91-e taj kompleks pojavio i kako bi se to završilo – pa, tako što u Hrvatskoj više ništa nije hrvatsko. Hrvati nemaju kontrole nad vlastitom domovinom, oni da bi radili karijere u turizmu na svojoj vlastitoj obali moraju govoriti ili francuski ili španjolski veoma često, zato što su španjolski turistički lanci pokupovali hotele, pa ako hoćeš radit karijeru moraš znati jezik svoga gazde, a ne jezik ljudi oko tebe koji te ne plaćaju, koji ti ne daju posao.

 

Meni se od samog početka devedesete do kraja gadio taj pragmatički odnos prema nacionalizmu, kao – ja nisam nacionalist, ali danas je objektivna situacija takva, pa zato što je ona takva ja ću se sad tome prilagoditi, pa ću ja to onda iznutra promjeniti. I tako su iznutra promjenili dok naravno svi ti nacionalizmi nisu dovršili svoje projekte u katastrofama. Ja se sjećam jednog hrvatskog političara koji je inače bio moj prijatelj iz tog nekakvog kvazidisidentskog miljea bivše Jugoslavije, koji je postao član parlamenta, političar, mi smo tad radili intervju s njim 95-e, nakon Oluje. Imali smo informacije da su se događali zločini. To se čak anegdotalno prepričavalo u smislu – ha, ha, ha, naši su likvidirali babu snajpera od 85 godina i tako dalje. Dakle, svima je bilo jasno šta se zbiva i mi smo ga konkretno pitali hoće li on kao političar reagirati na ta kršenja ljudskih prava, na ratne zločine koji se zbivaju. On je rekao – ne, jer time bih onemogućio uspjeh na izborima. Dakle, prvo uspjeh na izborima, a onda ćemo pokrenuti to pitanje. On ni do dan-danas nije pokrenuo to pitanje, ali nije niti uspio na izborima. Onda se pitam koji je to koncept, koji je to projekt.

 

Što se tiče Kosova ja imam jedan veoma jasan stav, a to je – nezavisno Kosovo su zaslužili Srbi, nisu zaslužili Albanci ni po čemu. Ja sam još 90-e napisao da je srpska politika bazirana na tom nasilju u odnosu prema kosovskoj realnosti. A da li će jedna, dve ili pet nacionalnih država usrećiti Albance, u kom smislu će to uopće biti nezavisno i suvereno. Pa, to je jednako tako smješno, pa mislim, koliko je, 70-80 odsto nezaposlenih na Kosovu. Srbi se sad ne moraju time baviti, možda je to i velika sreća u Srbiji, danas ta moneta suverenost, nezavisnost, nacionalna država, sloboda, prosperitet, nacionalna ekonomija, nacionalni interes, ta moneta skovana od tih vrijednosti danas ne vredi više ništa. Za nju ne možete kupiti 5 eura. Ne gube Srbi Kosovo, jer da im je i ostalo ionako ga ne bi imali. Ne dobivaju Albanci Kosovo, jer ga oni uopće neće imati, oni će morati, naravno da bi preživljavali, ionako otići nekamo drugdje gdje će raditi. Ako uopće postoji neka vrsta savjeta ili nečega što bih ja imao poručiti na temelju vlastitog reflektiva mog iskustva, onda je – pomakni se. To je kao kad kažu da kad čovjek dođe u bezizlaznu situaciju i pada sa 25 kata, da se događa jedna psihička disolucija, da se ta psihička svijest takoreći odvaja od tjela tako da može promatrati to tjelo – a vidi, vidi šta se sad sa mnom događa, vjerojatno neću sad više preživjeti. Pa, mislim da bi vjerojatno bilo dobro za te naše elite, za ljude koji misle o tim našim nacijama, da se jednostavno na sličan način odvoje i pogledaju te svoje nacije u fazi njihove agonije, njihovog umiranja, da mogu tu sliku vidjeti, jer ako su isuviše iznutra, kao što se sa Borisom Tadićem očigledno zbiva, onda vjeruju da još ima neke šanse.

 

To je kao iz onog vica kada čovek skoči sa 25. kata, pa se sad nalazi na razini negdje oko desetog, pa kaže – pa dosad je sve u redu, ništa strašno se dosad nije dogodilo. Tako isto ljudi misle – pa imamo naciju, ništa se još nije dogodilo. Sve je se dogodio već, sve je već odlučeno.

 

  • Like 2
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Honey Badger said:

Zadnji puta sam kupio Levi's nekada krajem decembra 1994, pred Bozic, u Madhouse na Oxford Street-u. Nisu bile 501 ali su bile crvene. Pamtim taj dogadjaj jer sam tad na podu nasao i novcanicu od £10, taj dan se sve fino poslozilo. :classic_smile: 

Interesantno, moj klinac koji nema nikakve veze sa legendom Levisa u SFRJ (rodjen je nakon raspada), u US obozava Levis, neki mislim da je 504. Kaze dobar kvalitet za cenu, oko $30. Meni bilo malo smesno, probala da mu ponudim neke brendove koji su vise fancy. Jok, Levis je potpuno ok.

Kad pomislim da se to u SR 90tih placalo 120 maraka, i koliko su bile plate - vidim razliku u mentalitetu.

Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, Angelia said:

Interesantno, moj klinac koji nema nikakve veze sa legendom Levisa u SFRJ (rodjen je nakon raspada), u US obozava Levis, neki mislim da je 504. Kaze dobar kvalitet za cenu, oko $30. Meni bilo malo smesno, probala da mu ponudim neke brendove koji su vise fancy. Jok, Levis je potpuno ok.

Kad pomislim da se to u SR 90tih placalo 120 maraka, i koliko su bile plate - vidim razliku u mentalitetu.

 

Nista ne fali Levi's, jeans ko jeans, jak i kvalitetan materijal svakako, kroj standardni, ne mozes se prevariti. Meni ta legenda Levi's 501 nikada nije ni bila napeta ali odrastajuci u SFRJ i nije bilo nekog izbora. Osim Levi's i Wrangler koje su se mogle kupiti po prodavnicama, ostalo je uglavnom bilo neko njesra domace proizvodnje, Prvi Maj Pirot mi pade na pamet i jeza mi prodje niz ledja. :classic_smile:

 

Sada je puno veci izbor kvalitetnog jeansa i ganjati samo Levi's radi markice nema nekog smisla. Kontam da je nekima poput tvog klinca tako lakse jer ako znas koji model i velicinu trebas, proces kupovine ubrzan i olaksan jer se radi o udjes u ducan i izadjes iz ducana, bez cekanja u redu na kabinu gdje se probava ili da probavas nekoliko, pa ti pola dana propadne u shoppingu.

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

28 minutes ago, Honey Badger said:

 

Nista ne fali Levi's, jeans ko jeans, jak i kvalitetan materijal svakako, kroj standardni, ne mozes se prevariti. Meni ta legenda Levi's 501 nikada nije ni bila napeta ali odrastajuci u SFRJ i nije bilo nekog izbora. Osim Levi's i Wrangler koje su se mogle kupiti po prodavnicama, ostalo je uglavnom bilo neko njesra domace proizvodnje, Prvi Maj Pirot mi pade na pamet i jeza mi prodje niz ledja. :classic_smile:

 

Sada je puno veci izbor kvalitetnog jeansa i ganjati samo Levi's radi markice nema nekog smisla. Kontam da je nekima poput tvog klinca tako lakse jer ako znas koji model i velicinu trebas, proces kupovine ubrzan i olaksan jer se radi o udjes u ducan i izadjes iz ducana, bez cekanja u redu na kabinu gdje se probava ili da probavas nekoliko, pa ti pola dana propadne u shoppingu.

 

 

 

 

 

Levi's danas u vreme Gucci-ja, LV, Balmain i ostalih nije nikakva marka da bi se njome dicilo, moglo bi se vise reci vintage ili classic. Neki bi rekli i demode. 501 su postala legende zato sto su bile prve dugmetare. 

Link to comment
Share on other sites

14 hours ago, Kinik said:

...

 

'Original' prave u Meksiku, Koreji, Bangladesu ...!

 

Ovaca je bilo i bice.:classic_biggrin:

 

http://www.nbcnews.com/id/3909407/ns/business-stocks_and_economy/t/levi-strauss-closes-last-two-us-plants/#.XTGv2I5Ki1s

 

3 hours ago, Honey Badger said:

 

Prvi Maj Pirot mi pade na pamet i jeza mi prodje niz ledja. :classic_smile:

Beko je imao Lee farmerke koje nisu bile lose. 

Link to comment
Share on other sites

...bio sam mladi pripravnik u Varteksu kad je krenula priča o Levisu.Nisam

bio direktno uključen u taj projekat,ali,moj stari je bio dio tima koji je radio na tom

projektu.Vidite,to nije bilo baš jednostavno.Valjalo je zadovoljiti prilično 

zahtjevne uvjete Levisa u pogledu kvalitete.Možda će vam djelovati bizarno ali i prije

nego je uopće krenula proizvodnja puno se vremena vodila rasprava o kvaliteti konca.

I Varteks je imao tkaonu,u to vrijeme jednu od kvalitetnijih ne samo u ex-YU nego i šire,

ali to nije tema,ali nije uspio proizvesti jeans koji zadovoljava zahtjeve Levisa.Danas se

više ne sječam,koje su se sve firme s područja ex-YU pokušavale proizvesti jeans koji

bi zadoljio kriterije Levisa.Jedna od njih je bila i Teteks.

Uglavnom,Varteks je u Novom Marofu izgradio novi pogon,opremio ga sa novim

ipak specifičnim strojevima i bio jedan od boljih u sustavu Levisa.

Ako se sječate Varteks je imao razvijenu trgovačku mrežu duž ex-YU ali je paralno

tome razvijao i Levis-shopove.Levis Hrvatska je izvozio oko 80%svoje proizvodnje.

Isto tako je unio neke svoje inovacije koje su kasnije prihvačene na nivou čitavog Levisa.

Npr. ušitak za koji se tiče specične građe žena.

Ja sam s obzirom na struku,odmah nakon pripravničkog staža otišao iz Varteksa.

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

10 hours ago, Angelia said:

Interesantno, moj klinac koji nema nikakve veze sa legendom Levisa u SFRJ (rodjen je nakon raspada), u US obozava Levis, neki mislim da je 504. Kaze dobar kvalitet za cenu, oko $30. Meni bilo malo smesno, probala da mu ponudim neke brendove koji su vise fancy. Jok, Levis je potpuno ok.

Kad pomislim da se to u SR 90tih placalo 120 maraka, i koliko su bile plate - vidim razliku u mentalitetu.

 

Razlika u mentalitetu je ocigledna, Amerikanci bas ne mare kako su obuceni, kao ni Kanadjani, od kojih mislim da nema gore obucenih ljudi na svijetu.

Bezbroj puta sam vidio kako idu u sueprmarket u pidzami :classic_ohmy: da ne spominjem neke druge detalje. Kod nas se nije zalilo platiti da garderobu, u cemu ne vidim nista lose.

Ljepse su obucene cure sada u Beogradu, nego u Torontu ili Cikagu.

 

7 minutes ago, mladenvzz said:

...bio sam mladi pripravnik u Varteksu kad je krenula priča o Levisu.Nisam

bio direktno uključen u taj projekat,ali,moj stari je bio dio tima koji je radio na tom

projektu.Vidite,to nije bilo baš jednostavno.Valjalo je zadovoljiti prilično 

zahtjevne uvjete Levisa u pogledu kvalitete.Možda će vam djelovati bizarno ali i prije

nego je uopće krenula proizvodnja puno se vremena vodila rasprava o kvaliteti konca.

I Varteks je imao tkaonu,u to vrijeme jednu od kvalitetnijih ne samo u ex-YU nego i šire,

ali to nije tema,ali nije uspio proizvesti jeans koji zadovoljava zahtjeve Levisa.Danas se

više ne sječam,koje su se sve firme s područja ex-YU pokušavale proizvesti jeans koji

bi zadoljio kriterije Levisa.Jedna od njih je bila i Teteks.

Uglavnom,Varteks je u Novom Marofu izgradio novi pogon,opremio ga sa novim

ipak specifičnim strojevima i bio jedan od boljih u sustavu Levisa.

Ako se sječate Varteks je imao razvijenu trgovačku mrežu duž ex-YU ali je paralno

tome razvijao i Levis-shopove.Levis Hrvatska je izvozio oko 80%svoje proizvodnje.

Isto tako je unio neke svoje inovacije koje su kasnije prihvačene na nivou čitavog Levisa.

Npr. ušitak za koji se tiče specične građe žena.

Ja sam s obzirom na struku,odmah nakon pripravničkog staža otišao iz Varteksa.

 

Varteksove leviske su bile super. Blizu moje zgrade je bila Varteksova prodavnica i sjecam se kako sam se obradavao kada se mogao kupit Levis Made in Yugoslavia.

Levis teksas jaknu iz Varteksa i danas imam, kragna se raspala, ali cuvam je kao uspomenu.

Link to comment
Share on other sites

...nekako mi je promaklo u mom predhodnom javljanju ispalo da napišem

da smo mi Varaždinci bili na neki način u privilegiranom položaju jer smo 

mogli kupovati Levisice u tvorničkim trgovinama.Levisice koje nisu prošle

rigorznu kontrolu dolazile su u te trgovine.U svom radnom vijeku nisam trebao

nositi anjuzge,više su bile neformalni oblici odijevanja,i normalno da su mi levisice

bile dio odijevanja i to one koje su bile iz tih tvorničkih trgovina.

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

30 minutes ago, Amigo said:

 

Razlika u mentalitetu je ocigledna, Amerikanci bas ne mare kako su obuceni, kao ni Kanadjani, od kojih mislim da nema gore obucenih ljudi na svijetu.

Bezbroj puta sam vidio kako idu u sueprmarket u pidzami :classic_ohmy: da ne spominjem neke druge detalje. Kod nas se nije zalilo platiti da garderobu, u cemu ne vidim nista lose.

Ljepse su obucene cure sada u Beogradu, nego u Torontu ili Cikagu.

 

Oduvek sam smatrala taj mentalitet "obukla Kavali a kuci nema sta da jede" glupim, i jednom od najgorih odlika Balkana.

Sto bi rekla moja baba "sva se napirlitara a crno ispod nokata".

 

Vise mi se dopada pragmaticni americki mentalitet.

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Neki balans bi valjda bio najbolji, ali ima nesto i u onome Odelo cini coveka :smiley33:

Mislim da bi ljudi trebali da vode racuna o tome kako izgledaju, ne samo u vezi oblacenje, nego i da vode racuna o svome tijelu, kao i o zdravlju, urednosti, cistoci.

Kakav mi je to pragmatizam, izadjes na ulicu nikakav?

 

 

http://www.noteabley.com/culture/walmart-shoppers-yh/ :classic_biggrin:

 

 

Edited by Amigo
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...