Jump to content

Proizvodnja u SFRJ


Amigo

Recommended Posts

4 hours ago, slavisa said:

Cena Yuga u USA i u YU nije nista cudno, isto tako golf u usa je 20000$ u Evropi 23000evra

kao i bilo cega drugog.

Ako je cena u USA 20000$ u evropi bi trebalo da bude 17800evra

 

Uz sve ostalo, razlika je i sto u USA ne postoji PDV (drugde, Mehrwertsteuer ili VAT itd.).

O politickim/devizno-poslovnim itd. razlozima ne bih ovde, previse toga ima.

Link to comment
Share on other sites

14 hours ago, Kronostime said:

Sporazum JESTE potpisan jer se, u to vreme, G4 Supergaleb smatrao odlicnim skolskim avionom.

Sporazum je potpisan ali je autor dodao i koju nulu na isti. Yoyogi je vec objasnio zasto je brojka nerealna.

 

6 hours ago, ironside said:

 

Zapravo, te farmerke su nas vratile na originalnu temu: Proizvodnja u SFRJ. Ex-Yu (ja sam, doduše rođen u FNRJ) je proizvodila turbine, generatore, imala je jaku brodogradnju, barem 5 industrija elektroničkih proizvoda (sve po licenci)..., ali sve to je mogla uvaliti jedino ljudožderima iz nesvrstanih zemalja ili jadnicima iza Željezne zavjese;

 

Sudeci po onome sto je pisao T. Jakovina nismo ni polozaj u nesvrstanima uspeli da iskoristimo. Imali smo razvijenu saradnju sa mozda desetak zemalja dok je sa ostalima trgovinska razmena bila minimalna ili nepostojeca. Imali smo diplomatske misije u zemljama gde nismo izvezli ni milion$, pa se postavlja legitimno pitanje sta su ti ljudi tamo godinama  radili, kada nema dijaspore ili turista?  Po secanju, mislim da je spominjao Madagaskar, Peru i Ekvador.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, ironside said:

 

Bokassa, Idi Amin Dada, Seko Sese Mobutu, kojekakvi warlords po centralnoj i zapadnoj Africi, Papua Nova Gvineja, a to je tek vrh ledenog brijega.

 

Papua Nova Gvineja, tamo sam ziveo godinu dana, postavio prvih 6 ATM masina u zemlji i povezao ih sa mainframe racunarom, banka PNGBC. Port Moresby, Mount Hagen, Madang, Lae.

Nemaju oni nikakve diktatore niti warlords. Imaju generalni kriminal, najgoru bezbednost od svih zemalja koje nisu u ratnom stanju ali nikakve Idi Amine.

 

Te ATM masine (NCR) nisu imale PIN da ukucas. Nego, otisak prsta i detektor pulsa, Prst mora biti na zivoj ruci. To ti kaze razmere tamosnjeg kriminala.

Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, Yoyogi said:

Papua Nova Gvineja, tamo sam ziveo godinu dana, postavio prvih 6 ATM masina u zemlji i povezao ih sa mainframe racunarom, banka PNGBC. Port Moresby, Mount Hagen, Madang, Lae.

Nemaju oni nikakve diktatore niti warlords. Imaju generalni kriminal, najgoru bezbednost od svih zemalja koje nisu u ratnom stanju ali nikakve Idi Amine.

 

Te ATM masine (NCR) nisu imale PIN da ukucas. Nego, otisak prsta i detektor pulsa, Prst mora biti na zivoj ruci. To ti kaze razmere tamosnjeg kriminala.

Ja vas ljudi nista ne razumem, sad cete da objasnjavate, da belosvetski olos, koji smo gostili u Beogradu to nije. Najveci domet sa tom zgadijom su bili razni IdiAmini i druga marva.

Izvinjavam se marvi sto sam je iskoristio za poredjenje.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, Yoyogi said:

Ja samo rekoh da Papua Nova Gvineja nije medju tim olosem. Originalni poster, kao ni ti, ne pravite razliku.

Ovde cemo da stanemo, posto nemamo o cemu da razgovaramo!

Cannibalism was practiced in New Guinea and in parts of the Solomon Islands, and flesh markets existed in some parts of Melanesia. Fiji was once known as the"Cannibal Isles". Cannibalism has been well documented around the world, from Fiji to the Amazon Basin to the Congo to the Māori people of New Zealand.

Link to comment
Share on other sites

33 minutes ago, Yoyogi said:

Papua Nova Gvineja, tamo sam ziveo godinu dana, postavio prvih 6 ATM masina u zemlji i povezao ih sa mainframe racunarom, banka PNGBC. Port Moresby, Mount Hagen, Madang, Lae.

Nemaju oni nikakve diktatore niti warlords. Imaju generalni kriminal, najgoru bezbednost od svih zemalja koje nisu u ratnom stanju ali nikakve Idi Amine.

 

Te ATM masine (NCR) nisu imale PIN da ukucas. Nego, otisak prsta i detektor pulsa, Prst mora biti na zivoj ruci. To ti kaze razmere tamosnjeg kriminala.

Igrom slucaja, poznajem coveka koji tamo zivi. Radili zajedno, a onda je on odlucio da predje u Boziju sluzbu. :classic_smile:

Prikljucio se nekoj organizaciji koja prevodi bibliju i oni mu dodele Novu Gvineju. Zivi sa nekim plemenom na severu , a pre nego sto krene sa prevodom , mora da nauci plemenski jezik. Cela ekipa sa njim, pa mi jos uvek povremeno salje slike i izvestaje kako ide napredak. Jedna od prvih slika je njegov klinac od dve godine kako sedi u nekoj bari.:classic_biggrin:

Iz svega sto je napisao, tamo je glavni problem kako ostati ziv. Od tajpana, preko krokodila, pa do raznih insekata koji su neumoljivi. Ako am dobro skontao, protivotrov za zmije trazi drzanje u frizideru, a u velikom delu zemlje uopste  nema struje, tako da ako te ujede neka od zmija, samo Bog i moze da ti pomogne.

Edited by DJORDJE
Link to comment
Share on other sites

Just now, mrd said:

Ovde cemo da stanemo, posto nemamo o cemu da razgovaramo!

 

 

Kada ti kazes, posto si se malo narokao googli. Sto ne rece Novi Zeland, vidis, i na to si se sapleo ni ne znajuci sta googlas, samo da ispadne da imas nesto da kazes.

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, DJORDJE said:

Igrom slucaja, poznajem coveka koji tamo zivi. Radili zajedno, a onda je on odlucijo da predje u Boziju sluzbu. :classic_smile:

Prikljucio se nekoj organizaciji koja prevodi bibliju i oni mu dodele Novu Gvineju. Zivi sa nekim plemenom na severu , a pre nego sto krene sa prevodom , mora da nauci plemenski jezik. Cela ekipa sa njim, pa mi jos uvek povremeno salje slike i izvestaje kako ide napredak. Jedna od prvih slika je njegov klinac od dve godine kako sedi u nekoj bari.:classic_biggrin:

Iz svega sto je napisao, tamo je glavni problem kako ostati ziv. Od tajpana, preko krokodila, pa do raznih insekata koji su neumoljivi. Ako am dobro skontao, protivotrov za zmije trazi drzanje u frizideru, a u velikom delu zemlje uopste  nema struje, tako da ako te ujede neka od zmija, samo Bog i moze da ti pomogne.

 

To su "misionari", ima ih na stotine. Nauciti jezik - ima 700 jezika koje govori po 3-4 hiljade ljudi. Zbog neprohodnosti terena i stalnih plemenskih ratova nikada se ne mesaju i medjusobno se ne razumeju. Nauciti jedan jezik je bezvredno na vec samo 5km  od tog plemena.

Za rodjake, saplemenike, rec je "vantok" (one talk, same language).

 

Zato je zvanicni jezik engleski, pre ce biti "pidgin", uprosceni engleski od nekih 1,200 reci. Za policajca je rec "gobemen ketchin fella", "government catching fellow".

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Yoyogi said:

 

To su "misionari", ima ih na stotine. Nauciti jezik - ima 700 jezika koje govori po 3-4 hiljade ljudi. Zbog neprohodnosti terena i stalnih plemenskih ratova nikada se ne mesaju i medjusobno se ne razumeju. Nauciti jedan jezik je bezvredno na vec samo 5km  od tog plemena.

Za rodjake, saplemenike, rec je "vantok" (one talk, same language).

 

Zato je zvanicni jezik engleski, pre ce biti "pidgin", uprosceni engleski od nekih 1,200 reci. Za policajca je rec "gobemen ketchin fella", "government catching fellow".

Kada mi je rekao gde i zasto ide, ja samo sto nisam pao sa stolice. Zivela ta plemena 2000 godina bez biblije , a sada neko mora da im prevodi istu. Sto je najgore , imas ljude koji doniraju gomilu novca za te misije, posto je plata tih misionara $78000 godisnje , a troskovi bukvalno nula.:classic_smile:

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, DJORDJE said:

Kada mi je rekao gde i zasto ide, ja samo sto nisam pao sa stolice. Zivela ta plemena 2000 godina bez biblije , a sada neko mora da im prevodi istu. Sto je najgore , imas ljude koji doniraju gomilu novca za te misije, posto je plata tih misionara $78000 godisnje , a troskovi bukvalno nula.:classic_smile:

PNG su religiozni do fanatizma, vise nego sam Vatikan. Vise iz primitivnosti nego iz posvecenosti religiji. Recimo, primerak Playboy u kuci stranca je dovoljan za proterivanje iz zemlje.

To dovede do jos jednog opazanja: jedine zemlje u Aziji gde je generalna bezbednost nesto o cemu treba brinuti su hriscanske. Filipini i PNG ako izuzmemo Australiju i Novi Zeland.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Izgleda simptomaticno, ali bilo sta da se radilo u SFRJ, ne valja. Eto ni izvoz Yuga u Ameriku ne valja, jer su to bile politicke igre, 🙂 prali novci, i tako to.

3000$ je kostao Yugo jer se ne racunaju taxe, ok, znaci da sa uracunatim taxama je kostao vise, zar ne ( taxama u onim drzavama koje imaju taxe ). Stvarno nikad udovoljit. Pored toga Srbi (ex YU drzavljani) znaju sve, ko je sta radio, kako izvozio, o mahinacijama, marvelzacijama, a pisu kako je u SFRJ bilo zatvoreno sve, a sve svako zna 😂

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

On 7/20/2019 at 3:58 PM, Kinik said:

...

 

https://www.danas.rs/nedelja/friziranje-bolje-proslosti/

 

>> ... Friziranje „bolje prošlosti“
Warning: uznemirujući sadržaj za one koji imaju slabo srce, na levoj strani.
Piše: Miša Brkić, 08. decembra 2018.

 

     I ove godine u Srbiji je, za razliku od ostalih bivših jugoslovenskih republika, dostojnim pijetetom obeležen rođendan
socijalističke Jugoslavije i tom prilikom još jednom evocirano sećanje na „bolju prošlost“.

     Uvek mi se činilo da je to slavlje bilo manje zbog Republike (Jajca i Bihaća) a više zbog naše hedonističke sklonosti da te dragocene dane iskoristimo za tradicionalni ritual svinjokolja. Manje rodni kraj a više vikendice bila su mesta za topljenje čvaraka i pravljenje kobasica.

     Hmmm… Vikendice!!!
     Vikendice su bile jedan od vidljivijih statusnih simbola životnog standarda dobrostojećih radnih ljudi i građana u socijalističkoj Jugoslaviji. Tog standarda sećamo se već treću deceniju s nostalgijom i spominjemo ga kao „bolju prošlost“.

     Na jednom od skupova posvećenih 100-godišnjici stvaranja Jugoslavije nekolicina uglednih umetnika i kulturnih radnika govorili o srećnim vremenima 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, kad su cvetali kultura i umetnost. Za mene je to bio izvesni paradoks pa sam zamolio te ljude iz kulture da mi objasne kako je bilo moguće da u jednom državi, čija ekonomija i privreda rapidno propadaju istovremeno cvetaju kultura i umetnost. Umesto njih, odgovorio je upadicom iz publike najveći živi srbijanski ekonomista profesor LJubomir Madžar: „Takav je bio Rim pre nego što je propao“.

Država je, dakle, propadala a radni ljudi i građani, naročito u kasnijoj fazi zrelog socijalizma, pravili su se da to ne vide ili nisu želeli da vide.

     Zvanični statistički podaci nedvosmisleno pokazuju da je postojao ogroman jaz između performansi privrede, s jedne strane i životnog standarda stanovništva, s druge strane. Ekonomsko objašnjenje je vrlo jednostavno: radni ljudi i građani imali su životni standard koji nisu zaradili. Taj luksuz – sve one vikendice, „stojadine“ i „opele“, letovanja u Rovinju ili na Korčuli – građani su sebi mogli da priušte zahvaljujući novcu koji je stizao iz inostranstva u obliku stranih kredita. Tim parama vlast je kupovala naklonost radnih ljudi građana i sejala iluziju o superiornosti socijalizma, kao „najzad pronađenog“ društvenog uređenja.

     Šta kažu verodostojni podaci?
     Krajem 70-ih i početkom 80-ih već su počeli da se smenjuju „sjaj i beda“ socijalizma. Tad je izokola u zemlji a glasno u inostranstvu počelo da se sumnja da jugoslovenski „put u socijalizam“ i nije izgrađen na tako stabilnim osnovama i da nije dugoročno samoodrživ. Recimo, 1979. prosečan građanin Jugoslavije imao je dohodak kao prosečan Nemac ili Francuz, ali 1955. godine.

     Znak ozbiljne nestabilnosti privrede pojavio se odmah posle smrti Josipa Broza, kad Jugoslavija nije mogla da otplati masivni dug koji se nakupio između 1961. i 1980. godine.

     Kako je nastao toliki dug?
     „Prva naftna kriza“ (1973-1974) bila je okidač za recesiju na Zapadu (1975), koja se početkom 1980-ih proširila na čitav svet. Recesija je izazvala rast kamata na kredite i povratak u zemlju dela gastarbajtera iz inostranstva. Na početku velikog zaduživanja Jugoslavije cena kapitala bila je povoljna. Kamate su se kretala od 5,8 odsto do 5,5 odsto. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na 9,5 milijardi dolara. Ali, 1978. kamate su skočile na 8,8 odsto da bi 1981. dostigle 16,8% odsto.

     U to vreme jugoslovenska ekonomija suočila se sa nekoliko negativnih pojava: dva značajna skoka cene nafte, smanjenje doznaka iz inostranstva i pad naturalne razmene („kliring“) sa SSSR-om (zbog tamošnje ekonomske krize). To su bili razlozi da se neefikasna i nedovoljno funkcionalna jugoslovenska ekonomija dodatno zadužuje (i pod nepovoljnijim uslovima) kako bi „pokrivala“ galopirajuće trgovinske i budžetske deficite. 

     Dugovi su rapidno rasli: 1966. godine bili su 1,4 milijardu dolara, 1977. – 9,5 milijardi dolara, 1978. – 11,8 milijardi, 1979. – 14,9 milijardi, 1980. – 18,3 milijardi, 1981. – 20,8 milijardi dolara.

     Šta je bio razlog novom (nepovoljnom) zaduživanju?
     Republike su nastavile da „preinvestiraju“ dobijene inostrane kredite, u uglavnom nerentabilne i promašene investicije (Feni, Obrovac, Medijapan). Ključni problem, međutim, bio je u sklonosti jugoslovenske privreda da funkcioniše uz „dodatne impulse“ iz inostranstva. Primera radi, pre početka jugoslovenske ekonomske krize spoljna finansijska infuzija dostigla je 57 milijardi dolara (27 milijardi od doznaka gastarbajtera i 30 milijardi dolara komercijalnih kredita i bespovratne pomoći).

     Da bi pokrila razliku između onoga što proizvede i onoga što potroši Jugoslavija je morala da godišnje dobija 5-6 milijardi dolara kapitala iz inostranstva, uglavnom kredita. U periodu od 1974. do 1980. godine SFRJ je godišnje trošila 15 procenata više nego što je proizvodila. Iz zemlje je u periodu od samo dve godine 1979-1981. kroz otplatu kredita „odliveno“ 10,2 milijarde dolara.

     Krediti su stvarali utisak prosperiteta, živelo se na nivou standarda koji nije bio pokriven odgovarajućom produktivnošću. Vikendice nisu bile zarađene, nisu sagrađene iz novostvorene vrednosti nego od novca koji je država pozajmila u inostranstvu u trošila (velikim delom) na neproduktivnu ličnu potrošnju.

     Prosperitet nije bio zasnovan na efikasnosti rada. Prosečna iskorišćenost (dnevnog) radnog vremena 70-ih godina bila je 4 časa i 32 minuta. SFRJ je krajem 80-ih imala otprilike dvostruko niži BDP po stanovniku od najsiromašnije nekomunističke evropske države – Grčke. Ceo sistem bio je isključivo okrenut raspodeli, a ne proizvodnji i privrednom razvoju. Preduzeća su konstantno bila zainteresovana za raspodelu a proizvodnja je bila u drugom planu. Sistem socijalističkog samoupravljanja prodavao je najveći značaj pravima radnih ljudi, a relativno malo njihovim odgovornostima u preduzećima. Rezultat takvog modela bio je činjenica da je jugoslovenska privreda od 1960 do 1980. godine ostvarivala samo 70 odsto efikasnosti Turske, Grčke, Španije i Portugalije. Izvoz po glavi stanovnika bio je 1978. godine u Jugoslaviji 259 dolara, dok je u Grčkoj bio 362, u Španiji 358, Italiji 987, Austriji 1.628 dolara.

     SFRJ je 1970-ih već uveliko srljala u ekonomsku propast a da javnost nije bila svesna toga.
     Iz poverljivih dokumenata sa sednica Predsedništva SFRJ i Predsedništva Centralnog komiteta vidi se da je tadašnji savezni ministar finansija Petar Kostić (1978-1982) upozoravao da je SFRJ „pojela“ supstancu i da je bankrotirala. Balon je pukao u martu 1982. kad je dospela rata kredita koju nije mogla da plati Privredna banka Zagreb.

     Jugoslavija je 1982. godine prešla ,crvenu liniju’ – dugovala je 18,6 milijardi dolara. To je suma od 186 milijardi današnjih dolara (kad se uporede i stave u odnos kursevi dolara i dinara). Jugonostalgičari i danas često koriste argument da su novonastale države napravile dugove koji su ravni dugu nekadašnje Jugoslavije (oko 21 milijarde dolara). Ta računica, naravno, nije tačna jer ne uzima u obzir vremensku dimenziju kursa dolara.

     Pošto je ekonomska kriza 1982. godine postala opipljiva i devizne rezerve bile potrošene, uvedeno je ograničenje količine deviza koja je mogla da se iznese iz zemlje. Iznuđene mere štednje vlade Milke Planinc, kako bi se otplaćivali krediti, dramatično su potresali privredu i spustili životni standard stanovništva. Uvedena je zabrana neprivrednih investicija, a celokupni uvoz koji nije bio namenjen proizvodnji bio je zabranjen, uključujući i robu široke potrošnje. Građani su se od 1982. do 1984. godine susretali sa višečasovnim restrikcijama električne energije i nestašicama osnovnih životnih potrepština (kafe, šećera, ulja, deterdženta, benzina…).

     Posle 1982. gotovo svi ekonomski indikatori jugoslovenske privrede bili su negativni i u stalnom pogoršanju. Do 1985. godine stopa rasta BDP-a bila je 0,6 odsto, milion ljudi bilo je nezaposleno, realni lični dohodak opao je za trećinu.
     Milion i po, od šest miliona zaposlenih, u javnom sektoru bili su 1986. godine višak. Svakog dana 700.000 radnika bilo je na bolovanju, a 600.000 proslavljalo je neki praznik, dok su oni koji su se pojavljivali na poslu radili u proseku 3,5 sata dnevno (sat vremena manje nego u prethodnoj deceniji).

     Tako je bilo sve do 1990. godine. Te godine, Rumunija i Albanija bile su jedine evropske države sa značajno nižim BDP po stanovniku od Jugoslavije.

     Više nije bio održiv ni vrlo skroman životni standard. Opadanje zarada, neophodno radi usklađivanja sa stvarnim nivoom produktivnosti rada, doživljavano je među radničkom klasom kao nečije neopravdano nasilje, a ne kao objektivna nužnost. To je bio logičan način razmišljanja u zemlji u kojoj se godinama trošio dohodak veći od stvorenog. Povlađivanje neradu i mnogi drugi vidovi socijalne demagogije bili su visoka cena kojom je komunistička nomenklatura plaćala za društveni mir. Privredna patologija – oličena u odsustvu principa rentabilnosti, nepostojanja ekonomskih sankcija za loše poslovanje (stečaj) i društveno rasipništvo – ostavila je trajne i dugoročne posledice u načinu mišljenja radničke klase i ponašanja privrede. Do današnjeg dana.

     Svoj kraj SFRJ dočekala je s dvocifrenom stopom nezaposlenosti i četvorocifrenom stopom inflacije, neodrživom strukturom proizvodnje, stalnim nestašicama i potpuno nekonkurentnim preduzećima koja su iz godine u godinu gomilala gubitke, imala ogroman tehnološki višak zaposlenih, zastarelu tehnologiju i loše rukovodstvo. Jedan od komunističkih lidera iz tog vremena, Stipe Šuvar ovako je opisao jugoslovensku privredu: „Mnogo veći problem od vraćanja dugova je taj što Jugoslavija nema što izvoziti na svetsko tržište a da bi pritom zarađivala, a ne gubila“.

Početkom 90-ih jugoslovenska preduzeća doživela su šok ravan infarktu. Već dobro devastirana krizom iz prethodne decenije, socijalistička društvena preduzeća doživela su novu nesreću – raspalo se jugoslovensko tržište, raspalo se tržište Sovjetskog Saveza i raspalo se tržište Nesvrstanih. Tržište Jugoslavije bilo je dominantno za većinu preduzeća. A na tržištima SSSR-a i nesvrstanih država jugoslovenska preduzeća izvozila su najveći deo svojih slabo konkurentnih proizvoda i usluga za koje su umesto deviza dobijani nafta, ugalj i koks („kliring“). Za preduzeća koja su izvozila na ta tržišta gubitak kupaca bio je ravan umiranju.

     I pored svih ovih pokazatelja, već dugo u javnosti opstaje fenomen nostalgije za „boljom prošlošću“. Dan republike, koji odavno ne slavimo, bio je povod da se i ove godine probude emocije i iskažu salve hvalospeva o socijalističkoj Jugoslaviji. U Srbiji, kao ni u jednoj drugoj bivšoj komunističkoj državi, taj žal je skoro posle tri decenije i dalje vrlo izražen.

     Nemam odgovor zašto je tako. Slutim da građani Srbije i dalje beže u „bolju prošlost“ jer ne vide bolju budućnost. ...
<<

...

I sta je u tih 28 godina nakon raspada SFRJ, napravljeno, odnosno sta ostaje za narednih 20 ? ..Tekst za burek uviti...

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

On 7/20/2019 at 5:36 PM, Kinik said:

...

 

Ponukan stalnim predbacivanjima o mom 'povrsnom pristupu' dao sam si za trud da malo 'srchem po Netu', posto sam ukucao 'ekonomska propast sfrj'. Nasao sam vise desetina clanaka / izvora sa cinjenicma o kojima sam pisao - to nije nesto moje 'izmisljeno', to su samo neporecive cinjenice - i tek po koji 'fantadjiro' tekstic sa hvaljenjem propale stvari.

Zato bih savetovao svakome ko zeli da se uputi u tematiku, ako ima vremena, da barem pogleda naslove - mnoge stvari ce mu biti jasnije.

 

Evo samo par crtica oko 'proizvodnje domacih industrijskih kompleksa'

 

>> ... Pozitivne strane socijalističke Jugoslavije je što je ulagala u obrazovanje, zdravstvo, kulturu, diplomatiju, prehrambenu industriju, pa i infrastrukturu. Ali, za njenog života stvoreno je izuzetno malo robnih „brendova“. Što će reći, nevelik je broj gotovih proizvoda koji su predstavljali isključivi rezultat domaće pameti: šporeti na drva fabrike „Milan Blagojević“ (popularni „smederevci“), čuvena junetina „bejbi-bif“ (eng. baby beef), šunka u limenci, „Bambijev“ keks „plazma“ (koji se, ipak, razlikovao po recepturi od italijanskog „plazmona“), „Podravkin“ začin „vegeta“, „Fruktalovi“ sokovi, losioni „Brion“ zemunske „Dalije“ i „Ralon“ zagrebačke „Neve“ itd.

     Istina, beogradski „Kluz“ je šio odela za „Hugo BOSS“, „Prva petoletka“ iz Trstenika je proizvodila pojedine delove za američki „Boing“ (eng. Boeing), a kikindska „Livnica“ za američki „Dženeral motors“ (eng. General motors). Ali, s druge strane, priličan broj proizvoda „Elektronske industrije“ iz Niša rađen je u kooperaciji sa nemačkim „Simensom“ i holandskim „Filipsom“, kraljevački „Magnohorm“ je nekada proizvodio termo-akumulacione (TA) peći po licenci nemačke kompanije AEG, proizvodnja „eurokrema“ gornjomilanovačke fabrike „Takovo“ bila je po licenci italijanske „Gandole“, keks „jafa“ se proizvodio u Crvenki (i još uvek se proizvodi) po licenci britanske kompanije United Biscuits, automobili „golf“ su se sklapali u sarajevskoj fabrici TAS („Tvornica automobila Sarajevo“) koja je predstavljala zajedničko ulaganje (eng. joint venture) UNIS-a i nemačkog „Folksvagena“ (nem. Volkswagen), automobili „zastava 750“ i „zastava 850“ (popularni „fića“), kao i „zastava 101“, „zastava 128“, „jugo 45“, „jugo 55“, „jugo 60“, „jugo 65“, „jugo Amerika“ i „jugo florida“ – rađeni su po licenci italijanskog „Fijata“ itd. IMT (Industrija mašina i traktora) je najpre proizvodila traktore po licenci američkog „Fergusona“ (eng. Massey Ferguson), da bi tek proizvodnja modela traktora „IMT 555“ (1964), a zatim i „IMT 575“ (1970) bila delimično prema sopstvenoj dokumentaciji.

     Helikopteri „soko-gazela“ sklapali su se po francuskoj licenci u mostarskoj fabrici „Soko“, dok su po sovjetskoj licenci i po uzoru na tenk T-72 proizvođeni tenkovi M-84 i M-84A – njihova finalizacija bila je u fabrici „Đuro Đaković“ (Slavonski Brod), a u proizvodnju komponenti bilo je uključeno oko 240 jugoslovenskih preduzeća.[2] Ukupni troškovi osvajanja proizvodnje ovog tenka koštali su SFRJ oko tri milijarde tadašnjih dolara (tačnije 3.085 miliona američkih dolara). / dopisaćemo da je sistem upravljanja vatrom (SUV) tenka M-84 nastao iz saradnje sa švedskom kompanijom „Bofors“ / Tokom 1980-h postojala je i megalomanska ideja da se proizvodi avion radnog naziva NA („novi avion“, „nadzvučni avion“), bez vizije koliko će to da košta i kome će moći da se proda u svetu pored jake konkurencije iz SAD, Sovjetskog Saveza, Velike Britanije i Francuske.

     Istina, jugoslovenska građevinska preduzeća („Energoprojekt“, „Energoinvest“, „Trudbenik“, „Hidrotehnika“, „Aeroinženjering“ i dr.) izvodila su značajne radove u nesvrstanim zemljama poput Libije, Iraka, Indije, Kenije, Tanzanije, Angole i dr. S druge strane, sveukupna robna razmena sa tim zemljama nije bila toliko velika kao što se nekima čini. Evo primera – 1981. godine robna razmena SFRJ sa zemljama iz Pokreta nesvrstanih iznosila je tadašnjih 4,5 milijardi dolara, od čega se 45 procenata (ili oko 2 milijarde dolara) odnosilo na jugoslovenski izvoz koji su činili oprema i mašine, industrijski i prehrambeni proizvodi, proizvodi vojne industrije, dok su istovremeno jugoslovenski uvoz iz tih zemalja činili nafta, pamuk, kafa, južno voće, koža itd.[3] Iako je tržište Pokreta nesvrstanih tada obuhvatalo 55 procenata svetskog stanovništva (radilo se, ipak, o zemljama „trećeg sveta“ i zemljama u razvoju), izvoz SFRJ na to tržište iznosio je manje od četvrtine njenog godišnjeg izvoza. Poređenja radi, zvanično proknjižene devizne doznake tokom 1981. iznosile su 2,04 milijarde dolara.[4]

     Nećemo pogrešiti ako kažemo da je najveći „brend“ socijalističke Jugoslavije bio TITO. ... <<

:lol_2:

 

...

Najveci ali ne i jedini, koji je najveci danas...a da nije jedini?

...ranije pomenuti MIG 21- koji je u eksploataciji vise od 3 decenije doživeo je više od desetak varijanti tokom, 3 generacije. https://tangosix.rs/2015/02/11/istorija-domace-upotrebe-lovca-presretaca-mig-21/

Link to comment
Share on other sites

14 hours ago, DJORDJE said:

Sporazum je potpisan ali je autor dodao i koju nulu na isti. Yoyogi je vec objasnio zasto je brojka nerealna.

 

@Yoyogi

 

Brojka zvuci neverovatno ali je bila u opticaju u toku pregovora u smislu broja konstrukcija aviona G4, kao i iznos od potencijalnih 100 milijardi USD. Uglavnom, prema svedocenju Dr Nenada Gojkovica, koji je ispred Ministarstva odbrane potpisao sporazum, amerikanci su na kraju izasli sa ponudom od 6,5 milijardi dolara za start saradnje.

 

Prvi izvor: http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:541058-Bivse-republike-SFRJ-mogle-da-prave-avione-G-4-Americi

 

"Bivše republike SFRJ mogle da prave avione G-4 Americi

Kako je 1991. propao posao veka između Jugoslavije i Sjedinjenih Američkih Država. SDPR i "Dženeral dinamiks" imali predugovor o proizvodnji oko 5.000 konstrukcija aviona G-4...

 

U Teksasu je tada dogovoreno da se na G-4 promeni motor američkim motorom "General Elektrica", koji je bio duplo jači i sa 30 odsto manjom potrošnjom. Dogovoreno je da se u kabinu stavi elektronika sa F-16. Sve je overeno potpisom. Istog meseca Antun Tus je u SAD sa Kolinom Pauelom, načelnikom Združenog generalštaba američke vojske, dogovarao saradnju, ali rat je bio brži.

 

- U aprilu 1991. ponovo sam se sreo sa američkim vojnim atašeom, pukovnikom Džinom Vinsentom - seća se dr Gojković - i požalio mu se da ne znam šta će biti sa saradnjom jer se rat već "mirisao".

Američki pukovnik bio je optimista:

- Celu zbrku u vašoj zemlji srediće Volstrit - rekao je ataše Gojkoviću, najavljujući i dolazak državnog sekretara SAD Džejmsa Bejkera za jun.

Bejker je zaista došao i doneo ponudu od 6,5 milijardi dolara za start saradnje. Ispraćen je iz Beograda sa porukom da se "Amerikanci ne mešaju". Članovi Predsedništva SFRJ očigledno nisu marili za Volstrit."

 

Drugi izvor: https://radiotivat.com/rat-sprijecio-let-galeba-g4-za-sad/2019/07/

 

"Rat sprecio let galeba G4 za SAD

 

„Bivša Jugoslavija nije samo u namjenskoj industriji bila na visokom nivou. Obzirom na broj stanovnika i površinu zemlje, bila je jedna od industrijskih sila, mogu slobodno reći evropskih i svjetskih. Početkom devesetih bili smo pred sam ulaz u Evropsku uniju. Nedavno je objavljen intervju Kira Gligorova... U februaru te 1991. sam u Fort Vortu u Dalasu potpisao memorandum o saradnji i plasmanu aviona „Galeb 4“ između „General dynamics“ i „Jugoimport SDPR“na odabrana tržišta. Ta odabrana tržišta su bili po prvi put u istoriji SAD-a američko vazduhoplovstvo, Mornarica i Kopnena vojska, sve zemlje NATO pakta, zemlje Južne Amerike koje su imale F16, Pakistan, zemlje Dalekog Istoka, Tajvan, Južna Koreja i Japan, Australija i Novi Zeland, Filipini. Po njihovoj pretpostavci trebalo je biti proizvedeno oko 5.000 aviona. Po njihovim analizama to je bio avion bez premca kome je pripadala prva polovina 21.vijeka“, rekao je Gojković. On ističe da su Amerikanci nudili 2 miliona dolara za strukuturu aviona i planirali su da ugrade novi motor i kokpit da bude sličan avionu F16. „Nudili su nam 2 miliona bez pogađanja po komadu za 5.000 aviona. To je 10 milijardi dolara. Samo taj posao. Nijesu oni to bez razloga uradili. Kad su delegacije iz Fort Vorta koje su dolazile u tri navrata vidjele naše tehnološke kapacitete Žarkova, Mostara, Teleoptika, Prve petoljetke, Orla iz Rajlovca bili su u šoku. Nije postojala tehnologija, tehnološki postupak ili operacija koja kod nas nije bila prisutna. Jedino je bio manji broj mašina, imali smo jedan „autoklav“ za pečenje kevlara a oni su u Fort Vortu imali četiri. Naš VTI Žarkovo je bio kvalitetniji i opremljeniji od najpoznatijeg vazduhoplovnog instituta na Zapadu koji se nalazio u Torontu“, kaže naš sagovornik."


 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

9 minutes ago, Mikel said:

@Yoyogi

 

Brojka zvuci neverovatno ali je bila u opticaju u toku pregovora u smislu broja konstrukcija aviona G4, kao i iznos od potencijalnih 100 milijardi USD. Uglavnom, prema svedocenju Dr Nenada Gojkovica, koji je ispred Ministarstva odbrane potpisao sporazum, amerikanci su na kraju izasli sa ponudom od 6,5 milijardi dolara za start saradnje.

 

Prvi izvor: http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:541058-Bivse-republike-SFRJ-mogle-da-prave-avione-G-4-Americi

 

"Bivše republike SFRJ mogle da prave avione G-4 Americi

Kako je 1991. propao posao veka između Jugoslavije i Sjedinjenih Američkih Država. SDPR i "Dženeral dinamiks" imali predugovor o proizvodnji oko 5.000 konstrukcija aviona G-4...

 

U Teksasu je tada dogovoreno da se na G-4 promeni motor američkim motorom "General Elektrica", koji je bio duplo jači i sa 30 odsto manjom potrošnjom. Dogovoreno je da se u kabinu stavi elektronika sa F-16. Sve je overeno potpisom. Istog meseca Antun Tus je u SAD sa Kolinom Pauelom, načelnikom Združenog generalštaba američke vojske, dogovarao saradnju, ali rat je bio brži.

 

- U aprilu 1991. ponovo sam se sreo sa američkim vojnim atašeom, pukovnikom Džinom Vinsentom - seća se dr Gojković - i požalio mu se da ne znam šta će biti sa saradnjom jer se rat već "mirisao".

Američki pukovnik bio je optimista:

- Celu zbrku u vašoj zemlji srediće Volstrit - rekao je ataše Gojkoviću, najavljujući i dolazak državnog sekretara SAD Džejmsa Bejkera za jun.

Bejker je zaista došao i doneo ponudu od 6,5 milijardi dolara za start saradnje. Ispraćen je iz Beograda sa porukom da se "Amerikanci ne mešaju". Članovi Predsedništva SFRJ očigledno nisu marili za Volstrit."

 

Drugi izvor: https://radiotivat.com/rat-sprijecio-let-galeba-g4-za-sad/2019/07/

 

"Rat sprecio let galeba G4 za SAD

 

„Bivša Jugoslavija nije samo u namjenskoj industriji bila na visokom nivou. Obzirom na broj stanovnika i površinu zemlje, bila je jedna od industrijskih sila, mogu slobodno reći evropskih i svjetskih. Početkom devesetih bili smo pred sam ulaz u Evropsku uniju. Nedavno je objavljen intervju Kira Gligorova... U februaru te 1991. sam u Fort Vortu u Dalasu potpisao memorandum o saradnji i plasmanu aviona „Galeb 4“ između „General dynamics“ i „Jugoimport SDPR“na odabrana tržišta. Ta odabrana tržišta su bili po prvi put u istoriji SAD-a američko vazduhoplovstvo, Mornarica i Kopnena vojska, sve zemlje NATO pakta, zemlje Južne Amerike koje su imale F16, Pakistan, zemlje Dalekog Istoka, Tajvan, Južna Koreja i Japan, Australija i Novi Zeland, Filipini. Po njihovoj pretpostavci trebalo je biti proizvedeno oko 5.000 aviona. Po njihovim analizama to je bio avion bez premca kome je pripadala prva polovina 21.vijeka“, rekao je Gojković. On ističe da su Amerikanci nudili 2 miliona dolara za strukuturu aviona i planirali su da ugrade novi motor i kokpit da bude sličan avionu F16. „Nudili su nam 2 miliona bez pogađanja po komadu za 5.000 aviona. To je 10 milijardi dolara. Samo taj posao. Nijesu oni to bez razloga uradili. Kad su delegacije iz Fort Vorta koje su dolazile u tri navrata vidjele naše tehnološke kapacitete Žarkova, Mostara, Teleoptika, Prve petoljetke, Orla iz Rajlovca bili su u šoku. Nije postojala tehnologija, tehnološki postupak ili operacija koja kod nas nije bila prisutna. Jedino je bio manji broj mašina, imali smo jedan „autoklav“ za pečenje kevlara a oni su u Fort Vortu imali četiri. Naš VTI Žarkovo je bio kvalitetniji i opremljeniji od najpoznatijeg vazduhoplovnog instituta na Zapadu koji se nalazio u Torontu“, kaže naš sagovornik."


 

Vojno tehnicki instituti, i naucno tehnicka saradnja, narocito vojna bili su u SFRJ na nivou prestiža sa najrazvijenijim zemljama Zapada.

Edited by Janne240
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Radio sam bas u Orlu u Rajlovcu, predgradje Sarajeva. Orao je radio i sa Rusima i sa Zapadom i trebalo je da se ulozi oko 20 miliona dolara samo za pocetak prosirenja kapaciteta, jer se pregovaralo o saradnji sa Francuzima i izmejdu ostalog razvojem na Mirazima, mi smo trebalo da budemo most izmedju istoka i zapada. Cijela fabrika je bila nesto najsavremenije u to doba. Para je bilo dosta, sjecam se svaki kvartal, ekstra plata, zivjelo se lijepo, medjutim dolaze idioti pod okriljem demokratije i sistematski se sve unistava.

Orao jos uvijek postoji, preselio se u Bijeljinu, https://www.orao.aero/

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Amigo said:

Radio sam bas u Orlu u Rajlovcu, predgradje Sarajeva. Orao je radio i sa Rusima i sa Zapadom i trebalo je da se ulozi oko 20 miliona dolara samo za pocetak prosirenja kapaciteta, jer se pregovaralo o saradnji sa Francuzima i izmejdu ostalog razvojem na Mirazima, mi smo trebalo da budemo most izmedju istoka i zapada. Cijela fabrika je bila nesto najsavremenije u to doba. Para je bilo dosta, sjecam se svaki kvartal, ekstra plata, zivjelo se lijepo, medjutim dolaze idioti pod okriljem demokratije i sistematski se sve unistava.

Orao jos uvijek postoji, preselio se u Bijeljinu, https://www.orao.aero/

 

Mislim da ti to malo idealizujes ali je kicma ista: znalo se, strucno se moglo. Onda se svi razbezase kada su poceli ratovi koji ni sa pameti ni sa strukom nisu imali veze. Jbg, to nam zapalo u radnom veku i u zivotu uopste.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, slavisa said:

Izgleda simptomaticno, ali bilo sta da se radilo u SFRJ, ne valja. Eto ni izvoz Yuga u Ameriku ne valja, jer su to bile politicke igre, 🙂 prali novci, i tako to.

3000$ je kostao Yugo jer se ne racunaju taxe, ok, znaci da sa uracunatim taxama je kostao vise, zar ne ( taxama u onim drzavama koje imaju taxe ). Stvarno nikad udovoljit. Pored toga Srbi (ex YU drzavljani) znaju sve, ko je sta radio, kako izvozio, o mahinacijama, marvelzacijama, a pisu kako je u SFRJ bilo zatvoreno sve, a sve svako zna 😂

Cekaj sada, da li ti to hoces da kazes da je celo to drustvo bilo korumpirano i nije moglo nista pristojno ni da se uradi. Dobro si zakljucio. :)

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

27 minutes ago, mrd said:

Cekaj sada, da li ti to hoces da kazes da je celo to drustvo bilo korumpirano i nije moglo nista pristojno ni da se uradi. Dobro si zakljucio. 🙂

 

mrd, vecina ovde hoce da kaze , mozda malo nespretno, da smo imali znanja i obrazovanja da uradimo bilo sta, kao sto i radimo po svetu. Da  te uzmem on face value, I sam si diplomac sa University of Belgrade. To sam ja voleo da mislim. Ili, mozda nisi diplomirao?

Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Yoyogi said:

 

mrd, vecina ovde hoce da kaze , mozda malo nespretno, da smo imali znanja i obrazovanja da uradimo bilo sta, kao sto i radimo po svetu. Da  te uzmem on face value, I sam si diplomac sa University of Belgrade. To sam ja voleo da mislim. Ili, mozda nisi diplomirao?

Kad si tako postavio stvari, nije mi jasno zbog cega onda vriska, kako smo imali neku proizvodnju. Proizvodnja exYU je bila bazirana samo na kreditima, koje je Tito uzimao shakom i kapom. Nista od te proizvodnje nije bilo rentabilno, da bi zatvorilo ciklus i kreiralo profit. Zasto?

Iz vise razloga, do sada smo ih vise puta navodili, ali se uvek kosimo oko BS price da je to bila zdrava proizvodnja!

1) Vecina proizvod nije pravila pare.

2) Svi su krali sakom i kapom, ovi kozno-mantilasi su krali na veliko, ali im bile male ruke i mnogo im ispadalo. Sitniji su to sto je ispadalo ovima u kozi.

3) Svaka inovacija je obstruirana i okretalo se zapadu, kako bi neko dobio % od uvoza.

4) Fabrike su bile nicije, tako da niko nije ni brinuo o njima.

Mogao bih ja jos da dodajem na listu, ali su ove 4 stavke po meni dovoljne.

Da "imali" smo dobro tehnicko obrazovanje koje je otislo. Sad ni to nemamo.

Link to comment
Share on other sites

Ne znam, to su vise necije da ne kazem vase projektovane ideje u glavama. 🙂 Juce neko napisao kako su neke fabrike, da li u vezi onih generatora,ili turbina, ne secam se vise, a necu da se sad vracam i trazim posto, bile subvencionisane od drzave. Pa cekaj sad, cela poljoprivreda u EU je subvencionisana od drzava ( svaka drzava subvencijama odrzava svoju poljoprivredu ) i kroz razne propise stiti trziste od jeftinijih proizvoda. U cemu je takva vrsta subvencija bolja od one koje su bile u SFRJ?

Link to comment
Share on other sites

8 minutes ago, mrd said:

Kad si tako postavio stvari, nije mi jasno zbog cega onda vriska, kako smo imali neku proizvodnju. Proizvodnja exYU je bila bazirana samo na kreditima, koje je Tito uzimao shakom i kapom. Nista od te proizvodnje nije bilo rentabilno, da bi zatvorilo ciklus i kreiralo profit. Zasto?

Iz vise razloga, do sada smo ih vise puta navodili, ali se uvek kosimo oko BS price da je to bila zdrava proizvodnja!

1) Vecina proizvod nije pravila pare.

2) Svi su krali sakom i kapom, ovi kozno-mantilasi su krali na veliko, ali im bile male ruke i mnogo im ispadalo. Sitniji su to sto je ispadalo ovima u kozi.

3) Svaka inovacija je obstruirana i okretalo se zapadu, kako bi neko dobio % od uvoza.

4) Fabrike su bile nicije, tako da niko nije ni brinuo o njima.

Mogao bih ja jos da dodajem na listu, ali su ove 4 stavke po meni dovoljne.

Da "imali" smo dobro tehnicko obrazovanje koje je otislo. Sad ni to nemamo.

 

Pa tu se slazemo osim da te pitam za stavku 

 

2) Svi su krali sakom i kapom, ovi kozno-mantilasi su krali na veliko, ali im bile male ruke i mnogo im ispadalo. Sitniji su to sto je ispadalo ovima u kozi.

 

Sta su oni krali, osim jagjnecih brigada gde su rukvodioci  i apartchiki isli na ruckove i vecere o drzavnom trosku?

 

Ta ekipa, nationwise, je bila buranija prema onome sto se posle njih desilo. Oni su imali ideologiju, kao "Titu se oduzujemo radom", u to verovali  pa kad su se negde omrsili, to nije bila pljacka nekih razmera da se pomene..

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...