Klimatske promjene, zagađenje i uništavanje životne sredine

[erwin]

 

[Dragan]

Klimatsko proročanstvo

Upozorenje pre 40 godina. Dok političari nastavljaju da se cenjkaju oko efektivnog zakona o CO2, prethodno nepoznat dokument pokazuje kako su švajcarski istraživači klime upozoravali na globalno zagrevanje već 1983.

 

Danas se skoro čita kao proročanstvo: "U slučaju CO2, sto posto dokaza će verovatno biti pruženo u vreme kada će biti prekasno da se vratimo."

Ovo je citat Pitera fon Balmoosa, naučnika iz ETH Ciriha. Objavljena je 1983. Brošura je napisana za švajcarsku javnost. Naslov: "Kako pretvaramo našu zemlju u staklenik". Proklim, Forum za klimatske i globalne promene Švajcarske akademije nauka, otkrio ga je i nedavno objavio.

To je "neverovatna truvaille", kaže Erih Fišer, istraživač klime u ETH Cirihu. On do sada nije bio upoznat sa takvim dokumentom švajcarskih naučnika iz ovog perioda. "Mnoge izjave su i danas relevantne, klimatske činjenice su već tada bile na stolu", kaže Fišer.

Fon Balmoosova procena je bila veoma pesimistična, ali nisu veoma pogrešna iz današnje perspektive. U 2013. godini, 30 godina kasnije, Međuvladin panel o klimatskim promenama (IPCC) naveo je u svom četvrtom izveštaju o stanju klime: Ljudi su 95 posto glavni krivac za globalno zagrevanje. Između ostalog, ovaj izveštaj je doneo kretanje međunarodnoj klimatskoj politici. Dve godine kasnije, 190 država potpisnica usvojilo je istorijski Pariski klimatski sporazum. Stoga je cilj zaustavljanja globalnog zagrevanja znatno ispod 2 stepena učvršćin u međunarodnom pravu. Međutim, obrtanje trenda porasta temperature moguće je samo ako je emisija CO2 na nuli, a gas staklene bašte uklonjen direktno iz atmosfere tehnologijom ili pošumljavanjem.

"Nemoć ove situacije ukorenjena je u našim zakonima."

Peter von Ballmoos ETH Zurich, 1983

U to vreme, istraživačima je očigledno bilo važno da javnost sazna za klimatski problem. Angažovali su naučnog novinara Franca aufa der Maura da znanje prevede na jezik koji bi takođe mogao da razume laik. "Neverovatno je koliko se direktno i oni pozabave neizvesnostima", kaže istraživač klime Erih Fišer.

Njene ključne poruke iz 1983.

Globalno povećanje CO2 u atmosferi je izvesno: istraživači se pozivaju na merenja CO2 u opservatoriji Mauna Loa na Havajima, koja se i dalje povećavaju iz godine u godinu. Koncentracija je danas veća za više od 30 posto nego što je bila tada.

Ono što je sigurno je da će ljudi nastaviti da daju značajan doprinos povećanju CO2: predviđanje je i danas tačno, a sadržaj CO2 u atmosferi će nastaviti da se povećava kao rezultat ljudskih emisija.

Treba očekivati naučne dokaze o globalnom povećanju temperature u narednih 10 do 15 godina: U to vreme istraživači još uvek nisu bili u stanju da identifikuju pouzdan trend zagrevanja jer su merenja i dalje bila  prejako pod uticajem prirodnih oscilacija. Ipak, istraživači pokazuju u brošuri u grafiki kako zamišljaju buduće zagrevanje. Zahvaljujući mernim podacima tokom nekoliko decenija, optimizovanim izračunavanjima modela i moćnijim računarima, današnje zagrevanje od 1,1 stepen u odnosu na predindustrijsko doba je pouzdana vrednost.

Za očekivati je da će povećanje temperature dovesti do daljih klimatskih promena. Budžet padavina je van ravnoteže, topljenje polarnog leda dovodi do porasta nivoa mora: to se takođe pokazalo istinitim i dan-danas. Ljudski uticaj na ekstremne vremenske fenomene kao što su toplotni talasi ili velike padavine sada se može otkriti mnogo bolje, što pokazuje izveštaj IPCC za 2021. godinu.

Za očekivati je da će većina klimatskih promena štetno uticati na većinu čovečanstva. Odstupanja od norme bi mogla da dovedu do problema sa adaptacijom: ovo predviđanje se takođe ostvarilo. Ekstremni događaji poslednjih godina, kao što su toplotni talasi u Evropi ili Severnoj Americi ili poplave u Grčkoj ili Libiji, mogu se pripisati klimatskim promenama  izazvanim ljudima, što pokazuju razni izveštaji. Poslednjih godina ljudska adaptacija na klimatske promene takođe je postala u centru pažnje pregovora na konferencijama UN o klimi. Međutim, još uvek ima premalo novca za projekte adaptacije na međunarodnom nivou. Većina novca biće iskorišćena za mere za smanjenje CO2.

"Do sada je društvo reagovalo samo na krize kada su se one primetno dogodile."

Hans Oeschger, University of Bern, 1983

Čak i tada, naučnici su sumnjali da njihova upozorenja o globalnom zagrevanju teško da će zabrinuti ljude. Oni pišu: "Mi centralnoevropljani čeznemo za toplinom; godišnji praznični egzodus na jug to dovoljno jasno dokazuje." Izgledi za povećanje temperature stoga teško da bi mogli da budu "zastrašujući". Međutim, naučnici upozoravaju protiv ovakvog stava: "Globalna klimatska revolucija, kako bi mogla da se pokrene povećanjem CO2, nesumnjivo bi bila jedan od najvećih preokreta u istoriji čovečanstva."

 

Nadajte se prirodnoj korekciji

Međutim, švajcarski naučnici su takođe samokritični u dokumentu. Oni ne iskljucuju greske u istrazivanju. Nadaju se da bi hlađenje prirodnim faktorima moglo da ublaži efekat staklene bašte. Ipak, oni preporučuju da se ne oslanjate na "nejasne nade". U smislu predostrožnosti - kao što je kasnije izneto u Okvirnom konvenciji UN o klimatskim promenama 1992.

Za naučnike, stoga u osnovi postoji samo jedan način da se spreče klimatske promene: uštedite energiju i zamenite fosilna goriva "što je više moguće drugim izvorima energije". Istovremeno, treba sprečiti "masivno raščišćavanje, posebno tropskih šuma".

"Političari i društvo su predugo potcenjivali hitnost klimatskog problema."

Helmut Vajsert, profesor Emeritus u ETH Cirihu

Helmut Vajzert, profesor Emeritus iz Paleoceanografije i paleoklimatologije u ETH Cirihu, dobro pamti objavljivanje švajcarskih istraživača klime. "Preporuke od tada važe i danas", kaže on. Nekoliko meseci nakon

objavljivanja, u januaru 1984, Vajzert je putovao kao mladi istraživač na prvu međunarodnu konferenciju o CO2, klimatskoj i klimatskoj istoriji na Floridi. Posle konferencije, bilo mu je jasno da želi da potraži veze između Zemljine klime, CO2 i ciklusa ugljenika u svom istraživanju.

Međutim, klimatski problem za sada ostaje pre svega pitanje u naučnim krugovima. Do sredine osamdesetih godina, prema Vajzertovim rečima, nerešeni problem nuklearnog otpada, šumski dijebek, zabrinutost zbog "nuklearne zime" i ozonske rupe bili su prioriteti u Švajcarskoj. Tek tada je klimatski problem postepeno stizao do javnosti.

Šta ako je Helmut Vajsert morao da preuzme zalihe u poslednjih nekoliko decenija danas? "Političari i društvo predugo potcenjuju hitnost klimatskog problema", kaže istraživač ETH- a. A to je i danas delimično slučaj u politici. Svako ko nastavi da utišava klimatski problem danas negira pola veka geoloških istraživanja.

 

Koliko bi svetska agencija bila efikasna?

Međutim, istraživači u brošuri su tada već bili svesni da će biti potrebno ogromno vreme da se društvo uveri u ogromne posledice efekta staklene bašte. Postavljaju sebi pitanja koja su političari sebi postavljali iznova i iznova u poslednjih 20 godina: Šta raditi sa "grešnicima CO2", bilo da su to industrijske multinacionalne kompanije ili cele države? Koliko bi globalna agencija bila efikasna koja bi pratila usaglašenost, a možda i poreze na potrošnju fosilnih goriva?

Hans Oešger, poznati istraživač klime na Univerzitetu u Bernu, napisao je u svojoj brošuri iz 1983: "Do sada je društvo reagovalo samo na krize kada su se one primetno dešavale. Međutim, u slučaju zagrevanja izazvanog CO2, potrebna je akcija pre nego što se kriza dogodi."

[erwin]

Spoiler

 

 

 

 

 

 

 

U Australiji malo požari pa malo poplave, šta fali.

 

 

Edited October 5, 2023 by erwin

[Dragan]

Zelena pluća zemlje mogu da odahnu

Amazonska prašuma je jedan od najvećih rezervoara CO2 i važan u borbi protiv klimatskih promena.

Posle godina na rekordnom nivou, tamo je izgubljeno manje šumske oblasti 2023.

 

Godinama je jedan tužan rekord jurio sledeći u Amazoniji. Sve je nasilnije i sve više požara se meri. Trenutno postoji suša koja se jednom u veku. Svake godine se sve više šume gubi. Iza ovoga stoje proračuni i veliki novac. U 2023. konačno ima pozitivnih vesti o kojima se može ponovo izveštavati: deforestacija se smanjila prvi put posle više godina na rekordnom nivou.

Uništavanje amazonske prašume značajno je usporeno ove godine, pokazuje analiza neprofitnog programa za praćenje šuma Amazon Conservation (MAAP). Između 1. januara i 8. novembra gubitak šumskog pokrivača starog rasta u regionu Amazona smanjen je na 9.117 kvadratnih kilometara, što je smanjenje od 55,8 posto u poređenju sa istim periodom prošle godine.

Brazil, Kolumbija, Peru i Bolivija zabeležili su pad gubitka šuma. Iako je deforestovana oblast još uvek otprilike iste veličine kao kantoni Berna, Ciriha i Lucerna zajedno, prvi pad još uvek se može opisati kao prekretnica za region.

 

Promena vlasti u Brazilu kao glavni razlog

Prema analitičarima MAAP-a, glavni razlog pada je stroža primena ekoloških zakona u Brazilu, gde se nalazi veći deo prašume. Predsednik Luiz Inácio Lula da Silva preuzeo je dužnost 1. Njegov prethodnik, desničarski populista Đair Bolsonaro, zalagao se za obešumljavanje za rudarstvo, stoku i druge svrhe.

Amazonija je dom najveće prašume na svetu. Ona značajno doprinosi zaustavljanju globalnog zagrevanja, jer njeno drveće apsorbuje velike količine ugljen-dioksida. Zato se naziva i zeleno plućno krilo planete. Ove godine, po prvi put, uspela je da odahne – ali može se govoriti samo o predahnućem stanju ako se trend potvrdi u narednim godinama.

[erwin]

 

twitter.com/AEMET_Esp/status/1734600261207740877

Edited December 12, 2023 by erwin

[Dragan]

“Situacija je bezizlazna”

Kao rezultat istorijske suše, mnogi gradovi na severoistoku Španije ponestaju vode za piće. Ruralna područja su posebno teško pogođena.

 

S velikim plastičnim limenkama u ruci, Joan Torrent kreće u šumu. 64-godišnji umirovljenik puni posude na izvoru i nosi ih natrag u svoju kuću u Gualbi. Poput mnogih mjesta u Španjolskoj, slikovito selo u blizini Barcelone pati od rekordne suše.

Torrent svoje limenke od osam litara puni na izvoru nekoliko puta tjedno. Relativno mali napor, ali takav bi mogao postati češći u Španjolskoj i drugim mediteranskim zemljama s obzirom na klimatske promjene. "Gualba je nekada bila puna izvora", kaže Torrent. “Sada mislim da je ovo jedino što je ostalo. Mislim da ne shvaćamo što je pred svima nama. Ljudi ne žele čuti o nestašici vode.”

Regija Katalonija na sjeveroistoku Španjolske proglasila je u četvrtak izvanredno stanje zbog suše koja još traje. Rezervoari - koji opslužuju šest milijuna ljudi, uključujući i stanovnike Barcelone - puni su samo 16 posto. Ovo je povijesno najniža vrijednost.

 

“Ulazimo u novu klimatsku stvarnost”

Prema izvanrednom stanju koje je stupilo na snagu u petak, svaki građanin smije koristiti samo 200 litara vode dnevno. “Ulazimo u novu klimatsku stvarnost”, rekao je katalonski regionalni predsjednik Pere Aragonès najavljujući mjere. “Veća je vjerojatnost da ćemo vidjeti više suša koje će biti i intenzivnije i češće.”

Međutim, Gualba i drugi gradovi u katalonskom selu koji se oslanjaju na vodu iz bunara već su mjesecima u krizi. Otprilike 1.500 stanovnika Gualbe je bez pitke vode od prosinca. Zbog niske razine voda u mjesnoj akumulaciji više nije za piće te je pogodna samo za pranje i pranje posuđa. Većina ljudi mora putovati na drugo mjesto kako bi kupili flaširanu vodu. "Uvijek smo imali obilje vode", kaže zamjenik gradonačelnika Jordi Esmaindia. “Nitko nije mogao zamisliti da će nam se ovo dogoditi.”

Španjolska se već tri godine suočava s rekordnim temperaturama i ispodprosječnom količinom oborina, za koje se očekuje da će se pogoršati kao posljedica klimatskih promjena. Barcelona je do sada izbjegavala nestašice vode jer je grad proširio svoje skupe sustave za desalinizaciju i obradu vode. Unatoč tome, regionalne vlasti u Barceloni i Sevilli, u Andaluziji, razmatraju mogućnost isporuke pitke vode brodovima u budućnosti.

 

Novčane kazne za nepoštivanje pravila

Katalonske vlasti u Barceloni prijete općinama kaznama ako njihovi stanovnici, poljoprivrednici i tvrtke ne budu poštovali restrikcije vode. Istovremeno traže povećanje vodnih naknada kako bi se mogle modernizirati cijevi. "Neke zajednice gube 70 do 80 posto svoje vode zbog curenja", rekla je Laura Vilagrà iz katalonske vlade za radio stanicu RNE. "To nije održivo."

Stručnjaci za upravljanje vodama strahuju da će ruralna područja biti najviše pogođena. Količina vode za svinje i ostale životinje smanjena je na 50 posto, a za navodnjavanje polja za 80 posto, što je ozbiljan udarac za poljoprivredu.

 

Voda dolazi kamionom

Postoje gradovi u Pirinejima koji bi se mjesecima morali opskrbljivati vodom kamionima, kaže Dante Maschio, glasnogovornik katalonske neprofitne organizacije Aigua és vida (Voda je život). “Ako se ne upravlja dobro, suša može dovesti do veće nejednakosti i napetosti između gradova i ruralnih područja”, upozorava on.

Dostava vode kamionima ima visoku cijenu. Katalonska vlada dodijelila je četiri milijuna eura - od ukupno 191 milijuna eura za borbu protiv suše - za 213 općina kao pomoć u financiranju prijevoza. Ipak, neke zajednice moraju zatvoriti slavine. Grad Espluga de Francolí, primjerice, isključuje vodu svaki dan od 20 do 10 sati kako bi se fontane ponovno napunile preko noći.

Grad Vallirana, koji se nalazi zapadno od Barcelone i ima 15.000 stanovnika, već mjesecima ovisi o dopremi vode kamionima. "Razumijemo da je frustrirajuće za građane kada imamo problema s vodom i ne možemo je osigurati u potrebnoj količini i kvaliteti", kaže gradonačelnica Eva Martínez. “Vidimo da ne pada kiša. Situacija je bezizlazna."

[Div]

Ne mogu da procenim koliko je svetska javnost, naučna, politička, ekonomska i laička svesna situacije i trenda. Nekako se još uvek ponašao kao da je reč o elementarnoj vremenskoj nepogodi koja će proći pa će sutra biti opet kao juče, a tek ponegde se čuje glas koji osnovano tvrdi da će sutra biti znatno gore nego danas.

Mogu samo da se pitam, može li se trend zagrevanja zaustaviti čak i da se primene sve mere koje se na raznoraznim samitima usaglase, i otprilike zagovaraju sporiji rast zagađenja, znači ne smanjenje nego sporiji rast ali ipak rast. U tekstu koji je @Dragan citirao naglasak je na nedostatku vode za piće, da je to jedini problem možda bi se uz izvesnu cenu dao rešiti, ali i ono vode što ima u zemlji i atmosferi je sve zagađenije što dovodi do nestanka živih vrsta, promena koje se teško ili nikako ne zaustavljaju, otapanje leda, promena saliniteta okeana izumiranja algi koje su glavni "proizvođač" kiseonika.

Ove nedelje, u Srbiji, dnevne temperature će biti između 15 i 20 stepeni, ponegde i do 23, tak je početak februara, decenijama najhladniji period godine, normalno bi bilo -10-15, znači 30 stepeni manje. 

 

Evo kako se koncentracija ugljen-dioksida kretala u poslednjih 800.000 godina. Ovaj neverovatan skok u poslednjih 150 godina zabeleđen je zbog sagorevanja fosilnih goriva

[40Wins]

Mislim da je za resavanje ovih problema nazalost prosao voz, na nacin da se resi bez patnje mnogo ljudskih bica.

Mozda ako bi neko konacno ''resio'' problem nuklearne fuzije, pa nekim kvantnim skokom dodjemo do ciste energije, uz izmene paradigme ponasanja, za koje mora da postoji neki drustveni dogovor na dobrovoljnoj bazi, tj da sami ljudi izaberu tako, jer svako nametanje ''stednje'' i ''racionalizacije'' vodi u totalitarizam i gusenje koji ce pritom otvoriti mnogo drugih problema.

Ja prvi sednem sam u kola, nece svakako Vucic da mi objasnjava na RTSu, kao sto ima obicaj, kako ima mnogo ljudi u Beogradu koji se voze sami. 

[Kronostime]

Da se u resavanje ovih problema ulaze pola od onoga koliko se ulaze u razvoj novih oruzja i besmislene sukobe bili bi u mnogo vecoj meri sanirani, ako ne i reseni

[Dragan]

Što ako bi se milijuni tona CO₂ skladištili na ulicama?

ETH spin-off je razvio sustav koji fosilizira CO₂ pomoću betona za rušenje. Sustav se koristi u sve više zemalja.

Posjet Solothurnu pokazuje potencijal skladištenja građevinskog šuta.

 

Spoiler

Veliki kamion na kotačima usamljeno kruži po nalazištu Papieri u Biberistu u kantonu Solothurn. Skuplja šljunak s hrpe, vozi se uz veliku rampu i istovara šljunak u spremnik. Nakon nekoliko sati ponovno podiže šljunak i baca ga na drugu hrpu sa znakom ispred kojeg piše "gazirano".

Papir je nekoć bio tražena roba u Švicarskoj. Ali zlatno doba papira davno je prošlo. Sada bivša tvornica papira, gigantska zgrada, polako se ruši. Pola milijuna tona betona usitnjava se tijekom godina i prerađuje u reciklirani šljunak. Takav građevinski otpad najveći je tok otpada na svijetu i udvostručuje se otprilike svakih deset godina. I to je čisto zlato u borbi protiv globalnog zatopljenja. Budući da nudi gotovo beskrajan potencijal za skladištenje CO₂. Prije nego što se šljunak koristi za izgradnju cesta, na primjer.

 

Tisuće godina garancije skladištenja

Sustav za to dolazi iz ETH spin-offa Neustark. Morate zamisliti njihovu funkciju na sljedeći način: CO₂ teče kroz cijevi iz integriranog spremnika u lijevke do šljunka; reakcija traje oko dva sata. Za to vrijeme beton veže ugljični dioksid u finim porama svoje površine.

"1000 tona CO₂ ovdje je vezano u šljunku svake godine", kaže Valentin Gutknecht, suvoditelj Neustarka. To odgovara uštedi 20 električnih kamiona ili oko 20.000 stabala. “Jedina razlika je u tome što s potonjim nemate jamstva koliko će dugo trajati.” Međutim, CO₂ ostaje pohranjen u betonu za rušenje tisućama godina. Samo temperature preko 600 stupnjeva ili jaka kiselina mogu preokrenuti reakciju.

Gutknecht, bivši zaposlenik Climeworksa, osnovao je Neustark 2019. godine zajedno sa svojim kolegom Johannesom Tiefenthalerom. On i istraživač ETH-a došli su na ideju skladištenja CO₂ u betonu za rušenje otprilike u isto vrijeme, kaže on, a zatim su udružili snage. Njihovih sustava sada ima dvanaest, većina u Švicarskoj, ali i prvi u Berlinu i Austriji. Još 25 je pušteno u rad ili se već gradi, uključujući i druge europske zemlje.

 

Suradnja s cementnim divom Holcimom

Koncept rada je uvijek isti. Tvrtke iz industrije građevinskog materijala kupuju sustav od Neustarka i zatim njime samostalno upravljaju. U slučaju rušenja Papieri Biberist, riječ je o dobavljačima betona Alluvia i Vigier Beton, au velikom broju slučajeva i Holcim. Globalna grupa građevinskih materijala blisko surađuje s Neustarkom i također je investirala u tvrtku, a za to postoji razlog:

Promjena scene u Untervaz u kantonu Graubünden. Holcim upravlja tvornicom cementa ovdje između Landquarta i Chura. Kanton Graubünden poznat je po svojim planinama koje ljeti redovito privlače planinare, a zimi ljubitelje zimskih sportova. Ali zbog klimatskih promjena dio ovog izvora prihoda od turizma je u opasnosti da nestane. Stoga je važno da kanton smanji svoje emisije. Budući da su one prilično visoke u cijeloj Švicarskoj u usporedbi po glavi stanovnika.

Najveći problem u Graubündenu nije privatni motorizirani prijevoz ili potrošnja električne energije u kućama. Emisije kantona mogle bi biti znatno niže da nije cementare u Untervazu. Odgovoran je za oko četvrtinu emisija CO₂ u kantonu Graubünden.

 

Betonska industrija štetnija od zrakoplovstva

U svijetu je proizvodnja betona odgovorna za oko sedam posto emisija CO₂. To je više od uzroka zračnog prometa. A problem je u tome što je trenutno na vidiku malo rješenja kako bi se ova proizvodnja u dogledno vrijeme učinila manje zagađujućim. Trenutno se emitira 40 milijardi tona CO₂ godišnje, ali neto nulti cilj mora se postići do 2050. godine. Ovisno o scenariju, pretpostavlja se da samo oko tri četvrtine trenutnih emisija možemo smanjiti vlastitim naporima.

Preostalih otprilike deset milijardi tona dolazi iz sektora kao što su poljoprivreda, zrakoplovstvo i industrija građevinskog materijala. Vjerojatno ih treba nadoknaditi, primjerice sadnjom drveća ili vezivanjem CO₂ pomoću tehnologije skladištenja. Potreba za takvim zahvatima je velika.

Uz Neustarkov koncept, operateri postrojenja kao što je Holcim mogu vezani CO₂ pripisati svojoj klimatskoj ravnoteži. Ili se toga odreknu, a onda dio prihoda od prodaje dobivaju putem certifikata.

Neustarkovi kupci certifikata uključuju, na primjer, Microsoft. Ali ništa se ne broji dvaput, uvjerava Gutknecht. Dapače, za svaku tonu se odlučuje hoće li se preprodati kao certifikat ili će je vlasnik sustava pripisati sebi. Međutim, tvrtkama nije dopušteno naplatiti puni iznos, oduzimajući CO₂ koji se stvara za rad sustava. Oko 70 tona godišnje, objašnjava Gutknecht.

Sustavi su obično trajno instalirani na takozvanim mjestima za reciklažu građevinskog materijala. Tvrtke poput Holcima sve više to rade same, jer je korištenje betona za rušenje bolje za klimatsku ravnotežu od nabave svježeg šljunka. CO₂ koji se dodaje betonu dolazi iz takozvanih bioplinskih postrojenja. Na primjer, u slučaju postrojenja na lokaciji Papieri u Biberu, riječ je o bioplinskom postrojenju u Bernu. Biljke su ga izvorno crpile iz zraka fotosintezom.

 

zahtjeve prema politici

Gutknecht objašnjava da se samo u Švicarskoj u takozvanim bioplinskim postrojenjima godišnje proizvede oko deset milijuna tona. Više nego dovoljno za upravljanje nizom Neustark sustava. Plin se zatim ukapljuje za transport i zagrijava na licu mjesta u postrojenju i tako pretvara natrag u plin.

Gutknecht očekuje da će, slično globalnoj situaciji, ostati oko 10 milijuna tona od 42 milijuna tona CO₂ proizvedenih godišnje u Švicarskoj. Njihovom bi se tehnologijom, smatra on, mogao nadoknaditi volumen od nekoliko stotina tisuća do milijun tona.

No, važno je da pritisak vrše i gradovi i općine. “U Zürichu je, primjerice, propisano da se u novim zgradama koristi beton za rušenje pomiješan s CO₂. To je održivo i pomaže tehnologijama poput naše da postignu napredak - ali nažalost još uvijek je daleko od toga da je svugdje tako.”

 

100 miliona za reciklažnu revoluciju

Istraživači žele da rastave plastiku na komponente i proizvedu novu plastiku. Fondacija Verner Simens podržava "Plan veka".

 

Spoiler

Plastika je promenila svet. Plastični filmovi štite hranu, mikroplastika optimizuje kozmetiku, plastične oblike automobila i sedišta u avionu, izoluje kuće, štiti ih od plamena i tako dalje. Eksperti procenjuju da je industrija proizvela više od 8 milijardi tona plastike od sredine 20. Trijumfalni marš industrije plastike. 

Ali sada je sve drugačije. Milioni tona plastike akumuliraju se u okruženju svake godine, opasne za životinje i ljude. Istraživači su čak otkrili tragove polietilena (PE) u ljudskoj posteljici, kako su nedavno izveštavali u Toksikološkim naukama. Proizvodnja i odlaganje plastike odgovorno je za emisiju CO 2 ekvivalentnu emisiji 800 elektrana na ugalj svake

Proizvodnja plastike od sirove nafte i prirodnog gasa ne uklapa se u imidž sveta koji bi, prema Pariskom klimatskom sporazumu, trebalo da bude klimatski neutralan – i resursno efikasan – od sredine ovog veka. "Moramo potpuno da restrukturiramo industriju", kaže Redžina Palkovits sa Univerziteta RWTH Aachen. Zajedno sa Jirgenom Klankermajerom, hemijski inženjer vodi "projekat veka" koji Fondacija Verner Simens, sa sedištem u Zugu, finansira sa 100 miliona švajcarskih franaka tokom deset godina kako bi obeležila svoj stogodišnji vek.

 

Reciklirajte sav plastični otpad

Vizija istraživača iz Ahena je da recikliraju čitav asortiman plastičnog otpada u održivu plastiku što je više moguće. Plan je da demonizovanu plastiku ponovo pretvorimo u materijal koji se može reciklirati i koji se može koristiti na različite načine.  "Nema smisla odlagati plastični otpad, jer plastični proizvodi već sadrže puno energije i vrednu sintezu", kaže Redžina Palkovits. Drugim rečima, ovi navodno zastareli proizvodi hemijske sinteze iz ugljeničnih lanaca različitih dužina i složenosti sadrže sirovine koje treba ponovo koristiti za nove vrste plastike.

Danas se reciklira samo oko 9 procenata plastičnog otpada u svetu, dok se godišnja proizvodnja gotovo udvostručila od 2000. Većina ostalih je deponija ili spaljena. Razlog za to je što se materijali za sada mogu reciklirati samo u ograničenoj meri. To je zato što je plastika komplikovana i raznovrsna klasa supstanci čija se hemijska struktura u velikoj meri razlikuje. Na tržištu postoji preko 200 klasa plastike. 

straživači iz Ahena sada imaju velike planove: cilj njihovog projekta Katalaks je, između ostalog, potraga za hemijskim ili biološkim katalizatorima za procese reciklaže kako bi se hemijski razdvojilo što više plastičnog otpada u njegove građevinske blokove. Ovo poslednje će zauzvrat biti iskorišćeno za proizvodnju nove i održive plastike. Katalizatori su specifične supstance koje ubrzavaju hemijske reakcije. "Do sada je fokus istraživanja katalize bio na izgradnji plastike, ali sada je namera da se obezbede građevinski blokovi za novu plastiku", kaže Palkovits. 

 

Nemoj više da goriš

Konkretno, to znači da u budućnosti neće postojati samo jednodimenzionalna reciklaža, kao što je oporavak PET boce iz polovne PET boce. "Ovaj jednodimenzionalni ciklus mora da se pokvari", kaže Palkovits. Plastični proizvod sadrži sirovine koje bi mogle da se koriste za proizvodnju drugih, održivijih materijala. Istraživači ovo nazivaju višedimenzionalnim ciklusom. 

Švajcarska je, na primer, još uvek daleko od postizanja toga: svake godine se generiše oko 780.000 tona plastičnog otpada, što pokazuju podaci Federalne kancelarije za životnu sredinu. Više od 80 procenata toga koristi se za energiju u postrojenjima za spaljivanje otpada i dobrih 6 procenata u cementarima. "U društvu, svaki proizvod na kraju svog životnog ciklusa, ili naš otpad, treba da bude shvaćen kao vredna sirovina za sledeću generaciju proizvoda", kaže istraživač iz Ahena. 

Evo primjera iz laboratorija RWTH Aachen koji se dobro uklapa u trenutnu raspravu o plastici u Švicarskoj. U velikoj mjeri recikliramo PET boce, ali druga plastika poput polietilena (PE) još se ne skuplja na mnogim mjestima u ovoj zemlji; ona se spaljuje s otpadom. PE se najviše proizvodi i koristi u svijetu. Istraživačka skupina na Sveučilištu RWTH Aachen sada je uspjela razviti proces koji koristi polietilenski otpad za proizvodnju građevnih blokova koji se mogu koristiti za proizvodnju druge održive plastike.

Tako se nerazgradivi polietilen pretvara u plastiku napravljenu od biorazgradive polimliječne kiseline (PLA). Ambalaža, limenke ili boce mogu biti izrađene od PLA. Ili se koristi za proizvodnju pokrovnih folija za poljoprivredu, koje se nakon upotrebe mogu zaorati jer su, za razliku od PE-a, biorazgradive. Kirurzi koriste PLA šavove jer ih ljudsko tijelo razgrađuje.

“Plastika ima različite zahtjeve, samo je kratkotrajna u materijalu za pakiranje, ali ostaje u izolacijskim materijalima desetljećima, a razlikuje se i po količini”, kaže kemijska inženjerka iz Aachena Regina Palkovits. Samo sustav višedimenzionalnog recikliranja jamči cjelovito i učinkovito kružno gospodarstvo.

 

Kutija za alat za novu plastiku

U praktičnom smislu to znači da, prema načelu iz Aachena, građevni blokovi izvađeni iz plastičnog otpada čine svojevrsnu kutiju s alatom pomoću koje se može proizvoditi nova plastika prilagođena potražnji. Stoga imaju drugačiji pristup od većine istraživačkih instituta u svijetu. Do sada fokus nije bio na recikliranju, već na pronalaženju alternativa za plastiku. EU projekt Glopack, primjerice, traži metode za korištenje slame od voća, kukuruza ili pšenice kao sirovine za bioplastične folije. Kao osnova u budućnosti mogu poslužiti i lišće, trava, gljive ili alge.

Istraživači iz Aachena postavljaju još jedan zahtjev za buduće katalizatore. Ovisno o okolnostima, moraju raditi i pri odvajanju kontaminirane plastike. Postoji više od 13 000 aditiva kao što su plastifikatori, stabilizatori, bojila ili punila koje industrija dodaje u proizvodnju plastike ovisno o namjeni. Ove tvari otežavaju recikliranje.

I ovdje istraživači iz Aachena već mogu pokazati početne uspjehe u laboratoriju. Oni su proizveli levulinsku kiselinu iz otpadaka bukovog drva koristeći katalizator koji je bio tolerantan na razne nečistoće. Levulinska kiselina mogla bi se koristiti za proizvodnju plastike za farmaceutsku industriju koja proizvodi malo CO 2 .

 

 

Edited March 1 by Dragan