Klimatske promjene, zagađenje i uništavanje životne sredine

[erwin]

 

[Dragan]

Klimatsko proročanstvo

Upozorenje pre 40 godina. Dok političari nastavljaju da se cenjkaju oko efektivnog zakona o CO2, prethodno nepoznat dokument pokazuje kako su švajcarski istraživači klime upozoravali na globalno zagrevanje već 1983.

 

Danas se skoro čita kao proročanstvo: "U slučaju CO2, sto posto dokaza će verovatno biti pruženo u vreme kada će biti prekasno da se vratimo."

Ovo je citat Pitera fon Balmoosa, naučnika iz ETH Ciriha. Objavljena je 1983. Brošura je napisana za švajcarsku javnost. Naslov: "Kako pretvaramo našu zemlju u staklenik". Proklim, Forum za klimatske i globalne promene Švajcarske akademije nauka, otkrio ga je i nedavno objavio.

To je "neverovatna truvaille", kaže Erih Fišer, istraživač klime u ETH Cirihu. On do sada nije bio upoznat sa takvim dokumentom švajcarskih naučnika iz ovog perioda. "Mnoge izjave su i danas relevantne, klimatske činjenice su već tada bile na stolu", kaže Fišer.

Fon Balmoosova procena je bila veoma pesimistična, ali nisu veoma pogrešna iz današnje perspektive. U 2013. godini, 30 godina kasnije, Međuvladin panel o klimatskim promenama (IPCC) naveo je u svom četvrtom izveštaju o stanju klime: Ljudi su 95 posto glavni krivac za globalno zagrevanje. Između ostalog, ovaj izveštaj je doneo kretanje međunarodnoj klimatskoj politici. Dve godine kasnije, 190 država potpisnica usvojilo je istorijski Pariski klimatski sporazum. Stoga je cilj zaustavljanja globalnog zagrevanja znatno ispod 2 stepena učvršćin u međunarodnom pravu. Međutim, obrtanje trenda porasta temperature moguće je samo ako je emisija CO2 na nuli, a gas staklene bašte uklonjen direktno iz atmosfere tehnologijom ili pošumljavanjem.

"Nemoć ove situacije ukorenjena je u našim zakonima."

Peter von Ballmoos ETH Zurich, 1983

U to vreme, istraživačima je očigledno bilo važno da javnost sazna za klimatski problem. Angažovali su naučnog novinara Franca aufa der Maura da znanje prevede na jezik koji bi takođe mogao da razume laik. "Neverovatno je koliko se direktno i oni pozabave neizvesnostima", kaže istraživač klime Erih Fišer.

Njene ključne poruke iz 1983.

Globalno povećanje CO2 u atmosferi je izvesno: istraživači se pozivaju na merenja CO2 u opservatoriji Mauna Loa na Havajima, koja se i dalje povećavaju iz godine u godinu. Koncentracija je danas veća za više od 30 posto nego što je bila tada.

Ono što je sigurno je da će ljudi nastaviti da daju značajan doprinos povećanju CO2: predviđanje je i danas tačno, a sadržaj CO2 u atmosferi će nastaviti da se povećava kao rezultat ljudskih emisija.

Treba očekivati naučne dokaze o globalnom povećanju temperature u narednih 10 do 15 godina: U to vreme istraživači još uvek nisu bili u stanju da identifikuju pouzdan trend zagrevanja jer su merenja i dalje bila  prejako pod uticajem prirodnih oscilacija. Ipak, istraživači pokazuju u brošuri u grafiki kako zamišljaju buduće zagrevanje. Zahvaljujući mernim podacima tokom nekoliko decenija, optimizovanim izračunavanjima modela i moćnijim računarima, današnje zagrevanje od 1,1 stepen u odnosu na predindustrijsko doba je pouzdana vrednost.

Za očekivati je da će povećanje temperature dovesti do daljih klimatskih promena. Budžet padavina je van ravnoteže, topljenje polarnog leda dovodi do porasta nivoa mora: to se takođe pokazalo istinitim i dan-danas. Ljudski uticaj na ekstremne vremenske fenomene kao što su toplotni talasi ili velike padavine sada se može otkriti mnogo bolje, što pokazuje izveštaj IPCC za 2021. godinu.

Za očekivati je da će većina klimatskih promena štetno uticati na većinu čovečanstva. Odstupanja od norme bi mogla da dovedu do problema sa adaptacijom: ovo predviđanje se takođe ostvarilo. Ekstremni događaji poslednjih godina, kao što su toplotni talasi u Evropi ili Severnoj Americi ili poplave u Grčkoj ili Libiji, mogu se pripisati klimatskim promenama  izazvanim ljudima, što pokazuju razni izveštaji. Poslednjih godina ljudska adaptacija na klimatske promene takođe je postala u centru pažnje pregovora na konferencijama UN o klimi. Međutim, još uvek ima premalo novca za projekte adaptacije na međunarodnom nivou. Većina novca biće iskorišćena za mere za smanjenje CO2.

"Do sada je društvo reagovalo samo na krize kada su se one primetno dogodile."

Hans Oeschger, University of Bern, 1983

Čak i tada, naučnici su sumnjali da njihova upozorenja o globalnom zagrevanju teško da će zabrinuti ljude. Oni pišu: "Mi centralnoevropljani čeznemo za toplinom; godišnji praznični egzodus na jug to dovoljno jasno dokazuje." Izgledi za povećanje temperature stoga teško da bi mogli da budu "zastrašujući". Međutim, naučnici upozoravaju protiv ovakvog stava: "Globalna klimatska revolucija, kako bi mogla da se pokrene povećanjem CO2, nesumnjivo bi bila jedan od najvećih preokreta u istoriji čovečanstva."

 

Nadajte se prirodnoj korekciji

Međutim, švajcarski naučnici su takođe samokritični u dokumentu. Oni ne iskljucuju greske u istrazivanju. Nadaju se da bi hlađenje prirodnim faktorima moglo da ublaži efekat staklene bašte. Ipak, oni preporučuju da se ne oslanjate na "nejasne nade". U smislu predostrožnosti - kao što je kasnije izneto u Okvirnom konvenciji UN o klimatskim promenama 1992.

Za naučnike, stoga u osnovi postoji samo jedan način da se spreče klimatske promene: uštedite energiju i zamenite fosilna goriva "što je više moguće drugim izvorima energije". Istovremeno, treba sprečiti "masivno raščišćavanje, posebno tropskih šuma".

"Političari i društvo su predugo potcenjivali hitnost klimatskog problema."

Helmut Vajsert, profesor Emeritus u ETH Cirihu

Helmut Vajzert, profesor Emeritus iz Paleoceanografije i paleoklimatologije u ETH Cirihu, dobro pamti objavljivanje švajcarskih istraživača klime. "Preporuke od tada važe i danas", kaže on. Nekoliko meseci nakon

objavljivanja, u januaru 1984, Vajzert je putovao kao mladi istraživač na prvu međunarodnu konferenciju o CO2, klimatskoj i klimatskoj istoriji na Floridi. Posle konferencije, bilo mu je jasno da želi da potraži veze između Zemljine klime, CO2 i ciklusa ugljenika u svom istraživanju.

Međutim, klimatski problem za sada ostaje pre svega pitanje u naučnim krugovima. Do sredine osamdesetih godina, prema Vajzertovim rečima, nerešeni problem nuklearnog otpada, šumski dijebek, zabrinutost zbog "nuklearne zime" i ozonske rupe bili su prioriteti u Švajcarskoj. Tek tada je klimatski problem postepeno stizao do javnosti.

Šta ako je Helmut Vajsert morao da preuzme zalihe u poslednjih nekoliko decenija danas? "Političari i društvo predugo potcenjuju hitnost klimatskog problema", kaže istraživač ETH- a. A to je i danas delimično slučaj u politici. Svako ko nastavi da utišava klimatski problem danas negira pola veka geoloških istraživanja.

 

Koliko bi svetska agencija bila efikasna?

Međutim, istraživači u brošuri su tada već bili svesni da će biti potrebno ogromno vreme da se društvo uveri u ogromne posledice efekta staklene bašte. Postavljaju sebi pitanja koja su političari sebi postavljali iznova i iznova u poslednjih 20 godina: Šta raditi sa "grešnicima CO2", bilo da su to industrijske multinacionalne kompanije ili cele države? Koliko bi globalna agencija bila efikasna koja bi pratila usaglašenost, a možda i poreze na potrošnju fosilnih goriva?

Hans Oešger, poznati istraživač klime na Univerzitetu u Bernu, napisao je u svojoj brošuri iz 1983: "Do sada je društvo reagovalo samo na krize kada su se one primetno dešavale. Međutim, u slučaju zagrevanja izazvanog CO2, potrebna je akcija pre nego što se kriza dogodi."

[erwin]

  Reveal hidden contents

 

 

 

 

 

 

 

U Australiji malo požari pa malo poplave, šta fali.

 

 

Edited October 5, 2023 by erwin

[Dragan]

Zelena pluća zemlje mogu da odahnu

Amazonska prašuma je jedan od najvećih rezervoara CO2 i važan u borbi protiv klimatskih promena.

Posle godina na rekordnom nivou, tamo je izgubljeno manje šumske oblasti 2023.

 

Godinama je jedan tužan rekord jurio sledeći u Amazoniji. Sve je nasilnije i sve više požara se meri. Trenutno postoji suša koja se jednom u veku. Svake godine se sve više šume gubi. Iza ovoga stoje proračuni i veliki novac. U 2023. konačno ima pozitivnih vesti o kojima se može ponovo izveštavati: deforestacija se smanjila prvi put posle više godina na rekordnom nivou.

Uništavanje amazonske prašume značajno je usporeno ove godine, pokazuje analiza neprofitnog programa za praćenje šuma Amazon Conservation (MAAP). Između 1. januara i 8. novembra gubitak šumskog pokrivača starog rasta u regionu Amazona smanjen je na 9.117 kvadratnih kilometara, što je smanjenje od 55,8 posto u poređenju sa istim periodom prošle godine.

Brazil, Kolumbija, Peru i Bolivija zabeležili su pad gubitka šuma. Iako je deforestovana oblast još uvek otprilike iste veličine kao kantoni Berna, Ciriha i Lucerna zajedno, prvi pad još uvek se može opisati kao prekretnica za region.

 

Promena vlasti u Brazilu kao glavni razlog

Prema analitičarima MAAP-a, glavni razlog pada je stroža primena ekoloških zakona u Brazilu, gde se nalazi veći deo prašume. Predsednik Luiz Inácio Lula da Silva preuzeo je dužnost 1. Njegov prethodnik, desničarski populista Đair Bolsonaro, zalagao se za obešumljavanje za rudarstvo, stoku i druge svrhe.

Amazonija je dom najveće prašume na svetu. Ona značajno doprinosi zaustavljanju globalnog zagrevanja, jer njeno drveće apsorbuje velike količine ugljen-dioksida. Zato se naziva i zeleno plućno krilo planete. Ove godine, po prvi put, uspela je da odahne – ali može se govoriti samo o predahnućem stanju ako se trend potvrdi u narednim godinama.

[erwin]

 

twitter.com/AEMET_Esp/status/1734600261207740877

Edited December 12, 2023 by erwin

[Dragan]

“Situacija je bezizlazna”

Kao rezultat istorijske suše, mnogi gradovi na severoistoku Španije ponestaju vode za piće. Ruralna područja su posebno teško pogođena.

 

S velikim plastičnim limenkama u ruci, Joan Torrent kreće u šumu. 64-godišnji umirovljenik puni posude na izvoru i nosi ih natrag u svoju kuću u Gualbi. Poput mnogih mjesta u Španjolskoj, slikovito selo u blizini Barcelone pati od rekordne suše.

Torrent svoje limenke od osam litara puni na izvoru nekoliko puta tjedno. Relativno mali napor, ali takav bi mogao postati češći u Španjolskoj i drugim mediteranskim zemljama s obzirom na klimatske promjene. "Gualba je nekada bila puna izvora", kaže Torrent. “Sada mislim da je ovo jedino što je ostalo. Mislim da ne shvaćamo što je pred svima nama. Ljudi ne žele čuti o nestašici vode.”

Regija Katalonija na sjeveroistoku Španjolske proglasila je u četvrtak izvanredno stanje zbog suše koja još traje. Rezervoari - koji opslužuju šest milijuna ljudi, uključujući i stanovnike Barcelone - puni su samo 16 posto. Ovo je povijesno najniža vrijednost.

 

“Ulazimo u novu klimatsku stvarnost”

Prema izvanrednom stanju koje je stupilo na snagu u petak, svaki građanin smije koristiti samo 200 litara vode dnevno. “Ulazimo u novu klimatsku stvarnost”, rekao je katalonski regionalni predsjednik Pere Aragonès najavljujući mjere. “Veća je vjerojatnost da ćemo vidjeti više suša koje će biti i intenzivnije i češće.”

Međutim, Gualba i drugi gradovi u katalonskom selu koji se oslanjaju na vodu iz bunara već su mjesecima u krizi. Otprilike 1.500 stanovnika Gualbe je bez pitke vode od prosinca. Zbog niske razine voda u mjesnoj akumulaciji više nije za piće te je pogodna samo za pranje i pranje posuđa. Većina ljudi mora putovati na drugo mjesto kako bi kupili flaširanu vodu. "Uvijek smo imali obilje vode", kaže zamjenik gradonačelnika Jordi Esmaindia. “Nitko nije mogao zamisliti da će nam se ovo dogoditi.”

Španjolska se već tri godine suočava s rekordnim temperaturama i ispodprosječnom količinom oborina, za koje se očekuje da će se pogoršati kao posljedica klimatskih promjena. Barcelona je do sada izbjegavala nestašice vode jer je grad proširio svoje skupe sustave za desalinizaciju i obradu vode. Unatoč tome, regionalne vlasti u Barceloni i Sevilli, u Andaluziji, razmatraju mogućnost isporuke pitke vode brodovima u budućnosti.

 

Novčane kazne za nepoštivanje pravila

Katalonske vlasti u Barceloni prijete općinama kaznama ako njihovi stanovnici, poljoprivrednici i tvrtke ne budu poštovali restrikcije vode. Istovremeno traže povećanje vodnih naknada kako bi se mogle modernizirati cijevi. "Neke zajednice gube 70 do 80 posto svoje vode zbog curenja", rekla je Laura Vilagrà iz katalonske vlade za radio stanicu RNE. "To nije održivo."

Stručnjaci za upravljanje vodama strahuju da će ruralna područja biti najviše pogođena. Količina vode za svinje i ostale životinje smanjena je na 50 posto, a za navodnjavanje polja za 80 posto, što je ozbiljan udarac za poljoprivredu.

 

Voda dolazi kamionom

Postoje gradovi u Pirinejima koji bi se mjesecima morali opskrbljivati vodom kamionima, kaže Dante Maschio, glasnogovornik katalonske neprofitne organizacije Aigua és vida (Voda je život). “Ako se ne upravlja dobro, suša može dovesti do veće nejednakosti i napetosti između gradova i ruralnih područja”, upozorava on.

Dostava vode kamionima ima visoku cijenu. Katalonska vlada dodijelila je četiri milijuna eura - od ukupno 191 milijuna eura za borbu protiv suše - za 213 općina kao pomoć u financiranju prijevoza. Ipak, neke zajednice moraju zatvoriti slavine. Grad Espluga de Francolí, primjerice, isključuje vodu svaki dan od 20 do 10 sati kako bi se fontane ponovno napunile preko noći.

Grad Vallirana, koji se nalazi zapadno od Barcelone i ima 15.000 stanovnika, već mjesecima ovisi o dopremi vode kamionima. "Razumijemo da je frustrirajuće za građane kada imamo problema s vodom i ne možemo je osigurati u potrebnoj količini i kvaliteti", kaže gradonačelnica Eva Martínez. “Vidimo da ne pada kiša. Situacija je bezizlazna."

[Div]

Ne mogu da procenim koliko je svetska javnost, naučna, politička, ekonomska i laička svesna situacije i trenda. Nekako se još uvek ponašao kao da je reč o elementarnoj vremenskoj nepogodi koja će proći pa će sutra biti opet kao juče, a tek ponegde se čuje glas koji osnovano tvrdi da će sutra biti znatno gore nego danas.

Mogu samo da se pitam, može li se trend zagrevanja zaustaviti čak i da se primene sve mere koje se na raznoraznim samitima usaglase, i otprilike zagovaraju sporiji rast zagađenja, znači ne smanjenje nego sporiji rast ali ipak rast. U tekstu koji je @Dragan citirao naglasak je na nedostatku vode za piće, da je to jedini problem možda bi se uz izvesnu cenu dao rešiti, ali i ono vode što ima u zemlji i atmosferi je sve zagađenije što dovodi do nestanka živih vrsta, promena koje se teško ili nikako ne zaustavljaju, otapanje leda, promena saliniteta okeana izumiranja algi koje su glavni "proizvođač" kiseonika.

Ove nedelje, u Srbiji, dnevne temperature će biti između 15 i 20 stepeni, ponegde i do 23, tak je početak februara, decenijama najhladniji period godine, normalno bi bilo -10-15, znači 30 stepeni manje. 

 

Evo kako se koncentracija ugljen-dioksida kretala u poslednjih 800.000 godina. Ovaj neverovatan skok u poslednjih 150 godina zabeleđen je zbog sagorevanja fosilnih goriva

[40Wins]

Mislim da je za resavanje ovih problema nazalost prosao voz, na nacin da se resi bez patnje mnogo ljudskih bica.

Mozda ako bi neko konacno ''resio'' problem nuklearne fuzije, pa nekim kvantnim skokom dodjemo do ciste energije, uz izmene paradigme ponasanja, za koje mora da postoji neki drustveni dogovor na dobrovoljnoj bazi, tj da sami ljudi izaberu tako, jer svako nametanje ''stednje'' i ''racionalizacije'' vodi u totalitarizam i gusenje koji ce pritom otvoriti mnogo drugih problema.

Ja prvi sednem sam u kola, nece svakako Vucic da mi objasnjava na RTSu, kao sto ima obicaj, kako ima mnogo ljudi u Beogradu koji se voze sami. 

[Kronostime]

Da se u resavanje ovih problema ulaze pola od onoga koliko se ulaze u razvoj novih oruzja i besmislene sukobe bili bi u mnogo vecoj meri sanirani, ako ne i reseni

[Dragan]

Što ako bi se milijuni tona CO₂ skladištili na ulicama?

ETH spin-off je razvio sustav koji fosilizira CO₂ pomoću betona za rušenje. Sustav se koristi u sve više zemalja.

Posjet Solothurnu pokazuje potencijal skladištenja građevinskog šuta.

 

  Reveal hidden contents

Veliki kamion na kotačima usamljeno kruži po nalazištu Papieri u Biberistu u kantonu Solothurn. Skuplja šljunak s hrpe, vozi se uz veliku rampu i istovara šljunak u spremnik. Nakon nekoliko sati ponovno podiže šljunak i baca ga na drugu hrpu sa znakom ispred kojeg piše "gazirano".

Papir je nekoć bio tražena roba u Švicarskoj. Ali zlatno doba papira davno je prošlo. Sada bivša tvornica papira, gigantska zgrada, polako se ruši. Pola milijuna tona betona usitnjava se tijekom godina i prerađuje u reciklirani šljunak. Takav građevinski otpad najveći je tok otpada na svijetu i udvostručuje se otprilike svakih deset godina. I to je čisto zlato u borbi protiv globalnog zatopljenja. Budući da nudi gotovo beskrajan potencijal za skladištenje CO₂. Prije nego što se šljunak koristi za izgradnju cesta, na primjer.

 

Tisuće godina garancije skladištenja

Sustav za to dolazi iz ETH spin-offa Neustark. Morate zamisliti njihovu funkciju na sljedeći način: CO₂ teče kroz cijevi iz integriranog spremnika u lijevke do šljunka; reakcija traje oko dva sata. Za to vrijeme beton veže ugljični dioksid u finim porama svoje površine.

"1000 tona CO₂ ovdje je vezano u šljunku svake godine", kaže Valentin Gutknecht, suvoditelj Neustarka. To odgovara uštedi 20 električnih kamiona ili oko 20.000 stabala. “Jedina razlika je u tome što s potonjim nemate jamstva koliko će dugo trajati.” Međutim, CO₂ ostaje pohranjen u betonu za rušenje tisućama godina. Samo temperature preko 600 stupnjeva ili jaka kiselina mogu preokrenuti reakciju.

Gutknecht, bivši zaposlenik Climeworksa, osnovao je Neustark 2019. godine zajedno sa svojim kolegom Johannesom Tiefenthalerom. On i istraživač ETH-a došli su na ideju skladištenja CO₂ u betonu za rušenje otprilike u isto vrijeme, kaže on, a zatim su udružili snage. Njihovih sustava sada ima dvanaest, većina u Švicarskoj, ali i prvi u Berlinu i Austriji. Još 25 je pušteno u rad ili se već gradi, uključujući i druge europske zemlje.

 

Suradnja s cementnim divom Holcimom

Koncept rada je uvijek isti. Tvrtke iz industrije građevinskog materijala kupuju sustav od Neustarka i zatim njime samostalno upravljaju. U slučaju rušenja Papieri Biberist, riječ je o dobavljačima betona Alluvia i Vigier Beton, au velikom broju slučajeva i Holcim. Globalna grupa građevinskih materijala blisko surađuje s Neustarkom i također je investirala u tvrtku, a za to postoji razlog:

Promjena scene u Untervaz u kantonu Graubünden. Holcim upravlja tvornicom cementa ovdje između Landquarta i Chura. Kanton Graubünden poznat je po svojim planinama koje ljeti redovito privlače planinare, a zimi ljubitelje zimskih sportova. Ali zbog klimatskih promjena dio ovog izvora prihoda od turizma je u opasnosti da nestane. Stoga je važno da kanton smanji svoje emisije. Budući da su one prilično visoke u cijeloj Švicarskoj u usporedbi po glavi stanovnika.

Najveći problem u Graubündenu nije privatni motorizirani prijevoz ili potrošnja električne energije u kućama. Emisije kantona mogle bi biti znatno niže da nije cementare u Untervazu. Odgovoran je za oko četvrtinu emisija CO₂ u kantonu Graubünden.

 

Betonska industrija štetnija od zrakoplovstva

U svijetu je proizvodnja betona odgovorna za oko sedam posto emisija CO₂. To je više od uzroka zračnog prometa. A problem je u tome što je trenutno na vidiku malo rješenja kako bi se ova proizvodnja u dogledno vrijeme učinila manje zagađujućim. Trenutno se emitira 40 milijardi tona CO₂ godišnje, ali neto nulti cilj mora se postići do 2050. godine. Ovisno o scenariju, pretpostavlja se da samo oko tri četvrtine trenutnih emisija možemo smanjiti vlastitim naporima.

Preostalih otprilike deset milijardi tona dolazi iz sektora kao što su poljoprivreda, zrakoplovstvo i industrija građevinskog materijala. Vjerojatno ih treba nadoknaditi, primjerice sadnjom drveća ili vezivanjem CO₂ pomoću tehnologije skladištenja. Potreba za takvim zahvatima je velika.

Uz Neustarkov koncept, operateri postrojenja kao što je Holcim mogu vezani CO₂ pripisati svojoj klimatskoj ravnoteži. Ili se toga odreknu, a onda dio prihoda od prodaje dobivaju putem certifikata.

Neustarkovi kupci certifikata uključuju, na primjer, Microsoft. Ali ništa se ne broji dvaput, uvjerava Gutknecht. Dapače, za svaku tonu se odlučuje hoće li se preprodati kao certifikat ili će je vlasnik sustava pripisati sebi. Međutim, tvrtkama nije dopušteno naplatiti puni iznos, oduzimajući CO₂ koji se stvara za rad sustava. Oko 70 tona godišnje, objašnjava Gutknecht.

Sustavi su obično trajno instalirani na takozvanim mjestima za reciklažu građevinskog materijala. Tvrtke poput Holcima sve više to rade same, jer je korištenje betona za rušenje bolje za klimatsku ravnotežu od nabave svježeg šljunka. CO₂ koji se dodaje betonu dolazi iz takozvanih bioplinskih postrojenja. Na primjer, u slučaju postrojenja na lokaciji Papieri u Biberu, riječ je o bioplinskom postrojenju u Bernu. Biljke su ga izvorno crpile iz zraka fotosintezom.

 

zahtjeve prema politici

Gutknecht objašnjava da se samo u Švicarskoj u takozvanim bioplinskim postrojenjima godišnje proizvede oko deset milijuna tona. Više nego dovoljno za upravljanje nizom Neustark sustava. Plin se zatim ukapljuje za transport i zagrijava na licu mjesta u postrojenju i tako pretvara natrag u plin.

Gutknecht očekuje da će, slično globalnoj situaciji, ostati oko 10 milijuna tona od 42 milijuna tona CO₂ proizvedenih godišnje u Švicarskoj. Njihovom bi se tehnologijom, smatra on, mogao nadoknaditi volumen od nekoliko stotina tisuća do milijun tona.

No, važno je da pritisak vrše i gradovi i općine. “U Zürichu je, primjerice, propisano da se u novim zgradama koristi beton za rušenje pomiješan s CO₂. To je održivo i pomaže tehnologijama poput naše da postignu napredak - ali nažalost još uvijek je daleko od toga da je svugdje tako.”

 

100 miliona za reciklažnu revoluciju

Istraživači žele da rastave plastiku na komponente i proizvedu novu plastiku. Fondacija Verner Simens podržava "Plan veka".

 

  Reveal hidden contents

Plastika je promenila svet. Plastični filmovi štite hranu, mikroplastika optimizuje kozmetiku, plastične oblike automobila i sedišta u avionu, izoluje kuće, štiti ih od plamena i tako dalje. Eksperti procenjuju da je industrija proizvela više od 8 milijardi tona plastike od sredine 20. Trijumfalni marš industrije plastike. 

Ali sada je sve drugačije. Milioni tona plastike akumuliraju se u okruženju svake godine, opasne za životinje i ljude. Istraživači su čak otkrili tragove polietilena (PE) u ljudskoj posteljici, kako su nedavno izveštavali u Toksikološkim naukama. Proizvodnja i odlaganje plastike odgovorno je za emisiju CO 2 ekvivalentnu emisiji 800 elektrana na ugalj svake

Proizvodnja plastike od sirove nafte i prirodnog gasa ne uklapa se u imidž sveta koji bi, prema Pariskom klimatskom sporazumu, trebalo da bude klimatski neutralan – i resursno efikasan – od sredine ovog veka. "Moramo potpuno da restrukturiramo industriju", kaže Redžina Palkovits sa Univerziteta RWTH Aachen. Zajedno sa Jirgenom Klankermajerom, hemijski inženjer vodi "projekat veka" koji Fondacija Verner Simens, sa sedištem u Zugu, finansira sa 100 miliona švajcarskih franaka tokom deset godina kako bi obeležila svoj stogodišnji vek.

 

Reciklirajte sav plastični otpad

Vizija istraživača iz Ahena je da recikliraju čitav asortiman plastičnog otpada u održivu plastiku što je više moguće. Plan je da demonizovanu plastiku ponovo pretvorimo u materijal koji se može reciklirati i koji se može koristiti na različite načine.  "Nema smisla odlagati plastični otpad, jer plastični proizvodi već sadrže puno energije i vrednu sintezu", kaže Redžina Palkovits. Drugim rečima, ovi navodno zastareli proizvodi hemijske sinteze iz ugljeničnih lanaca različitih dužina i složenosti sadrže sirovine koje treba ponovo koristiti za nove vrste plastike.

Danas se reciklira samo oko 9 procenata plastičnog otpada u svetu, dok se godišnja proizvodnja gotovo udvostručila od 2000. Većina ostalih je deponija ili spaljena. Razlog za to je što se materijali za sada mogu reciklirati samo u ograničenoj meri. To je zato što je plastika komplikovana i raznovrsna klasa supstanci čija se hemijska struktura u velikoj meri razlikuje. Na tržištu postoji preko 200 klasa plastike. 

straživači iz Ahena sada imaju velike planove: cilj njihovog projekta Katalaks je, između ostalog, potraga za hemijskim ili biološkim katalizatorima za procese reciklaže kako bi se hemijski razdvojilo što više plastičnog otpada u njegove građevinske blokove. Ovo poslednje će zauzvrat biti iskorišćeno za proizvodnju nove i održive plastike. Katalizatori su specifične supstance koje ubrzavaju hemijske reakcije. "Do sada je fokus istraživanja katalize bio na izgradnji plastike, ali sada je namera da se obezbede građevinski blokovi za novu plastiku", kaže Palkovits. 

 

Nemoj više da goriš

Konkretno, to znači da u budućnosti neće postojati samo jednodimenzionalna reciklaža, kao što je oporavak PET boce iz polovne PET boce. "Ovaj jednodimenzionalni ciklus mora da se pokvari", kaže Palkovits. Plastični proizvod sadrži sirovine koje bi mogle da se koriste za proizvodnju drugih, održivijih materijala. Istraživači ovo nazivaju višedimenzionalnim ciklusom. 

Švajcarska je, na primer, još uvek daleko od postizanja toga: svake godine se generiše oko 780.000 tona plastičnog otpada, što pokazuju podaci Federalne kancelarije za životnu sredinu. Više od 80 procenata toga koristi se za energiju u postrojenjima za spaljivanje otpada i dobrih 6 procenata u cementarima. "U društvu, svaki proizvod na kraju svog životnog ciklusa, ili naš otpad, treba da bude shvaćen kao vredna sirovina za sledeću generaciju proizvoda", kaže istraživač iz Ahena. 

Evo primjera iz laboratorija RWTH Aachen koji se dobro uklapa u trenutnu raspravu o plastici u Švicarskoj. U velikoj mjeri recikliramo PET boce, ali druga plastika poput polietilena (PE) još se ne skuplja na mnogim mjestima u ovoj zemlji; ona se spaljuje s otpadom. PE se najviše proizvodi i koristi u svijetu. Istraživačka skupina na Sveučilištu RWTH Aachen sada je uspjela razviti proces koji koristi polietilenski otpad za proizvodnju građevnih blokova koji se mogu koristiti za proizvodnju druge održive plastike.

Tako se nerazgradivi polietilen pretvara u plastiku napravljenu od biorazgradive polimliječne kiseline (PLA). Ambalaža, limenke ili boce mogu biti izrađene od PLA. Ili se koristi za proizvodnju pokrovnih folija za poljoprivredu, koje se nakon upotrebe mogu zaorati jer su, za razliku od PE-a, biorazgradive. Kirurzi koriste PLA šavove jer ih ljudsko tijelo razgrađuje.

“Plastika ima različite zahtjeve, samo je kratkotrajna u materijalu za pakiranje, ali ostaje u izolacijskim materijalima desetljećima, a razlikuje se i po količini”, kaže kemijska inženjerka iz Aachena Regina Palkovits. Samo sustav višedimenzionalnog recikliranja jamči cjelovito i učinkovito kružno gospodarstvo.

 

Kutija za alat za novu plastiku

U praktičnom smislu to znači da, prema načelu iz Aachena, građevni blokovi izvađeni iz plastičnog otpada čine svojevrsnu kutiju s alatom pomoću koje se može proizvoditi nova plastika prilagođena potražnji. Stoga imaju drugačiji pristup od većine istraživačkih instituta u svijetu. Do sada fokus nije bio na recikliranju, već na pronalaženju alternativa za plastiku. EU projekt Glopack, primjerice, traži metode za korištenje slame od voća, kukuruza ili pšenice kao sirovine za bioplastične folije. Kao osnova u budućnosti mogu poslužiti i lišće, trava, gljive ili alge.

Istraživači iz Aachena postavljaju još jedan zahtjev za buduće katalizatore. Ovisno o okolnostima, moraju raditi i pri odvajanju kontaminirane plastike. Postoji više od 13 000 aditiva kao što su plastifikatori, stabilizatori, bojila ili punila koje industrija dodaje u proizvodnju plastike ovisno o namjeni. Ove tvari otežavaju recikliranje.

I ovdje istraživači iz Aachena već mogu pokazati početne uspjehe u laboratoriju. Oni su proizveli levulinsku kiselinu iz otpadaka bukovog drva koristeći katalizator koji je bio tolerantan na razne nečistoće. Levulinska kiselina mogla bi se koristiti za proizvodnju plastike za farmaceutsku industriju koja proizvodi malo CO 2 .

 

 

Edited March 1, 2024 by Dragan

[Pletilja]

Ja sam snimila ove fotografije juce, u centru mog rodnog grada. U vreme austrougarske vlasti, u nasem Banatu  podizane su aleje  platana, dudova i  lipa ne samo u gradskim sredinama vec im u seoskim, tragovi mogu da se pronadju i danas, ogromna stabla, bogatih krosnji i debele hladovine. 

Fotogrfije su snimljene u najuzem centru grada, drvored je star koliko i zgrade, cca 40 godina,  od ljudi koji zive u ovim zgradama cula sam da je opravdanje za ovako bezumnu secu platana bilo to da grane padaju i nanose veliku stetu automobilima parkiranim ispod njih. Pa su problem resili ovako:

I ovako:

 

Razumem da se u uslovima elementranih nepogoda kao sto su oluje desavaju nesrece pa drvo ili velika grana padne u ubije nekog, srusi krov, polomi ogradu ali da je prevencija svih tih desavanja OVO - ne razumem. Zar nije jednostavnije i razumnije obici te drvorede, proceniti mogucu stetu, otseci po neku granu i ostaviti drvo da zivi i pruza ljudima svu blagodet bujne vegetacije? Ovo je zlocin i ne mogu da opisem koliko mim je zao ovih divnih zivih bica pod cijim  krosnjama sam odrastala i ja i moja deca. U grudima mi je i danas, 24 h nakon susreta, vrisak i samo je pitanje dana kada cu da ga pustim jer ovo ovde vise nije za ljude...

 

Edited May 22, 2024 by Pletilja

[Dragan]

Švicarski startup ima novo rješenje za odlaganje nuklearnog otpada

Švicarski startup želi koristiti poseban reaktor za pretvaranje nuklearnog otpada u električnu energiju.

Njihov poluživot također se znatno smanjuje. Ali Švicarska i dalje treba nuklearno skladište.

 

  Reveal hidden contents

Je li to rješenje za dva problema sa švicarskom opskrbom energijom? Ženevski startup Transmutex obećava nešto što se može čitati i ovako: želi ponovno proizvoditi električnu energiju iz nuklearnog otpada – točnije istrošenih gorivnih šipki. Nakon recikliranja, oni bi također emitirali toliko manje da bi bili bezopasni nakon samo 500 godina.

Odgovorni na svojoj viziji rade od 2019. Nedavno je predstavnik Stadela ZH predstavio plan, mjesto gdje bi se trebalo izgraditi švicarsko duboko odlagalište nuklearnog otpada. je prisustvovao “NZZ” Predstavljanju .

Tehnologija nije nova. U 1990-ima, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Carlo Rubbia dizajnirao je nuklearni reaktor koji bombardira visoko radioaktivne tvari elektronima i pretvara ih u tvari srednje do niske radijacije. Kao iu konvencionalnim nuklearnim reaktorima, ovdje se proizvodi toplina koja se može pretvoriti u električnu energiju. Princip se zove transmutacija i teorijski je opisan 1960-ih, kako objašnjava znanstveni časopis Quarks.

 

Konačno skladištenje bi i dalje bilo potrebno

Ovo također jasno pokazuje odakle dolazi naziv tvrtke Transmutex. Metoda se također značajno razlikuje od ponovne obrade istrošenih gorivnih šipki. One jednostavno spajaju ostatke fisibilnog materijala u nove gorivne šipke, kako objašnjava fizičar Harald Lesch.

Transmutexova ideja je iskoristiti nuklearni otpad koji nastaje u Švicarskoj za proizvodnju električne energije. Procjenjuje se da su prednosti metode za konačno skladištenje još veće.

Problem trajnog, sigurnog skladištenja nuklearnog otpada nije samo u tome što gdje god se za njega traži mjesto, ljudi čine sve da se radioaktivni otpad ne skladišti u njihovoj zemlji. Izazov je barem jednako velik osigurati da nitko u 100.000 godina ne dođe na ideju da iskopa još uvijek radioaktivne materijale i time izazove katastrofu.

Međutim, ako je istrošene gorivne šipke obradio Transmutex, nakon 500 godina emitiraju samo jednako jako zračenje kao prirodni uran i bezopasne su. Naravno, i dalje bi bilo potrebno sigurno duboko spremište.

 

Snaga iz nuklearne elektrane, hranjena otpadom

Prema izračunima tvrtke, bilo bi potrebno oko 50 godina za pretvorbu postojećeg i budućeg nuklearnog otpada u Švicarskoj. Metoda je, barem u teoriji, najčišći način za postupno ukidanje nuklearne energije jer za sobom ostavlja najmanje opasan materijal.

Osim toga, prema Transmutexu, švicarski nuklearni otpad mogao bi se koristiti za proizvodnju približno iste količine električne energije tijekom 50 godina koliko bi nuklearna elektrana Leibstadt proizvela u istom razdoblju. Stoga bi švicarski energetski sustav imao koristi od dodatnog izvora energije prije nego što se nuklearna energija konačno ukine.

Elektrane koje Transmutex želi izgraditi također bi bile znatno jeftinije od novih nuklearnih elektrana koje zagovaraju pojedini energetski političari. Izgradnja potrebnih postrojenja i njihov rad sve dok više ne bude nuklearnog otpada koštalo bi oko 6 milijardi franaka. Za usporedbu: troškovi razgradnje svih švicarskih nuklearnih elektrana procjenjuju se na 23 milijarde franaka.

Osim toga, postrojenja bi stvarala dodanu vrijednost prodajom električne energije i isporukom fisibilnog materijala, poput onog koji se koristi u medicini za ozračivanje tumora.

 

Potrebna bi bila promjena zakona

U Švicarskoj, međutim, postoji caka: zakon zabranjuje gradnju novih nuklearnih elektrana. Ovo bi prvo moralo pasti prije nego što bi Transmutex mogao ostvariti svoje planove. No, narodna inicijativa želi upravo to i nije nemoguće da Švicarska, s obzirom na energetske rasprave posljednjih godina, nuklearno postupno gašenje, o čemu je također odlučeno na referendumu. poništi

Nuklearni startup već pokušava dobiti dozvolu za izgradnju postrojenja u SAD-u. Druge zemlje bile bi zainteresirane za njihovu tehnologiju, javlja predstavnik Transmutexa za “NZZ”. Ponude za financiranje također su već zaprimljene. Na web stranici tvrtke navedeni su razni investitori.

Nagra, zadužena za konačno skladištenje nuklearnog otpada, uskoro će predati zahtjev za izgradnju konačnog skladišta u ciriškom Stadelu. Bude li sve išlo po planu, tamo bi se od 2050. skladištio ostatak iz švicarskih nuklearnih elektrana.

Transmutex ima još vremena za realizaciju svog projekta. Ova tvrtka također mora pronaći lokacije na kojima su ljudi voljni prihvatiti nuklearno postrojenje u svom susjedstvu. Osim toga, sve bi morali razvijati od nule i ne bi se mogli osloniti na nikakve uhodane procese, naglašava predstavnik Transmutexa. Ideja transmutacije nuklearnog otpada je uvjerljiva. Ali implementacija definitivno neće biti šetnja po parku.

 

 

 

Parazit uzrokuje masovnu smrt morskih ježeva diljem svijeta

Parazit uništava sve više i više populacija morskih ježeva. U roku od dva dana pretvara zdrave životinje u kosture.

To je kobno za koraljne grebene koji već pate od klimatskih promjena i onečišćenja okoliša.

 

  Reveal hidden contents

Masovno umiranje morskih ježeva brzo postaje globalna pandemija. Smrtonosna bolest sada je također otkrivena u Indijskom oceanu, izvještava istraživački tim u časopisu Current Biology . Snimka prikazuje bezbroj mrtvih morskih ježeva na plaži na otoku Reunion.

Epidemija predstavlja neposrednu prijetnju koraljnim grebenima diljem svijeta: morski ježevi jedu alge koje bi inače prerasle i ubile koralje.

Masovna smrt dijademskih morskih ježeva uzrokovana cilijatima prvobitno je primijećena na Američkim Djevičanskim otocima u siječnju 2022. Sljedećih mjeseci slična su opažanja zabilježena u velikim dijelovima Kariba. Zatim je pogođeno i Sredozemno, a ubrzo i Crveno more.

 

Čitave populacije nestaju

Istraživači procjenjuju da je od prosinca 2022. većina populacija zahvaćenih vrsta morskih ježinaca u Crvenom moru, kao i stotine tisuća morskih ježinaca diljem svijeta, uništena. Na primjer, u sustavu grebena u blizini izraelskog obalnog grada Eilata potpuno su nestale dvije vrste morskih ježeva koje su prije bile najčešće u zaljevu Aqaba.

Tim predvođen Omrijem Bronsteinom sa Sveučilišta u Tel Avivu sada je identificirao patogen odgovoran za masovnu smrt dijademskih morskih ježeva (Diadema setosum) - dugobodiljenih, crnih morskih ježeva - u Crvenom moru: trepljač sličan vrsti Philaster apodigitiformis. Jednostanični parazit također je uzrok masovnog izumiranja atlantskog dijademskog morskog ježa (Diadema antillarum) na Karibima prije otprilike dvije godine.

 

40 godina – i još se nije potpuno oporavio

Razoran pad stanovništva u ovoj regiji zabilježen je već 1983. godine. Prema znanstvenicima, populacije koralja i morskih ježeva na Karibima nikada se nisu u potpunosti oporavile. Može se pretpostaviti da je uzročnik tada bio patogen koji je sada identificiran. Prema istraživačkom timu, cilijata također napada Echinothrix morske ježince, skupinu vrsta blisko povezanih s Diadema.

Parazit uzrokuje da životinje postanu oklop bez tkiva unutar dva dana - osim ako grabežljivci prije toga ne napadnu oslabljene životinje. Rečeno je da se smrtonosni patogen prenosi putem vode i može zahvatiti velike površine u vrlo kratkom vremenu. Stabilnost koraljnih grebena ugrožena je do neviđene mjere, rekao je Bronstein. Bolest se širi ljudskim transportnim rutama, pokazali su podaci iz Crvenog mora.

 

Uzgajajte se radi očuvanja vrste

Zastrašujuće je vidjeti tisuće morskih ježinaca na morskom dnu kako se pretvaraju u kosture i nestaju u vrlo kratkom vremenu, kaže Bronstein. Za sada nema načina da se pomogne zaraženim morskim ježevima. Hitno je potreban uzgoj populacija ugroženih vrsta u sustavima uzgoja odvojenim od mora kako bi se zdrave životinje kasnije mogle pustiti natrag u prirodu. Osim toga, mora se istražiti koji su čimbenici doveli do izbijanja. Promjenjivi uvjeti okoline smatraju se mogućim razlogom.

Trepetljikaši se sastoje od samo jedne stanice i na svojoj površini imaju dlačice koje im omogućuju kretanje. Obično se nalaze u vodi i često su bezopasni. Međutim, rođaci sada pronađenih cilijata već su okrivljeni za masovnu smrt drugih morskih životinja poput morskih pasa.

 

 

Edited May 26, 2024 by Dragan

[Dragan]

Ludilo pobjeđuje

Ponovno katastrofalne poplave - ali desničarske populističke snage koje poriču klimatske promjene vjerojatno će dobiti prednost na izborima za EU.

 

Mogli biste to nazvati cinizmom slučajnosti: još jednom u posljednjih nekoliko godina, dijelovi Njemačke bili su pogođeni "poplavom stoljeća", pojmom čije vremenske implikacije sada izgledaju samo nenamjerno komično. Stanje je također prijeteće u mnogim mjestima u Švicarskoj i drugim europskim zemljama. Istodobno, istraživanja predviđaju značajan porast desničarskih i desničarskih populističkih stranaka s obzirom na izbore za Europski parlament sljedeće nedjelje – dakle onih snaga koje niječu klimatske promjene izazvane čovjekom ili barem trivijaliziraju njihove posljedice. I stoga odbijaju mjere gotovo bez iznimke.

U najnovijem “Spiegelu” istraživač klime i mora Stefan Rahmstorf objašnjava zašto su i obilne kiše i suše sve češće zbog globalnog zatopljenja. (Daljnja znanstvena saznanja možete pronaći ovdje.) Ipak, AfD u svom predizbornom programu tvrdi da “do danas nije dokazano da su ljudi, posebice industrija, značajno odgovorni za klimatske promjene”. Nizozemski desničarski populist Geert Wilders želi nacionalni zakon o klimi staviti “kroz šreder”, dok Marine Le Pen optužuje Međuvladin panel za klimatske promjene za “alarmizam”.

 

A što misli Christoph Blocher?

Čelnik talijanske Lege Matteo Salvini nedavno je ironizirao klimatske promjene riječima “Ljeti je toplo, zimi hladno”, dok s onu stranu Atlantika Donald Trump i argentinski predsjednik Javier Milei odlučno negiraju utjecaj čovjeka na klimu. A u ovoj zemlji? U intervjuu za NZZ početkom 2023. godine, Christoph Blocher je na pitanje postoje li klimatske promjene koje je uzrokovao čovjek odgovorio rijetko apsurdnom rečenicom: “Klimatske promjene, da, ali vjerojatno ne promjene.”

Važan razlog takvom ludilu je taj što su mjere klimatske politike i međunarodne konferencije o klimi idealno prikladne za razotkrivanje temeljnog motiva desničarske populističke propagande: elite, u obliku zanemarenih političara, nezemaljskih znanstvenika, pretjerano revnih predstavnika nevladinih organizacija, koji u oblik povučenih političara, nesvjetovnih znanstvenika, pretjerano revnih predstavnika nevladinih organizacija, navodno prizemne populacije s propisima i zabranama koje se maltretira. Uzbudljiva pitanja su: Koliko loša situacija mora postati prije nego što globalno zatopljenje izazove trajnu promjenu u percipiranom poretku najhitnijih problema? Koliko još gradova mora biti poplavljeno prije nego što se uruši povjerenje u stranke i političare koji, s kapom na glavi, jednostavno niječu prijetnju planetarnih razmjera?

Političke tendencije za sada se još uvijek kreću upravo u suprotnom smjeru.

 

Prema riječima stručnjaka, vjerojatno je više od 2,5 stupnjeva

“Nemojmo imati iluzija: teško da ćemo se moći prilagoditi temperaturama od tri stupnja”, kaže istraživač klime i mora Rahmstorf u “Spiegelu”. U svibnju je britanski časopis “The Guardian Weekly” zamolio 380 vodećih svjetskih klimatologa da prognoziraju koliko stupnjeva očekujemo. Tri četvrtine njih pretpostavlja najmanje 2,5 stupnja, 42 posto čak pretpostavlja više od 3 stupnja.

Naslov na naslovnici tjednika Guardian glasi: “Živimo u doba budala”. Ako držite bilo koju sliku iz poplavljene južne Njemačke uz grafiku s prognozama za EU izbore, onda morate reći: da.

[𝓑𝓪𝓫𝔂]

 

 

[Kronostime]

[Pletilja]

Citam juce da topljenje leda na polovima i akumulacija te vode  na ekvatoru polako usporava kretanje Zemlje pa nam se dan produzava....za 2,4 milisekunde. Da ne verujes koliko daleko stize uticaj najstetnije zive vrste na planeti.

[Kronostime]

  On 7/19/2024 at 4:30 AM, Pletilja said:

Citam juce da topljenje leda na polovima i akumulacija te vode  na ekvatoru polako usporava kretanje Zemlje pa nam se dan produzava....za 2,4 milisekunde. Da ne verujes koliko daleko stize uticaj najstetnije zive vrste na planeti.

Expand  

Najgore je usporavanje Golfske struje - to najvise doprinosi nestabilnom vremenu i povecanim temperaturama sirom Evrope i suse kao posledice istih.

Jednostavno - meteorolozi ne mogu da predvide sa preciznoscu vecom od 6 sati (u najboljem slucaju) razvoj lokalnih nepogoda i adekvatno pripremanje za iste: protivgradna odbrana, ciscenje odvodnih kanala i kisne kanalizacije je nesto sto se tek posle nepogoda razmatra.....

Eh, vise ni na Vrsacku kulu ne mozes da odes bez opreme za sve vremenske prilike, a nekad je, u ovakvim vrucinama, bilo dovoljno neko meze i `ladno pice pa da pogled bludi po Banatu odozgo dok ti povetarac sa Karpata duva u ledja i rashladjuje te. 

Edited July 19, 2024 by Kronostime

[Smrtokapa]

Malo je neprecizno reći da Golfska struja usporava - ona nastaje kao posledica delovanja pasata, koji dobijaju svoj pravac usled Koriolisovog efekta, odnosno rotacije Zemlje. Nije u Golfskoj struji problem, ona radi svoj posao, a ako se Zemlja zaustavi kao u pesmi Prljavog kazališta imaćemo i većih briga od nje. 🙃

 

Problem je što zbog topljenja leda i smanjenja saliniteta dolazi do slabljenja Severnoatlantske meridijalne cirkulacije, koja deluje u istom smeru kao Golfska struja i pomaže da se njen uticaj oseti i daleko na severu.

 

Ok, cepidlačenje, ali ono što je bitno je da zbog ovih promena neće doći do povećanja temperatura u Zapadnoj Evropi, već do zahlađenja. Golfska struja zagreva vazduh iznad evropskih obala, zato je u Portu zimi blaga klima, a u Njujorku koji je na istoj geografskoj širini Hari i Marv zamalo da ukebaju Kevina zbog leda u parku.

[Selina]

  On 7/19/2024 at 6:54 AM, Smrtokapa said:

 

 

Ok, cepidlačenje, ali ono što je bitno je da zbog ovih promena neće doći do povećanja temperatura u Zapadnoj Evropi, već do zahlađenja. Golfska struja zagreva vazduh iznad evropskih obala, zato je u Portu zimi blaga klima, a u Njujorku koji je na istoj geografskoj širini Hari i Marv zamalo da ukebaju Kevina zbog leda u parku.

Expand  

Zaladneeelo opasno po Zapadnoj Evropi, videli ste to svi za vreme EM fuzbala, grejanja smo ukljucivali.

I padale su sive i sumorne kise dan i noc pa su se onda vladajuci Zeleni nasli u cudu jer vise ne ide mantra

najtopliji juni ikada u istoriji zabelezen😃

[Pletilja]

Propustila sam da prenesem da ovo produzenje trajanja dana moze da poremeti rad sa satelitskim sistemima u orbiti nase planete. Potsetilo me na to ovo danasnje rusenje digitalnih sistema u svetu.

[Dragan]

"Globalno zagrevanje deluje kao steroid za uragane"

Krajem septembra, Helene je odnela više od 230 života u SAD. Klimatske promene učinile su oluju jačom, kao i 2,5 puta verovatnijom.

Sada Floridi prete nove nedaće.

 

  Reveal hidden contents

To su bile apokaliptične scene koje su se dogodile na jugoistoku SAD-a krajem septembra. Uragan Helene ostavio je razaranje dugačko više od 800 km, od Floride do Džordžije, Južne Karoline, Severne Karoline i Tenesija do Virdžinije. Kada je stigao do kopna na Floridi, vetrovi su dostigli 225 kilometara na sat, uzrokujući rekordni olujni talas visine do 4,5 metara. U unutrašnjosti, preko južnih Apalačkih planina, Helene je pustila ogromne količine kiše. Više od 230 ljudi je umrlo, a nekoliko miliona je imalo struju. To čini Helene jednim od najsmrtonosnijih američkih uragana u poslednjih 50 godina nakon uragana Katrina 2005. godine.

Sada se ispostavlja da su klimatske promene koje je izazvao čovek ne samo značajno pojačale uragan, već su ga i učinile mnogo verovatnijim. Ovo je sada prijavljeno od strane 21 istraživača na čelu sa Friederike Otto iz Imperial College u Londonu u novoj studiji . Bez globalnog zagrevanja, oluja poput Helene bi se očekivala svakih 130 godina, navodi se u studiji. U današnjoj klimi, koja je oko 1,3 stepena toplija, takav uragan se javlja u proseku svake 53 godine – oko 2,5 puta češće.

Maksimalna brzina vetra uragana u području obale Floride porasla je za 21 kilometar na sat zbog globalnog zagrevanja, navodi se u studiji. I bilo je oko deset odsto više padavina nego u hipotetičkom scenariju bez klimatskih promena. Padavina uporedivog uragana mogla bi biti još deset odsto jača ako se Zemljina atmosfera zagreje u proseku za još 0,7 stepeni do dva stepena.

Helene je svoju ogromnu destruktivnu moć crpila iz veoma tople morske vode u Meksičkom zalivu. Zajedno sa vazdušnim masama koje su već veoma vlažne i prilično slabe strižne vetrove, toplo more je osiguralo da je Helene ojačala od uragana kategorije 2 do uragana kategorije 4 za samo deset sati i proširila se na prečnik od oko 600 kilometara. Prema studiji, globalno zagrevanje učinilo je tako visoke temperature morske vode 200 do 500 puta verovatnijim nego bez klimatskih promena.

 

Vraćen u klimu pre industrijske revolucije

U studiji, istraživači su koristili tri različita statistička modela kako bi identifikovali klimatske promene uragana. Centralna za ovo je metoda poznata kao atribucija . Jednostavno rečeno, istraživači prvo koriste stvarne vremenske podatke kako bi izračunali verovatnoću uragana poput Helene u današnjoj klimi, koja je 1,3 stepena toplija. Zatim, u klimatskom modelu, oni uklanjaju gas staklene bašte CO₂ koji se emituje sagorevanjem fosilnih sirovina i drugih ljudskih klimatskih faktora iz simulirane Zemljine atmosfere. Na taj način, oni vraćaju vreme, da tako kažemo, klimi pre industrijske revolucije. Zatim izračunavaju koliko je verovatno da će se uragan poput Helene dogoditi u ovoj predindustrijskoj klimi u Meksičkom zalivu.

Koristeći model oluje sa Imperial College u Londonu, istraživači su takođe utvrdili brzine vetra promenile klimatske promene. Konačno su utvrdili koliko su neobične temperature morske vode u Meksičkom zalivu sa modelom atribucije za okeane, indeksom klimatskih promena.

 

Neizvesnosti od 20 do 30 odsto u brojkama

"Po mom mišljenju, analiza je dobra, detaljna i čista koliko se može uraditi za nekoliko dana", kaže istraživač klime Reto Knutti iz ETH Ciriha, koji nije uključen u studiju. Međutim, nije moguće sa sigurnošću reći da li su se klimatske promene utrostručile ili "samo" udvostručile učestalost takvog uragana. "Neizvesnost od 20 ili 30 odsto u svim brojkama svakako mora biti uzeta u obzir. Ali osnovni trendovi su uspostavljeni godinama, bez obzira upravo na ovu oluju.

Prema Knuttiju, ovo je prvo povećanje učestalosti ekstremnih oluja kategorije 4 i 5, čak i ako se ukupan broj uragana malo menja. Drugo, dolazi do povećanja ekstremnih padavina jer topliji vazduh može apsorbovati i transportovati više vlage. I treće, sa sve više i više uragana , dolazi do brzog porasta intenziteta. Neke studije takođe otkrivaju da se oluje kreću sporije, uzrokujući više padavina da padne u istom regionu. Ali ovde su neizvesnosti veće, prema Knutti.

"Toplota koju ljudi dodaju u atmosferu i okeane deluje kao steroid za uragane", kaže Bernadette Voods Placki, glavni meteorolog u neprofitnoj organizaciji Climate Central i koautor studije. "Ako ljudi nastave da zagrevaju klimu, oluje će se razvijati u čudovišne uragane sve brže i brže, što će dovesti do još većeg razaranja."

Za koautora Gabriela Vecchija, profesora geofizike i direktora Instituta za zaštitu životne sredine High Meadovs na Univerzitetu Princeton, Helene je tragičan podsetnik da ne samo da su obalna područja izložena efektima tropskih ciklona i uragana, već i vlažnije i jače oluje takođe predstavljaju sve veću pretnju daleko u unutrašnjosti. Na kraju, na nama je: "Ako razumno smanjimo emisiju gasova sa efektom staklene bašte, bolje ćemo se suočiti sa izazovom za buduće generacije."

 

Nove nedaće zbog uragana Milton

Florida je već ugrožena novim nedaćama. Uragan Milton brzo je ojačao u Meksičkom zalivu, koji je još uvek veoma topao, i u ponedeljak je dostigao najvišu kategoriju 5. Planirano je da pogodi zapadnu obalu Floride u četvrtak kao uragan kategorije 3 ili 4. Prema prognozi američkog centra za uragane, u priobalnim regionima mogući su "izuzetno opasni" olujni udari.

Međutim, teže je reći koliko snažno klimatske promene igraju ulogu u uraganu Kirk , koji ovih dana pogađa zapadnu Evropu kao oslabljeni bivši uragan. "Da li će klimatske promene prouzrokovati da se vremenski obrasci širom Evrope održivo menjaju, deo je trenutnog istraživanja", kaže Julien Anet iz Meteo Švajcarska. Dakle, u ovom trenutku, ne može se dati nikakva izjava o povećanju ili smanjenju takvih oluja. "Ovo posebno važi za uragane koji su pogodili Evropu."

 

[Div]

  On 10/10/2024 at 11:45 AM, Dragan said:

"Globalno zagrevanje deluje kao steroid za uragane"

Krajem septembra, Helene je odnela više od 230 života u SAD. Klimatske promene učinile su oluju jačom, kao i 2,5 puta verovatnijom.

Sada Floridi prete nove nedaće.

 

 

Expand  

Čovek je uspeo da poremeti ravnorežu koja održava uslove za život na planeti, teško je reći koliko je moguće da se poremećaj popravi. Glavni sistemi koji su održavali milionima godina uslove za opstanak živog sveta su šume i okeani, površina pod šumama je drastično smanjena, mnoge biljne i životinjske vrste nepovratno nestaju a neke od njih su nezamenjive u održavanju eko sistema, uzrokuju nestana drugih vrsta, kao lančana reakcija koja se ne može zaustaviti. Takođe, zagrevanje okeana, uzrokuje promenu saliniteta, što menja tokove morskih struja, promenu u zagrevanju u dubini i na površini okeana i na balam koje okeani dodiruju.

Razvojem tehnologije ljudi su omogućili da populacija naraste na 8 milijardi, ali da bi opstalo toliko ljudi ugrožen je na dugi period opstanak i ljudske vrste i živog sveta uopšte. Tvrdnja da se priroda samoodržava i da se, vremenom, sve vraća u ravnotežu, je verovatno tačna, možda će se razviti novi život kome će odgovarati prosečna temperatura od 50 stepeni, koji će za ishranu koristiti plastiku koja je ostala od prethodnih živih bića, no ja gledam sebično, zanima me lhudska vrsta. 

  Quote

 

Забрињавајућа предвиђања Стивена Хокинга - једно се већ остварује

Стивен Хокинг држао је мотивационе говоре, дијелио савјете, а иза себе је оставио предвиђање 4 најтрагичнија пута људског развоја, након чега су се многи бацили у размишљање.

Његова четири предвиђања која брину цијели свијет су:

нуклеарни рат,

стварање генетски модификованих вируса,

глобално загријавање,

развој вјештачке интелигенције која одлучује да је човјек сувишан.

Постоји и пето његово предвиђање: човјечанство ће се опаметити и умјесто уништења бавиће се стварањем, укључујући одлазак у свемир на друге планете. Али научник је овај пут сматрао најневероватнијим.

Глобално загријавање је предвиђање које се већ дешава, а многи су забринути за остала његова "пророчанства".

Али Хокинг је рекао да нас може чекати други, оптимистичнији сценарио: можда ћемо постати свјеснији и почети да стварамо умјесто да уништавамо.

 

Expand  

 

 

 

Edited October 11, 2024 by Div

[Dragan]

Interesantna stranica - Udeo obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije

 

Udeo obnovljivih izvora energije u globalnom miksu električne energije porastao je za 10 procentnih poena na 30% od 2010. godine.