Jump to content

Vox Populi - Vox Dei


MetalHead

Recommended Posts

Vladika Nikanor dodeljuje sebi sredstva preko Eparhijskog upravnog odbora gde je on predsedavajući. Dodeljuje sebi 2 miliona dinara godišnje što mu ga dođe 170k mesečno. To zakonski nije plata tako da ne mora ni porez da plati na to.

 

@goldberg

 

Ako se crkva nije ogradila od toga i osudila onda je potpuno opravdano kritikovati je u globalu.

 

Edited by Klotzen
  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

11 hours ago, FrediB said:

Naravno da nije, ali bi trebali da snose odgovornost za svoje ludovanje i anticivilizacionastvo. 

To u idealnom slucaju.

 

U kojekakvim Srbijama, Rusijama, CG i slicno se mesaju u sve ko Dijamant margarin, ometaju i opstruiraju bilo kakakv napredak i izlazak iz ucmale zabokrecine i bukvalno su drzava u drzavi iznad svih zakona i niko ne sme ni A da im kaze jer to se odmah tumaci kao ''napad na naZiju'' 

Za Rusiju ne znam, za CG neću da komentarišem, ali realno crkva nema zmačajan uticaj na politiku u Srbiji. Ako pričamo o uticaju značajno je veći uticaj u Italiji i Grčkoj recimo. Ja ne kažem da ne postoji volja za tako nešto u SPC u Srbiji, ali istorijski gledano taj uticaj je mali.

Link to comment
Share on other sites

Ja ne znam da li igde u Evropi ima manje vernika nego u Srbiji. Uticaj SPC i ostalih religija je skoro pa beznačajan ali povremeno dobro dođe neka glupost koju izgovori pojedini sveštenik da se krene u medijsku hajku na iste. Ovaj se lepo namestio na zicer i sad neka trpi udar, sam je zakuvao o dao vetar u leđa svima koji bi da ponište religije. Vidimo i ovde da se materija ne poznaje ali se hrabro iznose neke tvrdnje.

Edited by Perkos2
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Don Juan said:

Za Rusiju ne znam, za CG neću da komentarišem, ali realno crkva nema zmačajan uticaj na politiku u Srbiji. Ako pričamo o uticaju značajno je veći uticaj u Italiji i Grčkoj recimo. Ja ne kažem da ne postoji volja za tako nešto u SPC u Srbiji, ali istorijski gledano taj uticaj je mali.

Zavisi kako posmatraš uticaj, a usredsredio bih se na sadašnjost. Tačno je da se dotična NVO ne pita da li će ministar biti Pera, da li će predsednik biti Mika, a premijer Žika, ali da su se mnogo upleli u svakodnevni život i politiku – jesu. Najveća Đinđićeva greška je što ih je uveo u škole u aktuelnom obliku predmeta kojim šire svoju ideologiju, iako je tome prethodilo uvođenje sv. Save kao školske slave za koje je odgovoran prethodni režim. Ovo drugo je, doduše, povampirena „tradicija" iz doba Karađorđevića, ali to nije isto doba. Otac savremene srpske prosvete je Dositej Obradović, ali se umesto njega slavi opskurni i jurodivi srednjovekovni princ. Profesionalna udruženja koja okupljaju stručnjake za ostale predmete su do sada imala minimalan uticaj i svela su se na organizatore takmičenja. Džabe njima tamo sede neki doktori, profesori ili akademici kad su matematika ili biologija irelevantni u odnosu na crkvene bajke.

 

Ukoliko se ništa nije nedavno promenilo, svaka pošiljka koju šalje državna pošta podrazumeva i reket za gradnju arhitektonske nakaze na Vračaru. Nikada nisam ulazio u to čudo niti nameravam, ali na osnovu fotografija mi se čini da bi taj novac bilo pametnije utrošiti na nešto drugo, a poštansko reketiranje mi zaista ne ide u glavu. Ne verujem da bi bilo koja institucija mogla da postigne isto, tj. da dobije stalan izvor prihoda koji se troši na bespotrebno luksuziranje.

 

Pravosuđe veoma benevolentno gleda na već poznate primere pedofila i ostalih manijaka u mantijama, bilo da govorimo o Patkomiju, bilo o najnovijem primeru verbalnih bljuvotina, bilo o mnogim drugim popovima dugog jezika ili veselog maestralnog organa.

 

Na pamet mi pada i podatak koji sam pročitao kod Ateista Srbije, a to je da se u poslednjih tridesetak godina u Srbiji i BiH izgradilo najviše verskih objekata, i to u apsolutnom smislu. Onaj ko hoće da podigne kuću ili zgradu mora da se dobro oznoji kako bi došao do građevinske dozvole ili upisa u katastar, ali evidentno je da crkve niču kao pečurke posle kiše. I ovde se mogu vratiti na poštanski reket jer je evidentno da se masna guska samo još više tovi.

 

Ne znam ni koji đavo se na crkvenim manifestacijama angažuju predstavnici vojske i policije, pošto bi te dve institucije morale da budu sekularne i u službi svih građana. To što svaki vojnik ili policajac imaju pravo da veruju u šta god hoće je jedno, ali nemaju šta da službeno traže na njihovim manifestacijama, osim ukoliko je npr. policija angažovana da ih obezbedi i slično. Isto tako, ne vidim potrebu ni da vojska ima popove-oficire, baš kao što nijedna druga državna institucija nema popove.

 

Ne znam ni šta državni funkcioneri imaju da razgovaraju sa popovima u vezi sa državnošću Kosova niti da odobravaju/ne odobravaju posetu pape jer oba pitanja su diplomatske prirode. Ako Srbija prizna državnost Kosova, to rade političari, a papa je, osim što je vođa sličnog NVO, ipak šef države.

 

Crkva može da odlučuje o tome da li će se držati ovog ili onog kalendara, kako će se baviti slavama i raznim verskim praznicima, a da se petlja u državne poslove jednostavno ne sme.

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

Osim Poljske ne postoji zemlja u Evropi gde je crkva (ne religija) veci kocnicar i vrsi veci pritisak i uticaj na drustvo. Cak ni Italija nije ni prineti.

 

To da li je neko pravi vernik ili nije je sasvim nebitno i ne oslikava taj uticaj.

 

Taj uticaj oslikava recimo sve veci broj mladih ljudi koji se krste po 15 puta kada prolaze pored neke crkve, trend i pomodarstvo koje je pocelo relativno skoro.

 

Taj uticaj oslikavaju recimo bumeri koji intruzivno kace po drustvenim mrezama/viberu ikone, cestitke, citate patrijarha Pavla i drugih, a zatucanost i agresivnost eruptira ako neces da im odgovaras na isti nacin ili saljes slicne idiotske cestitke.

 

Taj uticaj oslikavaju ovakvi popovi i raspopovi sa svojim anticivilizacijskim idiotizmima i MASA ljudi koja ih podrzava.

 

To da li ce crkva zvanicno da se ponasa ovako ili onako i nece (satro) da se mesa u civilne poslove je takodje irelevantno kada se prica o njenom uticaju na prilike u Srbiji koje je duboko zatucano i retrogradno drustvo, izmedju ostalog i zbog tog loseg uticaja crkve kao institucije.

 

A da ne pricamo i recimo o svetom savi skolskoj slavi koja je malo starijim generacijama od mene nametnuta kao i sve drugo kao neka vekovna tradicija a bukvalno se (u ovom obliku) slavi od devedesetih i to tek posle ti nekako dodje do glave, a kontam da 95% ljudi ovde od 20 do 40 godina pojma nema o tome.

 

Klasicno ispiranje mozga.

Edited by McLeod
  • Like 15
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Exactly, možda se crkva ne meša direktno u poslove države (a i to je diskutabilno), ali je glavni kreator opšte zatucanosti i nazadnosti koja odlikuje srpsko javo mnjenje. Mediji i dnevna politika su samo amplifikator toga - ponavljaju ono što se prodaje, a što kreira “institucija” u koju 85% “građana” Srbije ima najviše poverenja.

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

Ali tu se ne radi o uticaju crkve na kreiranju politike, nego o nekom religijsko-nacionalnom miksu, gde se relgija više posmatra kao politička ideologija, a ne kao nešto što je ipak nespojivo. Crkve su u Srbiji prazne, osim za praznike, a to je opet neki čin pomodarstva a ne nekog značajnijeg uticaja. Dovoljno je samo protrčati kroz komentare koji se ostavljaju na društvenim mrežama, a koji su recimo vezani za sadašnjeg patrijarha. U društvu gde postoji jasan uticaj crkve u kreiranju politike to je nemoguće. Kakav odnos imaju hrvatski desničari prema papi? Nisam siguran da bi tako nešto prošlo kod njih. Možda grešim.

Donošenje zakona, međunarodna politika, u dobroj meri i mediji su totalno odvojeni i crkva tu nema gotovo nikakav uticaj. Ako i ima značajno manji nego u nekim evropskim zemljama koje su članice EU. 

U Italiji crkva ima značajan uticaj na politiku, zato što svojim delovanjem može da bude tas na vagi koji će uticati na bitnije političke odluke, pa i na pad vlade. Tak uticaj nije nužno direktan, ali kroz delovanje u crkvama i te kako se može uticati na javno mnjenje. Slično je i u Grčkoj, Poljskoj.

U Srbiji crkva nema tu moć i nije je imala gotovo nikad kroz istoriju. 

Poslednji crkvenjak u srpskoj istoriji koji je imao kakvu takvu svetovnu vlast bio je Melentije Nikšić. On je želeo po izbijanju Drugog ustanka da uspostavi vlast po ugledu na Crnu Goru, ali je vrlo brzo ubijen. I od tada je taj uticaj nekada veći, nekada manji ali gotovo nikada presudan kada je donošenje zakona u pitanju. 

To šta ko kači, i ko se kada krsti je totalno nebitna informacija. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Srbija za svoju zatucanost moze da zahvali najpre podaničkom mentalitetu, partijsko-udbaškoj ideologiji i zavidnosti. Jedna od zadnjih stavki je religija i uticaj iste na svakodnevni život. Eno vam one spodobe na hepiju koje svakodnevno serendaju o situaciji u Ukrajini, oni su glavni problem Srbije a sigurno je da nemaji veze sa religijom, čak sam siguran da imaju vlast da bi rušili crkve kao enver hodža.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Dozivela sam svojevremeno kulturni shok kada sam prvi put dosla u Beograd nakon decenije u kojoj su ratovali i videla kako se ljudi - a narocito mladi! - krste kad prolaze na sto metara od one kicerajske rugobe od hrama. Ma i autobusu kad sede i vide hram kroz prozor! Neverica. Ja sam rodjena u Beogradu, odrasla sam tamo i to nikada nisam videla. Nisu ni moji roditelji, koji su u i odmah nakon WWII takodje rodjeni i odrasli u Beogradu. A kad sam cula da popovi bajaju (osvestavaju?) automobile, firme i estradu - numb! Pa kad sam shvatila da skoro svi slave neku slavu i kad sam videla kako to rade! Pa nekrsteni odrasli ljudi koji se naprasno krste - vulgo rituali. A tek kad me zviznulo koliko su zaumni (postali) oni od kojih se to zaista ne bi dalo ocekivati! Izdaja civilizacije! Rekla sam sebi kad je ludilo krenulo 90-ih da tamo vise nikada necu nogu staviti (mlada, ljuta - rat, wtf!?). Predomislim se nakon deset godina. I sacekaju me kvazi-vernici na sve strane - bum! Podanicka, martirska tragedija vecito "neshvacenih", koji ne shvataju da im agresija dolazi iznutra, ma koliko se oni kvazi-krstili. 

 

Crtica iz knjige U shumi metropola, najpoznatijeg austrijskog esejiste Karl-Markusa Gaußa:

„Iza trga Slavija, drvored sa obe strane ulice koja vodi blago uzbrdo. Kada smo se priblizavali nismo mogli da vidimo crkvu Svetog Save, koja nam je sve vreme bila cilj, sve dok nismo stigli na vrh brezuljka gde je ona zastrasujuće pocela da se nazire ispred nas. Sava, narodni svetitelj Srba, upokojio se pre skoro osam stotina godina, a ipak zivi ne samo u molitvama vec i u tuzi i gnevu vernika. Duboko dirnuti, ljube ikone koje ga prikazuju kao da je ziv i pristutan medju vernicima, koji jos uvek placu za njim i obnavljaju ljubav svake godine secajuci se okrutne sudbine koja je zadesila mrtve cije su kosti pre vise od cetiri stotine godina, pre nego sto je turski veliki vezir odnesen iz manastirskog groba i, po predanju, oskrnavljen i spaljen ovde na ovom brdu. Plamen je trebalo da bukne toliko visoko da bi ga pobunjenici u Banatu, preko Dunava, videli, jer je vezir svojim podlim cinom hteo da im urusi ponos i samopouzdanje.“ (Karl-Markus Gauß, Im Wald der Metropolen)

 

Ali je ovog esejistu, velikog putnika, osvedocenog kosmopolite otvorenog uma prevarila "kosmopolitska" povrsina metropole kasabe, kao i mnoge druge putnike namernike u susretu sa egzotikom. Spolja gladac - iznutra jadac. 

„Nismo ocekivali da cemo u Beogradu od svih mesta sresti najljubaznije Evropljane, kosmopolitske stanovnike velikog grada ciji je urbani karakter pokazala njihova nenametljiva spremnost da pomognu.“

Edited by Cyber
  • Like 3
  • Tuzno 1
Link to comment
Share on other sites

29 minutes ago, Don Juan said:

Ali tu se ne radi o uticaju crkve na kreiranju politike, nego o nekom religijsko-nacionalnom miksu, gde se relgija više posmatra kao politička ideologija, a ne kao nešto što je ipak nespojivo. Crkve su u Srbiji prazne, osim za praznike, a to je opet neki čin pomodarstva a ne nekog značajnijeg uticaja. Dovoljno je samo protrčati kroz komentare koji se ostavljaju na društvenim mrežama, a koji su recimo vezani za sadašnjeg patrijarha. U društvu gde postoji jasan uticaj crkve u kreiranju politike to je nemoguće.

I ovo što kažeš ima uticaj na politiku jer društvo inoktrinirano kvazi-religijom lakše pada na nacionalne gluposti koje se serviraju i koje su smernice u vođenju politike. Jeftino ćirilisanje, nacionanisanje, sabornost, složnost i ostale gluposti su sastavni deo diskursa NVO koja se naziva SPC. Nisam primetio da su režimski mediji kritički nastrojeni prema dotičnima, a čak i direktno sprovode njihov diskurs. Gde god su mainstream mediji u piatnju, gotovo uvek kažu tzv. CPC, a ne samo CPC. Nisam čuo da kažu tzv. RKC, tzv. Evangelička crkva, tzv. Jehovini svedoci, tzv. Mormonska crkva i slično. Malo smrdi na uticaj SPC. Ako jedan prodavac magle ima kredit, ne vidim razloga da se ne daje drugom.

 

A šta ćemo sa silnim povlasticama i provlačenja pored ruke zakona? Možda će se pojaviti u medijima da je neki seoski pop platio kaznu za prolazak na crveno, a čak se i relativno nebitni Bane Lopata izvlačio dok nije ubio čoveka.

 

Najveći problem su nezasluženo povlašćen položaj i moć da sisaju državnu sisu, a sve ostalo iz toga i proističe.

 

38 minutes ago, Don Juan said:

Donošenje zakona, međunarodna politika, u dobroj meri i mediji su totalno odvojeni i crkva tu nema gotovo nikakav uticaj.

 

Vidim da se po pitanju međunarodne politike ipak sastaju, ima još sličnih vesti, a bilo je situacija da se pitaju i za medije. Trpali su se i u donošenje nekih zakona, što su javno i rekli.

 

Baš me zanima šta bi se desilo da se pojavi neka nova stranka čiji bi se lider javno deklarisao kao ateista, ali to se neće desiti tako brzo.

 

24 minutes ago, Cyber said:

A kad sam cula za popovi bajaju (osvestavaju?) automobile, firme i estradu - numb!

Može da se osvešta i kladionica, nema tu diskriminacije po pitanju delatnosti :s_d:

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

15 minutes ago, DJ_Vasa said:

Može da se osvešta i kladionica, nema tu diskriminacije po pitanju delatnosti :s_d:

 

 

Ma upoznala sam jednog takvog raspopa. Verovatno zato moze da vozi dzip i dete skoluje u inostranstvu. Pohvalio mi se da mu najbolji prijatelj zivi u Svedskoj i radi kao "menadzer", organizuje ovde nastupe nasih pevaljki. Ne razvodi se od popadije da ne bi izgubio parohiju, hvata sojke po kraju i tako taj rad. Ali sa popadijom ima zajedniicki biznis, proizvode i prodaju crkvi one razne crkvene djindjuve koje "vernici" kupuju. 

Btw, cula sam neku pricu - da ne verujes. Jednog momka najbolji drug izbacio iz auta zato sto je ovaj opsovao u autu koji je osvestan! I kad cujes ono da na mladima svet ostaje ... 

Edited by Cyber
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

22 hours ago, Constantin said:

Kapiram....ti u svojoj glavi nemaš mesta za odgovornost izrečenog. Nažalost, nemaju je ni oni koji su zaduženi da se staraju o regularnosti foruma. Ne znam kako bih te nazvao, izaberi sam....ti ne kapiraš da ovakvom terminologijom amnestiraš Pahomija i ostale pedofile, samim tim....zaključi sam. Znači da si mi od ovog momenta na IL.......

Ma pusti ti te teorije, a evo ovaj lepo napisao:

 

Quote

Kultura nije dobro oružje u borbi protiv nekulture

 

Sada ću izreći jednu jeres… Ali staću čvrsto iza nje, pravdajući se sopstvenim iskustvom, a ono nije malo. I ne morate se slagati sa mnom, samo nemojte da me ubeđujete ni u šta. Negirajte me u tišini.

 

Kultura nije dobro oružje u borbi protiv nekulture.

 

Kultura i nekultura nisu antipodi kao što su crno-belo, toplo-hladno. Ako mi je hladno ugrejaću se, ali ako sam nekulturan, kultura tu ništa neće promeniti. Kultura je poklon kulturnima, ona nije za one druge. Niti je ti drugi traže, niti žele.

 

Nametanje kulture je nekulturno. To je ona priča sa svinjom i učenjem klavira. I ja ne želim da preobratim nekulturnog, jer zaludan je to posao. Apostolima je bilo lakše. A i zašto bih to radio? Da ovaj svet postane lepše mesto? Ne pričajte gluposti.

 

Protiv nekulture ne postoji dobro oružje. Iz jednog prostog razloga: nekulturu je baš briga što je nekulturna. Ne možete ubiti leš.

 

Kultura je danas u Srbiji pre gerilski rat izgubljenih duša koje se odavno ne nadaju pobedi, nego otvoreni i široki front dve jake vojske. Nije više ni rovovska borba, ni nož na nož, hvatanje za grlo. To je odapinjanje strela sa neke uzvisine na tenkove. 

 

Link to comment
Share on other sites

Legendarni Kocha o opancima

 

“Bašibozluk, bagra i brabonjci ustali da obnove Dušanovo carstvo. Srbi su samo protiv onoga ko bi hteo da ih makar malo opameti, a oduševljeno kliču svakome ko ih još više zaglupljuje, unazađuje i unesrećuje. Žalosno je što su Srbi u civilizacijskom i kulturnom pogledu ostali na nivou na kome su bili pre sto godina. Oni nisu u sukobu sa svetom, već sa samima sobom, vraćajući se na šajkaču i opanak iz kojih su jedva izašli. Bio sam i ostao Srbin, ali nisam bolesna zadribanda i Srbenda. Takvi su izdali i osramotili srpski narod i narugali se njegovoj stvarnoj istoriji.”

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Reče onaj kojem je partijska ideologija bila preča i od sopstvene porodice. Srbinu je nasilno oteta država,nacija i vera pa se i dan danas koprca  da pod  naslednicima tita, kapičića i rankovića  pretekne. Željan svega toga često pogreši u koracima ali sve dok se ne oslobodi naslednika onih koji su suspendovali Srbiju nema koraka napred.

Link to comment
Share on other sites

18 hours ago, Darko said:

@Milenko Puzigaca valjda znaš šta mislim o ovom takozvanom vladiki i onima koji podržavaju linč. Ono što me je zabezeknulo je i tvoj sam lajk na linč preko streljanja, ovoga puta komunjara na vernicima i popovima SPC. Ne znam da li primećuješ, ali si time izjednačio sve ljude u SPC i đubrad tipa ovog nazovi episkoga i protektora pedofila. Iskreno, mene je to naježilo i još nisam dobio odgovor na šta si mislio. 

Pa ima odgovor. Kao i za Konstantina "izjava stoji sama po sebi".

 

Niko ne poziva na streljanja, niti se odnosi samo na popove, vernike, wgaf, nego generalno, na sve, i na ono sto su događaji iz prošlosti. Ako su i tada ovakvi kao sad bili uzurpirali tu zemlju i radili sve isto kao sad sto rade, svi komplet, i popovi, i domacini, ali i "narod", ako su bili takvi isti ostrvljeni krvozednici protiv civilizacije ogrezli u zlu, ne vidim zbog cega bi ja trebalo da mislim da je adekvatno postupanje sa takvima bila neka nepravda. Ako je tako bilo kao sad, nepravda je sto im nije naplaceno vise.

 

Stvarno ne znam sta hoces da mislim o onima koji su toliko okoreli u anticivilizacijskom opredeljenju da je to strasno. Mozda neko misli drugacije, ali ima ko vidi kroz njihove licemerna i ljigava smeskanja i glumljenja kojima misle da su nekoga zavarali. Evo na primer, to sto je taj pop srao na usta, i onaj iz zveri, mogu oni da pricaju sta hoce, ali ima ko zna da gotovo kompletno stanovnistvo te teritorije koja je zalutala u Evropu misli to isto. I to ne samo o gej paradi, nego o svemu sto nije oni. To je sigurno kao da je uklesano u stenu.

 

Ne vidim zasto bi bili pogresno kad se takvi, ako su u Evropi, nemilosrdno gaze, a za njihovo pravo da budu divlji i necivilizovani me bas zabole pajsije. Nemaju takvi to pravo.

 

Kad se steknu uslovi, kao sto su se bili stekli posle WWII takve treba silom civilizovati, to je sve, jer oni sami za to niti su sposobni, niti to hoće. A kad se takve stvari rade, neophodno je, sto bi rekla VIKI iz I, Robot neke ovako... proglasiti junacima otadžbine, i to prvo one najokorelije i koji su najvise ogrezli u zlu. My logic is undeniable.

Quote

Neka ti Putin plati - Teofil Pančić

 

Nema otpora bez solidarnosti. To je valjda jasno. Ako nismo solidarni, nismo ni otporni, nego smo međusobno izolovane egoistične grupice, jalove i beznačajne.


Je li tako? Tako je.


Okej. Nastojim da budem solidaran. Ne razumem zahteve protestujućih ratara jer se ne razumem u njihove probleme, ali želim da im verujem. Ne bi oni valjda bez neke ozbiljne muke dovezli svoje traktore u moj grad.


Iz tog razloga, što želim da pokušam da im verujem, ne pitam se odviše glasno, a vidim da se ne pitaju ni drugi – a kog đavola ratari traže u mom gradu, kad u njemu odavno ne stoluje nikakva stvarna vlast?


Intimno, deluje mi to glupo, pa i kukavički, to što su došli ovamo a ne u odmah Beograd, bez presedanja, kad su svi oni s kojima pregovaraju i svađaju se u Beogradu, a ovde odavno nema ničega i nikoga osim jedne lepe, impozantne bele građevine arhitekte Dragiše Brašovana, ali u toj zgradi nema ničega za njih.


I ima jedan širok, lep bulevar koji teče pored te zgrade, jedna arterija gradska koju su rešili da zapuše, kažnjavajući nas ne zna se tačno za šta.


Ali, rekoh, ja želim da budem solidaran. Nešto mora i da se istrpi, za dobrobit bližnjeg, koja je valjda naposletku i moja dobrobit, na ovaj ili onaj način.


I tako sam rešio da se ne ljutim i ne nerviram, šta god da se dogodi. Čak ni onda kada smo seli u taksi s namerom da stignemo na otvaranje prijateljeve izložbe na Petrovaradinskoj tvrđavi, da bi se ispostavilo da su gnevni traktoraši naprasno, skoro pa nama pred nosom, blokirali Varadinski most.


Smoreni, rezignirani, spontano smo odustali od traženja prohodnog mosta po gradu i izašli iz taksija, da pokunjeno otklipsamo nazad kući. Šta sad, možda je takva karma ove večeri… A ako će naše odsustvovanje sa jednog večernjeg druženja na terasi Tvrđave nasekirati Anu Brnabić i Aleksandra Vučića (haha!), onda u redu, neka bude.


Nekoliko metara od mesta gde smo sahranili nade u prelazak na drugu obalu, stajala su dvojica mladih traktoraša. Jedan od njih, trbušast, mišićav i preplanuo, paradirao je ponosno u zelenoj majici preko koje je, celom dužinom i širinom, bilo ispisano veliko latinično Z. Delovalo je da se dobro zezaju njih dvojica, razdragani kao Stanlio i Olio jedne bizarne, navodno seljačke bune.


I tog je trenutka, eto, umrla moja solidarnost. Ne kažem da svi u tim traktorima nose Z na majici ili bar u srcu, možda nije ni većina takvih (hmmm…), ali ja sam video njega, on mi se isprečio pred mostom i on je rešio da mi zabrani da stignem kuda sam krenuo.


A zašto je važno to Z kad ono nije tema njihovog protesta? Zato što, rekosmo već, nema otpora bez solidarnosti. I ja onda, šta ću, razmišljam o solidarnosti.


S kim ili s čim je solidaran neko ko kao svoj javni, politički „stejtment“ na jednom javnom protestnom činu obuče tu majicu? Svakako ne sa hiljadama ljudi pobijenih od tog slova Z, svakako ne sa neizbrojnim gradovima i selima sravnjenim sa zemljom od tog slova Z. I sve to u Ukrajini, zemlji-žitnici, kao jednoj ogromnoj Vojvodini, gde žive neizbrojni „hlebotvorci, čestit soj“. Koliko je traktora uništilo i koliko je traktorista do sada ubilo ili osakatilo to Z, a koliko će ih tek pobiti, proterati iz domova, spaliti im mnogo više od jedne letine?


Gledajući tog stvora u Z-majici, priznajem, osetih se ophrvanim izrazito nehrišćanskim mislima i željama. Ah, ali to nije baš tolerantno, zar ne? Tako je, nije tolerantno jer ja nisam tolerantan prema onima koji uzimaju sebi za pravo da u pogrešnom pravcu prelaze donju crtu osnovne ljudskosti, a posle kmeče i traže svoja prava.


I koliko bi on bio tolerantan, kamoli solidaran, prema protestima protiv ruske agresije, recimo, ili protiv političke samoizolacije Srbije? A o nekom Evroprajdu da i ne govorimo…


I zato nije bez smisla postaviti pitanje: koja i čija prava, prijatelju? Za početak, mogao bi da okušaš sreću da protestuješ ovako kod milog Putina, pa da vidiš kako ćeš se provesti. Lako je ljubiti tirane na daljinu. Drugo, ako ti je normalno i poželjno da slovo Z ubija, pali i osvaja, onda bi možda mogao od Putina da tražiš i povoljniju cenu svojih proizvoda? Neka ti Putin, care, plati to tvoje žito.

 

Edited by Milenko Puzigaca
Link to comment
Share on other sites

51 minutes ago, Perkos2 said:

Ne počinje istorija Beograda od '45  kao što neki veruju. 

 

Nije tajna, ja sam pomenula ´45-u, nema potrebe da ovako mufljuski uvijas i ucitavas. Evo da ti kazu "neki" - naravno da istorija Beograda ne pocinje ´45 ali (neki) rodjeni tada su jos zivi pa mogu da ispricaju kako je bilo u njihovom okruzenju u to vreme. A mogu i da ispricaju kako je bilo i u vreme njihovih roditelja, baba i dedova. Pa sam zahvaljujuci tome i ja mogla da cujem o crkvenim i slavskim obicajima kod prababe u ulici Cernisevskog na Cuburi (pradeda pao u ratu) i jos nekih starinskih likova ju gradu. Slave se u predratnim beogradskim kucama nisu slavile ovako kicerajski kao danas. Ja znam kako su moje babe i dede to radile pre rata jer su isto tako nastavili da rade i posle ´45 (sto b i menjali?) - odrasla sam sa tim. Ja nisam vernik ali ima respekt prema nacinu na koji su oni praktikovali te svoje obicaje. Secam se i kada i kako i zasto se islo u crkvu - uglavnom na vencanja, krstenja i sahrane. U crkvi su se krstile bebe a ne gangsterajske i estradne matore mrcine. Ovakav kvazi-verski kiceraj kao danas se nije praktikovao, o tome svedoce generacije. 

 

Edited by Cyber
  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

  • fancy locked this topic
  • fancy unlocked this topic

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...