Jump to content

Šta čitate?


zoe Bg

Recommended Posts

53 minutes ago, Selina said:

Ja sam imala tu knjigu i onda je moj jako dobar prijatelj morao u bolnicu i ja mu dam tu knjigu da je cita.

Covek umre posle tri nedelje u bolnici i meni je bilo jako neprijatno da pitam da mi vrate knjigu.

Ponovo sam je kupila, polovnu, ali ja uvekl i kupujem te "polovne" jer su nove uzasno skupe, a te "polovne"

zapravo su skoro pa i uvek i neprocitane.

Kad ne znam sta da citam ja citam Andre Zida, Morijaka, a uvek mi je pri ruci i "U potrazi za izgubljenim vremenom"

i onda uzmem bilo koji deo ( tu neke radnje i nema) i uzivam u prelepim mislima, opisima cveca, nekim drustvenim

obicajima malo bogatije gradjanske klase.

 

Moje izdanje je iz one edicije što se kupovala uz Novosti, u principu je okej, osim odvratnog omota koji krasi svaku knjigu. A kada sam pokušao da je kupim ustanovio sam da osim tog izdanja postoji neko B92 izdanje od pre 20-25 godina, i neko relativno novo Lagunino izdanje, a njihova izdanja gledam da izbegnem kad god mogu jer im je prezentacija krš. 

 

Kad smo kod politike izdavačkih kuća, letos sam čitao Bolanjov 2666 u Laguninom izdanju, izgleda da su prvi tom odštampali u dosta većem tiražu, s obzirom da sam ga uredno kupio u knjižari, a prvi tom je nemoguće kupiti čak i polovan, pa sam bio prinuđen da odem u biblioteku. Normalno, svoja izdanja nikada nemaju reizdanja..

 

Što se tiče Kartareskua koga smo ranije pominjali, to je Kontrast izdanje iz 2017, i verovatno je najgore lektorisana knjiga koju sam ikada pročitao! Na svakih nekoliko strana promašen predlog, padež, progutano slovo. Knjiga je toliko dobra da se čak nisam ni iznervirao, samo sam bio razočaran. Makarti je takođe njihovo izdanje, i tu je situacija već dosta, dosta bolja, grešaka u knizi ima za prste jedne ruke, tako da se nadam da će i dva naredna dela Kartareskuove trilogije dobiti takav tretman.

 

Takođe mi je nejasno zašto Murakamijeva Hronika ptice navijalice nikada nije objavljena u Srbiji, njegov najbolji roman, Geopoetika je uredno objavila sve ostale, a ovde se može čitati samo u izdanju Šahinpašića iz Sarajeva.

Link to comment
Share on other sites

23 hours ago, robespierre said:

 

 

 

Takođe mi je nejasno zašto Murakamijeva Hronika ptice navijalice nikada nije objavljena u Srbiji, njegov najbolji roman, Geopoetika je uredno objavila sve ostale, a ovde se može čitati samo u izdanju Šahinpašića iz Sarajeva.

U Srbiji je jako komplikovano biti Izdavac. Prvo moras da platis prevodioca, a onda je izdanje u 1000 ( moze i 5000 , mada je obicno

1000 primeraka) koje pa opet kupi 3 coveka. Ja citam na drugom jeziku, kupovala sam i knjige prevodjene na nas jezik, ali to je

uglavnom jad i beda. Najbolje su nase knjige one koje su prevodjene u doba Jugoslavije, ali to oces Mukaramija 😁

Link to comment
Share on other sites

On 12/6/2023 at 12:11 PM, robespierre said:

 

 

 

Takođe mi je nejasno zašto Murakamijeva Hronika ptice navijalice nikada nije objavljena u Srbiji, njegov najbolji roman, Geopoetika je uredno objavila sve ostale, a ovde se može čitati samo u izdanju Šahinpašića iz Sarajeva.

 

To Šahinpašić izdanje je prevod sa engleskog, tako da ja to ne bih čitao. Nemam pojma zašto Geopoetika nije objavila tu knjigu, pošto je inače izdala mnogo njegovih knjiga, u prevdu sa japanskog.

Znam da postoji neka kontroverza i sa engleskim izdanjem, izdavač je valjda skratio knjigu za par stotina strana, tako nešto.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, Selina said:

U Srbiji je jako komplikovano biti Izdavac. Prvo moras da platis prevodioca, a onda je izdanje u 1000 ( moze i 5000 , mada je obicno

1000 primeraka) koje pa opet kupi 3 coveka. Ja citam na drugom jeziku, kupovala sam i knjige prevodjene na nas jezik, ali to je

uglavnom jad i beda. Najbolje su nase knjige one koje su prevodjene u doba Jugoslavije, ali to oces Mukaramija 😁

 

Pa sad, Murakami je dosta čitan pisac i Geopoetika je sasvim sigurno prilično zaradila na njemu.

Svi izdavači imaju komercijalnija i manje komercijalna izdanja, pa se krpe nekako. Nije njima baš toliko teško. Srpsko izadavaštvo je zapravo prilično dinamično i produktivno i u evropskim okvirima, samo što se zbog slabe kupovne moći krešu troškovi, pa je često loš prevod, lektura preskočena, oprema nekvalitetna..., ali zato Srbija ima možda i najjeftinije knjige u Evropi.

Ko želi drugačije, može da kupuje raskošno opremljena i dobro prevedena hrvatska izdanja, od dvadesetak evra pa naviše.

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

On 12/4/2023 at 1:56 PM, Selina said:

I najnoviji je Nobelovac ( Jan Fose) Norvezanin, ali ga ja najverovatnije necu citati jer jednostavno jel " ne postizavam".

 

 

Sta mi bi, ne znam, tek, porucila sam Melanholiju I i II i sta da vam kazem, besna sam kao zolja, neka je i 100 puta nobelovac, bolje da sam bacila pare kroz prozor.

Melanholija I

Omaz, kazu, velikom norveskom slikaru pejzazisti koji je umro mlad i lud. I sad, na 100 i vise strana citalac se nalazi u njegovom bolesnom umu,  u pitanju je jedan traumatican dan koje ce, biografija sikara to kaze, biti sudbonosan za dalji tok radnje. Za sada, stotinu strana neprestanog ponavljanja istih fraza, istih slika na jedan nedopustivo plitak nacin je neverovatno mucenje za mene, citaoca. Ne mogu da se identifikujem sa glavnim likom, ne mogu da osetim empatiju jer ne poznajem takva dushevna stanja a opet, pisac se ne trudi da mi ih podrobnije opise jer, pisac i nije tu, ne moze ni da bude s obzirom da putujemo kroz um onog treceg. Ako mi citanje Melanholije II ne ponudi reshenje i objasnjenje, ovo ce biti najgluplja kniga ikad napisana. 

Najverovatnije da nisam u pravu, da ne mogu da dobacim do ong sto je vrednost dostojna tako velikog priznanja. Nista ja ne znam o teoriji knjizevnosti, ja sam samo citalac koji, valjda, ima pravo na vlastiti dozivljaj dela. I ako cemo pravo, za citanje Melanholije I bi i autor i izdavac a i clanovi Nobelovog komiteta meni trebalo da plate za mucenje tokom citanja. 

Mozda je nepravdno sto pisem utiske pre procitane Melanholije II ali samo citanje Melanholije I mi je iskidalo zivce. I dalje ne vidim poentu jedne dosadne i plitke price. 

PS. Ako je Melanholija roman toka svesti a na prvu loptu ona ima tu formu, kada se setim najblistavijih romana te vrste, ovo sto je objavio Fose je jadno.

Edited by Pletilja
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Ne znam kako, tek, uvek se zakacim za naslove koji su rasprodati pa mi je jedini nacin da do njih dodjem da pretrazujem prodaju polovnih knjiga. Saradnja sa prodavcima je za sada jako dobra, knjige stizu u roku od 24 h od uplate na tekuci racun i knjige koje sam kupila su u izvrsnom stanju, ova 3 poslednja naslova kao da nisu ni otvorena. Tako sam nabavila Belu Hmvasija, Antologija humana  i Brevijar, prosledicu ih cerki u USA, smatra nepravdom sto ga jedva da ima u engleskom prevodu a nama je bio znacajan i dok je mogao da se kupi u knjizarama, poklanjali smo ga prijateljima pa smo i ostali bez nasih, kucnih primeraka. Sad tragam za naslovom Scientia sacra,  prvi tom i moze da se nadje ali tom II nikako.....

Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Pletilja said:

Sta mi bi, ne znam, tek, porucila sam Melanholiju I i II i sta da vam kazem, besna sam kao zolja, neka je i 100 puta nobelovac, bolje da sam bacila pare kroz prozor.

Melanholija I

Omaz, kazu, velikom norveskom slikaru pejzazisti koji je umro mlad i lud. I sad, na 100 i vise strana citalac se nalazi u njegovom bolesnom umu,  u pitanju je jedan traumatican dan koje ce, biografija sikara to kaze, biti sudbonosan za dalji tok radnje. Za sada, stotinu strana neprestanog ponavljanja istih fraza, istih slika na jedan nedopustivo plitak nacin je neverovatno mucenje za mene, citaoca. Ne mogu da se identifikujem sa glavnim likom, ne mogu da osetim empatiju jer ne poznajem takva dushevna stanja a opet, pisac se ne trudi da mi ih podrobnije opise jer, pisac i nije tu, ne moze ni da bude s obzirom da putujemo kroz um onog treceg. Ako mi citanje Melanholije II ne ponudi reshenje i objasnjenje, ovo ce biti najgluplja kniga ikad napisana. 

Najverovatnije da nisam u pravu, da ne mogu da dobacim do ong sto je vrednost dostojna tako velikog priznanja. Nista ja ne znam o teoriji knjizevnosti, ja sam samo citalac koji, valjda, ima pravo na vlastiti dozivljaj dela. I ako cemo pravo, za citanje Melanholije I bi i autor i izdavac a i clanovi Nobelovog komiteta meni trebalo da plate za mucenje tokom citanja. 

Mozda je nepravdno sto pisem utiske pre procitane Melanholije II ali samo citanje Melanholije I mi je iskidalo zivce. I dalje ne vidim poentu jedne dosadne i plitke price. 

PS. Ako je Melanholija roman toka svesti a na prvu loptu ona ima tu formu, kada se setim najblistavijih romana te vrste, ovo sto je objavio Fose je jadno.

Fala ti Pletiljo ko sreskoj nacelnici za ovu analizu😍

Ja sam bas tu knjigu turila na spisak, ali sam nekako predosacala da je bas tako kako si ti napisala pa cu je ( i ne samo nju)

preskociti. Uzmi ( kupi, pozajmi, iznajmi) Idemo da krademo konje (Per Petešun ) i bices beskrajno srecna, tuzna, melanholicna.

Ja citam sada njegovu cetvrtu knjigu ( ima ih valjda samo pet) sa naslovom ( moj neki prevod) Proklinjem neumitnost vremena koje tece.

Citat je iz pesme Mao Cedunga ( on je pisao i poeziju), glavni junak knjige, kao student sezdesetih Maoist zapamtio je samo ovu neku

melanholicnu notu velikog vodje.

U knjizi su akteri sin i majka i njihova nemogucnost bilo kakve komunikacije. Njih dvoje komuniciraju samo tako sto jedan

drugog pita da li se seca (recimo) Trijumfalne kapije ili nekog filma sa Pol Njumenom, drugi vid komunikacije ne postoji,

a odgovori su uvek sa da i ne.

I majka i sin neprestano citaju, citanje je za njih zamena za socijalan zivot za koji nisu nekako sposobni.

Pocela sam da razmisljam da li sam i ja iz njihove uze familije😁

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Selina said:

Fala ti Pletiljo ko sreskoj nacelnici za ovu analizu😍

Ja sam bas tu knjigu turila na spisak, ali sam nekako predosacala da je bas tako kako si ti napisala pa cu je ( i ne samo nju)

preskociti. Uzmi ( kupi, pozajmi, iznajmi) Idemo da krademo konje (Per Petešun ) i bices beskrajno srecna, tuzna, melanholicna.

Ja citam sada njegovu cetvrtu knjigu ( ima ih valjda samo pet) sa naslovom ( moj neki prevod) Proklinjem neumitnost vremena koje tece.

Citat je iz pesme Mao Cedunga ( on je pisao i poeziju), glavni junak knjige, kao student sezdesetih Maoist zapamtio je samo ovu neku

melanholicnu notu velikog vodje.

U knjizi su akteri sin i majka i njihova nemogucnost bilo kakve komunikacije. Njih dvoje komuniciraju samo tako sto jedan

drugog pita da li se seca (recimo) Trijumfalne kapije ili nekog filma sa Pol Njumenom, drugi vid komunikacije ne postoji,

a odgovori su uvek sa da i ne.

I majka i sin neprestano citaju, citanje je za njih zamena za socijalan zivot za koji nisu nekako sposobni.

Pocela sam da razmisljam da li sam i ja iz njihove uze familije😁

Hvala za preporuku, poslusacu, moram, u nekom sam procepu sa sobom, okolnostima, ama, sa zivotom.

Nemam ni macku. Prvi put u zivotu sam sama u 4 zida i ne umem tako da postojim. Da li paukovi dishu? Imam jednu porodicu u cosku iznad kreveta, pa bar njih da cujem u gluvoj tami noci! 

Elem, cinjenica da nailazim na nekave bleskaste naslove mi kaze da sam se pogubila i da mi treba vodic pa cu vasu preporuku shvatiti na taj nacin.

Imam jednu molbu: Ne odustajte od Fosea, ako treba, poslacu vam moj primerak knjige pa ga procitejte bar malo, nemoguce je da bi se komitet Nobelove nagrade bas tako prevario? M islim da je, najverovatnije, do mene i ove faze kada sam besna od jutra do mraka. Treba mi macka.

Link to comment
Share on other sites

On 12/4/2023 at 1:56 PM, Selina said:

Jednog drugog (Norverzanina) toplo preporucujem,

 

Per Peterson: Hajde da krademo konje

Kradja konja u nemackom, norveskom ( verovatno i na drugim germanskim jezicima ima malo drugacije znacenje od konjokradica 

kod nas) znaci zapravo neko drugarstvo iz detinjstva u koje mozes da se uzdas celog zivota jer ste toliko slicni, isto mislite i zelite

da cak i konje mozete da kradete.

 

Atmosfera je u njegovim knjigama Hamsunsovska ( sa izuzetkom da je radnja barem 70 godina kasnije), ali i tu provejava Norveska

sa ljudima koji jako malo govore narocito ne o svojim osecanjima, gde deca imaju utisak da ih roditelji ne vole  jer svoju ljubav nikadfa

ne pokazuju i tako deca odrastaju pa su i sama skrta na recima i pokazivanju svojih osecanja.

Roditelji i brat autora izgubili su zivot devedesetih na nekom feribotu u pozaru i kroz celo njegovo delo ( ima sedam - osam knjiga)

provejava neka beskrajna tuga. Petersona nazivaju inace autorom norveskog Weltschmerza.

 

Naslov ima - kao i nekoliko dogadjaja u romanu – dvostruko znacenje. Kad Trond sa svojim vrsnjakom Jonom krene da "krade" komsijine konje onda to aludira na decacke avanture i fantazije o kaubojima na Divljem zapadu koji mogu da rade sta im se cefne. Hajde da krademo konje je otprilike isto sto i hajde da budemo nestasni. Druga konotacija "kradje" konja je vezana za Trondovog oca koji je tokom rata pripadao pokretu otpora i svercovao vaznu dokumentaciju preko granice – "idi kradi konje" je bila sifrovana komanda koja se koristila za vreme okupacije.

 

A propo atmosefere, ne kaze se dzabe da je citanje putovanje kroz svetove. Lepa proza ima tu moc da prenese atmosferu nekog dalekog mesta i zivota ljudi u njemu i/li stanje svesti. Negde pred kraj osnovne nadjem u policama knjigu Zima iz 1914. od Sigrid Undset (Nobelova nagrada za knjizevnost 1928). Totalno me je apsorbovalo mesto u norveskoj nedodjiji gde zimi stizu paketi i posta jednom mesecno kad ledolomac prokrci put za dostavu. Otvorio mi se (jos) jedan novi svet. Taj zivot, ta priroda, ta melanholija, ti ljudi i to mesto - kao da sam stvarno bila tamo. Desetak godina kasnije kada sam vec zivela u skandinavskom svetu padne mi na pamet da potrazim knjigu i da je ponovo procitam. Kad ono, nigde nema te knjige (to je bilo pre interneta kad si sve morao da trazis analogno). Ispostavilo se da se knjiga u originalu zove Prolece – jasno je zasto je naslov adaptiran u nasem prevodu. Elem, kad sam je ponovo procitala, to se potpuno poklopilo sa empirijom koju nisam imala kad sam knjigu prvi put citala u geografski i kulturoloski udaljenom Beogradu kao siparica. 

 

 

41 minutes ago, Pletilja said:

Ne odustajte od Fosea, ako treba, poslacu vam moj primerak knjige pa ga procitejte bar malo, nemoguce je da bi se komitet Nobelove nagrade bas tako prevario? 

 

Ne brinite, niti je Fose napisao samo Melanholiju, niti Nobelov komitet daje Nagradu za jednu napisanu knjigu (u Svedskoj su oba dela spojili u jednu knjigu). 

Edited by Cyber
  • Love 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

On 12/7/2023 at 3:38 PM, quentin said:

 

To Šahinpašić izdanje je prevod sa engleskog, tako da ja to ne bih čitao. Nemam pojma zašto Geopoetika nije objavila tu knjigu, pošto je inače izdala mnogo njegovih knjiga, u prevdu sa japanskog.

Znam da postoji neka kontroverza i sa engleskim izdanjem, izdavač je valjda skratio knjigu za par stotina strana, tako nešto.

 

Već sam čitao to Šahinpašić izdanje, pa mi je drago da nisam imao ove informacije, sigurno bi mi pokvarile užitak. Ostaje da se nadam izdanju prevedenom sa japanskog, mada nemam običaj da iščitavam knjige po više puta, u tom slučaju bih napravio izuzetak. 

 

Na kraju sam kupio Ne daj mi nikada da odem od Išigura. Ne mogu da kažem da je knjiga loša, zaista to nije, ali imam utisak da bi mi se više dojmila da sam je čitao u tinejdžerskim danima. S druge strane, to joj je i najveća vrlina, zaista ume da izazove neku žal za mlados' / saudade ka tinejdžerskim, pa čak i dečjim danima, nečemu što u meni generalno ne evocira preterano lepe uspomene. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

On 12/7/2023 at 3:38 PM, quentin said:

 

To Šahinpašić izdanje je prevod sa engleskog, tako da ja to ne bih čitao. Nemam pojma zašto Geopoetika nije objavila tu knjigu, pošto je inače izdala mnogo njegovih knjiga, u prevdu sa japanskog.

Znam da postoji neka kontroverza i sa engleskim izdanjem, izdavač je valjda skratio knjigu za par stotina strana, tako nešto.

I ja sam njegovu Norvesku shumu citala u prevodu sa engleskog, kasnije i neku drugu ( Naomin smesak), ali nisam obracala paznju

sa kog je jezika prevedena. Murakami sam svoje knjige prevodi na engleski, neke cak i pise na engleskom pa ih prevodi na

svoj maternji jezik. Pre dvadesetak godina napravio se veliki cirkus oko njegovih prevoda sa engleskog ( na nemacki) jer je prevodilac

neku erotiku prevodio mrtav ladan na nacin kako je to uobicajeno po Evropi i onda su prevodi sa engleskog otisli u istoriju, knjige su

ponovo prevodjene sa japanskog. Prevodjenje sa japanskog ( ili kineskog) jako je komplikovano, a ponajmanje zbog poznavanja jezika

i pisma. Ona ( prevoditeljka) navodi samo jedan primer;

Dvoje se sretnu na ulici i jedan kaze da mu je juce umro otac. Odgovor i reakcija u Japanu je samo jedna rec tipa "ah, da" i tu se

zavrsava konverzacija oko smrti. Kaze da onda prevodilac razmislja da to izmeni pa da napise recimo "zao mi je sto to cujem",

ali naravno da to ne radi. 

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Selina said:

I ja sam njegovu Norvesku shumu citala u prevodu sa engleskog, kasnije i neku drugu ( Naomin smesak), ali nisam obracala paznju

sa kog je jezika prevedena. Murakami sam svoje knjige prevodi na engleski, neke cak i pise na engleskom pa ih prevodi na

svoj maternji jezik. Pre dvadesetak godina napravio se veliki cirkus oko njegovih prevoda sa engleskog ( na nemacki) jer je prevodilac

neku erotiku prevodio mrtav ladan na nacin kako je to uobicajeno po Evropi i onda su prevodi sa engleskog otisli u istoriju, knjige su

ponovo prevodjene sa japanskog. Prevodjenje sa japanskog ( ili kineskog) jako je komplikovano, a ponajmanje zbog poznavanja jezika

i pisma. Ona ( prevoditeljka) navodi samo jedan primer;

Dvoje se sretnu na ulici i jedan kaze da mu je juce umro otac. Odgovor i reakcija u Japanu je samo jedna rec tipa "ah, da" i tu se

zavrsava konverzacija oko smrti. Kaze da onda prevodilac razmislja da to izmeni pa da napise recimo "zao mi je sto to cujem",

ali naravno da to ne radi. 

S druge strane, neki Japanci kažu da je Murakami za njih više zapadnjački pisac, nego japanski.

Kad je počeo da piše svoj prvi roman, Murkami se mučio, a onda je prvu stranu napisao na engleskom, pa je preveo na japanski. Kaže da je tako pronašao svoj glas. 

 

Ali definitivno se kulturološke razlike osjete u njegovoj literaturi. Zbog te uzdržanosti u komunikaciji koju si spomenula, reakcije likova meni često djeluju neprirodno, a njihovo ponašanje nemotivisano. 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Pol Oster je napisao novi roman ( ja licno knjige od 200 stranica nazivam novelama, a citam ih samo ako ne moram da ih

kupujem), a naslov je Baumgartner, lik iz naslova je on, Pol Oster koji je sada i u stvarnosti bolestan, ima karcinom

i na tih dvesta stranica opisuje svoje misli i osecanja u momentima bolesti, pa i pomisli na smrt,

Edited by Selina
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Citam jednu bas cudnu knjigu ( neko mi je poklonio) sa naslovom Genijalni buntovnici. a tu je drustvance

s pocetka devetnaestog veka koje se okupilo u Jeni i Vajmaru, na celu sa Geteom

U drustvu je i Schiller, ali i filozofi Fichte i Schelling, iz daljine ( Kenigsberg) javlja se i Kant

koji tada ima 75 godina i buni se protiv uloge zene u bilo kakvom drustvu jer je zena da radja i da cuti, trpi.

Mnogo sam pogodjena, necu ga citam😃

Vrlo zanimljive dogoddovstine u smislu da se sve ove budale raduju uspesima Napoleona i to samo

nekoliko godina pre nego sto ce Napoleon  sa svojom vojskom unistiti bas tu Jenu gde su oni bili.

U vezi knjizevnosti to je drustvance misljenja da su romani sviranje uz bubanj, da je to za dokone,

glupave domacice, knjizevnost je samo drama, klasika,  anticka tragedija

Tu Gete pise Fausta, a Schiller Valenstajna, jedan drugog recenziraju, meni je bilo skoro pa neverovatno

da u to vreme ta nikakva Jena ima univerzitet, a Berlin recimo nema.

Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Selina said:

Pol Oster je napisao novi roman ( ja licno knjige od 200 stranica nazivam novelama, a citam ih samo ako ne moram da ih

kupujem), a naslov je Baumgartner, lik iz naslova je on, Pol Oster koji je sada i u stvarnosti bolestan, ima karcinom

i na tih dvesta stranica opisuje svoje misli i osecanja u momentima bolesti, pa i pomisli na smrt,

Čitao sam Baumgartnera, Osterov starački roman.

 

Naslovni lik, stari profesor, već neko vrijeme udovac, ali i dalje jednako pogođen ženinom smrću, pokušava tugu artikulisati kroz objavljivanje pjesama iz njene zaostavštine, dok i dalje ne odustaje od mogućnosti da u trećem dobu pokrene život i pronađe novu ljubav. Lucidan i pomalo burleskan početak romana je odličan i, mada taj talas kasnije splasne, i toliko je dovoljno da opravda čitanje za koje nije potrebno mnogo vremena i napora - dobro je da se Oster vratio svom standardnom formatu poslije onog sumnjivog i predimenzioniranog 4321.

 

Knjiga sadrži većinu opštih mjesta i ideja koje se provlače kroz njegovu literaturu, ali meni je najviše smetalo što se Oster pod stare dane toliko ne može oteti od autobiografskog. Kao da nije dovoljno porijeklo i opšti background naslovnog lika, Oster je morao da ga u jednom trenutku pošalje u Ukrajinu u potragu za dalekim precima i tako ga direktno uključi u vlastito porodično stablo. Inače, taj dio sa putovanjem je naprosto umetnut i potpuno štrči u inače skladnoj strukturi romana. 

 

S obzirom na sve što mu se dešava, sve što Oster sad napiše može biti posljednje (od raka je obolio kada je već završavao ovaj roman, ali ranije je tragično ostao bez sina i unučeta), tako da ga ne treba previše kritikovati. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

22 minutes ago, quentin said:

Čitao sam Baumgartnera, Osterov starački roman.

 

Naslovni lik, stari profesor, već neko vrijeme udovac, ali i dalje jednako pogođen ženinom smrću, pokušava tugu artikulisati kroz objavljivanje pjesama iz njene zaostavštine, dok i dalje ne odustaje od mogućnosti da u trećem dobu pokrene život i pronađe novu ljubav. Lucidan i pomalo burleskan početak romana je odličan i, mada taj talas kasnije splasne, i toliko je dovoljno da opravda čitanje za koje nije potrebno mnogo vremena i napora - dobro je da se Oster vratio svom standardnom formatu poslije onog sumnjivog i predimenzioniranog 4321.

 

Knjiga sadrži većinu opštih mjesta i ideja koje se provlače kroz njegovu literaturu, ali meni je najviše smetalo što se Oster pod stare dane toliko ne može oteti od autobiografskog. Kao da nije dovoljno porijeklo i opšti background naslovnog lika, Oster je morao da ga u jednom trenutku pošalje u Ukrajinu u potragu za dalekim precima i tako ga direktno uključi u vlastito porodično stablo. Inače, taj dio sa putovanjem je naprosto umetnut i potpuno štrči u inače skladnoj strukturi romana. 

 

S obzirom na sve što mu se dešava, sve što Oster sad napiše može biti posljednje (od raka je obolio kada je već završavao ovaj roman, ali ranije je tragično ostao bez sina i unučeta), tako da ga ne treba previše kritikovati. 

Ovu cu knjigu svakako citati. Ni sama sebi ne mogu da se nacudim da sam citala 4321, ali mi se i dopadala dok sam je citala,

kasnije sam shvatila da on tu ponavlja ceo svoj opus, pa i svoj zivot.

Link to comment
Share on other sites

Od Ostera sam jedino čitao Invisible (čitao sam roman na engleskom, ne znam da li je objavljen na srpskom i pod kojim naslovom), sada već tome ima 10 godina, ali u sećanju mi je da dosta podseća na Makartija... samo je sve na nivou ispod. Ostavljam mogućnost da je to lažno sećanje s obzirom da taj roman i ovaj poslednji Makartijev između ostalog obrađuju istu, malo je reći škakljivu, temu. 

 

Trenutno čitam Kafkin Zamak, jako mi sporo i teško ide, jednom kad se izborim na programu je Malaparteova Koža.

Link to comment
Share on other sites

18 minutes ago, robespierre said:

Od Ostera sam jedino čitao Invisible (čitao sam roman na engleskom, ne znam da li je objavljen na srpskom i pod kojim naslovom), sada već tome ima 10 godina, ali u sećanju mi je da dosta podseća na Makartija... samo je sve na nivou ispod. Ostavljam mogućnost da je to lažno sećanje s obzirom da taj roman i ovaj poslednji Makartijev između ostalog obrađuju istu, malo je reći škakljivu, temu. 

 

Trenutno čitam Kafkin Zamak, jako mi sporo i teško ide, jednom kad se izborim na programu je Malaparteova Koža.

Sramim se priznati, ali ja Zamak nisam uspela da procitam. Pocinjala sam nekoliko puta, dosla do neke pedesete stranice i onda

bih batalila. Koza jos i moze da se cita, ali Kaputt me proganja i dana danas. Uzasne, ali stvarno  mnogo strasne scene  iz danasnje

Ukrajine, Belorusije, ali i Poljske. Ono, ima i Pavelica i serviranja ociju kao da su ostrige, knjizevnu vrednost to nema, ali neprocenjivu

istorijsku.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Ne volim Pola Ostera, nikako. Narocito nakon citanja Ovde i sada, 2008, prepiska sa M.Kucijem. Ostavila sam tu knjizicu na stolu jednog kafica, nisam zelela da je imam u kuci. Pokusala sam i sa jednim njegovim naslovom o momku koji gladuje, mos misliti, tema! I sad imam dvojac najgorih ikad: Oster i Fose, mogu pod ruku da se uhvate. Zavrsila sam Melanholiju II, pre 15 minuta i muka mi je, bukvalno. 

Ubih se ovih dana da utvrdim sta mi to izmice u Melanholiji, zeno! citas dobitnika Nobelove nagrade! Pa sta?! Ako cemo o ludilu, Dostojevski je to bolje opisao jos pre veka i kusur, Ako cemo o romanu toka svesti, evo Vulfove, briljantno. Fose natuca i muca, bukvalno. Kapa dole za fizicki rad kako Fosea a jos vise za prevodioca, ono je trebalo napisati a ne poludeti. 

Kontrapunkt lepote i svireposti promasen nacisto. Likovi svedeni na fiziologiju kako uma, tako i tela sa akcentom na ovo drugo.

Sta hoce Fose da kaze zaranjanuci u svu tu fiziologiju osim da je zivot gadan i da je najbolje da uzmem kanapce i da se besim o luster? 

Sve u svemu, ne znam sta cu sa ovom knjigom, rado cu je poslati nekom od vas jer je n e   z e l i m u svojoj kuci. Poruke u PM pa da se ratosiljam bede. 

A posle da mi se lepo objasni sta je pisac hteo da kaze i zasto je dobio Nobelovu nagradu za knjizevnost. 

Please!

A sad idem da se pocastim jednim naslovom Kucija, bilo kojim, da vratim veru u dobru knjizevnost.

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

24 minutes ago, Pletilja said:

 

Please!

A sad idem da se pocastim jednim naslovom Kucija, bilo kojim, da vratim veru u dobru knjizevnost.

Nedavno sam citala Doba gvozdja od njega  i bre kao da si mu ti bila inspiracija za knjigu.

Stalno si mi ti bila na pameti. Cela je knjiga kao pismo cerci koja zivi u USA, a kao kruna svega

dobija u to vreme i dijagnozu. On zaista mnogo lepo pise.

 

TI si mi preporucila jos neke njegove knjige nego momentalno ne mogu da citam te aparthajd stvari,

gledam da citam neku viktorijansku knjizevnost.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

On 12/16/2023 at 5:04 PM, Pletilja said:

Ne volim Pola Ostera, nikako. Narocito nakon citanja Ovde i sada, 2008, prepiska sa M.Kucijem. Ostavila sam tu knjizicu na stolu jednog kafica, nisam zelela da je imam u kuci. Pokusala sam i sa jednim njegovim naslovom o momku koji gladuje, mos misliti, tema! I sad imam dvojac najgorih ikad: Oster i Fose, mogu pod ruku da se uhvate. Zavrsila sam Melanholiju II, pre 15 minuta i muka mi je, bukvalno. 

Ubih se ovih dana da utvrdim sta mi to izmice u Melanholiji, zeno! citas dobitnika Nobelove nagrade! Pa sta?! Ako cemo o ludilu, Dostojevski je to bolje opisao jos pre veka i kusur, Ako cemo o romanu toka svesti, evo Vulfove, briljantno. Fose natuca i muca, bukvalno. Kapa dole za fizicki rad kako Fosea a jos vise za prevodioca, ono je trebalo napisati a ne poludeti. 

Kontrapunkt lepote i svireposti promasen nacisto. Likovi svedeni na fiziologiju kako uma, tako i tela sa akcentom na ovo drugo.

Sta hoce Fose da kaze zaranjanuci u svu tu fiziologiju osim da je zivot gadan i da je najbolje da uzmem kanapce i da se besim o luster? 

Sve u svemu, ne znam sta cu sa ovom knjigom, rado cu je poslati nekom od vas jer je n e   z e l i m u svojoj kuci. Poruke u PM pa da se ratosiljam bede. 

A posle da mi se lepo objasni sta je pisac hteo da kaze i zasto je dobio Nobelovu nagradu za knjizevnost. 

Please!

A sad idem da se pocastim jednim naslovom Kucija, bilo kojim, da vratim veru u dobru knjizevnost.

 

nadam se da neko nece odustati od citanja paula austera nakon vasih postova, posto je citanje tog newyorkera dobro utroseno vreme.

 

momak koji gladuje, nisam citao sva njegova dela ali vecinu jesam i to bi trebalo da bude meseceva palata, apsolutno sjajan roman.

Link to comment
Share on other sites

10 hours ago, stoudemire said:

 

nadam se da neko nece odustati od citanja paula austera nakon vasih postova, posto je citanje tog newyorkera dobro utroseno vreme.

 

momak koji gladuje, nisam citao sva njegova dela ali vecinu jesam i to bi trebalo da bude meseceva palata, apsolutno sjajan roman.

I ja se nadam da nece odustati od citanja ovog autora, cim imaju naviku i potrebu da citaju, imaju i integritet slobodnog mislioca.

Ne jednom, napisala sam da nisam nikakav strucnjak za knjizevnost, da sam samo citalac, konzument jedne vrste robe na trzistu. I kao sto ne volim kokakolu, tako ne volim ni Pola Ostera.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

5 hours ago, Pletilja said:

I ja se nadam da nece odustati od citanja ovog autora, cim imaju naviku i potrebu da citaju, imaju i integritet slobodnog mislioca.

Ne jednom, napisala sam da nisam nikakav strucnjak za knjizevnost, da sam samo citalac, konzument jedne vrste robe na trzistu. I kao sto ne volim kokakolu, tako ne volim ni Pola Ostera.

i da jesi strucjak ti mene nikada ne bi odvratila od citanja neke knjige.

A ja citam po drugi put Zmijsko leglo ( Fransoa Morijak). Ta mi je knjiga ostala u secanju kao neka lepa, setna poezija

i zaista je cela knjiga takva. Kao pesma u prozi, a radi se samo o pismu koju glavni lik pred svoju smrt pise svojoj zeni,

ali i deci. Tu ljubavnih reci nema, samo frustracija, zelja za osvetom ( a sveti se tako sto im ne ostavlja nista, a oni

jedva cekaju da umre pa da budu bogati naslednici). Vrlo je zanimljivo i vreme ( kraj devetnaestog i pocetak dvadesetog veka)

i nije Pariz centar dogadjaja nego je kod Morijaka to uvek Bordo, vinogradi, lepi i bogati, ali je on s druge strane

reke ( bogat, al bez pedigrea), svi su katolici, vernici pa koga zanima taj deo Evrope i to vreme ( mada tu istorije nikakve nema)

neka izvoli. Prelepa poezija u prozi na skoro trista stranica.

 

Morijak je i sam iz Bordoa, Nobelovac je, ali nije isto sto i Andre Zid jer su u to vreme samo levicari imali uspeh kod citalaca,

Morijak je desnicar.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Razvojni put Bore Shnajdera ili od obozavanja Pracheta do srpskog najveceg izdavaca❤️

Dejan Papić, vlasnik Lagune: I u Srbiji može da se ostvari američki san

 

On je samo zeleo da se Prachet nekako prevede na srpski i morao je da pocne i sam sa izdavastvom.

Beskrajno lepa srpska prica.

 

https://forbes.n1info.rs/lideri/dejan-papic-vlasnik-lagune-i-u-srbiji-moze-da-se-ostvari-americki-san/?utm_campaign=ug.contentexchange.me&utm_medium=referral&utm_source=ug.contentexchange.me&utm_content=2bDMcFa59M8nveAb9&ref=referral_N1info&pv=f40dcc25-6d83-4380-b6cf-2b9aaea3ad47

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Izborio sam se sa Zamkom posle okruglo 14 dana. Kakva otužna knjiga, jezivo. U poslednje vreme sam dosta čitao literaturu koja se bavi besmislom i apsurdom, ali ovo su neki novi nivoi, a i autorov stil mi uopšte ne prija. A na koricama deo recenzije iz Gardijana, najlepši i najemotivniji Kafkin roman, sekira za razbijanje zaleđenog mora u nama. Kakva laž! 

 

Trenutno je u Dereti tradicionalna novogodišnja akcija, zapala mi je za oko Knjiga o kućama Andree Bajanija, mislim da ću sa tim da finiširam ovu čitalačku godinu. 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...