Jump to content

Šta čitate?


zoe Bg

Recommended Posts

Humboltov dar jedna je od najlepsih, ali i najzahtevnijih knjiga koje sam citala ( a citala sam i citam od kako znam za sebe, a znam

dugo😁) Radi se o starijem i mladjem knjizevniku pri cemu stariji ( lud potpuno, a genijalan) pomaze ovom mladjem

da recimo dobije profesuru u Prinstonu i posle nekog vremena zeli i on (Humboldt) da bude tamo profesor, ali tamo nema

katedre za modernu americku knjizevnost i on moli ovog mladjeg da kao urgira za njega kod rektora, a ovak mladji mu kaze

da je Prinston isti moy kao recimo i Vrnjacka Banja ( kunem se da tako stoji u romanu) i tu se ja zanesvestim i provedem

2-3 sata guglajuci Sol Belou i Vrnjacka Banja, kad ono stvarno je covek bio tamo i kao kruna svega o tome pise

Milisav Savic jer je to bilo na dan njegove svadbe negde u Raskoj, a bas je tog dana Sol Belou isao da prostudira

Sopocane. Ima u knjizi svega i svacega, njegove misli idu i u pravcu Staljina, Djilasa ( Djilas je opisivao svoje susrete sa

Staljinom, a autor ih je pazljivo i citao), politika u romanu igra ulogu, ali ne bas tako veliku kao recimo Prust, Dostojevski

i Tolstoj ( autor je i sam bio profesor za ovu trojicu), ali i grcki i nemacki filozofi, psihijatri, americki predsednici

i über alles Chikago kao centar zivota i lepote.

Link to comment
Share on other sites

  • 5 weeks later...

Robert Heris - Arhangelsk

 

arhangelsk-robert_heris_v.jpg

 

Još jedan u nizu romana ovog pisca istorijske fikcije/trilera. U pomenutom ostvarenju, pisac obrađuje tajne iz perioda Staljinove vladavine i misteriju oko nestale beležnice pomenutog diktatora, koja bi mogla otkriti mnoge mračne tajne tog vremena. Do iste pokušavaju doći i Zapad, ali i pojedine interesne grupe ruske duboke države, svako iz svog interesa, naravno. Roman je nešto sporijeg tempa, sa dosta iznenađujućih otkrića i munjevitim raspletom na kraju koji me je pomalo ostavio zbunjenog. Sve u svemu, prelazna ocena, iako Heris to ume i bolje.

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Suzan Arundati Roj, "Ministarstvo neizmerne srece", 2017

Mislila sam da je Ruzdijev roman "Deca ponoci" najbolje sto sam procitala na temu drustvenih desavanja na indijskom potkontinentu od pedesetih godina proslog veka  u formi magijskog realizma ali nije tako,  "Ministarstvo neizmerne srece" je po mom skromnom misljenju - bolje.  Dok se Ruzdi bavi sudbinom pripadnika (uslovno receno)  srednje klase, Roj pise o potpunim marginalcima, hendikepiranim na najrazlicitije nacine i u svakom smislu ali potpuno bezazlene u svojoj nameri da prezive u datim (surovim) okolnostima. Ne mozete a da ne budete na njihovoj strani, njihova dobrota pleni. Na drugoj strani, kao kontrapunkt toj iskonskoj potrebi da se bude svoj,  imamo pricu o narodu Kasmira, planinske oblasti koja je od 1947 podeljena izmedju Indije i Pakistana i gde  vec 6 decenija traje teror vlasti i borba naroda Kasmira za autonomiju. Sezdeset godina sve surovijeg nadmudrivanja vlasti i ustanika koja obesmisljava samo postojanje i jednih i drugih.

Govori Musa, uvazeni komandant kashmirskih pobunjenika:

" Znas sta nam najteze pada? Protiv cega je najteze boriti se? Protiv samosazaljenja. Toliko nam je lako da sami sebe sazaljevamo....nasem narodu desavale su se grozne stvari....u svakoj kuci desilo se nesto strasno...ali samosazaljenje tako....urusava.Tako je ponizavaljuce. Sada se borimo za dostojanstvo vise nego za azadi*. A dostojanstveni smo jedino kad uzvratimo udarac. Cak i ako gubimo. Cak i ako cemo umreti. Zato mi, obicni ljudi, moramo postati borilacka sila...vojska. A da bismo to postali, moramo se pojednostaviti, standardizovati, umanjiti....svi moraju da misle na isti nacin i da zele istu stvar....moramo se ratosiljati nase slozenosti, nasih razlika, nasih apsurda, nasih nijansi...moramo postati jednako posveceni.....jednako monolitni, jednako glupi kao vojska protiv koje se borimo. Ali oni su profesionalci a mi smo ljudi. To je najgore kod okupacije, strasno je sta nas tera da cinimo sebi. Ovo umanjenje, ova standardizacija, ova glupifikacija...postoji li ta rec?"

"Od sad postoji"

"Ova glupifikacija, idiotizacija...ako je i kada ostvarimo, donece nam spas. Postacemo nepobedivi. Isprva ce nas izbaviti, a onda...kad pobedimo...postace nas smrtni neprijatelj. Najpre azadi. Onda unistenje. Takva je formula."

 

Mora li sloboda da ima tako visoku cenu? Biti slobodan a ne biti svoj?

Pa, i ne mora, sloboda je stanje duha, ili ga imate ili ste ga razmenili za sitnis.

 

 

*na urdu jeziku, originalnom persijskom, ova rec znaci "sloboda"

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Harlan Koben - Nestao zauvek

 

nestao_zauvek-harlan_koben_v.jpg

 

Završio Kobenov "Nestao zauvek". Odličan triler pun neverovatnih zapleta i šokantnih raspleta, no utisak je da mu fali koja nijansa da bi bio na nivou sličnih ostvarenja Svejstrupa, Kavane ili Tertona. Možda je na takav utisak uticao stil pisanja istog, koji je prilično jednostavan, na momente čak i štur. Međutim, ipak je pohvalno što se pisac fokusira na priču bez nepotrebnog rasplinjavanja na besmislene dijaloge i dubinske analize likova, što ponekad zna da smanji ugođaj čitanja romana ovog žanra.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

8 hours ago, Džudi said:

Po drugi put čitam Falkonesovu "Fatiminu ruku".  Odličan dvotomni istorijski roman.

 Imam njegovu "Katedralu na moru", nikako da se nakanim da počnem. Za istu sam dobio više preporuka sa različitih strana. Mislim da postoje i nastavci. 👍

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, drgnk said:

 Imam njegovu "Katedralu na moru", nikako da se nakanim da počnem. Za istu sam dobio više preporuka sa različitih strana. Mislim da postoje i nastavci. 👍

 

Nastavci postoje 🙂 Naslednici zemlje I tom i Naslednici II tom. Odlične su knjige.

 

 

2 hours ago, Selina said:

Zaneo si se mnogo u trilere.😀

 

Može on da čita i istorijske romane. 🙂   

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, Džudi said:

 

Nastavci postoje 🙂 Naslednici zemlje I tom i Naslednici II tom. Odlične su knjige.

 

 

 

Može on da čita i istorijske romane. 🙂   

Hvala tebi na preporuci, kupih ja obe knjige ( Fatimu i Katedralu), prvo ce citati moj muz, a ja cu posle nekada.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Ja sam od Katedrale na moru očekivala mnogo više.Daleko od toga da mi se nije dopala ali mislim da sam krenula sa prevelikim žarom.Naročito me stil pisanja razočarao.

Trenutno čitam Plen, Dokazovo izdanje, pravi nordic noir triler, ledi krv u žilama.

Knjiga za duboko postovanje je O, Vilijem u izdanju Booke, nastavak serijala Zovem se Lusi Barton mada se mogu odvojeno čitati.Mila, topla, emotivna knjiga, lako čitljiva a opet duboko misaona.Volim takve.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Citam Mannhatan transfer ( John Dos Passos) i odusevljena sam.

Radnja je od recimo 1895 do 1930 i centralna je licnost u knjizi Njujork, cudesan

grad koga ne oblikuju dosljaci, a ni starosedooci nego grad njih oblikuje.

U romanu zaista nema protagonista, tu su samo crtice iz zivota raznih ljudi,

a svima je  jedina misao i smisao zivota da nekako uspeju u Njujorku.

Autor naravno pise na engleskom, ali njegovi junaci i junakinje ne znaju engleski

i on u engleski ubacuje i francuski, nemacki, italijanski, jidish.

Manhatan transfer je jadan od najznacajnih romana moderne americke knjizevnosti,

romanu se u knjizevnosti pridaje isti znacaj kao i romanima od Dzojsa i Döblina ( Ulix i Berlin Alexandarplatz)

i  slove se za tri najveca velegradska romana u knjizevnosti.

Dablin je meni stran ( a bas i nije neki velegrad), Berlin jeste (bio) sveCki za vreme zivota autora, ali je

Njujork bio i ostao besmrtan.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, sofija06 said:

Ja sam od Katedrale na moru očekivala mnogo više.Daleko od toga da mi se nije dopala ali mislim da sam krenula sa prevelikim žarom.Naročito me stil pisanja razočarao.

Trenutno čitam Plen, Dokazovo izdanje, pravi nordic noir triler, ledi krv u žilama.

Knjiga za duboko postovanje je O, Vilijem u izdanju Booke, nastavak serijala Zovem se Lusi Barton mada se mogu odvojeno čitati.Mila, topla, emotivna knjiga, lako čitljiva a opet duboko misaona.Volim takve.

Ja od te vrste knjiga ( a tu i razni trileri) ne ocekujem nista specijalno, od tih istorijskih romana ocekujem da saznam nesto vise

o nekim specijalnim dogadjanjima iz istorije, a od trilera ocekujem neku vrstu "zanimacije".

Kod takvih knjiga stil pisanja bas i nije mnogo vazan.

Link to comment
Share on other sites

Trenutno po preporuci, čitam "Straža! Straža!" Terija Pračeta, ali moram priznati da mi za sada teško ide. Nekakav crnohumorni, satirični prikaz izmišljenog sveta, gde mi stil pisanja nikako nije legao. Mnogo je tu čudnih dijaloga u kojim učestvuje veliki broj još čudnijih likova, pri čemu uopšte nemam predstavu šta sam pročitao i u kom se pravcu radnja istog kreće. Istini za volju, treba reći da nisam daleko odmakao sa ovim ostvarenjem, pa se možda situacija na tom planu promeni. I inače mi je skrenuta pažnja da će mi se knjige tog pisca, ili dopasti, ili mi se uopšte neće dopasti. 😄

Edited by drgnk
Link to comment
Share on other sites

40 minutes ago, drgnk said:

Trenutno po preporuci, čitam "Straža! Straža!" Terija Pračeta, ali moram priznati da mi za sada teško ide. Nekakav crnohumorni, satirični prikaz izmišljenog sveta, gde mi stil pisanja nikako nije legao. Mnogo je tu čudnih dijaloga u kojim učestvuje veliki broj još čudnijih likova, pri čemu uopšte nemam predstavu šta sam pročitao i u kom se pravcu radnja istog kreće. Istini za volju, treba reći da nisam daleko odmakao sa ovim ostvarenjem, pa se možda situacija na tom planu promeni. I inače mi je skrenuta pažnja da će mi se knjige tog pisca, ili dopasti, ili mi se uopšte neće dopasti. 😄

Ma batali citanje ako ti se knjiga ne svidja. Nije greh bataliti knjigu. On ima silne obozavaoce, ali ja tu ne spadam,

Pise persiflaze i parodije na SF, neki nekonvencionalan stil pisanja, a u radnju na kratko uvodi i citaoca ili neku citaocu

potpuno nepoznatu osobu koja ima samo pola stranice mesto u knjizi. Pracet je voleo oran-gutane, bio je i neki funkcioner

u fondaciji, cesto je boravio na ostrvu Borneo, tamo je organizovao aukcije i onaj ko da najvise para ( koje idu u fondaciju) biva

unesen na kratko u njegov sledeci roman.

 

Nemam ja nerava ni za Hari Potera, a ni za ovakve knjige. 

Edited by Selina
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Selina said:

Ma batali citanje ako ti se knjiga ne svidja. Nije greh bataliti knjigu. On ima silne obozavaoce, ali ja tu ne spadam,

Pise persiflaze i parodije na SF, neki nekonvencionalan stil pisanja, a u radnju na kratko uvodi i citaoca ili neku citaocu

potpuno nepoznatu osobu koja ima samo pola stranice mesto u knjizi. Pracet je voleo oran-gutane, bio je i neki funkcioner

u fondaciji, cesto je boravio na ostrvu Borneo, tamo je organizovao aukcije i onaj ko da najvise para ( koje idu u fondaciju) biva

unesen na kratko u njegov sledeci roman.

 

Nemam ja nerava ni za Hari Potera, a ni za ovakve knjige. 

 

Imam tu mazohističku crtu, da knjigu ili film doteram do kraja čak i kad mi se ne dopadaju. Želja da ispoštujem napor autora uložen u stvaranje nekog dela, pretpostavljam. S obzirom da je preporuka stigla od koleginice sa posla (pozajmila mi je i knjigu), nekako bi mi bilo neprijatno da joj istu vratim pre vremena. 🙄

Edited by drgnk
  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

18 hours ago, drgnk said:

 

Imam tu mazohističku crtu, da knjigu ili film doteram do kraja čak i kad mi se ne dopadaju. Želja da ispoštujem napor autora uložen u stvaranje nekog dela, pretpostavljam. S obzirom da je preporuka stigla od koleginice sa posla (pozajmila mi je i knjigu), nekako bi mi bilo neprijatno da joj istu vratim pre vremena. 🙄

Ne, ja nemam te mazohisticke porive, ima danas stotine miliona autora, a mnogo manje ljudi koji stvarno citaju.

Neka oni postuju mene kao citaoca😃

Zaista nemam frku da batalim knjigu, doduse ja se i ne upustam u avanture citanja knjiga za koje ne znam vec unapred

da li bi mi se dopale. Tu kod mene nema iznenadjenja. Ima naravno knjiga za koje sam se zainatila da cu ih citati ( ali su

uvek u pitanju moje knjige koje mogu, ali i ne moram da citam) i onda svake prestupne godine pocnem, procitam tridesetak

stranica i vidim da ne ide i ostavim ih u nadi da cu ih nekada stvarno i procitati.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Ja sam ove godine uzeo da po prvi put pročitam nešto od Koelja (Preljuba), pretpostavio sam da mi se neće svideti, ali knjiga je malo je reći užasna, iz čiste tvrdoglavosti sam je pročitao do kraja. Moj zaključak je da se čovek ili zajebava pokušavajući da napiše što gori roman, ili baš mnogo mrzi žene, jer glavna junakinja nije lik već karikatura. Jedina dobra stvar koja je ispala od te mukotrpne rabote je što sam pomislio da bih ja mogao da napišem nešto smislenije, pa tako nastade jedna prilično loša kratka priča.

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

14 hours ago, robespierre said:

Ja sam ove godine uzeo da po prvi put pročitam nešto od Koelja (Preljuba), pretpostavio sam da mi se neće svideti, ali knjiga je malo je reći užasna, iz čiste tvrdoglavosti sam je pročitao do kraja. Moj zaključak je da se čovek ili zajebava pokušavajući da napiše što gori roman, ili baš mnogo mrzi žene, jer glavna junakinja nije lik već karikatura. Jedina dobra stvar koja je ispala od te mukotrpne rabote je što sam pomislio da bih ja mogao da napišem nešto smislenije, pa tako nastade jedna prilično loša kratka priča.

Ja sam svojevremeno takodje pokusala da ga citam jer je em popularan, ali mi se nsalov dopao ( to je neka trilogija u kojoj

opisuje svoje hodocasce na Putu Svetoga Jakova) i batalila sam citanje posle samo dvadesetak stranica. Meni uopste nije jasno

sta on hoce da kaze, jos mi je nejasnija njegova popularnost.

Link to comment
Share on other sites

beskrajna prica :smiley2: 

koliko sam srecan bio kad sam je nedavno dobio, gotovo da sam zaboravio koliko je ovo remek-delo vrhunsko stivo. 

 

2 hours ago, Selina said:

Ja sam svojevremeno takodje pokusala da ga citam jer je em popularan, ali mi se nsalov dopao ( to je neka trilogija u kojoj

opisuje svoje hodocasce na Putu Svetoga Jakova) i batalila sam citanje posle samo dvadesetak stranica. Meni uopste nije jasno

sta on hoce da kaze, jos mi je nejasnija njegova popularnost.

ni meni se to hodocasce nije dopalo ni najmanje, samo sam puno uporniji 🙂

Koeljovi dobri romani su Zahir, Peta gora i Alhemicar, gde odlicno plese po tankoj ivici izmedju pulp literature i vrhunskog pripovedanja. 

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Citam Jerusalim autor Montefjore, nedavan pocasni gost na Sajmu knjiga u Beogradu, istoricar, Britanac jevrejskog

porekla. On je svoju karijeru istoricara, knjizevnika, napravio sa knjigom Staljin, ali i knjigama o Romanovima, Caru Petru,

Katarini Velikoj, uglavom je pisao o Rusiji, a tako sto je proveo 30 godina po ruskim arhivima koji su posle pada Berlinskog zida

bili dostupni svima pa i njemu. Staljin je jedna od najboljih knjiga ( istorojskih) koju sam procitala jer se u knjizi ne bavi

Marksizmom i Lenjinizmom nego analzira i opisuje Staljina kakvog ne poznajemo.

 

Jerusalim je epska priča o tri hiljade godina vere, fanatizma, krvoprolića i suživota, od kralja Davida do XXI veka, od rođenja judaizma, hrišćanstva i islama do izraelsko-palestinskog sukoba.

Kako je ta mala zabačena varoš postala Sveti grad, „središte sveta“, a danas i ključ mira na Bliskom istoku? Čudesnim pripovedačkim darom, Sajmon Sibag Montefjore otkriva nam grad neprekidnih promena u mnogim njegovim obličjima, udahnjujući život svakom njegovom razdoblju i svakoj ličnosti. Biografija Jerusalima ispričana je kroz ratove, ljubavne afere i živote ljudi koji su ga stvarali i uništavali, pisali o njemu i verovali u njega. Pored mnogih običnih Jerusalimaca koji su ostavili svoj trag, u njemu se smenjuju ličnosti od Solomona, Saladina i Sulejmana Veličanstvenog do Kleopatre, Kaligule i Čerčila, od Avrama do Hrista i Muhameda; prolazimo kroz vremena Jezavelje, Nabukodonosora, Iroda i Nerona sve do savremenog doba kajzera Vilhelma, Dizraelija, Raspućina, Lorensa od Arabije i Moše Dajana.

Svojim majstorskim pripovedanjem autor oživljava Sveti grad i oslanja se na najnovije izvore, na istoriju sopstvene porodice i na čitav život posvećen proučavanju, kako bi pokazao da je istorija Jerusalima uistinu istorija sveta.

„Veličanstveno! Montefjore ne propušta nijedan događaj ni lik da nas sa očaravajućom, vrtoglavom napetošću provede kroz priču o gradu.“
– Wall Street Journal

„Ovo Montefjoreovo maestralno delo je spomenik naučnom istraživanju, ujedno i zavodljiva priča o ljudskim slabostima, požudi, odvažnosti i obmani.“
– Times

„Montefjore je prava retkost: istoričar koji sjajno piše obimne tomove, a mi ih čitamo kao najbolje trilere.“
– Newsweek

„Jednostavno je protutnjao kroz tri hiljade godina istorije – remek-delo.“
– Evenin
g Standard

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

On 10/28/2023 at 7:24 PM, drgnk said:

 

Imam tu mazohističku crtu, da knjigu ili film doteram do kraja čak i kad mi se ne dopadaju. Želja da ispoštujem napor autora uložen u stvaranje nekog dela, pretpostavljam. S obzirom da je preporuka stigla od koleginice sa posla (pozajmila mi je i knjigu), nekako bi mi bilo neprijatno da joj istu vratim pre vremena. 🙄

 

I ja sam mazohista kada su knjige u pitanju. Punih 6 meseci, sa malim prekidima, čitala sam trilogiju "Odgovarajući momak" Vikrama Seta. 

 

OT.

 

Trenutno po drugi put čitam Falkonesovu "Fatiminu ruku". 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

11 hours ago, Džudi said:

 

I ja sam mazohista kada su knjige u pitanju. Punih 6 meseci, sa malim prekidima, čitala sam trilogiju "Odgovarajući momak" Vikrama Seta. 

 

OT.

 

Trenutno po drugi put čitam Falkonesovu "Fatiminu ruku". 

A o cemu se tu radi? Nije bas upuceno tebi licno, ali ne bi bilo lose da se napise nekoliko recenica o knjizi koja se cita.

Meni ovi naslovi ne znace nista. Ne bi trebalo da ovaj topik svedemo na naslov knjige. Onda moze i da ne postoji.

Link to comment
Share on other sites

On 11/11/2023 at 1:49 AM, Džudi said:

 

 

 

Trenutno po drugi put čitam Falkonesovu "Fatiminu ruku". 

Citam I tom i dosadno mi je. Previse je klisea u odnosima likova, verovatno da sam zasicena Ildefonseovim opusom. Iskreno, vise me zanima sam autor, zanimljiva biografija, da ne spominjem da mi treba 5 minuta da se setim kako se zove, to "Ildefonso" pa jos "Falkone" mi vise lici na pseudonim.

 

Uporedo citam "Kapsulirana civilizacija - o gradu u doba straha", Liven De Kauter. 

"Grad je zahvacen procesom gigantske transformacije. Modernizam nas gura u buducnost ne ostavljajuci nam vemena da se pripremimo ili oprostimo. Cak ni da shvatimo sta se dogadja. Neprestano se najvljuje kraj grada, proroci katastrofe objavljuju svoj scenario ali i proroci nove urbanosti najavljuju srecnu vest, aleluja za umrezeni grad. Iz daljine vec dopire tutnjava demografske eksplozije, talasa migracije iz implodiranih drustava Juga i Istoka, ekoloske katastrofe. U medjuvremenu se zivot jednostavno nastavlja. Iza nasih ledja i bez naseg znanja nestaje grad kakav smo poznavali i nastaje nova vrsta grada i nova vrsta urbanosti".

Ne znam kako vi, ja imam jak osecaj zarobljenosti, sputanosti, "kapsuliranosti" . Kao mlada osoba osecala sam se kao gradjanin sveta, danas, dosla sam do toga da se osvrecem okolo i trazim misiju rupu da se sakrijem prestravljena strmoglavim letom nase civilizacije.  Ali, to sam samo ja, neko kome su srusili sneska. 

Edited by Pletilja
Link to comment
Share on other sites

On 10/30/2023 at 1:20 PM, djura.net said:

beskrajna prica :smiley2: 

koliko sam srecan bio kad sam je nedavno dobio, gotovo da sam zaboravio koliko je ovo remek-delo vrhunsko stivo. 

 

ni meni se to hodocasce nije dopalo ni najmanje, samo sam puno uporniji 🙂

Koeljovi dobri romani su Zahir, Peta gora i Alhemicar, gde odlicno plese po tankoj ivici izmedju pulp literature i vrhunskog pripovedanja. 

Mihael Ende? Ako na tu kjnigu mislite, blago vama sto je imate u rukama.

Poklonila sam je sinu za jedan rodjendan jos kad su deca bila mala. Svi smo je citali, zavoleli, na polici, medju drugim knjigama, "Beskrajna prica" isijava blagu svetlost, kao andjeo cuvar detinjih dusa.

  • Like 1
  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...