Vjekoslav

... na tu temu:

Mladene, kad te za manjak domoljubnog populizma napadaju ustasoidi tipa Culeja, Brkica ili Steira, a ti se stalno branis od njih umjesto da ih izbacis iz stranke, to su ustasoidna previranja. cak i jednog Hasanbegovica Plenkovic nije izbacio zbog otvorene promocije ustastva, vec zato sto se, na zagrebackim izborima, kandidirao na listi Brune Esih. Tudjman nije imao intenciju od svog populistickog pokreta stvarati demokrscansku stranku / profilirati se prema evropskom liberalnom konzervativizmu. Plenkovic pak, navodno, ima takvu intenciju, a i razvoj politicke (ili bolje reci populisticke) situacije na terenu upravo ide u tom smjeru. otud i mogucnost koalicije s SDP-om, oko centra. no to se ne radi tako da te simpatizeri nacistickih i fasistickih pokreta sami napustaju, i to zbog uhljebnicke guzve u 16ercu. nikada evropski demokrscani ne bi stvorili EEZ, a onda ni EU da su imali u svojim redovima jednog Stevu Culeja. to su dakle cinjenice. kao sto je cinjenica i da je Plenkovic dosad najbolji premijer RH. a cinjenica je i da je, po svom profilu, diplomat (cinovnik), a ne drzavnik. odlican diplomat, za klasu iznad Kitarovicke, medjutim ipak samo diplomat (cinovnik). ne konjusar, to nisam nikada rekao. konjusari njeguju plemenite zivotinje, ne stoku.

nego, sta ti mislis o mogucoj "velikoj koaliciji" SDP-HDZ? sad je, nakon pobjede Milanovica, i ustasoidnih previranja u HDZ-ovom kavezu (mrze Plenkovica), i upornog nepostojanja SDP-ovog programa, i vrtoglavog porasta vanstranackog populizma u Hrvatskoj posljednjih godina, izglednija nego ikad ranije. pitanje dakako i Mladenu, i Splitji, i Zoranu.

pa nije demokracija cilj sama po sebi. ovo sto se gradjanima u Hrvatskoj servira kroz formu predsjednickih izbora cisti je populizam. ako je nesto besmisleno, onda je besmisleno. vezbaj ti slobodno bemisleno, ali o svom trosku. btw. glasali su gradjani i u SR Hrvatskoj, nisu prvi put u zivotu vidjeli glasacku kutiju 1991. primjera radi, Stjepan Mesic je dobio izbore u Slavonskoj Orahovici kao nestranacki kandidat daleke 1966. da. prvo, da se mene pita, ulogu Ustavnog suda, koji se kao sto i sam kazes bira u Saboru, preuzeo bi Vrhovni sud (kao sto je npr. u USofA). drugo, nije Hrvatska ni otok na sinjem moru, niti toliko suverena, da moze donositi bilo kakve zakone. i konacno, trece, lose Plenkoviceve odluke kaznjavaju se na sljedecim izborima.

slazes se s necim sto znas da nije istina. pricaju oni i da je Zemlja ravna ploca, i da ti od vakcine izrastu rogovi, a od GMO kopita, i da su to licno saznali od Gospe iz Medjugorja, pa sta? niti su oni u stanju, niti se od njih ocekuje da dokazu svoje teze. faktografija nam govori da u kaoticnim ratnim zbivanjima 90ih republika Hrvatska ne samo da nije stvorena, vec je devastirana. i izvana, od tzv. vjekovnih neprijatelja na celu sa Milosevicem, i iznutra, od Tudjmanovih jastrebova. i jedni i drugi, nota bene, tvrde da danasnja Hrvatska nastaje u ratu, i da je bez rata ne bi bilo. Milosevic je barem takve teze pokusao dokazati na Haskom tribunalu. ovi, medjutim, za bilo kakvu argumentaciju nemaju potrebu. zasto? pa, prvo (i osnovno), zato sto se jedan Splitjo, hrvatski anarhist, protestant i heretik*, s njima slaze. drugo, zato sto je to epski narativ koji ne trazi uporiste u raciu. za mitski ethnos rat je najveci kulturni dogadjaj / temelj kolektivnog identiteta pretpolitickog puka i szv. nacionalne elite izgubljene u vremenu i prostoru. postoje tu, kod hrvatske desnice, dakako, osim tih "drzavotvornih", i nesto prakticniji / opipljiviji narativi. recimo onaj tzv. braniteljski, ili ako hoces, "stvarateljski", koji je u biti subnorovski narativ. ako pogledamo u historiju, prije subnorovskog, u Kraljevini, postojao je solunaski, a prije njega, dakle u Habsburskoj monarhiji, krajiski. danasnji ratni profiteri iz raznoraznih "Hvidri", a u pravilu sacica najlajivijih kriminalaca i/ili zlocinaca sa dna anticivilizacijske kace, koji dakle tvrde da je Hrvatska nastala 1991., pokusavajuci s ulice uredjivati drzavu, i sebe postavljati ne samo za vladare, nego i za moralne vertikale, jesu, po svemu sudeci, ostaci ostataka nekada mocne (reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni) Vojne Krajine. i dakako, ponajveci sinovi / direktni nasljednici jugoslavenskih subnorovaca. na celo tih "civilnih udruga", ne bez razloga, Tudjman je u samom startu postavio HDZ-ovce. uostalom, on je i dao ime ratu Domovinski, a po uzoru na Staljina (jedini strani jezik koji je Tudjman znao govoriti bio je, nota bene, upravo ruski). medjutim, te tzv. branitelje (ili da ih zovemo stvarateljima?!) iz politickog zivota odstranio je Stjepan Mesic jos prije 20 godina. u Srbiji pak takvi su, nazalost, odstranili Djindjica. e sad, zasto je Milanovic, nakon sto su mu Racan i Mesic ocistili teren za liberalno gradjansko drustvo utemeljeno na poreznom, a ne mitskom obrascu, posezao i za "satorasima", i za mitskim ethno narativima, odgovor vjerojatno lezi u samom SDP-u. odnosno u SDP-ovoj politickoj izgubljenosti nakon odlaska Ivice Racana. sa jedne strane, esdepeovci su danas daleko, ali daleko veci populisti i suverenisti (ergo desnicari) od npr. jednog Plenkovica, jer dalje od suverene i samostalne nacije u tzv. drzavi blagostanja oni u svojim razmisljanjima nisu dobacili. sa druge pak strane oni, danas, u 3. desetljecu 21. stoljeca, gradjanima Europske unije, na slobodnom trzistu kapitala, robe i ljudi, nemaju apsolutno nista, osim dakako epskih "promjena", za ponuditi. nikakvu realnu ideju, nikakav realan program, nista. ne znam koliko si pratio rad Sabora (ja jesam), njihova komplet kritika Vlade je toliko otuzno pijacarska i do zla boga isprazna da je to, fakat, jedan poveci blam. mislim, ne samo za socijaldemokraciju u Hrvatskoj, vec i za Sabor kao demokratsku instituciju. nikada, barem ne u novijoj povijesti, oporba s lijeve strane sabornice nije bilo tako losa. pa ipak, upravo je Bernardic odrzao (i to poduzi) pobjednicki govor nakon pobjede Milanovica prije neki dan u Tvornici. sta to znaci? pa to znaci da je populizam pobjedio. ne u liku Ivana Pernara, ili Miroslava Skore, ili ostalih, nestranackih kandidata. pobjedio je u liku SDP-a. * evo ti malo ljevicara Budena: "Meni se od samog početka devedesete do kraja gadio taj pragmatički odnos prema nacionalizmu, kao – ja nisam nacionalist, ali danas je objektivna situacija takva, pa zato što je ona takva ja ću se sad tome prilagoditi, pa ću ja to onda iznutra promjeniti. I tako su iznutra promjenili dok naravno svi ti nacionalizmi nisu dovršili svoje projekte u katastrofama." (Boris Buden, 2006.) https://pescanik.net/treca-srbija/ ... i malo faktografije: Socijalistička Republika Hrvatska Socijalistička republika u sastavu SFRJ ← ← ← 1943. (osnovan ZAVNOH, što je u narednim desetljećima priznavano kao državotvorni akt)–1990. (Ustavom RH preimenovana u "Republika Hrvatska") → Zastava (1947. – 1990.) Grb (1947. – 1990.) Himna Lijepa naša domovino Predsjednici hrvatskog Sabora u Jugoslaviji Ovo je popis predsjednika hrvatskoga Sabora u socijalističkoj Jugoslaviji odnosno predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske. Predsjednici Prezidija Sabora NR Hrvatske. Ime i prezime Nacionalnost Nadnevak početka mandata Nadnevak svršetka mandata Vladimir Nazor Hrvat 1945. 1949. Karlo Mrazović Hrvat 15. listopada 1949. 1952. Vicko Krstulović Hrvat 1952. veljača 1953. Predsjednici Sabora NR Hrvatske (od 1953. SR Hrvatske). Ime i prezime Nacionalnost Nadnevak početka mandata Nadnevak svršetka mandata Zlatan Sremec Hrvat veljača 1953. prosinac 1953. Vladimir Bakarić Hrvat prosinac 1953. 1963. Ivan Krajačić Hrvat 1963. 1967. Jakov Blažević Hrvat 1967. 8. svibnja 1974. Predsjednici Predsjedništva SR Hrvatske. Ime i prezime Nacionalnost Nadnevak početka mandata Nadnevak svršetka mandata Jakov Blažević Hrvat 8. svibnja 1974. 1982. Marijan Cvetković Hrvat 1982. 10. svibnja 1983. Milutin Baltić Srbin 10. svibnja 1983. 10. svibnja 1984. Jakša Petrić Hrvat 10. svibnja 1984. 10. svibnja 1985. Pero Car Hrvat 10. svibnja 1985. 20. studenog 1985. Ema Derossi-Bjelajac Hrvat 20. studenog 1985. 10. svibnja 1986. Ante Marković Hrvat 10. svibnja 1986. svibanj 1988. Ivo Latin Hrvat svibanj 1988. 30. svibnja 1990. Franjo Tuđman Hrvat 30. svibnja 1990. 25. srpnja 1990.[1] Dosadašnji predsjednici Republike Podrobniji članak o temi: Popis hrvatskih predsjednika Predsjednik Franjo Tuđman Vlatko Pavletić Zlatko Tomčić Stjepan Mesić Ivo Josipović Kolinda Grabar-Kitarović Zoran Milanović od 30. svibnja 1990. 10. prosinca 1999. 18. siječnja 2000. 18. veljače 2000. 19. veljače 2010. 19. veljače 2015. 19. veljače 2020. do 10. prosinca 1999. 18. siječnja 2000. 18. veljače 2000. 18. veljače 2010. 18. veljače 2015. na dužnosti izabrani predsjednik napomena preminuo tijekom drugog mandata obnašatelj dužnosti obnašatelj dužnosti u mirovini nakon drugog mandata u mirovini nakon prvog mandata

ovo zaboravih prokomentirati pa bilo je to vec, 2000-ih. pa se opet vratilo na staro. zasto? pa upravo zbog takvih kao sto je Milanovic.

meni je pak besmisleno trositi milijune iz drzavnog proracuna za izbore na protokolarnu duznost, i to samo zato da bi Hrvatice i Hrvati nastavili zivjeti u oblacima. Englezi imaju kraljicu, a Hrvati su na ovim izborima mogli birati izmedju "ramena za plakanje" i "uha za slusanje". nadalje, besmisleno mi je davati glas nekome tko te je svojim govorima, ali i djelima, uvjerio da je karijeristicki politikant, svojim karakterom, ali i bolesnom ambicijom, apsolutno neprikladan za funkciju na koju se kandidira. pa ne ocekujem ja promjene preko noci, vec oni koji su dali glasove Milanovicu. ja sam dao glas za ukidanje ovakvih rastrosno besmislenih izbora. Milanovic je pobjedio i u Osijeku. sta kazes na to? i jos jednom cu ti ponoviti, Milanovic je postao predsjednik hrvatskog ethnosa, a ne gradjana RH. ako to dosad nisi shvatio kroz njegove premijerske poteze prema Sloveniji, Srbiji, i napose Bosni i Hercegovini, ili pak kroz njegove debate u predizbornoj kampanji, poslusat ces, nadam se, njegovu predsjednicku zakletvu. tu je pao i Josipovic, koji je bio za politicku klasu iznad Milanovica. pa je opet pao. ili da se posluzim starim hrvatskim izrazom za SDP-ovce koji se, navodno, bore protiv epskog bezumlja Tudjmanove ostavstine -> oba su pala. zovi to indisponiranoscu ako hoces, ja to zovem zeljom za promjenama. ne velikim, ali sustinski bitnim promjenama. btw. pomalo mi upada u oci tvoje "Kolinda i Milanovic". zasto je Kolinda Grabar-Kitarovic = Kolinda, a Zoran Milanovic = Milanovic? nije li to seksizam?

i njegovom prvom posjetu Bosni i Hercegovini, dakle svom prvom susjedu cije Predsjednistvo Milanovic uopce ne drzi legitimnim. bas kao ni njegova prethodnica Grabar-Kitarovic. a sreca ce mu svakako trebati i u odnosima sa Vucicevom Srbijom. ima bre da mu dodje u Beograd obucen u zengu. posudit ce mu satorasi uniformu, nije frka. u Madjarsku ne planira ici ("Orban nije moje drustvo"), a u Sloveniju ne vjerujem da ce ga iko uopce zvati. a i zasto bi kad je brze-bolje izletio iz arbitraznog postupka ne bi li digao domoljubni rejting svom SDP-u. gadni su to kompleksi koji drmaju malenog Zorana, valjda ce nekako izaci na kraj s njima, a bez ozbiljnijih posljedica po gradjane Hrvatske, BiH, i Srbije. kratka pamet, i puno srece, ima region da nam procvate prije proljeca.

najvaznije je da ne analizirate politicku situaciju u Hrvatskoj kroz prizmu, odnosno projekciju politicke situacije u Srbiji. postoje razlike. osim onih generalnih, tzv. geopolitickih, koje su dakako najbitnije u cijeloj ovoj prici, jer malena i glupa Hrvatska, hvala sv. Irudu, nije ni samostalna, ni suverena, postoje i neke druge razlike u politickoj stvarnosti Srbije i Hrvatske. nisu velike, nijanse su u pitanju, medjutim treba ih uzimati u obzir. primjera radi, clanak 96. Ustava kristalno jasno kaze da Predsjednik Republike ne smije biti clan politicke stranke. u Srbiji takav clanak Ustava, odnosno Zakona o Predsedniku, ne postoji. druga nijansica je recimo u smjenjivosti vlasti. Racanov SDP je mirno predao vlast Tudjmanovom HDZ-u, Tudjmanov HDZ je mirno predao vlast nazad Racanovom SDP-u, itd. itd. i ta se politicka kultura, hvala sv. Irudu, nikada nije dovodila u pitanje. u Srbiji je to malkic, hmmm, burnije. uostalom, poslusaj pobjednicki govor Milanovica, pa ces vidjeti da on itekako misli suradjivati sa Vladom. ...

1. pitanje: mirovinske reforme. 2. porezi. 3. monetizacija autocesta. 4. proracun. 5. vlasnicka prava INA-e / energetska politika, 6. itd. itd. oprosti Splitjo, ali kakve veze funkcija predsjednika RH ima sa tim pitanjima? apsolutno nikakve. profesionalno uredjeno? ajde molim te. uradjeno lazno, populisticki i maloumno, kao sto je uostalom i kompletna predsjednicka kampanja lazna, populisticka i maloumna. ja od Andreja Plenkovica nikad i nisam ocekivao ideje. Plenkovic je tocno ono sto se za vrijeme Kaiserlich und Königlich Austrougarske govorilo za Hrvate -> Hrvati mogu biti dobri cinovnici, medjutim za vise od toga nisu. svojevremeno, na prijelazu iz 19. u 20. stoljece, jedna osjecka knjizevnica, i socijaldemokrata, inace Zidovka porijeklom, Vilma Vukelic, zestoko je kritizirala tu njemacku izreku koja je u to vrijeme svakako predstavljala sovinisticki narativ. kritizirala ju je, naravno, na njemackom jeziku, i dakako, u lokalnim njemackim novinama Die Drau. e sad, u medjuvremenu se, jelte, svasta nesto, od tog vremena, do danas, tu kod nas, izdogadjalo. sve neke, hmmm... historijske promjene. el tako? tako je. da bi na koncu dosli do toga da je Andrej pl. Plenkovic, objektivno, najbolji premijer kojeg je Republika Hrvatska ikada imala. ja nikada nisam glasao za HDZ, medjutim, to je realnost. ucmala sredina nastaje tamo gdje fali konkretnih ideja kako poboljsati standard gradjana. i ideja i, mozda jos bitnije, stvarne zelje za promjenama. za vrijeme SFRJ, nedostatak takvih ideja kompenzirao se mitovima o NOB-u i socijalistickom narodu. i dakako, konstantnom opasnoscu od vanjskih i unutarnjih neprijatelja tog "naroda". zatim je doslo do "historijskih promjena", pa se isti taj nedostatak ideja nastavio kompenzirati mitovima o Domovinskom ratu i tisucljetnom hrvatskom ethnosu. i dakako, konstantnom opasnoscu od vanjskih i unutarnjih neprijatelja tog "naroda". i hajd sad, po cemu je Milanovic alternativa takvom vukojebinskom bezumlju? da li je za Milanovica mitski ethnos politicki subjekt / razumno bice sposobno donositi odluke i preuzimati odgovornost za te odluke? jeste. da li je mozda Milanovic podrzao izbor Komsica u BiH, dakle jedan izbor koji bi znacio stvarni zaokret ka gradjanskoj politickoj realnosti, i to u jednoj drzavi koju su tri mitska ethnosa, doslovno, prvo unistila, a zatim uporno blokiraju svaki pomak ka razumu i prosperitetu obicnih, malih ljudi? nije. na koncu, o kojem mi to ovdje hipotetickom predsjedniku Milanovicu pricamo, ako je on, kristalno jasno, pokazao svoje stvarno, govnarsko-kukavicko lice na onom sastanku sa, doslovno, najgorim sljamom u Hrvatskoj, prije 3 i pol godine? zar se vec zaboravilo kakvu je "buducnost regiona" opisao svojim politickim drugarima / rvackim subnorovcima? https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/poslusajte-kako-je-tekao-jednosatni-sastanak-na-iblerovom-trgu/4641752/ da skratim -> sva ova apsolutno nerealna, i do zla populistickog boga palanacka ocekivanja i od predsjednicke pozicije u HR, ali i od Milanovica, cije bolesne autokratske ambicije svakako premasuju predsjednicke ovlasti, meni samo govore da je hrvatski puk spreman za jednog hrvatskog Vucica. srecom, to se ipak nece dogoditi. zasto nece? pa zato sto, hvala sv. Irudu, i tu se vracam na pocetak mog posta, i esej Vilme Vukelic u Die Drau s pocetka 20. stoljeca, Hrvati mogu biti samo dobri cinovnici. .... hvala Splitji i Mladenu na diskusiji, svoj listic sam danas, s apsolutnom uvjerenoscu u svoj izbor, prekrizio. medjutim, zaokruzio sam jedno veliko DA na ovim izborima: https://www.index.hr/vijesti/clanak/trebaju-li-ovi-predsjednicki-izbori-biti-posljednji/2144963.aspx

gledamo li isti duel? onaj na HRT-u? pogledao sam i duel na RTL-u. bas zbog Milanovica. ... povremeno sam pritiskao pauzu, vracao, i ponovno slusao / analizirao. zanimale su me tri stvari, usko vezane za nadleznosti predsjednika - ponasanje predsjednika republike (dignitet), vanjska politika (u regiji posebno), i odnos prema etnickom nacionalizmu (kao prauzroku mnogih aktualnih problema, od nerjesenih pitanja ratnih zlocina, nestalih, i ratne stete, preko mita i korupcije, do hajduckog nacionalsocijalizma u ekonomiji). ... dakle jedini koga je gospodin Zoran Milanovic, u tim duelima, uistinu razbio, bio je gospodin Milanovic. mogao bih se cak sloziti i sa gore citiranim izrazom -> pomeo pod. i metaforicki, i doslovno, On se, sa svojih nebeskih visina, konstantno spustao upravo na podni nivo pijacnog olajavanja. ono pak sto je meni uistinu fascinantno je cinjenica da je gospodin Milanovic uspio razbiti samoga sebe bez pomoci gospodje Kolinde Grabar-Kitarovic. primjera radi, nicim izazvan (dakle niti je to bilo pitanje, niti je bio isprovociran), Milanovic proziva svoju suparnicu za isporucivanje hrvatskih generala haskom tribunalu. isto tako, i opet nicim izazvan, i to nekoliko puta u toku obje debate, forsira vlastiti (muski) sovinizam, naglasavajuci da samo on moze biti valjani zapovjednik oruzanih snaga u ratu. pritom, vec u sljedecoj recenici, i opet nicim izazvan, kategoricno tvrdi da rata na ovim prostorima vise nece biti. i hajde, diskusije radi, ako zanemarim sve to (mada necu), ako cak ostavim po strani i njegov etnicki odnos prema BiH (a to svakako necu uciniti), koliko je pak puta, samo u te dvije debate, gospodin Milanovic gubio zivce, crvenio se kao bik / napirivao kao zagorski puran, pokusavajuci u svakoj (ali doslovno svakoj) recenici svima dokazati da je on ne samo najpametniji u studiju, vec i na cijeloj planeti? i da je tih 30ak sekundi koliko su ucesnici duela imali za repliku, samo njemu, konstantno, bilo nedovoljno? nakon 10-og puta prestao sam brojati. tih 10 puta je, nota bene, 10 bilateralnih susreta, ili pak 10 drzavnickih nastupa na raznoraznim medjunarodnim forumima / govornicama. veceras ide duel na Novoj, i kod mene se javlja strah da ako pogledam i taj duel, u nedjelju zaokruzim gospodju Grabar-Kitarovic. i to ne iz inata, vec zato sto je od ta dva ponudjena kandidata za duznost predsjednika RH, ona kvalitetniji kandidat. ... ovo ce dakle biti prvi predsjednicki izbori na kojima cu, kako stvari sada stoje, prekriziti svoj listic. do nedjelje ostaje dva dana, ukoliko netko ima argumente zasto bih ipak trebao glasati za gospodina Zorana Milanovica, neka me, slobodno, pokusa ubijediti.

postoje filmovi za koje moja supruga i ja unaprijed pretpostavljamo / znamo da su loši. pa opet, uz kokice i kolu, provedemo lijepo veče u kinu, a zatim u šetnji Sakuntala parkom i starim korzom, uz kavicu ili čaj, a zimi i kesten pire. ovo nije trebao biti takav film. u biti, komplet trilogija nije trebala biti (baš toliko) loša. međutim, jeste. toliko loša da uopće nije zaslužila rasčlambu / detaljnu analizu / kritiku. tim više što mojoj supruzi, koja odnedavno ima gips na desnoj nozi, i štap u desnoj ruci, nije bilo teško otići u kino i pogledati završetak nečega što na velikom platnu pratimo faktički od djetinjstva. ko god da je učestovao u stvaranju ovakvog završetka, i generalno ovakve apsurdne i tragikomične trilogije, neće mu biti, barem ne sa moje strane, oprošteno. ni zaboravljeno ni oprošteno. u potpisu, Vjekoslav Skywalker Palpatine. p.s. ispred nas je sjedila jedna grupica djece, baš malene, prvi ili drugi osnovne maksimalno. preslatki klinci (i klinceze). njima definitivno nije bilo dosadno. papali su kokice, stalno se kikotali i meškoljili, glasno komentirali (očigledne) gluposti na filmu, redovito (u parovima) mijenjali u odlascima na wc, itd. itd. a kad su na samom koncu filma famozni poljubac glavnih aktera Star Wars sage ispratili sa poluglasnim "fuuuuuuuuj!", ja nisam izdržao već se, prilično gromoglasno, u mraku prastarog osječkog kina Urania, odvalio od smijeha. smijem se i dalje (u sebi).

svakako, u ronjenju na dah. za trcanje pak najbolji nacin da ujednacis rad srca je minuciozno / uporno bildanje opce aerobne kondicije. doduse, postoje neke alternativne metode za kontrolu srcanih kontrakcija kod trcanja, ali njih ti ne bih preporucio.

If you strap on a heart rate monitor and do an apnea ‘dry walk’, you will see your heart rate rapidly drop, even though you’re physically active. I have advanced students perform this to see how pronounced their dive reflex is. They sit on a chair breathing gently, then take a last full breath in, hold their breath seated for 30 seconds, and then stand up and walk (still breath holding). Responses vary by individual, but all experience a drop in heart rate whilst walking, some to less than half their resting heart rate. https://www.deeperblue.com/the-mammalian-dive-reflex/

stigla zima u Panoniju. medjutim umjesto snijega, spustila se (gusta) magla. ... ... ... ... kako je kod vas?

moj post NIJE trolovanje, vec argumentirana i posve dobronamjerna diskusija na temu koju je Zoran zapoceo. diskusija se vodi argumentima, ne prijetnjama.

pa eto, mada sam ja govorio o penjacu koji nije dio tvoje ekipe, odnosno tvog naveza, a nalazi se u stijeni iznad tebe, i pazi da slucajno ne odroni kamen koji bi njegova konkurenta za osvajanje vrha ubio, dovoljno je i ovo sto si ti napisao. dakle pobio si svoju tvrdnju da je auto-moto sport jedinstven u tom aspektu (povjerenja). . ih, da sam samo seo i dao gas... da ne duzim, citiracu sto sam vec napisao na topicu o trcanju, odnosno konkretno o odredjenom (dakle ne i nuznom za svakoga) pristupu maratonu. ... postoji grafit na jednom zidicu, tu u mom naselju, pored kojeg cesto prolazim. pise "NAJJAČI SMO! 8A!". to su dakle djeca napisala. i to je ok. emocije zbog zavrsetka osnovne skole, isticanje pripadnistva kolektivu, itd. itd. sve je to obradjeno u brojnim knjigama sociologije. i tu nema analize / pitanja zasto su oni, i u cemu to, najjaci. zato sto jednostavno nema smisla postavljati takva pitanja toj djeci iz tog 8a u tom trenutku. ovdje pak ima. ili bi barem trebalo da ima (odrasli smo ljudi). dakle odvojiti (kolektivisticke, adrenalinske i transcedentalne) emocije, i hladne glave izanalizirati u cemu je to, uistinu, auto-moto sport jedinstven u svijetu sportova. u necemu zasigurno jeste, kao sto je i svaki drugi sport u necemu jedinstven. i najjaci. meni pada na pamet zagadjenje okolisa.

u biti, ovdje fali posljednja, i prva strana, pa da nadopunim. ...

tako i treba, uvijek analizirati i optimizirati, a ne na horuk i pritupu silu, koja nicemu ne vodi (osim povredama i frustracijama). prilagodi stil plivanja svojim fizickim mogucnostima, i onda nema bolova. kod zaveslaja drzi lakat uvijek visoko, a dlan u longitudinalnoj ravnini tijela, nema veze sto ne mozes saviti podlakticu do kraja. takav pokret uopce i nije potreban u kraulu. u biti, unutarnja rotacija i dovodi do tzv. plivackog ramena (obrati paznju na "loptu vode" iz Terijevog predavanja). sila zaveslaja ide iz struka, ledja i lakta (tim redom), a ne iz dlana. moze se vrlo lijepo plivati kraul i bez kompletne podlaktice na jednoj ruci, ima jedna takva demonstracija upravo na TI video materijalima koje imam. zanimljivo, to je demonstracija streamlinea, a nigdje se ne spominje da ta cura nema komplet podlakticu. a siba ko jedrilica. pa fotkao sam stranice koje govore upravo o suhom treningu i prilozio ih u postu. imas tamo i vjezbe jakosti i vjezbe istezanja (podjednako bitne!). ja radim sa gumom (za rame), na lopti (za tzv. "core"), i sklekove i zgibove (za prsa i ledja). jednom tjedno. sa bucicama ne radim, mada ih imam ispod kreveta (2x3kg + 2x1kg). da se pripremam za neko natjecanje, poceo bi i njih koristiti. u teretanu ne idem, nema potrebe. a i da izbjegnem nepotrebne povrede. bench je zajeban ako ga ne izvodis pravilno ili ako se preopteretis.

aman... ispada da je auto-moto sport jedini sport u kojem postoji fer plej. to svakako nije tocno. sto se pak opasnosti po zivot tice, navodis ping-pong (?!), umjesto da zamislis kako bi izgledalo prvenstvo svijeta u strelicarstvu ili streljastvu kada bi natjecatelji, umjesto u mete, krenuli pucati jedni u druge. ili ako bi penjac u stijeni iznad tebe krenuo srati, pisati, i bacati kamenje na tebe. i da ne nabrajam dalje, razmisli i sam malo (hladne glave). to nije povjerenje. to je samo vjera u zdrav razum konkurenta, odnosno vjera da on zeli sacuvati vlastiti zivot. fakat bez takve vjere ne bi postojao promet uopce, nitko se ne bi usudio voziti automobil ako bi mislio da ce ga onaj iz suprotnog smjera namjerno opaliti. ... jasna je meni tvoja zelja za "mi smo specificni", ali... niste. barem ne u ovom sto si naveo.

1. streamline 2. balance 3. rhythmic power 4. propulsion ... kako oba sa leve strane? imas 2 desna ramena? no dobro, brzo si pisao.. svakako je pametno da si uzeo pauzu. sa upaljenim / bolnim ramenima posljednji put sam plivao kao tinejdzer u plivackom klubu, nikad vise. danas mi je dovoljno da me rame na treningu pocne samo malkic skakljati / zatezati, to mi je indikacija da nesto u tehnici ne radim kako spada. obicno se to desava kod brzeg tempa, ako povlacim zaveslaj / idem u propulziju prerano, dok mi je ruka jos previse ispruzena prema naprijed, ili ako se previse "oslanjam" na (kontra) rame kod udisaja. prvi problem rjesavam tako da usporim i koncentriram se na pravilan polozaj prednje ruke (tzv. early vertical forearm, o kojem upravo prica Terry na video isjecku), a drugi problem nestaje kad promjenim stranu za disanje i malo poradim na stabilizaciji kod rotacije tijela. iz vlastitog (bolnog) iskustva, i ponesto procitane strucne literature, mogu reci da su bolovi u ramenu posljedica pretreniranosti i/ili lose plivacke tehnike. misici ramenog pojasa, sami po sebi, nisu dovoljno jaki za plivacki zaveslaj (nekoliko tisuca zaveslaja na jednom treningu), i ako im ne prikljucimo vece / jace grupe misica (ledja, prsa, struk), nastaju problemi koji se u sportskoj medicini nazivaju "plivacko rame". osim pravilne tehnike, prevencija takvih (kronicnih) povreda je i u tzv. suhim treninzima. _ _ ...

i sta si utvrdio, zbog cega te bole ramena?

naravno.

i tu otvaramo Pandorinu kutiju. medjutim, mi ovdje analiziramo pristup maratonu koji ne dovodi do cilja, i to upravo zato sto se cilj postavlja kao bitniji od puta. ti nisi istrcao maraton samo zato sto si postavio Amsterdam kao ultimativni cilj. kao da ne postoji na tisuce maratona tokom cijele godine, i kao da je ovo posljednja godina u tvom zivotu gdje ti mozes napasti maraton. a nije tako. imas talent za trcanje, imas zelju za dokazivanjem, imas volju da izduras kad je najteze. a to nema svako. ono sto ti fali su kvalitetne pripreme, tempiranje forme, i strpljenje. i naravno, povjerenje u sebe, koje se gradi kroz dugotrajan trenazni proces. u navali internetskog senzacionalizma cesto se zaboravlja da je maraton olimpijska disciplina, i da olimpijski ciklus u trenaznom procesu atleticara maratonaca traje 4 godine. ne 4 mjeseca, nego 4 godine. dakle samo da rascistimo zasto nisi uspio. pa svaka je sportska disciplina zahtjevna ako u njoj zelimo napredovati. ja tu vidim samo razliku izmedju tzv. ekstremnih i tzv. normalnih sportova. a ona se sastoji u stupnju svjesnog izlaganja rizicima od pogibije. nekome je za bavljenje sportom nuzno potreban transcendentalno-fatalisticki "drive", a nekome nije. https://www.theguardian.com/commentisfree/2015/jan/14/marathons-extreme-sports-rush-ironman-tough-mudder https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5798939/