Jump to content

robespierre

Moderators
  • Posts

    385
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by robespierre

  1. Iako sam po godinama bliži DameTime i Smrtokapi, ja se slažem sa stavom da je muzički elitizam neophodan, samo na različit i pritom ekstremniji način od fancy-ja. Muzika iz velike države je po mom mišljenju uglavnom težak krš, neautentična, slaba kopija onoga što je popularno na zapadu u to vreme (sa nekoliko godina zakašnjenja) i u velikom broju slučajeva prekusor turbo-folka, u smislu da se ispod distorzirane gitare oseća turbo-folk zeitgeist, bazdi na momke koji piju rakiju. Banalan i čest primer, moj otac se grozi turbo-folka, ali su mu zato Bijelo Dugme i YU Grupa nezaobilazan deo repertoara?!?! Išao bih dotle da tvrdim da je Laibach jedini zaista kvalitetan i autentičan muzički izraz potekao iz SFRJ.
  2. Kakva tema, u skladu sa vremenskim uslovima napolju. Drži me od marta. Prekinut je svaki vid elektronske komunikacije, ali smo se nekoliko puta videli u sklopu šireg društva od tad. Lakše bi bilo da je ta knjiga zatvorena u potpunosti, ali svaki put se to pretvori u fluidnu izdvojenu komunikaciju koja traje satima, što ide dotle da ljudi sa strane misle da smo zajedno. U vreme kad je to počelo sam bio u baš dubokom bunaru (a ona se iz sličnog pre izvesnog vremena izvukla, što mislim da je u priličnoj meri i uticalo na razvoj cele situacije) i imao sam osećaj da je Sunce u zenitu obasjalo mene u Nadiru, na suvom dnu, na neznatni fragment vremena pre nego što je nastavilo da plovi horizontom (ko je čitao Murakamijevu Hroniku ptice navijalice prepoznaće), pa mi je cela situacija dodatno teško pala. Tako da @Indig0, ne znam šta bih ti rekao osim da citiram omladinu: vidimo se u teretani.
  3. Sa malim zakašnjenjem. Odličan sadržaj, kao i obično kada je dotični g-din novinar u pitanju.
  4. Ako je neko od vas koji idete po festivalima/koncertima po inostranstvu imao priliku da sluša TDB uživo iskreno mu zavidim na tome. Za malo čime žalim što se tiče muzičkih događaja, pratio sam ih od prvog EP-a, uvek mi je nešto bilo preče, sve do tragičnog gašenja benda. Ne znam koliko su ljudi upoznati, ali ovaj bend je imao potencijal da bude Ghost pre Ghosta (mada su meni daleko, daleko kvalitetniji od Ghosta), samo što je Selim odbio te velike izdavačke kuće i prilike za konstantne turneje zbog problema sa mentalnim zdravljem. Bilo je nešto Knopflerovsko u Selimu, a ne mislim samo na crveno-beli stratokaster.
  5. Konačno sam sinoć uspeo da završim Bolanjov magnum opus, 2666. Ukratko, knjiga je bazirana na femicidima u Sijudad Huarezu devedesetih godina, gde se procenjuje da je od 1993. do 2005. stradalo oko 400 žena, u najvećem broju radnica u američko - meksičkim fabrikama na crno. Ovaj levijatan od cca 1200 strana eksploatiše teme poput mačizma u Južnoj odnosno Centralnoj Americi u odnosu na zapadnoevropsku kulturu, akademske zajednice, pisanja, potrebe za izuzetnošću, nasilja i zla i na koncu besmislesnosti svega. Naročito je mučan četvrti deo knjige, jednostavno nazvan Zločini, koji se uglavnom bazira na seriji izuzetno grafičkih izveštaja sa mesta zločina. I dalje nisam siguran kako da diseciram ovo što sam pročitao, imam osećaj da negde na dalekom horizontu vidim zloslutan crni objekat, za koji nisam siguran šta je, osim da je nešto loše. Slomljeni delić slagalice koja nema smisla. Dok sam imao poteškoće da nabavim drugi tom knjige (s obzirom da genijalci iz Lagune ne doštampavaju svoja rasprodata izdanja, a na second hand tržištu je dostupna samo u kompletu), pročitao sam Dvanaest hodočasnika od Markesa. Bolanjo u južnoameričkoj književnosti predstavlja otklon od magičnog realizma Borhesa, Markesa i ostalih. Dok se u Dvanaest hodočasnika saudađe cedi poput melase, postoje fragmenti ljubavi i nade, kod Bolanja sve to kompostira u žuč i ništavilo.
  6. A koji to kapitalni projekat u poslednje dve decenije u Srbiji nije izgrađen od nemačkih para (KfW-a), EBRD-a ili nekog trećeg zelenog fonda sa mrskog zapada? Problem je što će sve manje projekata uopšte moći da se kreditira na taj način jer već zaostajemo debelo za njima po pitanju raznih environmental standarda koji se zahtevaju, a ove neke socijalne koji im postaju sve bitniji kad gledaju šta će da kreditiraju od para njihovih poreskih obveznika ne vredi ni pominjati. Zato su tu naša braća Kinezi, čekaju k'o zapete puške da finansiraju sve živo. Ta veza je naravno dvosmerna, tako da će po novoj direktivi EU od 2026. važiti neki prilično zajebani standardi za sva mala i srednja preduzeća koja budu želela da posluju na tržištu EU, ko se ne bude prilagodio ima da ga deru na taksama pri izvozu robe na njihovo tržište. To što će da propadne EPS (ili se nađe u kineskom dužničkom ropstvu) i slične državne rupe bez dna me baš briga, ali to je jedno vrzino kolo u kome će i manje kompanije izvući deblji kraj, jer na kraju dana troše prljavu struju koju taj isti EPS pravi, a to će biti veliki no-no.
  7. Turneja je prekinuta jer se Reznor umalo nije ubio heroinom. Ja, kao veliki fan Bowiea, sam pokušavao više puta sa tim 1. Outside albumom i nikad nisam uspeo da ga dokučim na pravi način, ali sam ljubitelj NIN-a, Skinny Puppy i Ministry pod čijim je teškim uticajem, pa su mi retki snimci sa te turneje odlični. Bowie je nekako uvek znao da napipa puls komercijale, a opet da to spakuje da bude vrhunska umetnost.
  8. Danas je preminuo William Friedkin, režiser The Exorcist, French Connection, Sorcerer, kao i mog ubedvljivog favorita, i po mom skromnom mišljenju jednog od najboljih filmova svih vremena, Cruising. Poznat po eklektičnom izboru muzičke podloge za svoje filmove, pa je tako čuvena numera iz Isterivača Đavola zapravo isečak iz Tubular Bells, dok je muzika za Čarobnjaka delo Tangerine Dream.
  9. Ne zanima me preterano tematika kulturnog rata, no ipak u časovima dokolice pročitah celu diskusiju, a ovo je fenomen na koji sam izgubio previše svog dragocenog vremena kontemplirajući o istom. Pretpostavljam da je solidan broj ljudi ovde gledao Tvin Piks, Linč je na vrlo unikatan i poetičan način prikazao taj koncept, ono što je Lilanda nagnalo da zlostavlja i konačno ubije sopstvenu ćerku je nešto što svi imamo u sebi. Bob nije osoba, nego destruktivna strana čovekova sa kojom se Liland prvi put sreće još kao dete, pri susretu sa sedokosim čovekom kraj jezera, koji ga pita da li želi da se igra sa vatrom. Liland nije jedini koji se susreće sa Bobom, ali ostali ga vide samo u snovima, na njihovu sreću on je zarobljen u podsvesti. Samo ga Liland vidi na javi, primio ga je u svoj život i postao njegovo oruđe. Ima fantastična scena za vreme ispitivanja jednorukog Majka, kada ga pitaju ko može da vidi Boba, a on gledajući u agenta Kupera kaže nadareni, da bi odmah zatim u krupnom kadru gledajući pravo u kameru, odnosno nas, publiku, rekao prokleti. Dakle, Liland kao takav nije samo ubica, već je postao kanal te primordijalne sile veće od ma kojeg pojedinca i njegova žrtva. Mada je i ovo tangencialno povezano sa JP-om, jer ko je pratio rane radove dok je medijski neeksponiran snimao svoja univerzitetska predavanja, mogao je da čuje vrlo zanimljive analize Junga, odnosno Jungovog koncepta Senke, gde JP tumači isti na način da u svakome od nas čuči čuvar iz Aušvica, ukoliko tu Senku ne prihvatimo kao deo sopstvene ličnosti na odgovarajući način. Isti koncept koji se kod Linča pojavljuje u vidu Boba, kod Sumera kao Tiamat ili kod hrišćana kao Kain. He is Bob, eager for fun. He wears a smile, everybody run.
  10. Da li mi je post sa teme FK Crvena zvezda uklonjen zato što krši neka pravila foruma ili se dogodila neka softverska greška?
  11. Uf, sada idemo u veliki oftopik, ukratko, za hrišćane je put koji Hrist prelazi od Herodove palate do Golgote noseći svoj krst alegorija na ovozemaljski život, poznatiji još i kao Via Dolorsa tj. put bola, te ih zbog tih patnji očekuje carstvo nebeseko. Islam i judaizam su sa te strane mnogo pragmatičniji, u smislu daj da vidimo šta možemo da uradimo za tebe sada.
  12. Ne, hrišćani zapravo veruju da Bog postoji i da je život važno provesti što moralnije da bi im dušla našla spasenje na onom svetu. Ja zbog toga mislim da je hrišćanstvo paćenička religija, time verovatno vređajući verska osećanja pojedinih forumaša. Da li na ovom forumu, ili bilo gde, treba da mi bude zabranjeno da iznesem takav stav? Ovde se upravo radi o tome da li je na forumu dozvoljeno iznošenje ovakvih, za pojedince provokativnih, stavova koji vređaju nečija verska osećanja, ili to treba sankcionisati? Pritom, to nema nikakve veze sa verskom netrpeljivošću, verska netrpeljivost bi bila kada bih se ja zalago da se hrišćanima na forumu npr. zabrani da javno čestitaju verske praznike jedni drugima, što je potpuno nesuvislo. Pojedinci sa ove teme upravo pokušavaju da izjednače iznošenje stavova i verovanja sa nametanjem stavova i verovanja.
  13. Strašno šta nam rade, aparthejd, vezuju ruke i noge, nismo isti... Oba topika se mogu sublimirati u mim sa dva Spajdermena, a da pri tome uslovi one Ajnštajnove simple, but not too simple budu zadovoljeni.
  14. Isto radi i u KKCZ. Ja kad sam pisao o tome pre dve nedelje, ljudi se ovde smejali.
  15. Prošlo leto je lično zvao Petruševa. Nekome Mirotu, nekome Filpa. Pametnom dovoljno.
  16. Prvi pasus, zato što je krenula priča o vređanju verskih osećanja i zlom Charlie Hebdou npr. Mislim da je samo po sebi jasno zašto je vređanje verskih osećanja jako klizav teren. Što se drugog pasusa tiče, slažem se sa tobom (mada ovo pišem već otprilike treći put u poslednjih sat vremena), ne zaslužuje uvrede, prema tome ban je opravdan u potpunosti.
  17. Rekao bih da se suštinski slažemo, ja takođe mislim da je ban opravdan jer: 1. Vređa se Mirotić direktno, nevezano za kontekst. Meni je isto da li se za Ledeja kaže da je džukela ili za Mirotića da je verski taliban, uvreda je uvreda. 2. Oftopik je, i to neukusan (mada bih ovde podvukao da neukusu treba reći ne, a ne sankcionisati ga). Poenta je da po recimo post pravoslavni fundamentalizam i modus operandi u Srbiji sve više poprima oblike talibanskog, koji bi hipotetički bio ostavljen na topicu Kafana pod obručima nikako ne bi smeo biti razlog za ban jer nije verska netrpeljivost, već bi se pojedinci, koji su se na ovom topicu organizovali sa buktinjama i vilama, našli uvređenim.
  18. Charlie Hebdo nije usmeren ni prema jednom pojedincu lično, no prema religiji. Ne vređa se pojedinac zato što je musliman, nego islam kao retrogradna religija. Ne znam koji je kriterijum po kome se utvrđuje da je fatwa usmerena ka nekom entitetu ili osobi okej, sve se svodi na princip nosila je kratku suknju. Da li su stvari koje Charlie Hebdo objavljivao neukusne? Pa da, rekao bih da jesu. Ali i GG Allinovi performansi su takođe bili neukusni (hehe), vređali su religijska osećanja WASP-ovaca diljem Amerike, pa to ne znači da je opravdana hipotetička situacija u kojoj neka dijabola ispaljuje rafalčinu u Murder Junkies-e. Poenta je da su se pojedinci ovde sjatili kako bi se kategorija vređanje verskih osećanja uvela kao razlog za ban, što je totalna nebuloza. Mislim da bi odgovarajuća paralela bila da ti ja kažem da si debil jer navijaš za SNS blizanca, što bi, naravno, bilo za ban kao lična uvreda, dok je sa druge strane sasvim okej reći da su blizanci SNS oruđe za budženje rejtinga i raznolike kriminalne aktivnosti, pa ako se neko time oseti uvređenim jer se poistovećuje sa tim klubovima, tough shit.
  19. A šta je to negativno u Charlie Hebdo-u? Onda je i Salman Ruždi negativan lik jer je napisao Satanske stihove kojima vređa tanušna religijska osećanja istih/sličnih degenerika koji su u limbu 13. i 14. veka po stupnju civilizacijske razvijenosti?! Mojih pet centi su da je ban opravdan jer vređa Mirotića bez razloga kao pojedinca, ali vređanje verskih osećanja neke grupacije, u ovom slučaju svih vernika na forumu per se, ne sme biti kategorija koja zavređuje ban ni u kom slučaju.
  20. Praksa koja se primenjuje po Kini, Turskoj (Duško Tošić npr.) i sličnim vukojebniama, odavno ustaljena u FKCZ, pa je logično bilo očekivati je i u košarkaškom klubu. Idealan sistem za izvlačenje para iz kluba, faktički jedini način da se dezavuiše je da igrač koji vraća određeni % osobi X u klubu sam sebe kompromituje pred organima gonjenja.
  21. True Detective S2 soundtrack. Više je kul biti Rust Cohle, ali su ljudi, gde počinjem od sebe, mnogo više Ray Velcoro. Rekao bih da je to i generalno razlog lošije prihvaćenosti S2. Impending doom...
  22. Stvarno neverovatno da neko ko je gledao Drču i Mirka Kovača izgubi emociju prema klubu koji služi kao igračka za lečenje frustracija pijanom milioneru iz Bokeljke. I naravno, zla Milova Budućnost i dobra Vučićeva Zvezda.
  23. Meni su oni baš gateway grupa, dok ih nisam skapirao nije me preterano zanimala ambijentalna muzika, jednom kad su kliknuli otvorila su se razna vrata, sa jedne strane berlinska škola(Mirage i Phaedra), pa Kraftwerk (Radio-Aktivitat faza), pa Lustmord (ima li mračnijeg albuma od The Place Where the Black Star Hangs?), pa Dead Can Dance sa kraja osamdesetih (Serpent's Egg i Realm of the Dying Sun), pa onda neke još teže stvari iz Cold Meat Industries kuhinje. Sve je to počelo itekako da mi ima smisla.
  24. Pročitao sam maltene u cugu 150 strana 2666 od Bolanja, baš mi je legla knjiga, preporuka za ljubitelje skribomanske postmodernističke književnosti ala Pinčon. Da ne bude baš u potpunosti oftopik, ovaj album mi je obeležio karantin, verovatno je zbog toga, a možda i nije, ali ceo album mi ima postapokaliptični feel, ne u smislu nuklearne zime, no neke apsolutne čistote, kao jedan ogromni savršeno mirni okean u kome nema ni jednog jedinog živog organizma. Što bi rekli angli, pristine. Geogaddi i Music Has the Right to Children im generalno važe za najbolja izdanja, ali meni je ovaj album apsolutno remek-delo i vrhunac BoC stvaralaštva.
×
×
  • Create New...