Jump to content

Cyber

Član foruma
  • Posts

    1,083
  • Joined

Everything posted by Cyber

  1. Pa upravo to je tragedija - ta tisina iz barustine sa ustajalom vodom iz koje se siri anticivilizacijski vonj. Pre tri godine je na evropskom prajdu u Becu najavljen Beograd. Tri godine su imali da se pripreme, osmisle strategiju znajuci vrlo dobro iz ranijih iskustava sta i kako treba preventivno onemoguciti da bi se parada omogucila. Evropske oci su na nama, ocekivanja su bila velika, puno ljudi iz Evrope je planiralo da dodje u Beograd, Beograd je stekao finu evropsku reputaciju kada je turizam u pitanju. To je toliko djilkoski neodgovorno otkazati u minut do 12, tako se to ne radi u civilizovanom svetu. Ovu sliku koju sada saljemo, ovaj vajb koji sada emitujemo ... to je toliko van sveta, sve se nadam da me niko nista ne pita. Kad sam pre neki dan u renomiranim (svedskim) jutarnjim novinama procitala da je znamo ko izjavio da ce ”parada ponosa, ili kako god da je zovete” - kakva arogancija! - biti odlozena ili otkazana iz razloga koji su u najmanju ruku uvreda za inteligenciju, pomislila sam da sramotno propustamo jos jedan evropski voz. Ali kad sam videla protestnu setnju onih pasivno agresivnih sektasa, koji nakon klerofasisticke hipnoze onog popine pre neki dan, idu ulicom kao poslusna armija koja izvrsava anticivilizacijsku komandu, ne bi me cudilo da kod nas vozovi prestanu da staju. Oni cudni likovi, onaj narativ, ono na sav glas stanje (ne)svesti. Kad samo pomislim na tu decu, buduce narastaje koju ”ne daju” drzeci ih kao taoce svog sektaskog bezumlja. Ja sam u neverici od kad me tresnula svest da takvi uopste postoje. Kao da gledam neke nestvarne figure.
  2. Zasto se na ovom forumu sve vecito svodi na nesto licno, na to ko je kakav? Zasto vazda malogradjansko zvakanje o liku a ne delu? Niko nije ni rekao, ma ni nagovestio da je ona "super osoba". To nije relevantno, nema veze sa sustinom onog sto je rekla a sto je jedino bitno u datom kontekstu. Niti ovo sto sto ti pises ima veze sa sustinom onog sto sam ja rekla. Otvorite prozore, otvorite vrata!
  3. Znaci ovako: Jedna pevaljka jasno kaze ono sto niko drugi, niko ”bolji”, niko pozvaniji od nje nece/ ne sme/ ne zna/ ne moze. I onda se traze mane pevaljKi umesto da se shvati u kolikom cabru je zemlja u kojoj niko osim pevaljke nece/ ne sme/ ne zna/ ne moze da bez dlake na jeziku uperi prstom u srz srBske drustvene Devijacije koja je pustena sa lanca. Ali dok Z-aumni sektasi setaju najvaznije je naglasiti da je pevaljka te ovakva, te onakva … jel?
  4. Budite ljubazni, kazite mi - ko je ovaj "rrrrrrrrrrrr"?
  5. Ja u prvi mah pomislila da je neka pevaljka, ali kad sam otvorila link shvatih da doticna u salonkama i sa pismo-tasnom ide na sednicu (lele!). Pa to nema nigde zapadno od Orijenta!
  6. U linku je verno prenet/citiran tekst koji je Tarja Mitrovic, finska profesorka, napisala u vezi sa skolskim pripremama i pragmaticnom / trezvenom odnosu prema pohadjanju skole i onome sto to podrazumeva. Skola je mesto za znanje i ucenje, a ne isprazno manekenisanje i ubijanje vremena. Finska skola, tj. finski model odskace i cesto se istice kao dobar primer, te se visoko kotira u medjunarodnim pedagoskim krugovima. Kod njih odlaze mnogi da nauce kako taj model funkcionise. Prvi kljucni faktor je taj da se u Finskoj skola smatra najvaznijom obrazovnom institucijom ciji je cilj da generacije na kojima svet ostaje opremi znanjem i vestinama, kako bi se razvili u slobodne licnosti, jer tako mogu da doprinesu demokratskom prosperitetu zemlje. Zato Finska puno ulaze u obrazovanje nastavnog kadra – pedagoska akademija obrazuje nastavnike na master nivou, nema tu cenkanja sa "dva zeca-tri zeca”. Dakle, finska skola ima vrlo dobro obucene pedagoge sa velikim strucnim znanjem i velikom profesionalnom slobodom (to je mnogo vazno!). Nije retkost da u gimnazijama predaju nastavnici sa doktoratima. Uz to se dosta ulaze u kontinuirano usavrsavanje pedagoskog kadra. Sve to em daje visok status jednoj za esencijalnoj struci i stubu drustva, em daje dobre rezultate koji se pokazuju u internacionalnim merenjima, gde su finski djaci u vrhu medju OECD zemljama. Dokazano je u mnogim relevantnim studijama da je pedagoska kompetencija kljucna za skolski uspeh. Ali ima tu jos zasluznih etnoloskih faktora (o tome bih mogla esej da napisem), ovde bih samo pomenula one koji se odnose na respekt prema skoli kao vaznoj instituciji u drustvu. Moze se reci da postoji socijalna svest na visokom nivou o tome sta je zadatak skole a sta je zadatak roditelja, a to je vrlo bitno – u skoli odlucuje rektor/profesori (skolski strucnjaci), kod kuce odlucuju roditelji (a ne da vidjeniji roditelji vrse pritisak na skolu da bi progurali svoju decu, sto je vrlo raspostranjeno i u jednoj Svedskoj a kamoli nece biti u jednoj Srbiji i sto srozava status skole kao vazne drustvene institucije). Skola je uvek deo drustvenog konteksta i moze se reci da finski mentalitet naginje tome da svako korektno radi svoje uz kooperativni princip. Za Finsku se takodje moze reci da je drustvo gde jos uvek primetno postoji jedan pohvalan sistem vrednosti koji u danasnjem svetu sve vise biva potisnut. Da bi se ovo razumelo u adekvatnom kontekstu, moram da pomenem svoje ranije pisanje o finskom pojmu ”sisu” koji u svom semanticnom polju obuhvata upornost, izdrzljivost i (naporan) rad kao karakternu crtu, a na sta su Finci vrlo ponosni. Nije slucajno to sto je Finska u vrhu zemalja sa skoro nepostojecom korupcijom, sve ima svoje. Finski sisu je dosao do narocitog izrazaja u finskom Zimskom ratu a i nakon WWII, kada su nacisto osiromaseni Finci vredno zavrnuli rukave i 1) izgradili zemlju za primer, 2) isplatili do u paru ratnu odstetu na vreme (ni Nemacka sa mnogo vecim ekonomskim misicima nije na vreme isplatila ratne reparacije). Generalno, za Fince su pomenute osobine pitanje casti. Mnoge finske generacije su roditelji usmeravali tako da se celice i da se bore, to je prilicno endemski. I u linkovanom tekstu stoji da je Finska drzava u kojoj su ”znanje i rad veoma bitni”, sto potvdjuje gore pomenut sistem vrednosti koji jos uvek znanto prozima finsko drustvo.
  7. Verno si opisao anticivilizacijski bezdan. Crna rupa.
  8. Ne samo to, nego i bi se tako jasno videlo da je Srbija moderna sekularna drzava (ne samo na recima).
  9. Nije to uopste tako komplikovano. Nekada je bilo da dete rodjenjem automatski postaje clan crkve ako su roditelji clanovi. Danas se obicno postaje krstenjem. U Nemackoj vec sa 14 godina mozes da se ispises sam iz crkve. Mogu i roditelji da te ispisu pre toga. U Svedskoj mozes na netu sa par klikova da se ispises. Kod Nemaca je jos uvek po starinskom – mora licno da se proseta i obave formalnosti u okruznom sudu, koji onda informise crkvu da si istupio i poresko da bi mogao da budes oslobodjen crkvenog poreza. Svaki zupcanik radi svoje, to je sve dobro podmazan sistem. Tacno se zna ko kome, koliko i zasto, taj tok je efikasno koordiniran. Crkva poput svih drugih privatnih i pravnih lica ima svoje ekonomske aktivnosti sa poreskim.
  10. Vernici su u Srbiji maltene postali statisticka greska. Ovo o cemu ovde pricamo bez dlake na jeziku, sto je tebi jasno a sto neke vredja, su parapravoslavne pasivno-agresivne formacije – i kvazisvestenstvo i njihova kvazipastva, svi zajedno. Signum: totalitarna svest, paganstina i turbo-kiceraj en masse. Slika i prilika anahronog, endemski disfunkcionalnog kvazidrustva i njegovih stetocina. Ima u tom sociopatskom kavezu materijala za etnoloske studije ihaha.
  11. Mislis, ne treba ostrascen pricati svakakve gadosti kao vladika Nikanor?
  12. Pa da, i onda se trazi da se "to" postuje. Uvreda za inteligenciju. Mentalno nasilje. Zaumni pir nekog paganskog polusveta koji se odaziva na ime "pravoslavni vernik".
  13. Tebe kao vernika bi vise trebalo da vredja sto jedan vladika siri mrznju i kaze, ”Ja cu izreci kletvu nad njima!” (djavolji vladika? djavolja kletva?). Kakva je razlika izmedju njega i one (ne znam kako se zove) koja je izricala kletve u skupstini Srbije? A i sve ono drugo sto je ovaj neljud izbljuvao je izdaja civilizacije. Zaumni maligni klero-fasista, sljam u mantiji, van sveta i bez etickog kompasa. Vidim clanak o ovom ispadu u svedskim crkvenim novinama, cudi se crkveni svet u neverici, ovako nesto se ne vidja svaki dan u civilizovanom svetu. A sta kaze SPC na javne kletve "vladike"? Sta kaze SPC na to sto njen predstavnik siri mrznju? U komentarima vidim tvoju bracu po veri kako zaumno klicu, "Svaka cast vladiko, živi i zdravi bili, glas istine protiv bezboznosti nastranosti, predsjednik države mora biti majka prvo, osnovni zadatak ženskog bića, i kraj svijeta je zbog toga ,što nam gejevi i lezbejke kroje sudbinu." i "Neka mu dragi Bog da snage da ovo istera do kraja." Kakvi su to vernici? U kog Boga oni veruju? Koje hriscanske vrednosti su njima imanentne? Pre svega treba biti covek pa tek onda vernik (kome je do toga) - ne obrnuto!
  14. Bold 1: Ma kakvi! Religija je privatna stvar i o tome se ne pita u iole razvijenim zemljama, to je odavno prevazidjeno. Osnovna svrha popisa je da opise karakteristike stanovnistva u smislu njegove strukture. Na popisima se, primera radi, prikupljaju podaci o starosnoj i polnoj strukturi stanovnista, uslovivma zivota, obrazovnoj strukturi, stanovanju/vrsti domacinstava, samcima i porodicama (broj dece i sl.), ekonomskim aktivnostima, poslu, migracijama i sl. Samo se kaze da je potpuno nerelevantno da li se i kom bogu klanjas - kakvu funkciju bi ta informacija imala u popisu stanovnsitva u jednoj modernoj sekularnoj drzavi? Za Estoniju ne znam, ali u Svedskoj je poslednji popis bio pre vise od 30 godina zato sto te podatke imaju i bez kucanja na vrata. Tako je i u Finskoj. A evo ti poslednji popis stanovnika u Holandiji (2011) pa vidi koje podatke prikupljaju. Bold 2: Nacije i nacionalne drzave postoje sirom Evrope. Sledstveno, nacionalnost je vezana za pripadnost drzavi a ne za etnicku pripadnost u veku u kome zivimo. Iz toga sledi razlika izmedju nacionalne drzave i nacionalisticke drzave. Dakle, nacionalnost i nacionalizam nisu sinonimi, a to je nesto sto prevazilazi sposobnost poimanja kriticne mase u Srbiji. Treba pre svega poci od toga.
  15. Ti kao da ne citas ono na sta odgovaras. Covek je jasno napisao da svako ima (zakonsko) pravo da organizuje skupove isto kao sto svako ima pravo da mu se to ne svidja, ali da niko nema pravo da poziva na nasilje. Ako je nesto kontardiktorno onda je to ovaj tvoj komentar, koji doduse vrlo jasno iliustruje zasto ćirilica i ćiliričar(enje) nisu sinonimi + potvrdjuje da ta dva pojma treba jasno razdvojiti (bila bas diskusija o tome na drugom topiku).
  16. To je prvenstveno necivilizovano. Pa tekst koji kvotujes upravo potvrdjuje da taj izraz ima negativno znacenje. U tom tekstu je najvaznija informacija i putokaz ovo: ”Usled negativne konotacije, termin „Šiptari” se smatra uvredljivim u srpskom, makedonskom i drugimjužnoslovenskim jezicima.” To si trebao da boldujes. Evo i zasto. U svim jezicima se desava da reci vremenom dobijaju nove konotacije, jer jezik zivi i menja se. To sto si boldovao kakvi su obicaji u koriscenju te reci postojali (proslo vreme!) medju urbanizovanim Albancima iz gradova je etimologija (nauka o istorisjkom poreklu reci i razvoju jezika) a sto (u istom tekstu) ilustruje opisani istorisjki razvoj reci ”nakon nemira na Kosovu u prolece 1981.” Dakle, to nije argument (zasto to boldujes?) kojim se upotreba ove reci moze opravdati a price o politickoj korektnosti u ovom slucaju su dobar nacionaliaticki apetit ali losi zubi. To bi bilo isto kao kad bismo pokusali da ”operemo” upotrebu pogrdne reci ”kopile” pozivajuci se na to da je termin nastao u znacenju koje se nekada koristilo kao tepanje nezeljenom detetu. Da ne nacinjem sada kompleksnu temu o vezi izmedju jezika i misli, sto ovi primeri jasno potvrdjuju. Rec koju ti neutemeljeno promovises je u navedenim jezicima postala uvredljiva, kako ti tekst koji kvotujes veli, ”usled negativne konotacije” koju je, da se ne pravimo ludi, vremenom dobila. Sto rece nastavnica iz onog nadasve poucnog teksta: „Važno je da razmisliš o tim stvarima“. Ako ikako mozes.
  17. Ovo neka bude Schlagwort za osvrt na vrlo rasprostranjen forumski fenomen, koji sve vise uzima maha. Kvotovano je skolski primer induktivnog zakljucivanja, koje polazi od licnog (ogranicenog) iskustva/zapazanja na osnovu cega se izvlace zakljucci o stvarima koje prevazilaze ovo licno iskustvo. Ko to radi? Oni koji nemaju razvijenu sposobnost apstraktnog razmisljanja, koje je hipoteticko-deduktivno, tj. pomaze nam da mentalno obradimo informacije. U ovome se ogleda glavna razlika izmedju percepcije i razmisljanja. Percepcija se odnosi na culne utiske (kao gore kvotovano), ne na razmisljanje. Razmiljanje/promisljanje se odnosi na obradjivanje informacija i razumevanju pomenutih utisaka a sto ukljucuje artikulisano i utemeljeno misljenje. Ta licna percepcija se ovde u svojoj sirovoj ignorantnoj snazi vazda suprotstavlja promisljanju. Zato odgovorno tvrdim da je opisana razlika izmedju percepcije i promisljaja glavni uzrok neslaganja izmedju forumskih oponenata, a NE razlike u misljenju oko cega se uzaludno biju koplja na znamo kojim topicma. Jer, da bi se uopste moglo govoriti o razlikama u misljenju, potrebno je da misljenje postoji a ne da se prica napamet i intuitivno "diskutuje". Zato se za induktivne iskaze moze reci da vredjaju inteligenciju. O nepoverenju u intelektualni svet je bilo ovde. E tako je to! Ko moze da dokaze suprotno - neka izvoli, rec je slobodna.
  18. Na nesrecu, utoliko je veca civilizacijska sramota to sto mnoga ta deca nisu naucena i ne znaju da zive sa drugima. Svetonazori mladih u Srbiji to nedvosmisleno kazuju. Izestaj: Vrednosti mladih u Srbiji (vrednosni sistem - da se covek za glavu uhvati) Ovaj izvestaj jeste star deset godina ali nemojmo se zaludjivati da su stvari postale bolje. Od pre godinu dana Imaju od koga da nauce => Kvantitativna studija: Homofobija i internalizovana homofobija u Srbiji
  19. Ja bih iz prve ruke mogla puno toga da kazem o tome, ali mislim da je donji tekst vrlo dobro ilustruje pristup i kako svet moze da se otvori u ucionicama a ne kao kod nas da se zatvori dogmatskim trovanjem generacija na kojima svet treba da ostane. Autor teksta je svedski pisac i profesor Joel Halldorf. U Svedskoj je predmet Veronauka nekonfesionalnog tipa, nastavni plan obuhvata sve velike religije. Na istu foru kao sto se uci predmet Poznavanje prirode i drustva, pri cemu poznavanje religija jeste zapravo poznavanje drustva. To bi u Srbiji trebalo pod hitno da se shvati i da decu pocnu da uce kako da zive sa drugima a ne kako da zive protiv drugih. "Berit nam je predavala veronauku. Četrdeset minuta nedeljno, prvi na redu je bio judaizam. Prepričavala nam je najvažnije priče i morali smo da zapamtimo dugačke liste novih reči: Tora, sabat, košer. Sećam se da smo mnogo pričali o proslavama. Kada sam nekoliko godina kasnije došao u Izrael, mogao sam detaljno da objasnim kako se postavlja trpeza za Pesah. Nikada nismo sreli ništa slično. Ali polako smo se navikli i shvatili koliko učimo. […] Predavala je pomoću svog šablona —ne mogu da se setim nijednog udžbenika. I ja, sada kao profesor, skrolujem pokušavjuci da razumem kako je ona zapravo radila. Nalazim vrlo malo teorijske teologije, umesto toga ona nas je učila o konkretnoj veri. Naučili smo jezik religije, učestvovali u pričama i naučili o uticaju religija na svakodnevni život i obicaje. Religije nismo sretali kao apstraktne ideologije, već kao način života. S vremena na vreme nam je davala i male dragulje, malu priču koja je rasvetljavala nešto u tradiciji koju smo proučavali. Kao kada je rekla da Mojsijeve knjige sadrže 613 zapovesti, zbog čega su neki judaizam nazvali „zakonodavnim“. Ali, nastavila je, 613 je zbir broja kostiju i organa u ljudskom telu (248) i dana u godini (365). Dakle, Jevrejin koji se seća zapovesti misli: „Bog brine za sve mene, svaki dan“. To je ispričala sa takvom empatijom da smo bili ubeđeni da je i sama Jevrejka. Dok nismo prešli na sledecu oblast – budizam. Način na koji je govorila o zlatnom putu, etici i težnji za ravnotežom. Mora da je budista! Ili je možda bila muslimanka? Jer kako bi inače mogla tako živo i duboko opisati Muhamedov život? Ovo se nastavilo tokom cele školske godine. Bez obzira šta smo proučavali, mislili smo da je to njena vera o kojoj govori. Polako nam je sinulo da ne dobijamo deo njenog ličnog identiteta, već načina na koji se odnosimo prema svetu. Kroz empatiju i dobronamernost uvela nas je u ono što smo proučavali, tako da smo to sagledali iznutra. To nije značilo da je ispravila stvari i sakrila nezgodne stvari - dobili smo predstave o fundamentalizmu, šerijatskom pravu i kultovima. Ali ukupna slika je bila toliko bogata i puna nijansi da su tamniji delovi dobili svoje pravo mesto i proporciju. Avgustin smatra da je prvi predmet koji učenik uči sam učitelj. Učitelji postaju primeri koje mi oponašamo: „To je suština onoga što se zove podučavanje“, piše on. Berit nas je "naterala" da uključimo detalje o svemu, od šiitskih muslimana do Dalaj Lame. Ali detalji su bili građevni blokovi u većoj katedrali formacije, gde je vizija bila da ćemo se usuditi da se približimo nepoznatom drugom - i to u poverenju i čudu. Ona je sama bila primer za to, a mi smo je imitirali. Kada smo čitali o halal klanju, prišla mi je i pitala da li ja, kao hrišćanin, mogu da zamislim da jedem meso zaklano po muslimanskom običaju, uz dove Allahu? Odgovorio sam da ne znam, a ona je rekla: „Važno je da razmisliš o tim stvarima“. Zatim je skliznula do sledeće klupe, ostavljajući me da razmišljam o tome ko sam, u šta verujem i kakav bi moj odnos prema svetu trebalo da bude. Imao sam 13 godina i svet se otvorio. Ali ne samo za mene, već za celu Švedsku. Stara zajednica luteranskog jedinstva se proširila i sada je primala Sirijce, ruske pravoslavce, muslimane, katolike, budiste i sike. Neki većinski Šveđani nisu bili zainteresovani za promenu, drugi su pojačali zvuk, a neki su odgovorili brutalnom agresivnošću. Ali Berit nam je pokazala drugi put. Strahu se suprotstavljala čvrstim znanjem, a nezainteresovanosti radoznalošću. Na taj način nas je pripremila za život u postsekularnoj, pluralističkoj Švedskoj."
  20. Nije tajna, ja sam pomenula ´45-u, nema potrebe da ovako mufljuski uvijas i ucitavas. Evo da ti kazu "neki" - naravno da istorija Beograda ne pocinje ´45 ali (neki) rodjeni tada su jos zivi pa mogu da ispricaju kako je bilo u njihovom okruzenju u to vreme. A mogu i da ispricaju kako je bilo i u vreme njihovih roditelja, baba i dedova. Pa sam zahvaljujuci tome i ja mogla da cujem o crkvenim i slavskim obicajima kod prababe u ulici Cernisevskog na Cuburi (pradeda pao u ratu) i jos nekih starinskih likova ju gradu. Slave se u predratnim beogradskim kucama nisu slavile ovako kicerajski kao danas. Ja znam kako su moje babe i dede to radile pre rata jer su isto tako nastavili da rade i posle ´45 (sto b i menjali?) - odrasla sam sa tim. Ja nisam vernik ali ima respekt prema nacinu na koji su oni praktikovali te svoje obicaje. Secam se i kada i kako i zasto se islo u crkvu - uglavnom na vencanja, krstenja i sahrane. U crkvi su se krstile bebe a ne gangsterajske i estradne matore mrcine. Ovakav kvazi-verski kiceraj kao danas se nije praktikovao, o tome svedoce generacije.
  21. Ma upoznala sam jednog takvog raspopa. Verovatno zato moze da vozi dzip i dete skoluje u inostranstvu. Pohvalio mi se da mu najbolji prijatelj zivi u Svedskoj i radi kao "menadzer", organizuje ovde nastupe nasih pevaljki. Ne razvodi se od popadije da ne bi izgubio parohiju, hvata sojke po kraju i tako taj rad. Ali sa popadijom ima zajedniicki biznis, proizvode i prodaju crkvi one razne crkvene djindjuve koje "vernici" kupuju. Btw, cula sam neku pricu - da ne verujes. Jednog momka najbolji drug izbacio iz auta zato sto je ovaj opsovao u autu koji je osvestan! I kad cujes ono da na mladima svet ostaje ...
  22. Dozivela sam svojevremeno kulturni shok kada sam prvi put dosla u Beograd nakon decenije u kojoj su ratovali i videla kako se ljudi - a narocito mladi! - krste kad prolaze na sto metara od one kicerajske rugobe od hrama. Ma i autobusu kad sede i vide hram kroz prozor! Neverica. Ja sam rodjena u Beogradu, odrasla sam tamo i to nikada nisam videla. Nisu ni moji roditelji, koji su u i odmah nakon WWII takodje rodjeni i odrasli u Beogradu. A kad sam cula da popovi bajaju (osvestavaju?) automobile, firme i estradu - numb! Pa kad sam shvatila da skoro svi slave neku slavu i kad sam videla kako to rade! Pa nekrsteni odrasli ljudi koji se naprasno krste - vulgo rituali. A tek kad me zviznulo koliko su zaumni (postali) oni od kojih se to zaista ne bi dalo ocekivati! Izdaja civilizacije! Rekla sam sebi kad je ludilo krenulo 90-ih da tamo vise nikada necu nogu staviti (mlada, ljuta - rat, wtf!?). Predomislim se nakon deset godina. I sacekaju me kvazi-vernici na sve strane - bum! Podanicka, martirska tragedija vecito "neshvacenih", koji ne shvataju da im agresija dolazi iznutra, ma koliko se oni kvazi-krstili. Crtica iz knjige U shumi metropola, najpoznatijeg austrijskog esejiste Karl-Markusa Gaußa: „Iza trga Slavija, drvored sa obe strane ulice koja vodi blago uzbrdo. Kada smo se priblizavali nismo mogli da vidimo crkvu Svetog Save, koja nam je sve vreme bila cilj, sve dok nismo stigli na vrh brezuljka gde je ona zastrasujuće pocela da se nazire ispred nas. Sava, narodni svetitelj Srba, upokojio se pre skoro osam stotina godina, a ipak zivi ne samo u molitvama vec i u tuzi i gnevu vernika. Duboko dirnuti, ljube ikone koje ga prikazuju kao da je ziv i pristutan medju vernicima, koji jos uvek placu za njim i obnavljaju ljubav svake godine secajuci se okrutne sudbine koja je zadesila mrtve cije su kosti pre vise od cetiri stotine godina, pre nego sto je turski veliki vezir odnesen iz manastirskog groba i, po predanju, oskrnavljen i spaljen ovde na ovom brdu. Plamen je trebalo da bukne toliko visoko da bi ga pobunjenici u Banatu, preko Dunava, videli, jer je vezir svojim podlim cinom hteo da im urusi ponos i samopouzdanje.“ (Karl-Markus Gauß, Im Wald der Metropolen) Ali je ovog esejistu, velikog putnika, osvedocenog kosmopolite otvorenog uma prevarila "kosmopolitska" povrsina metropole kasabe, kao i mnoge druge putnike namernike u susretu sa egzotikom. Spolja gladac - iznutra jadac. „Nismo ocekivali da cemo u Beogradu od svih mesta sresti najljubaznije Evropljane, kosmopolitske stanovnike velikog grada ciji je urbani karakter pokazala njihova nenametljiva spremnost da pomognu.“
  23. Zasto takva sumnjicavost? Kao sto neko negde belezi ruske ratne nepodopstine, tako neko negde belezi i ukrajinske, bilo bi cudno da nije tako. Ne pada mi na pamet kako bi bilo koje ratno stradanje moglo da se sakrije u danasnjem svetu. Nema nedelju dana od kad je Amnesty International objavio izvestaj o ukrajinskim ratnim nepodopstinama. Na internetu nema celicne zavese, informativni prozori i vrata su otvoreni. Svako ko je digitalno pismen moze da baci oko na sve strane i svasta sazna. To sto neko ne zna kako da pronadje informacije ili nece da (sa)zna ono sto mu ne prija - to radi na sopstvenu odgovornost. Isto kao i svako ko glumi zrtvu ovih ili onih medija. To sto je neko endemski ignorant nije validna olaksavajuca okolnost.
×
×
  • Create New...