-
Posts
1,149 -
Joined
Everything posted by Cyber
-
Bold 1: Danas sam gledala video u kome neki mladi Rus u civilu kaze novinaru da im je zapovedjeno da se preobuku i povuku, ali sve je haoticno i ne bas organizovano pa se snalaze. Bold 2: Posmatracima nije promaklo da se Putin uvek izmakne i ostavi drugima da dodju sa losim vestima. On se pojavljuje u prvom planu samo kad u pazljivo insceniranom maniru treba da saopsti pozitivne vesti koje prijaju uvcu plebsa. Kao na primer ono sa glasanjem u anektiranim oblastima kad je blistao u Kremlju okruzen svojim klimoglavcima. Prekjuce se, po obicaju, izmakao, prebacio loptu ministru odbrane i generalu da isporuce lose vesti uvijene u oblande, dok se on, zauzet vaznijim poslovima, setkao i slikao u poseti nekoj bolnici gde je kao prisustvovao nekoj operaciji, a potom se sreo sa sefom Ruskog medicinskog i bioloskog zavoda, nakon cega je dan zaokruzen gala proslavom 75-godisnjice doticnog zavoda. Ni rec nije rekao o povlacenju (ko sme da ga ista pita?), dok drzavne lazi koje se valjaju bivaju sve vece i sve grotesknije. Mene bas zanima ko ce prvi da padne kroz prozor, Surovikin ili Sjojgu? Slava Ukrajiní!
-
U toku je prestrojavanje. Mozda hvataju beleske iz nove kremaljske underdog retorike. Citam da je to relativno nova strategïja u ruskoj drzavnoj propagandi. "Priznavanje sopstvenih slabosti da bi se stvorio narativ autsajdera. Povlačenje iz Hersona se u tom kontekstu opisuje kao način da Rusija pametnim taktičkim manevrom poštedi civilno stanovništvo i spase živote ruskih vojnika. Ista poruka je u sredu emitovana na nekoliko kanala. Finansijer Vagner grupe Jevgenij Prigožin, koji je ranije vodio rusku fabriku trolova u Sankt Peterburgu, opisao je povlačenje kao „najveći uspeh” generala Surovikina, izveštava britanski istraživački centar Institut za proučavanje rata (ISV). Kadirov tvrdi da bi manevar mogao spasiti hiljade zivota." Vladimir Solovjov, TV voditelj i ratni huskac, u sredu uvece u svom vrlo popularnom "debatnom" programu: „Naš prethodni koncept male, kompaktne profesionalne vojske ne može se suprotstaviti čitavom NATO-u.” Kazu da samo sto níje zaplakao. Sve moj do mojega! Ima ovde interesantnih stvari i ako malo skrolujete ima i detaljnih mapa. Slava Ukrajini!
-
Gledala sam jednom, pre vise godina, kako se pljuju u srpskom parlamentu, prave kabadahije. Vidim, nista se nije promenilo na dnu kace. Nadrealno. A ovde [u Svedskoj] kad neki poslanik dobije rec, ne sme da oslovljava nijednog drugog poslanika direktno nego indirektno preko predsednika parlamenta, na primer: ”Gospodine predsednice, Mi(l)ka Mikic je ...”. Takva su parlamentarna pravila. Taman posla da bi nekome palo na pamet da se ponasa divljacki ili da koristi retorku kao ova gore plavojka (ne znam ko je). Btw, nesto sam ovih dana bacila oko na poslednji EU izvestaj (2022) Srbiji, pa mi pale za oko neke stvari. Ta sramota se ne moze sakriti. Svet vidi. Ah da, zabole njih za svet, svet ih¨"mrzi". Dokle oni misle da mogu da infantilno sede na dve stolice i sibicare? A rado parazitiraju na EU-fondovima. Onolika kinta se sliva u bunar bez dna. Kako ih nije sramota, EU im je najveci donator. Iako ih Zapad "mrzi". Medijsko ispiranje mozga mora da je jedina zagarantovana stvar sa kojom se pouzdano moze racunati u narednih osam godina. Sve drugo je od danas do sutra, moze biti ali ne mora.
-
Btw, Geneks nam je nasa borba Sluzba dala da bi spijunske aktivnosti u svetu mogle da se nesmetano odvijaju.
-
Nakon oslobodjenja (WWII) je, iz razumljivih razloga jelte, falilo raznih kadrova pa su se na kursevima skolovali i neki lekari opste prakse i neki inzinjeri. Kao na primer, lekar u firmi moje majke ili nas komsija koji je na vratima imao mesinganu plocicu na kojoj je pisalo "Inzinjer [ime]". Posleratni kadrovi i kadrovska politika. Doduse, ti lekari po firmama su vise pisali lazna bolovanja (narocito u vreme seoskih radova) nego sto su se bavili medicinom (stacionirani tamo zbog damage control?).
-
Rekla bih da mesas dijametralno razlicite zanrove, koncepte i kontekste. Iako sam jasno napisala da se radi o knjizi eseja (i licnoj opservaciji koja je imanentna eseju), ti kao da komentarises neko strucno stivo koje podrazumeva sasvim drugi pristup. Ovo takodje ilustruje vaznost razlikovanja i nemesanja razlicitih stvari/pojmova jer tako nastaju cesto vidjeni nesporazumi u diskusijama, pa tema skrene, pa se razudi, pa nastane kakofonija do neprepoznatljivosti sve dok u jednom trenutku stvar ne mine do neke sledece teme koja se izoblici po istom prinicipu nekoherentnosti. Iz toga sto ti pises, a sto samo po sebi nije netacno, moze da se izvede jedna druga tema, koja nema veze sa onim na sta se odnosio moj komentar i moja (kulturna) referenca, koja je, btw, bila sasvim adekvatna adresiranom kontekstu. Kad je knjizevni esej u pitanju, pre bi se eventualno mogla razviti diskusija da li je socijalna stvarnost samostalna u odnosu na socijalne aktere koji je konstruisu. Tu bi onda moglo da se razmotri "istorijsko pamcenje" ali ne i da se vrsi upad u misli esejiste. Jos je ovaj (Gauss) bio dobronameran putnik namernik. Esejista. Ne istoricar, ne socio-lingvista pa da treba da vaga epistemoloski pristup, a da mi cetvorimo metateoretsku dlaku. Na temi o nekim primitivcima.
-
Pa da, nalazimo se u nekom periodu vrenja, razne stvari poslednjih godina su doprinele i doprinose nekoj vrsti vicious circle, jedno vodi drugom. Ove rokade su logicna posledica, racionalno ponasanje u skladu sa datim okolnostima. Isto kao sto se jedno prosecno domacinstvo odrice nekih luksuza kad naidje kriza, tako i vlasnik firme steze kajs u firmi. To je jedini nacin da se opstane do boljih vremena, ali i da se utre put za ta bolja vremena i razvoj.
-
Obrati paznju na "kada su mi pricali o najvecim licnostima iz svoje istorije - zvali svoje velikane samo po imenu, poput taksiste koji je ucenog Karadzica nazivao Vukom". Poenta, dakle, nije u Vuku nego u prisnom nacinu i pristupu koji ilustruje endemski nedostatak distance. Ne drvo nego cela suma. To ne iskljucuje ovo sto ti kazes, ali to nije relevantno u ovom kontekstu.
-
To je jedna plemenska endemska anomalija koja pociva na totalnom neshvatanju licnog integriteta i nesposobnosti da se razgranici privatna i javna sfera. Ne zna se gde sta pocinje i gde se sta zavrsava. Potka tome je onaj vrli domacinski mentalitet i gostoljubivost od kojih je napravljena naciJonalna vrlina a cije je nalicje burazerska sirovost i surovost. Za neupucene prolaznike je to cista egzotika jer oni, po prirodi stvari, mogu da percepiraju samo taj „gostoljubivi“ gladac na povrsini jedne stvarnosti koja je mnogima nepojmljiva. Apropo primitivne intimizacije, evo jedne dobronamerne observacije koju je Karl-Markus Gauß, austrijski esejista i veliki Evropejac, zabelezio u knjizi eseja U sumi metropola (Im Wald der Metropolen) prilikom jedne posete Beogradu: „Na tri metra visokom postolju sedeo je sitni covek sa gustim brkovima, sa seljackom kapom na glavi i sa otvorenom knjigom na desnom kolenu: Vuk, rece taksista, Vuk, i klimnu glavom kao da nas nije doveo do nekog spomenika, koji je, reklo bi se, mesto na kome se okupljaju studenti sa obliznjih fakulteta i ljudi iz susedstva, nego kao da je uspeo da pronadje kljuc od muzeja i pokazao nam knjige i stvari čoveka sa kojim je bio prisan. Prvo sam se iznenadio, a onda obradovao što su mnogi Srbi - kada su mi pricali o najvecim licnostima iz svoje istorije - zvali svoje velikane samo po imenu, poput taksiste koji je ucenog Karadzica nazivao Vukom tako zarko da bi se moglo poverovati da se radi o pokojnom clanu porodice.”
-
Naravno, sve je to realno i logicno i moguce. Vreme ce pokazati kako ce se platforma razvijati, ne razumem a priori dreku koja se nadigla. Jedino relevantno i merodavno bi trebalo da bude da ono sto se pise na platformi bude u zakonskim okvirima. A to ce se vrlo bzo videti. Mislim da su se sirotanovici nesto mnogo prepali a ne znaju da artikulisu zasto. Btw, citam juce da je shef UN-a za ljudska prava, Volker Türk, pozurio da u otvorenom pismu Musku izrazi zabrinutost za buducnost platforme nakon izvestaja da je ovaj otpustio celo odeljenje za ljudska prava. Ko bi rekao da je takvo odeljenje uopste postojalo? Mozda Musk ima neki bolji koncept za te stvari? Trebalo bi ga pitati, sigurno bi odgovorio, nije on neki cutljivko da drzi jezik za zubima. Dapace. Sve opcije i kanali su otvoreni, niko nikog ni na sta ne sili, cemu poklic za hoi polloi-uranilovku?
-
Boldovano: Zuckerberg je jos ranije najavljivao rezove i smanjenje broja zaposlenih. Meta je najavila otpustanja, rekli su zaposlenima da budu pripravni i otkazu nebitna putovanja pre objave ko ostaje bez posla, a koja se ocekuje u sredu. Pominje se cetvorocifren broj potencijalnih otpustenih. Moze biti da je u najavi smena paradigme u svetu socijalnih platformi.
-
Ladno si mogla da naredjas jos deset random kompanija, to i dalje ne bï imalo smisla. Ove cifre zaposlenih u rasponu od 1400 (Reddit) do 221 000 (Microsoft) same po sebi ne govore nista o tome da li neko zaposljava preko potrebne ili preko potrebe. Pre ce biti da su te cifre dobra ilustracija da se tako ne moze "meriti" i porediti i da je potrebno uzeti u obzir i neke druge parametre da bi se mogao izvuci neki validan zakljucak po tom pitanju.
-
Odlicna serija, odlican uvid u jedno mracno doba. Ja vrlo dobro poznajem taj period nemacke istorije i mogu reci da je psihosocïjalna dimenzija i Geist tog vremena vrhunski prenet.
-
Smaniji malo, nemoj bas toliko da budes neutralan.
-
Ja imam najneznija stopala na svetu (ne preterujem, obuca je moja Ahilova peta) i odgovorno tvrdim – da nema Skechersa, trebalo bi ih izmisliti, to je najmekanija obuca na svetu. Da setate do mile volje i da ne osetite. Cisto sumnjam da ne biste bili zadovoljni (ako se takav rodio - javite mi!). Probajte u radnji i sve ce vam namah biti jasno. Godinama ih nosím, ni ne secam se kada sam pocela, ne znam tacno koliko pari imam za sva godisnja doba i nikada nista udobnije nisam nosila (cak ni najmekse cipele na svetu koje skupo nabavljam). Btw, imaju oni razne vrste obuce, ne samo patike.
-
Clanak: Cilj globalnog pokreta: da muškarci prestanu da masturbiraju Godine 1712., britanski hirurg i šarlatan John Marten anonimno objavljuje pamflet Onanija u kome se masturbacija opisuje kao gnusni greh koji može dovesti do psihičkih i fizičkih bolesti i kod muškaraca i kod žena. Onanija postaje bestseler u Evropi. Švajcarski doktor Samuel Tissot biva inspirisan time. U svojoj raspravi Onanizam iz 1758. godine, on piše, između ostalog, da gubitak semenske tečnosti može dovesti do svega, od slabosti do konvulzija, nepokretnosti i oštećenja čula. Pre toga, masturbacija nije bila nešto o čemu se pričalo. Stid i poremećenost Istoričarka ideja Maja Larsson u svojoj doktorskoj tezi Moralno telo opisuje kako su mnogi lekari u Švedskoj u 19. veku smatrali masturbaciju moralnom bolešću. Serija švedskih medicinskih knjiga opisuje kako onanista, osim što slabi i pati od fizičkih bolesti, postaje i stidljiv, pohlepan i lud. Na slikama u medicinskim knjigama se vide onanisti koji sline, upalih obraza, beličaste kože i tamnih krugova ispod očiju. U svojoj knjizi Čovekov polni život iz 1917. doktor Georg Kres nudi savete u skladu sa najnovijim otkrićima medicinske nauke. Hladne kupke, tvrd krevet i široka odeća mogu pomoći onima koji imaju poteškoća da drže ruke na pokrivaču. Muškarci mogu četkati glavić anestetikom, kao što su opijum ili kokain. Roditelji nisu smeli da puštaju decu u toalet same i nikako da se voze na gelenderu ili da se ljuljaju na konju za ljuljanje. Alati protiv onanije (preporucujem klik na link da bi se videla skalamerija) Postojale su i naprednije metode stavljanja traka. U periodu 1856–1932, Američki zavod za patente izdao je patente za nekoliko izuma protiv masturbacije. Muškarci su, na primer, mogli da stave svoj penis i skrotum u metalni drzač koji je postizanje erekcije činio bolnim. Druge opcije su bili prstenovi sa šiljcima koji su ulazili u penis ako bi počeo da otiče. Godine 1917. došao je tzv. Mr. Jones protiv masturbacije. To je bio kombinezon napravljen od grube tkanine i dizajniran tako da osoba ne može da pristupi svojim genitalijama. Roditelji bi takođe mogli da postave metalni prsten oko penisa svog sina, prsten povezan sa uređajem u spavaćoj sobi roditelja. Ako je penis tokom noći otekao, aparat je oglasio alarm i roditelji su dolazili i kažnjavali dete. Masturbatori u duševnim bolnicama Tokom godina na prelazu vekova, oko 1900. godine, ljudi su primani u švedske duševne bolnice zbog psihičkih problema za koje se pretpostavljalo da su posledica masturbacije. To je tada bio kredibilan eksplanatorni model. Ako ste dobili osip ili mentalnu bolest, bilo je lako povezati to sa masturbacijom. Za žene, masturbacija može dovesti do svega, od histerije do epilepsije, idiotizma, atrofije kičmene moždine, manije i smrti. Ponekad su lekari koristili sakaćenje genitalija da bi to "popravili". 1860-ih, istaknuti britanski ginekolog i hirurg Isak Baker Brown je usijanim gvožđem spaljivao ženski klitoris. Njegov metod je viđen kao pionirski, ali efikasnost i etičnost metode su ubrzo dovedeni u pitanje i već 1867. Baker Brown je izbačen iz Londonskog akušerskog društva. Gori moralni zločin od samoubistva Deo averzije prema masturbaciji dolazi iz crkve, koja je verovala da je seks rezervisan za heteroseksualne parove koji žele da imaju decu. Kada je religija opala na značaju tokom prosvetiteljstva, naučnici su pronašli medicinska objašnjenja za razna medicinska stanja. Istoričar Thomas W Laqueur veruje da je otpor masturbaciji proizvod prosvetiteljstva. Filozofi kao što su Voltaire, Rousseau i Kant bili su inspirisani Tissot-ovim pamfletom Onanizam. Kant je verovao da je masturbacija gori moralni zločin od samoubistva. Možda ipak nije tako opasno Tokom 20. veka nauka počinje da shvata da nema veze između masturbacije i bolesti. U jednom švedskom priručniku o seksualnom vaspitanju iz 1956. godine stoji da dečju masturbaciju ne treba niti stigmatizovati, niti zabranjivati, ali ni podsticati. Izvor: svedski dnevni list Svenska Dagbladet
-
No pun intended, dobrovoljno im dati sve dole nabrojane podatke znaci - dati im legitimitet. Radi se o principu, to je bila poenta mog prethodnog posta. Otisao si da zivis u inostranstvu zato sto su takvi kakvi su i sad im ipak dodjes ko maca na vratanca i polozis racune kad pozovu na parove razbrojs. NaraFski, vecinu tih podataka oni vec imaju ali zasto bi ih apdejtovao sa friskim informacijama koje su – i treba da budu – van njihovog dometa? Nemoj biti naivan, nisu ti ni za crno ispod nokta. Btw, registracija je za bUraniju na nizim frekvencijama, pominjao si kolege kojima Helloween ugrozava Sv. Luku-muku pa im deca zbog toga ispastaju. Takvi su vecina van matice.
-
Bold: Niti zelim, niti ima bilo kakve potrebe da se bilo gde kod njih registrujem i serviram im svoje licne podatke i zivotne planove. Niti bih nogu stavila u neko njihovo "diplomatsko" predstavnistvo u svetu. Ja fakat zivim u drugoj drzavi ali za mene je inostranstvo taj njhov zaumni provizorijum od drzave a ne drzava u kojoj zivim. Ne verujem toj bespravnoj burazerskoj predpolitickoj pomijari, bilo bi nekonsekventno da im se dobrovoljno namestam za šišanje (manipulaciju). To nije argument u diskusiji, to je odraz licnog stava, pojasnjenje za koje pitas. Dalje, u pitanju je digitalna anketa, stvar jeste svakom na volju da ucestvuje, ali ipak bi se moglo – i to je drobrovoljno - razmisliti o nekim stvarima. Sta kaze zakon o elektronskoj komunikaciji? Kakav je policy Statistickog zavoda u vezi sa zastitom licnog integriteta? Gde se podaci skladiste? Koliko dugo licni podaci ostaju registrovani u sistemu? Ko ima pristup licnim podacima? Da li se podaci dele sa nekom trecom/petom stranom? Da li se vrsi anonimizacija odredjenih podataka u slucaju raznih eventualnih scenarija? Da li sistem transparentan tako da mozes bilo kad da zatrazis da dobijes na uvid sta je registrovano i gde? To su tek neka legitimna pitanja, i to nije vezano samo za ovu anketu vec za sve slicne kontekste. Ko za takve stvari (i puno slicnih ”sitnica”) ne mari – ima vlast kakvu zasluzuje. Registrovao si se i ucestvovao u ”Istrazivanju o drzavljanima Republike Srbije koji zive u inostranstvu” a ne u popisu stanovnistva. To je anketa (ne odjava boravka u Srbiji) i kao takva ne bi trebalo da ima veze sa popisom i/li sa tim da te ne vode ”kao da si u Srbiji”. Ali ako ima veze, tj. ako oni pretacu licne podatke iz jedne kace u drugu i rade sta hoce i kako hoce, onda to samo potvrdjuje moju podozrivost.
-
Nikad (više) na njihovu bućku, nikad u njihovu mrežu!
-
Uvek ima onih koji (mogu da) kazu "sto bih cekao?" i onih koji (moraju da) kazu "moram da cekam". Tako je vazda bilo, sto i sam nehotice potvrdjujes. To govori nesto o slozenosti problematike, pri cemu rastojanje do bilo kog pojedinacnog pupka nije uopste relevantno.
-
Mali off. Kad sam poslednji put produzavala svedski pasos, salterski sluzbenik me je pitao da li zelim da mi u pasosu pored mesta rodjenja (Beograd) stoji Srbija ili Jugoslavija. Prijatno iznenadjena jer me to niko ranije nije pitao, kao iz topa sam rekla - Jugoslavija. Tako treba da bude, u toj zemlji sam rodjena i iz te zemlje sam se iselila. Iz danasnje perspektive, vrlo mi je drago da nikada nisam zivela ni u jednoj kasnijoj devijaciji pocivse Drzave a narocito ne u ovom drzavnom provizorijumu zvanom Srbija.
-
Nama su jos pre najmanje deset godina neprimetno uvalili tezinu umesto zapremine jogurta, po istoj ceni. Pa su onda hvatali neke proizvodjace koji sipaju vodu u kiselo mleko. Pa se onda smanjila gramaza cokolade, cipsa i jos nekih stvari a da mnogi konzumenti nisu to ni primetili jer je cena ostajala ista, malo ko zagleda gramazu, narocito ako redovno kupuje neki prozivod pa rutinski ubacuje u korpu. To proizvodjaci vrlo dobro znaju i iskoriscavaju da bi izbegli talasanje. U tome lezi moralna dimenzija podvale. Javnost se razbudila i uzjogunila tek kada je otrkila da se standardno pakovanje kafe od 500 gr. (vazda bilo) smanjilo na 450 a kod nekih vrsta i na 425 gr. i kad je cena kafe sibnula vise od 40%. Ove tradicionalne svedske kafopije piju filterusu u velikim soljama vise puta dnevno, fika je ugradjena u socijalne temelje drustva. Penzosi se okupljaju oko prepodnevne 11-kafe, petkom je u mnogim firmama zajednicko kafenisanje obavezno povrh svakodnevnih kafe-pauza tokom radne nedelje. Zato ja imam obicaj da kazem da je kafe-soba u firmama najjaca socijalna institucija u Svedskoj. Pa meni neki majstor kad celodnevno dodje ja tacno znam kada ce da nestane na kratko. Bez te fike u vise rundi kod predsednika parlamenta ne moze ni dogovor o formiranju Vlade da se postigne. Elem, nije cudno to sto je shrinkflacija (sw. krympflation) bila rec godine i u Britaniji i u Svedskoj. Sada iz novina saznajemo o pakovanjima sa manje pelena, ili manje kesica caja ili manjim sladoledima i sl. Ali to nije najgore. Novinari u poslednje vreme krenuli da sateruju proizvodjace uza zid trazeci objasnjenje. E ta njihova vadjenja su takva uvreda za inteligenciju da ja nemam reci. Sve kao iz neke toboze brige za svoje kupce, satro smanjuju pakovanje da ne bi povecali cenu (!) da bi njihovi kupci, zenica njihovog oka, mogli da nastave da uzivaju u svojim omiljenim proizvodima tako da love story nikada ne prestane. Ne mogu da verujem da uz onolike materijalne resurse ne mogu da pronadju nekoga ko ce barem da ih nauci da lazu bolje od princa Andrewa. Iz te perspektive popusti do 70% deluju kao mala maca koju smo odavno provalili.