Leaderboard

Vido d ne moze da spasi rekord ortaku Odusto

Spilberg je negde sredinom devedesetih snimio Šindlerovu listu. Film je jedan od boljih filmova ne samo kada je tematika holokausta u pitanju. Kada su pričali sa njim o filmu, rekao je da je imao želju da snimi film koji će se baviti tematikom holokausta, ali mu je trebala prava priča i on je u životu i radu Šindlera našao i oko njegovog lika formirao priču o svoj nesreći i stradanju jevreja u Poljskoj. Da bi priča bila prava i da bi postigla efekat mora da se razvija iz nečega, kod Spilberga je to bio Šindler, pa su se onda svi likovi razvijali oko njega, uključujući i Amona Gota koga je mastrealno odglumio Ralf Fajns. Ali Amon Got je imao šansu, bez obzira što nije ništa manji zločinac od Luburića. Prefinjeniji možda. E sada, možda je malo bez veze da poredimo Antonijevića i Spilberga, ali uporedite pristup koji je imao Spilberg a koji Gaga. Spilberg je morao da Gotu da ljudske osobine, da ga predstavi kao čoveka sa svim vrlinama i manama, pa kao takav i kod gledalaca se ustvari stvara pravi utisak koje zapravo Got, i kolika je zaista monstruoznost njegovih dela i dela ljudi kojima je služio. Meni nije jasno da neko ispred sebe ima lik Luburića i ako ništa drugo ne upotrebni isti šablon koji je koristio Spilberg i ne samo on. Nećete zlikovce prikazati manje zlikovcima, ako im oduzmete ljudskost, naprotiv. Pa pogledajte zaboga Hitler poslednji dani, i tu nije bila samo bitna uloga Hitlera, nego svih likova koji su bili u bunkeru. Pogledajte Zaveru, jedan jeziv film koji je probudio mučninu kod mene, a da niko u filmu nije ubijen. Sem što je slomljen tanjir, koliko se sećam. Pogledajte kako su režiseri i scenaristi rešili ove probleme pa to treba upotrebiti za neke druge filmove o bilo kojoj tematici. Meni je bilo fascinantno da neko sa ovoliko ostrašćenosti i emocija prilazi ovom filmu, ili bilo kom filmu koji je ikad snimljen. Naravno, nismo mi Srbi tu usamljeni, toga ima svuda u svetu. Ovo sve što se događa oko filma me podsetilo na epizodu Sajnfilda gde Jerry mora da se pravda roditeljima zašto se ljubio u bioskopu sa devojkom kada je išao da gleda film (edit.Šindlerova lista) - pa zaboga ti se Jevrejin, pa to je film o holokaustu kako to možeš da radiš, imaš li poštovanja....Cela epizoda pravi reference i šale na račun filma. U stvari ne na račun filma, epizoda pravi šalu na račun ljudi koji film doživljavaju drugačije od jednog umetničkog dela (dobrog ili lošeg), nego kao nešto što se trenutno događa i što je od krucijalne i ne znam kakve važnosti, a jednostavno nije. Film će biti zaboravljen, da li to znači da treba i Jasenovac da se zaboravi? Ili ćemo možda da svake godine snimamo filmove o Jasenovcu da ne bi zaboravili....Ili treba taj posao da ostavimo obrazovnim i naučnim institucijama, a da režisere, scenariste, glumce, ostavimo da rade filmove kakve oni žele da rade. Vrlo jednostavan koncept. Završiću sa nečim što je mali Janketić izjavio posle filma - "Treba pričati o tuđim zločinima, ali treba pričati i o svojim". I apsolutno je u pravu.

Majmun Đoković, šta je propustio Sad nek jede koprive i grli sekvoje.

Najveci problem nastaje kad se istorija zadnjih medjusobnih sukoba tokom `90ih pokusava pravdati sukobima od ranije - tu ulazimo u jedno propagandno kolo gde se trguje kostima pobijenih k`o sa zacinima: kvalitet zavisi od regionalnog pasnjaka. Majkumu, daj da vec jednom prestanemo da brojimo jedni drugima kosti i krv - ionako nas sve manje ima tu. Dok se prebrojimo - nece nas ni biti. A mozda smo i zasluzili tu sudbinu?

"Kad sam '70-ih dosao u Jasenovac,rekao sam i sebi i ekipi - film treba da poseze za dubljim smislom. To zlo koje smo pominjali,zlo u mojoj okolini,postalo je za mene strasan pritisak,teret,muka... Morao sam to skinuti sa sebe. Iz utrobe sam vapio - jesam deo tog naroda,ali nisam taj. Postojala je,dakle,zestoka potreba da se ocistim,i u kratkim i u dugim filmovima, i u "Okupaciji i 26 slika" i u "Vecernjim zvonima" i da ne nabrajam... "Deca Kozare" su vrh mog bavljenja tom temom." Lordan Zafranovic,reditelj i Covek Nadam se da ce Zafranovic istrajati u nameri da snimi svoj film o Jasenovcu. To cu rado pogledati,jer je Lordan umetnik i covek. Sa velikim "C(h)" Nemojte zameriti,hteo bih podeliti jos jedan njegov citat. "Ako trazite od mene da u par reci kazem kljucnu nit,onda je to - krik protiv tog zla. Taj fasizam i to jezivo stradanje dece je doslovce necuveno,kako je moguce da ljudski zivot do te mere ne znaci nista,da ljudi postanu gori od zveri..? Kada sam izucavao i saznavao sve to oko Jasenovca i Kozare u vreme NDH,stid me je bilo sto sam i ja covek. A fasizam,kako vidimo,nazalost nije samo stvar proslosti." Dakle,Zafranoviceva potreba da snimi svoj film dolazi i od njega kao umetnika i kao coveka. Bukvalno nema nikoga boljeg za film o Jasenovcu od njega...on se temom ustaskih zlocina bavio gotovo tokom cele karijere..i niko ne bi mogao da prisije etiketu propagande jer je on Hrvat. No,u tom grmu i lezi zec - Lordanu su vec u par navrata odbili da finansiraju projekat upravo zato - sto je Hrvat. Nacionalisti i dalje ne dobacuju dalje od prebrojavanja krvnih zrnaca. Pa su isli primitivnom nazi-logikom - ne damo pare Hrvatu;ko zna sta ce on da stavi u film,a mi to ne mozemo da kontrolisemo. No,kako sejemo,tako i zanjemo.

Steta sto ne navijam za njega da vidimo koliko je jak. xD Da mi zahvalite i sto Salo-Raduljica konekciju organski ne podnosim, ne bismo mi medalje vidli.

Srbin postao MERA ZA TEŽINU povrede!? "Moja 'pukotina' je veća od Đokovićeve!" sto ne javljate za ovu temu

Ja nikada necu prestati da pravim sistem nasi i njihovi - s tim da su moji podjednako starac Vukasin, Ivan Goran Kovacic, Zija Dizdarevic, Stjepan Filipovic, Hasan Kikic ali i Danilo Ristovic, Tifa Sabanovic, Srdjan Aleksic, Aleksandra Zec, Azmir Alispahic....

Rodjo,Srbine! Rodjo,Srbine!! Rodjo,Srbineee!!!

Nemam pojma sta je film izazvao, i sta i kako se desavalo 40tih, ili 50tih i da li se u to vreme zataskavalo. Znam da se u moje vreme ucilo, i o jamama i o malju. Zalepio si se za tog kera, o kome se ucilo u prvom razredu osnovne ili tako nesto, nisi valjda ocekivao da deci od 7 godina objasne Jasenovac? Mnogo manje se recimo ucilo o cetnickim zlocinima, pa nije ni cudo sto je Draza vaskrsao u SR.

I već klasično "sada nije vreme", ma dobar je on ali glup, ne zna šta ni kada da priča .. Da zaboravimo sve što se dešavalo prethodnih godina , šta je sve podneo na ovom AO je apsolutno neverovatno .

Ne osudjujem;svi smo prosli tu fazu

rekla masha za onog ex kosarkasa da je klasican balkanac, nije hteo da zive u njenoj vili od xy kvadrata nego su morali u njegov stan od tricavih 300 . tako da nole nije imao sanse u to vreme jos sa balkana

Ahhh....Novak i Maša....Zauvek nepresušni izvor priča. Da je bilo sreće sa njom da se ženi a ne baba Vangom pa da podare svetu novog i novu no.1 za narednih 50 godina

Mozda je i najbolje da se svi iole normalni odselimo sa ovih prostora, a ove budale zeljne krvi, osvete i rata pustit da se pokolju medjusobno i odluce cija je vjera i nacija najispravnija i najstarija pa nam jave dok mi negdje drugo zivimo zivotom dostojnim ljudskog bica.

Ja iskreno sumnjam da Lajovic pogleda na semafor, vidi da igra protiv Novaka, pa se oduzme, ali onda shvati da to nije taj Novak pa zaigra i sve u krug

ma , da, prvo ga pustis niz vodu kojekakvim krokodilcicima pa onda pricas sta je zapravo bilo ..... bezmudici, svi gledaju samo svoja dupeta

Ja ću da probam da ulijem dozu realnosti u ovaj fajt pa šta bude Novak, činjenica je, ume da pretara kada su bol i povreda u pitanju. Samo što to svakako ne radi da bi zajebao protivnika, izvukao se iz meča gde gubi (primer Fritz), skrenuo pažnju na sebe ili okrenuo momentum meča. Radi to jer su u njegovim očima povrede veliki problem. Kao što jesu. Više puta je isticao da je imao sreće kroz karijeru da ga značajnije povrede zaobiđu (sem lakta). I na tome gradi ogroman deo svog samopouzdanja. Plus, možda i najvažnije, zna da je recept za cilj koji je sebi zacrtao (goat) telo od krucijalnog značaja. I da mora da vodi računa o istom. I onda se verovatno dešava da ga svaki bol uznemiri do te mere da ume (ne uvek, svakako) ponekad i da izdrami. I to zaista nije za skidanje glave sa ramena. On je svestan da mu je put do goatstva popločan zdravljem i izostankom povreda. Ima Rafine slučajeve preforsiranja (Lošmi, zaustavi se ovde ) pa propuštanja delova sezone a istovremeno i Fedove dugovečnosti delom uzrokovane i manjom potrošnjom zbog stila igre (plus delimično zbog preskakanja dela šljake koja iziskuje onolike napore). Tako da zaista ne vidim bilo kakvu lošu nameru posebno ne do mere da bi se pričalo o fejkeru, folirantu, liku koji namerno svoje protivnike sjebava fejkovanjem povrede. Iste one protivnike koje redovno melje, uništava i ponižava na terenu. Teško da mu je potrebno to. Da li može nekoga ko nije njegov fan da iritira ako ovaj ponekad pretera sa dramom oko povrede, siguran sam da je tako. Da li u tome ima bilo kakve loše namere što bi ga činilo fejkerom i folirantom - naravno da nema.

Pokrenuo sam Balaš nostalgiju ovde iako sam samo hteo da okačim pesmu o teniserki. Evo ako ste propustili:

Ja koliko vidim jedini priblem s Novakovom povredom je sto je razocarao Fed fanove jer nije bila toliko velika da se najzad obogalji i zauvek prestane baviti tenisom.

Mi smo otišli do Alberte na par dana... malo manje skijalište nego ono što sam planirao originalno, ali je u datom trenutku to bilo najsuvislije rešenje...bilo je lepo izaći iz jazbine na nekoliko dana i barem promeniti krajolik koji izgleda ovako

Mozes da kazes da nije sve uradjeno sto je mozda moglo, ali je cinjenica da se nije krilo. I da to nije neka zavera protiv Srba, nego su svi zlocini tokom tog rata tretirani slicno, osim mozda nemackih ali to je vec bilo zbog pozicije pobednika. To sta je Tito mislio, i zasto su te odluke bile kakve su bile, je malo bezveze analizirati, nit mi znamo sta je on tacno mislio, ni da li su neke odluke bile iznudjene. Nema potrebe da se od toga pravi neki sistem "nasi i njihovi", jer bas to je ono sto je napravilo sva sranja na toj teritoriji.

"Rodjo,pizdo,Kosovo si izd'o",sta drugo?

Ali samo ti možeš Troickog i Marija u istu rečenicu

I najlepsa odevna kobinacija ikada na Vimbldonu

Zar su se Spice Girls raspale!?

ISKUSNI TENISER NE IGRA VEĆ 13 MESECI Federerov trener otkrio mračnu tajnu koju Švajcarac krije više od godinu dana, svet ostao u šoku posle njegovih rečenica SVI SU IZNENAĐENI Novak odabrao prvi sledeći turnir na koji se prijavio

FEDERER GLEDA I PLAČE! 8. mart JE TAJ DAN, Novak postaje NAJBOLJI IKADA!

Dobrodosla nazad na forum @Boxy Gde je cestitka,gde je cvece?

Ja guglao oldest tennis slam finalist kad ono... Ken Rozvel (još i pobedio sa 37 godina). Znači, netačno je da su ta Rođina finala do tada bila neviđena, mediji su napravili takvu sliku. I da se razumemo, ništa ja nemam protiv Rođe (navijački, cinično, čak mi i odgovara da što duže igra i "čisti" teren pre nego što mu naleti Noksa koga ne može da dobije na slemovima skoro 9 godina). Ono što mi je nelogično, to je da su Rafa i Noksa osvojili u zadnje vreme (recimo deceniju) 70% slemova a 80% vremena bili na prvom mestu, a većina teniskih medija, bar se meni čini, vrlo teško prihvata tu činjenicu.

Cannonball 😄

Najveci problem u kukanju kako smo zrtve je u tome sto ne zelimo da prihvatimo da su neki drugi - bili nase zrtve. I tako se vrtimo u krug i prebrojavamo jedni drugima krvna zrnca, I zaostajemo za svima.....

Nicholas Winton, "engleski Šindler", spasio oko 700 jevrejske dece iz Praga u praskozorje WW2 i nakon okupacije Čehoslovačke: Upravo tako. Koga zanima, neka pogleda film Všichni moji blízcí (All my loved ones), iz 1999. Jako je upečatljiva i muzika, totalna preporuka. Nikolas Vinton je živeo punih 106 godina.

Nedavno sam pročitao da Haneke zbog toga npr. nikad nije radio film o Holokaustu. Jer je izuzetno teško napraviti film o toj temi. Schindlerova lista, po njemu, nije film o Holokaustu nego o uspjehu. Holokaust je 6 mil ubijenih, Schindlerova lista o 6000 spašenih. Slažem se da karakterizacija mora postojati. Neće Luburić biti manje Luburić ako se prikaže zašto radi što radi. Nije te ljude za vrh NDH kvalificiralo to što su neviđeni psihopati i ubojice, nego što su slijepo vjerovali u ideologiju. Btw, netko je ranije spominjao Idi i smotri. I tamo su zlikovci slični, ali je fokus na djetetu i na tome što mu užasi rata učine za kratko vrijeme. Jedna jedina scena u tom filmu, u kojoj je prikazana hrpa leševa, je jača i užasnija od gomile sličnih scena u Dari.

@Crni Bombarder a pre 2 godine mu ortak ucinio i zbog njega je ostao na kraju godine na prvom mestu e zivote lutalico

Kada je igrač A, sa 24 godine, stigao u drugo kolo Vimbldona nakon što pre toga nikad nije ni igrao ATP meč, to su mediji propratili ovako, a kada igrač B, u 27. godini, sa skorom od 3 pobede u 12 ATP odigranih mečeva, stigne u polufinale (ŠESTO KOLO) AO-a, to su mediji propratili onako. Konferencija za štampu (valjda posle polufinala), novinar(!?) pita igrača B, ko ste vi i kažite nam nešto o sebi...

Kako mediji hendluju događaje i situacije (u zavisnosti ko su učesnici) je ono što vređa inteligenciju. Kada igrač A jedva dobije, povređen, meč u 5 seta, to se opisuje na jedan način, a kada igrač B to isto uradi, to se opisuje na drugi način. Kada igrač A igra u finalima slema sa skoro 34 godine, to je medijski propraćeno ovako, a kad igrač B sa skoro 34 godine osvoji slem, to je propraćeno onako. Za sve vreme AO-a, ES je našao za shodno da nam (vezano za tenis) pušta po 1000+ puta Rafu kako miluje devojčicu nakon što je zveknuo lopticom i Rafu kako dere Noksu na RG-u. A između toga Roleks Rođa je GOAT.

Draza je vaskrsao kad su komunisti od jednom postali vernici i tradicionalisti zato sto je to tada bilo in

Lošmi, produži...nothing to see here

Will alvays have Moscow

Ako se ne zaboravi, istina nikada ne umire. A dr Jovan Babić (80), lekar radiolog i profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, nikada nije zaboravio kako su februara 1947. godine, kada je bio sedmogodišnjak, u njegovu porodičnu kuću u Šidu banuli oficiri Ozne. Odveli su njegovog oca Dušana i odneli sav materijal koji je on, kao predsednik posleratne Komisije za ispitivanje zločina ustaša i nacista, do tada prikupio u sremskim selima, ali i u Jasenovcu. Dušanov dokazni materijal o žrtvama i zločincima oznaši su uništili u ime bratstva i jedinstva novoformirane Jugoslavije. Činilo se to uništenje nepovratnim, sve dok posle višedecenijskog traganja dr Babić nije pronašao treći primerak svedočenja preživelih Sremaca, kod Šiđanina Slobodana Stevancevica. On je bio zapisničar Dušana Babića i sva svedočanstva kucao je u tri primerka. Jedan primerak su ljudi iz Ozne našli u Babićevoj kući, drugi na njegovom radnom mestu, a treći su prevideli. Kao i Dušanov rukopis iz Jasenovca. Na osnovu tog materijala, Dušanov sin dr Jovan Babić je odštampao knjigu na kojoj je kao autora naveo oca. Očeve originalne rukopise Jovan je poklonio ovih dana Arhivu Vojvodine u Novom Sadu, na čijem čelu je dr Nebojša Kuzmanović. Dokumenti će biti pretočeni u knjige i u elektronsku formu. Tako je istina koju je otkrio Dušan Babić (1900-1974) izbila na površinu posle više od sedam decenija, i biće dragoceni doprinos otkrivanju potpune istine o stradanjima Srba, Jevreja i Roma u Sremu. Jer Pokrajinska vlada AP Vojvodine nedavno je oformila komisiju o prikupljanju podataka o žrtvama u Sremu u periodu 1941/1945. Prvi put bi trebalo da se sabere i imenuje više od 50.000 sremačkih žrtava, mahom civila. Jovanovog oca Ozna je zadržala 72 sata na ispitivanju, a zatim ga vratila u Šid. Ubrzo je smenjen s mesta predsednika Komisije za istraživanje zločina. Sinu nikada nije govorio o onome što je preživeo, niti o podacima koje su mu svedoci otkrili. Zločini u Sremu ni do danas nisu do kraja istraženi. - Kada sam odrastao, shvatio sam da je otac ćutao da bi me zaštitio. Umro je 1974. godine, i nijednom mi nije napomenuo da nastavim tamo gde je on stao, niti je želeo da razgovaramo na tu temu. Kasnije, na studijama u Novom Sadu, počeo sam da sam tragam za tom građom. Deo sam našao u šidskoj biblioteci, a deo kod kuće, sakriven na tavanu. Sakupljao sam to tri godine. U razmaku od 73 godine, dovršeno je ono što je moj otac započeo - kaže Jovan Babić. Da je cela Nezavisna Država Hrvatska bila jedan veliki koncentracioni logor, proizilazilo je iz svedočanstava koja su preživeli Sremci preneli Dušanu Babiću, pravniku, koji je 1945. postavljen za pomoćnika u Komisiji za ispitivanje zločina, a 1. januara 1947. imenovan za predsednika tog tela. - Svako sremsko selo u kojem su živeli većinom Srbi bilo je za vreme rata opkoljeno od tri formacije - Nemaca, ustaša i domobrana. Zajedno su radili na njihovom uništavanju. Opkole selo u gluvo doba noći i isteraju ljude u centar ili u portu. Drže ih tu do sutradan, pa onda izdvoje žene i mlađu decu do 14 godina, a ostale pobiju. To su bile masovne egzekucije po selima. Sveukupno, nije bilo manje od 50.000 pobijenih po Sremu, mahom civila - naglašava dr Babić. On dodaje da nisu samo ustaše činile zverstva u Sremu, radili su to i domaći Nemci. Prvi logor formiran je u Rumi 8. aprila, a učinio je to Anton Bauer, Nemac, predratni rumljanski žandarm. Čim su Nemci ušli u Jugoslaviju, Bauer je svoje ljude obukao u crne uniforme. Logor u Rumi uglavnom se formirao od mesnog stanovništva, bio je ograđen žicom, bez ijedne barake. Logoraši su sve vreme bili izloženi kiši, suncu i snegu, saslušavani, slabo hranjeni i brutalno mučeni. Gotovo svi iskazi preživelih Sremaca koji su svedočili Dušanu Babiću za potrebe tada formirane komisije odnosili su se na Jasenovac i Staru Gradišku. Glavni izvor podataka o tom jezivom logoru odmah posle rata bili su upravo Sremci. U Gradiški je na najsuroviji način umoreno 46.000 ljudi, mahom žena i dece. Tamo su, priča dr Jovan Babić, decu uterivali u sobe na kojima su zatvarali sve otvore da bi zaustavili protok vazduha i zatim su ubacivali zapaljen sumpor da ih poguši. Žene i devojke zatvarali su u kulu. U jednoj sobi ostao je krvlju ispisan jezivi stih: "Ne kos' dragi, travu pokraj Save, pokosićeš moje oči plave." Sve dok je njegov otac istraživao događaje u Sremu nije bilo problema, ali kada je tragom svedočanstava februara 1946. otišao u Jasenovac i snimao sve što je od tog logora ostalo, morao je da se, po naređenju iz Šida, vrati posle svega četiri dana. Kada su u kuću Babića banuli ljudi iz Ozne, pokupili su fotografije iz Jasenovca, kao i dva primerka dosijea otkucanih na pisaćoj mašini. Dušan Babić je ubrzo smenjen sa mesta predsednika Komisije. U tom rukopisu pobrojao je 10.000 Sremaca nastradalih u Jasenovcu. Naveo je imena stradalnika, ali i zločinaca, kao i pomagača, ustaških saradnika iz sremskih mesta. Dve trećine iskaza svedoka je odštampano, a jedna trećina se još nalazi kod njega. - Želja mi je da i tu trećinu odštampam i mirno sačekam zalazak života. Odužio sam obavezu prema svom narodu i ocu - zaključuje dr Jovan Babić.

celog zivota zene se trude da posteno vracaju na sve sto ide na njih jel belinda imala povrede, nesto je nema ...?

Ovo je iz tog vremena

Krv je moje svjetlo i moja tama. Blaženu noć su meni iskopali Sa sretnim vidom iz očinjih jama; Od kaplja dana bijesni oganj pali Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu. Moje su oči zgasle na mome dlanu. Sigurno još su treperile ptice U njima, nebo blago se okrenu; I ćutio sam, krvavo mi lice Utonulo je s modrinom u zjenu; Na dlanu oči zrakama se smiju I moje suze ne mogu da liju. Samo kroz prste kapale su kapi Tople i guste, koje krvnik nađe Još gorčom mukom duplja koje zjapi - Da bodež u vrat zabode mi slađe: A mene dragost ove krvi uze, I ćutio sam kaplje kao suze. Posljednje svjetlo prije strašne noći Bio je bljesak munjevita noža, I vrisak, bijel još i sad u sljepoći, I bijela, bijela krvnikova koža; Jer do pojasa svi su bili goli I tako nagi oči su nam boli. O bolno svjetlo, nikad tako jako I oštro nikad nisi sinulo u zori, U strijeli, ognju; i ko da sam plako Vatrene suze s kojih duplje gori: A kroz taj pako bljeskovi su pekli, Vriskovi drugih mučenika sjekli. Ne znam, koliko žar je bijesni trajo, Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu, Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo. Tad spoznah skliske oči na svom dlanu I rekoh: "Slijep sam, mila moja mati, Kako ću tebe sada oplakati..." A silno svjetlo, ko stotine zvona Sa zvonika bijelih, u pameti Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona, Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti! Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko! Mjeseče! Svjetlo ko majčino mlijeko! Al ovu strašnu bol već nisam čeko: Krvnik mi reče: "Zgnječi svoje oči!" Obezumljen sam skoro preda nj kleko, Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči; I više nisam ništa čuo, znao: U bezdan kao u raku sam pao. II. Mokraćom hladnom svijestili me. Ćuške Dijelili, vatrom podigli me silom; I svima redom probadali uške Krvnici tupim i debelim šilom. "Smijte se!" - ubod zapovijedi prati - "Oboce svima pred krst ćemo dati!" I grozan smijeh, cerekanje, grohot Zamnije, ko da grohoću mrtvaci; I same klače smete ludi hohot Pa svaki bičem na žrtve se baci. A mi smo dalje u smijanju dugu Plakali, praznih duplja, mrtvu tugu. Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli (Od straha valjda, što smo ipak živi), U red za uške otekle nas vukli, I nijemi bol na stranu sve nas privi; (U muku čuli iz šume smo pticu); Provlačili su kroz uške nam žicu. I svaki tako, kada bi se mako, Od bola strašna muklo bi zarežo. "Šutite!" - rikne krvnik - "nije lako, Al potrebno je, da tko ne bi bježo." I nitko od nas glavom da potrese I drugom slijepcu ljuti bol nanese. Krvožednike smiri žičan lokot I umorni su u hlad bliski sjeli; I začuo se vode mrzli klokot U žarku grlu, i glasno su jeli, Ko poslije teška posla; zatim stali Jedan sa drugim da se grubo šali. Zaboravili kao da su na nas: Zijevali, vjetre puštali su glasne. "Eh, jednu malu vidio sam danas..." Dobaci netko, uz primjedbe masne. I opet klokot hladna vina ili vode Trgne slijepce - žica me probode. III. U mome redu počela da ludi Neka žena. Vikala je: "Gori! Ljudi, gori! Kuća gori! Ljudi!" A žica ljuto počela da pori Nabreknute, grozne naše uši. Na tla se žena ugušena sruši. "Dupljaši! Ćore! Lubanje mrtvačke! Sove! U duplja dat ćemo vam žere Da progledate! Vi, ćorave mačke!" Zareži pijan koljač kao zvijere I slijepcu nožem odcijepi lice Od uha, što se zaljulja vrh žice. Urlik i teški topot slijepe žrtve (Što bježeć kroz mrak uvis noge diže), I brz trk za njom, sred tišine mrtve, I tupi pad, kad lovca nož je stiže. O, taj je spasen! - rekoh svojoj tami, Ne opazivši da nas vode k jami. Srce je muklo šupljom grudi tuklo; Tad druga srca preko žice začuh. Lupanje ludo naprijed nas je vuklo. (Što srca skaču, kad u mraku plaču!) I od te lupe progledah kroz rupe: U jasnom sjaju misli mi se skupe. I vidjeh opet, ko još ovog jutra, Duboku jamu, juče iskopanu. Napregnuh sluh da čujem, kad unutra Uz tupi udar prve žrtve panu. Oštrom svijesti odlučih da brojim: Ja, pedeseti, što u redu stojim. I čekao sam. Skupljao sam točne Podatke: tko je već nestao straga, Tko sprijeda - zbrajo, odbijo, dok počne Udaranje, padovi. Sva snaga Mozga u jasnoj svijesti se napregnu, Da promjene mi pažnji ne izbjegnu. Negdje je cvrčak pjevo; oblak pokri Začas u letu sjenom cijelo polje. Čuo sam, kako jedan krvnik mokri, A drugi stao široko da kolje. Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu, Sa bljeskom sunca na nožnome bridu. IV. Kad prva žrtva počela da krklja, Čuh meki udar, mesnata vreća Padaše dugo. Znao sam: u grkljan Dolazi prvi ubod, među pleća Drugi, a ruka naglo žrtvu grune U jamu, gdje će s drugima da trune. Netko se mrtvo ispred mene složi Il iza mene, riknuvši od straha, A ja udarce silnom svijesti množih, Odbijajući pale istog maha, Mada sam svakog - što kriknu, zagrca - Ćutio kao ugriz u dno srca. Čovjek iz jame jeco je ko dijete, Tek priklan; cikto jezivo mu glasak. Strepih da račun moj se ne pomete. Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak. Tlo se zaljulja. Klonuće me svlada. Nestala u spas posljednja mi nada. Al silna svijest pažnjom me opsjednu: U sluh se živci, krv, meso i koža Napregli. Zbrojih trideset i jednu Žrtvu; šezdeset i dva boda noža. Slušo sam udar, kojom snagom pada, I meni opet vratila se nada. Na jauk iz bezdna sada nova prasne Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesa Padahu sad uz pljuske manje glasne, Kao u vodu, povrh kaše mesa. Uto oćutjeh da po krvi kližem. Protrnuh: evo, i ja k jami stižem! V. - O vidio sam, vidio sve bolje, Ko da su natrag stavljene mi oči: I bijelu kožu, i nož koji kolje, I žrtve (kao jagnjad, što se koči Časkom pred klanje, al u redu bliže Korak po korak mirno k nožu stiže). Bez prekidanja red se dalje mico - Ko da na čelu netko nešto dijeli - Nit je tko viko, trzo se, narico; Na žezi strašnoj tiho su nas želi Ko mrtvo klasje koje jedva šušti. (To se čula krv, što iz grla pljušti). Korak po korak pošli smo; stali opet; Krljanje, udar, pad i opet korak. Začuh zvuk jače. Ukočene, ko propet, Stadoh: Na usni tuđe krvi gorak Okus oćutjeh. Sad sam bio treći, Što jamu čeka u redu stojeći. Strašna mi tama, od sljepoće gora, Sav um pomuti i na čula leže, I za njom svjeltost ko stotine zora: Iskro! Strijelo! Plamene! Sniježe! Silno svjetlo bez ijedne sjene, Ko oštar ubod igle usred zjene. Drug se preda mnom natrag k meni nago, Kao od grča; onda je zastenjo, Naprijed posrne, uzdahnuo blago - I tihi uzdah s krkljanjem mu jenjo. Surva se, pljusnu kao riba. Zine Preda mnom prostor bezdane praznine. Sve pamtim: naprijed zaljuljah se, natrag, Bez ravnovjesja - kao da sam stao Jezive neke provalije na prag, A iza mene drugi ponor zjao. Bijela strijela u prsi mi sinu, Crna me šinu s pleći. U dubinu. VI. U bezdnu uma jeza me okrijepi. Osjetih hladno truplo, gdje me tišti, Hladnost smrti da mi tijelo lijepi. Strah sviješću sinu: Neka žena vrišti! U jami sam - tom ždrijelu našeg mesa; Ko mrtve ribe studena tjelesa. Ležim na lešu: kupu hladetine, Mlohave, sluzne, što u krvi kisne, I spas sa jezom iz leda me vine: Svijest munjom blisne, kada žena vrisne. Okrenuh se, u groznici tad k vrisku Pružih ruku: napipah ranu sklisku. I prvi puta sva životna snaga Nad leševima stala da se skuplja; Na vrisak skrenuh ruku, i u duplja Lubanje zaboh prste; tijela naga Ko da su sva zavrištala u jami - Sav pako jeknu jezivo u tami. Bomba će pasti! Užasnuh se prvo; U grču strašnu zgrabih rukom niže. Zakoljak nađoh grozan. Leš se rvo Sa mnom i na me počeo da kliže. Krkljo mu grkljan u krvavoj rani; Korake začuh i glasove vani. O bože moj, zagrlila me žena Sad zagrljajem druge svoje smrti: Kako joj koža lica nagrbljena... Starice! Bako! I uzeh joj trti Koščate ruke, i žarko ih ljubih. Činilo mi se: mrtvu majku ubih. Čuo sam, kako umirući stenje, I poželio ludo da oživi. Sve leševe tad molih oproštenje. Oćutjeh tvrdu usnu, gdje se krivi - Obeznanih se. Kad sam opet skido Mrak nesvijesti, još sam gorko rido. VII. Ušutjeh. Sam sam međ truplima lednim, A studen smrti na leđa mi sjela, Na udove. U ledu mrtvih žednim Vatrama nepca, jezika i ždrijela. Led smrti šuti. U njem pako gori. A nigdje vriska da samoća ori. Taj grozni teret, što na meni leži, Ni smrtnim ledom neće da priušti Hladnoću grla; a biva sve teži; Odjednom skoro viknuh: voda pljušti! Čujem gdje s vrha po truplima teče; Ah, studen mlaz! - al peče, peče, peče! Po goloj koži, po leđnome jarku, Niz trbuh, prsa, slabine i bute Potočić studen pali vatru žarku, Dube u mesu kanaliće ljute. I kad na usnu mlazić žarki kapno, Opaljen jezik kusnu živo vapno! Puna je jama: na lešine liju Vapno da živim strvine ne smrde. O hvala im, nas mrtve sada griju Plamenom svoje samilosti... Tvrde Leševe ćutim: trzaju se goli, Ko mrtve ribe, kad ih kuhar soli. Taj zadnji trzaj umirućeg živca, Taj čudni drhtaj, na kojem sam plivo, Učini da sam blagosiljo krivca: O gle! još truplo kraj mene je živo - To starica me hladnom rukom gladi, Jer zna da moji ne prestaše jadi! VIII. Kada se mrtvi val života stišo, Korake začuh ko daleku jeku: Netko je jamu par puta obišo; I nasta mir, ko mir u mrtvu vijeku. Pomakoh nogu, stegnuh lakta oba - Ko grobar, kad se izvlači iz groba. Zaprepastih se: leševi se miču, Kližu nada me, polako se ruše - Smiju se, plaču, hropoću i viču, Pružaju ruke i bijesno me guše... Osjećah nokte, stražnjice, bokove, Trbuhe, usta, što me živa love. Prestravljen stadoh. Stadoše i oni. Sad je težina manja. Mrtva noga Pala mi preko ramena. Ne goni Nitko me više! - Od penjanja moga Ruše se mrtvi! - rekoh sebi; - To se O vratu tvome splele ženske kose. Prostrujo hladan zrak na moja usta Kroz sloj leševa: izlazu sam blizu! I srknuh utopljenički: krv gusta Kroz nosnice u grlo oštro briznu. Smijo sam se - al da me netko tako Nakreveljena vidje, taj bi plako Il bi od straha sledio se, nijem Pred tom rugobom. Jer, što da se tješim: Odsad će ljudi mislit da se smijem Kad plačem, i da plačem kad se smiješim. Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame, Sjećat će svijet na crno ždrijelo jame. I sama sebe osjećo sam krivim, Što ostavljam u bezdnu te mrtvace, Jer zrak je ovaj živ... a ja ne živim... I čekah da me opet natrag bace. Al rana živim bolom: živ si! reče, Sabrah se. Vlaga! S njom se spušta veče. IX. O nikad nisam očekivo tamu S tolikom čežnjom. Pazi! rosa kliže Niz trupla dolje do mene, u jamu! Užaren jezik počeo da liže Kaplje sa ruku, nogu, mrtvih tijela, Što su se na me ko žlijeb nadnijela. Pomamno sam i divlje se penjo, Gazio prsa i trbuhe grubo - I kad bi mrtav zrak iz trupla stenjo, Nisam već trno. Vuko sam i skubo Dugačke kose, uspinjo se mesom, Podjaren žeđom kao ludim bijesom. Nisam osjećo bola, straha, stida; Obarah leš za lešom, grabih, plazih Po njima ko po zemlji što se kida. A možda svoju mrtvu sestru gazih, Susjeda vukoh, lomih nježnu dragu. Žeđ mi je dala bezumlje i snagu. Kad sam se divlje iz jame izvuko, Zaboravih svijest, oprez, da l' je mrko: Tlom krvavim sam puzo, tijelo vuko Do trave: zvjerski, živinski je srko; Uranjo u nju, jeo je i guto I ko po rijeci livadom sam pluto. Dozvah se: usta, punih trave, ležim, Gorim, ledenim: u teškoj sam mori. Spasen! O, kamo, kamo sad da bježim? Zadrhtah: pjesma krvnikova ori. Daleko. Našim mukama se ruga. I mržnja planu. Ostavi me tuga. X. Odjednom k meni miris paljevine Vjetar donese s garišta mog sela; Miris iz kog se sve sjećanje vine: Sve svadbe, berbe, kola i sijela, Svi pogrebi, naricaljke, opijela; Sve što je život sijo i smrt žela. Gdje je mala sreća, bljesak stakla, Lastavičje gnijezdo, iz vrtića dah; Gdje je kucaj zipke, što se makla, I na traku sunca zlatni kućni prah? Gdje je vretena zuj, miris hljeba, Što s domaćim šturkom slavi život blag; Gdje su okna s komadićkom neba, Tiha šrkipa vrata, sveti kućni prag? Gdje je zvonce goveda iz štale, Što, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod U san kapne; dok zvijezde pale Stoljeća mira nad sela nam i rod. Nigdje plača. Smijeha. Kletve. Pjesme. Mjesec, putujući, na garišta sja: Ugasnuo s dola dalek jecaj česme, Crni se na putu lešina od psa... Zar ima mjesto bolesti i muka, Gdje trpi, pati, strada čovjek živ? Zar ima mjesto, gdje udara ruka, I živiš s onim koji ti je kriv? Zar ima mjesto, gdje još vrište djeca, Gdje ima otac kćerku, majku sin? Zar ima mjesto, gdje ti sestra jeca, I brat joj stavlja mrtvoj na grudi krin? Zar ima mjesto, gdje prozorsko cvijeće Rubi još radost i taži još bol? Zar ima većeg bogatstva i sreće, Nego što su škrinja i klupa i stol? Iz šume, s rikom gora, prasak muko Zatutnji. Za njim tanad raspršeno Ciknu, ko djeca njegova. Pijuko Nada mnom zvuk visoko, izgubljeno. Bitka se bije. Osvetnik se javlja! Osvijetli me radost snažna poput zdravlja. Planu u srcu sva ognjišta rodna, Osvetom buknu krvi prolivene Svaka mi žila, i ko usred podna Sunca Slobode razbi sve mi sjene. Držeć se smjera garišnoga dima, Jurnuh, poletjeh k vašim pucnjevima. Tu ste me našli ležati na strani, Braćo rođena, neznani junaci; Pjevali ste, i ko kad se dani, Široka svjetlost, kao božji znaci, Okupala me. Rekoh: zar su snovi? Tko je to pjevo? Tko mi rane povi? Oćutjeh na čelu meku ruku žene; Sladak glas začuh: "Partizani, druže! Počivaj! Muke su ti osvećene!" Ruke se moje prema glasu pruže, Bez riječi, i dosegnuh nježno lice, Kosu i pušku, bombu vidarice. Zajecao sam i još i sad plačem Jedino grlom, jer očiju nemam, Jedino srcem, jer su suze mačem Krvničkim tekle zadnji puta. Nemam Zjenice da vas vidim i nemam moći, A htio bih, tugo! - s vama u boj poći. Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem Na vašem svjetlu. Pjevajte. Jer ćutim, Da sad tek živim, makar možda mrijem. Svetu Slobodu i Osvetu slutim... Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka, Ko narod silna, ko sunce visoka.

Ti si hejter Novakov i to iritira da, kao sto generalno mrznja iritira normalnog coveka. To sto ti obozavas fekija , kupujes njegove kackete u svim bojama, kacis i najmanje detalje vezane za njega, obozavas ga ko boga to moze cak i da bude simpaticno (nekom ) ali tvoja mrznja je odvratna

Ja kad imam ispit za dva dana a drugar donese flašu žestine.

Kakva je ovo slika, ti to hoces da me ponovo banuju ali bolje te nasla